REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

ODJEL ZA MLADEŽ

Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kzd-259/2021-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu za mladež Tei Majsan kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Nives Novak, u kaznenom predmetu protiv optuženika CI zbog dva kaznena djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.; dalje: Kazneni zakon) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 21. lipnja 2021. broj Koz-DO-148/2021 nakon nejavne rasprave održane 14. srpnja 2026. u nazočnosti savjetnika Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Marka Repića, zamjenika branitelja optuženika FI i optuženika CI, **.**.2026. donio je, objavio i

presudio je

I optuženik CI, bez nadimka, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ŽI i JI, rođene C, rođen **.**.1983. u [adresa], Republika Bosna i Hercegovina, s prebivalištem u [adresa] sada u zatvoru u Zagrebu do 2. lipnja 2027., državljanin Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, pismen, sa završenom srednjom školom za automehaničara, tri godine, automehaničar, zaposlen u vlastitoj firmi, s mjesečnim primanjima od 1.300,00 eura, razveden, otac troje djece u dobi od 11, 10 i 24 godina, bez čina, bez odlikovanja, osuđivan, vodi se drugi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Zlataru zbog kaznenog djela protivi imovine.

k r i v  j e

što je:

- iako je na temelju rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj 19 R1 Ob-362/2018-2 od 25. rujna 2018., kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 11. travnja 2018., pravomoćnog i ovršnog 16. listopada 2018., bio obvezan na ime uzdržavanja svoje djece, mlt. ŽI (rođen **.**.2014.) i mlt. GI (rođena **.**.2016.), plaćati mjesečno za svako dijete 99,54 eur, odnosno mjesečno iznos od 199,08 eur za oboje, do svakog 20. u mjesecu za tekući mjesec, na ruke majke i zakonske zastupnice NI (ranije GI), te iako je bio svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti istoj udovoljavati jer je radno sposobna osoba, pristajući da djeci ne plati dužno uzdržavanje, u razdoblju od 16. listopada 2018. do 12. prosinca 2020., izuzev razdoblja od 1. srpnja 2019. do 1. srpnja 2020. kada se nalazio na izdržavanju kazne zatvora, osim iznosa od 398,17 eur, ništa nije platio, čime je uskratio dužno uzdržavanje mlt. ŽI i mlt. GI u ukupnom novčanom iznosu od 2.190,01 eur,

- dakle, nije uzdržavao osobe koje je dužan po zakonu uzdržavati, i to na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,

- čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja - opisana u članku 172. stavku 1. i 2., a kažnjiva po članku 172. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.; dalje: Kazneni zakon),

II Optuženiku CI

za kazneno djelo iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona počinjeno na štetu djeteta ŽI na temelju članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci

za kazneno djelo iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona počinjeno na štetu djeteta GI na temelju članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci

III Na temelju članka 51. Kaznenog zakona optuženik CI

o s u đ u j e  se

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD JEDNE (1) GODINE

IV Na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona prema optuženiku CI izriče se

U V J E T N A O S U D A

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik CI u vremenu provjeravanja od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo

V Na temelju članka 62. stavak 2. točka 10. Kaznenog zakona optuženiku CI nalaže se posebna obveza da da ubuduće uredno ispunjava dužnost uzdržavanja djece ŽI i GI dok za to postoje zakonski uvjeti, uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju.

VI Na temelju odredbe čl. 58. st. 5. Kaznenog zakona sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.

VII Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26; dalje: ZKP) optuženik CI u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. OPTUŽBA

1.1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je 21. lipnja 2021. Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu protiv optuženika CI optužnicu broj Koz-DO-148/2021 kojom mu je stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela činjenično i pravno opisano u izreci presude.

