Poslovni broj: Usž-2157/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi povrata nepripadajuće novčane naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5414/2025-5 od 26. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5414/2025-5 od 26. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe podnesene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ured, klasa: UP/II-102-05/25-01/161, urbroj: 344-222/7-25- 04 od 12. studenoga 2025.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Prigovara što prvostupanjski sud nije proveo predložene dokazne prijedloge tužitelja. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe iz članka 42. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da se odredba članka 75. stavka 4. Zakona o tržištu rada odnosi na učinak žalbe u upravnom postupku, dok se u konkretnom slučaju odlučuje u upravnom sporu što je uređeno člankom 42. Zakona o upravnim sporovima. Ukazuje da isključenje suspenzivnog učinka žalbe ne isključuje ovlast suda da odredbi odgodni učinak tužbe. Ističe da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud bio dužan tumačiti nacionalno pravo u skladu sa općim načelima prava Europske unije koja imaju nadređen položaj u odnosu na nacionalno zakonodavstvo. Smatra da je prvostupanjski sud bio obvezan provesti test razmjernosti. Ističe da bi izvršenje osporavanog rješenja za tužitelja imalo za posljedicu narušavanje njegove obiteljske egzistencije jer bi prisilna naplata predmetnog iznosa dovela do značajnog smanjenja sredstva nužnih za podmirenje životnih potreba. Smatra da odgoda izvršenja rješenja nije protivna javnom interesu jer propisi štite obitelj, pravo na socijalnu pomoć dok neovisan sud ne preispita odluku javnopravnih tijela. Predlaže da Sud usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje na način da se odredi odgoda izvršenja osporenog rješenja tuženika, podredno da predmet vrati na ponovi postupak prvostupanjskom sudu uz naknadu troškova postupka.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost rješenja prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavano žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.), a u vezi s člankom 128. stavkom 4. istog Zakona, Sud nalazi da time što je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika, klasa: UP/II-102-05/25- 01/161, urbroj: 344-222/7-25-04 od 12. studenoga 2025. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Čakovec, klasa: UP/I-102-05/23-01/360, urbroj: 2109-13-214/10-25-11 od 22. kolovoza 2025. kojim je tužitelju utvrđena obveza povrata nepripadajuće novčane naknade za razdoblje od 30. rujna 2023. do 1. travnja 2024. u iznosu od 3.200,71 eura te je tužitelj podnio tužbu osporavajući navedeno rješenje tuženika, a u tužbi je predložio određivanje odgodnog učinka tužbe.

7. Prema odredbi članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

8. Dakle, sud iznimno može odlučiti da tužba ima odgodni učinak pod uvjetom da su za isto kumulativno ispunjene zakonom propisane pretpostavke. Izrekom prvostupanjskog rješenja od 22. kolovoza 2025. određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja u smislu odredbe članka 75. stavka 4. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ broj: 118/18. – 152/24.)

9. Imajući u vidu odredbu članka 75. stavka 4. Zakona o tržištu rada kojom je isključen suspenzivni učinak žalbe u upravnom postupku, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je pozivom na odredbu članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, odbio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe jer nisu ispunjeni uvjeti iz navedenog članka zakona.

10. S obzirom na navedeno, provođenje daljnjih dokaza ne bi bilo svrhovito pa u tom smislu žalbeni navodi nisu odlučni.

11. Trebalo je stoga na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti.

U Zagrebu 15. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković