Poslovni broj: Usž-1506/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja STORM LOGISTIC d.o.o., Trg Leona Štruklja 5, 2000 Maribor (ranije: trgovačko društvo BRUDA LOGISTIC d.o.o.), Na Klanjcu 1A, 2312 Orehova Vas, Slovenija, zastupan po opunomoćenici Marini Mrklić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mrklić & Partneri j.t.d., Split, Klaićeva poljana 1, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja ispravnih podataka u deklaracijama i naknade naplate razlike uvoznog carinskog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3266/2023-12 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3266/2023-12 od 13. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/23-01/114, urbroj: 513-04- 23-2 od 6. srpnja 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-471-01/22-07/69, urbroj: 513- 02-3005/14-22-3 od 14. travnja 2022., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 6. srpnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog carinskog rješenja od 14. travnja 2022. kojim su utvrđeni točni i ispravni podaci za robu puštenu u slobodan promet te je utvrđena razlika u obračunu uvoznog duga po UCD od 3. kolovoza 2020. te razlika u obračunu uvoznih davanja po UCD Carinskog ureda Zagreb u ukupnom iznosu od 23.087.304,20 kn.
3 Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom ističe da su obrazloženja osporenih rješenja nerazumljiva i donesena bez ikakvog obrazloženja te da postupci koji su prethodili donošenju osporenog rješenja nisu provedeni u skladu s načelom iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku prema kojem se u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Tužitelj ističe kako nije jasno zašto bi se nalazio kao solidarni dužnik, odnosno nije jasno iz kojeg razloga se uopće dovodi u vezu s ovim slučajem. Tužitelj ističe da je tvrtka MM Eterne d.o.o., Maribor, Slovenija, postala vlasnik trgovačkog društva Buda Logistic d.o.o. te od tog dana nadalje posjeduje sve poslovne dokumente društva, a prije tog dana vlasnik društva bio je NE. Nadalje navodi da se trgovačko društvo Buda Logistic d.o.o. od 1. listopada 2020. bavi prodajom građevinskog materijala i uslugama te od tog dana pa do sastavljanja tužbe nije ništa uvezeno niti izvezeno iz navedenih država. Navodi kako u prilog tome dostavlja i izvod iz Poslovnog registra Republike Hrvatske za vrijeme od 1. veljače 2008. te dostavlja i dokumentaciju, iz koje proizlazi da je u cijelom postupku bio prijevoznik koji na ni koji način ne može biti odgovoran. Tužitelj se poziva na odredbu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i odredbu članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske te zaključno ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi osporenu presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar te da se tužitelju nadoknade troškovi upravnog spora uvećani za sastav žalbe, odnosno podredno da se presuda poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik iako uredno pozvan, nije dostavio odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski sud održavao je raspravu čime je strankama u smislu odredbe članka 6. ZUS-a omogućio da se očituju o činjenicama i pravnim pitanjima koja su odlučna za rješavanje predmetne upravne stvari.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je izvršena naknadna provjera uvoznih carinskih deklaracija pošiljatelja Eurotim d.o.o. Čapljina, BiH zbog osnovane sumnje u ispravnost deklarirane robe i vjerodostojnost prateće dokumentacije o čemu je sastavljen zapisnik od 17. siječnja 2022. Naime, utvrđeno je da je navedena tvrtka netočno deklarirala tarifnu oznaku i vrstu robe zbog čega je utvrđeno da je nastao carinski dug temeljem članka 79. stavka 1. Carinskog zakonika Unije. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj bio prijevoznik robe po deklaraciji od 3. kolovoza 2020. te da je prilikom utovara robe u kamion primio račun i tovarni list te je sukladno odredbama članka 6. stavka 2. točke 4. i stavka 6. Zakona o trošarinama te članka 79. stavka 3. točke b) i članka 84. Carinskog zakona Unije, utvrđen solidarnim dužnikom uz ostale solidarne dužnike koji su navedeni u prvostupanjskom rješenju.
9. Odredbom članka 6. stavka 2. točke 4. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ 106/18. i 121/19.) propisano je da trošarinu plaća svaka osoba koja nezakonito postupa u primjeni ovoga Zakona, kao osoba koja sudjeluje u nezakonitom postupanju, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takvo postupanje nezakonito, dok je stavkom 6. istog članka određeno da ako je više osoba odgovorno za plaćanje trošarine, za plaćanje odgovaraju solidarno. Nadalje odredbom članka 79. stavka 3. točke b) Carinskog zakonika Unije propisano je da je dužnik svaka osoba koje je znala ili je opravdano trebala znati da obveza prema carinskom zakonodavstvu nije bila ispunjena ili koja je sudjelovala u radnji koja je dovela do neispunjavanja obveze, dok je prema članku 84. Carinskog zakonika Unije propisano da ako je više osoba odgovorno za plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine koja odgovara jednom carinskom dugu, one su solidarno odgovorne za plaćanje tog iznosa.
10. Polazeći od navedenih činjenica utvrđenih u provedenom carinskom postupku kao i primjene mjerodavnog materijalnog prava, osnovano je prvostupanjski sud utvrdio da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer su carinska tijela nakon provedenog postupka imala osnove za utvrđenje da je tužitelj solidarni dužnik koji je na ime razlike u obračunu uvoznog duga dužan platiti iznos razlike duga.
11. Nadalje, se ističe da je neosnovan žalbeni navod tužitelja kako nije jasno zašto ga se dovodi u vezu s konkretnim slučajem budući da je tužitelj kako to i navodi prvostupanjski sud u konkretnom slučaju bio prijevoznik robe na način da je prilikom utovara robe u kamion primio račun i tovarni list, dakle, mogao je znati o kojoj se vrsti robe radi pa je sukladno naprijed citiranim odredbama mjerodavnog materijalnog prava osnovano i utvrđen solidarnim dužnikom u predmetnom slučaju.
12. S obzirom da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari to je trebalo žalbu tužitelja odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