2. OČITOVANJE OPTUŽENIKA O OPTUŽBI

2.1. Optuženik CI o obtužbi se očitovao da se ne smatra krivim za počinjenje predmetnih kaznenih djela.

3. PROVEDENI DOKAZI

3.1. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, broj 19 R1 Ob-362/2018-2 od 25. rujna 2018., pravomoćno i ovršno 16. listopada 2018. (list 2–7 spisa), potvrdu Financijske agencije (FINA), Regionalnog centra Zagreb, Podružnice Zabok, o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje broj R1OB-362/18-2-EB i R1OB-362/18-2-VB od 3. prosinca 2020. (list 9–10 spisa), Očevidnik FINA-e o izravnoj naplati na temelju ovršne isprave od 3. prosinca 2020. (list 12–16 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Krapina o priznavanju prava na privremeno uzdržavanje maloljetnim ŽI i GI od 20. siječnja 2021. (list 21 spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Krapina od 30. ožujka 2021. (list 29 spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Zagreb od 31. ožujka 2021. (list 30–31 spisa), potvrdu Ministarstva financija, Porezne uprave, o visini dohotka i primitaka od 8. travnja 2021. (list 32–36 spisa), podatke Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, o izdržavanju kazne CI od 21. travnja 2021. (list 43 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje – zakonske zastupnice oštećenika NI od 13. svibnja 2021. (list 44–48 spisa), promet po računu zakonske zastupnice oštećenika NI za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 13. svibnja 2021. (list 49–53 spisa), zapisnik o ispitivanju CI u svojstvu okrivljenika od 31. svibnja 2021. s DVD medijem (list 60–63 spisa), kartice korisnika novčane pomoći ŽI i GI od 16. lipnja 2021. (list 70–71 spisa) te je kao dokaz izveo iskaz zakonske zastupnice oštećenika NI dan na raspravi pred ovim sudom. Pročitana je i kaznena i prekršajna evidencija za optuženika.

4. ISKAZ OPTUŽENIKA

4.1. Ispitan u svojstvu okrivljenika prije podnošenja optužnice, CI naveo je da mu je poznato da je određeno da treba plaćati iznos od tadašnjih 750,00 kuna mjesečno za svako dijete. Nikada nije plaćao na način i u iznosima određenim ovršnom ispravom, već je bivšoj supruzi novac davao "na ruke" — nekad po tadašnjih 300,00 kuna, nekad tadašnjih 500,00 kuna, a nekad tadašnjih 1.000,00 kuna. Naveo je da joj je ponekad plaćao i najam stana, ali da o tome nema nikakve potvrde o plaćanju. Djeca su s njim provodila vrijeme i kupovao im je odjeću, ali nema računa kojima bi to mogao potvrditi. Istaknuo je da je tek u trenutku saslušanja saznao za opseg duga, da bi ga bio platio ranije da je za njega znao, ali da u trenutku saslušanja nije u mogućnosti podmiriti dugovanje jer se nalazi u zatvoru.

4.2. Na raspravi pred ovim sudom optuženik nije iznosio obranu.

5. NESPORNE ČINJENICE

5.1. Između stranaka nisu sporne činjenice da je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, broj 19 R1 Ob-362/2018-2 od 25. rujna 2018., kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 11. travnja 2018., pravomoćnim i ovršnim od 16. listopada 2018., optuženik bio obvezan plaćati na ime uzdržavanja maloljetnog ŽI i maloljetne GI iznos od po tadašnjih 750,00 kuna mjesečno za svako dijete, odnosno ukupno tadašnjih 1.500,00 kuna mjesečno, do svakog 20. u mjesecu na ruke njihove majke NI, da optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja nije plaćao uzdržavanje na način, u visini i rokovima određenima navedenom ovršnom ispravom, da je jedina isplata bila u obliku naturalnog doprinosa procijenjene vrijednosti tadašnjih 3.000,00 kuna (igračke, odjeća, izlasci u igraonicu i McDonald's te financiranje dječjeg rođendana), da se optuženik od 13. prosinca 2020. nalazi u istražnom zatvoru, zbog čega je inkriminirano razdoblje određeno do 12. prosinca 2020., kao posljednjeg dana njegove slobode prije pritvaranja, te da je Centar za socijalnu skrb Krapina rješenjem od 20. siječnja 2021. maloljetnim ŽI i GI priznao pravo na privremeno uzdržavanje u iznosu od tadašnjih 549,00 kuna mjesečno za svako dijete, pri čemu je Centar svakom od njih ukupno isplatio iznos od tadašnjih 2.735,43 kune.

6. SPORNE ČINJENICE

6.1. Sporne su činjenice koje se odnose na opseg i visinu stvarno izvršenih uplata uzdržavanja od strane optuženika tijekom inkriminiranog razdoblja, njegovu stvarnu mogućnost ispunjavanja obveze uzdržavanja te visinu eventualno preostalog duga po toj osnovi. Naime, optuženik tvrdi da je bivšoj supruzi neredovito davao novac na ruke, kupovao djeci odjeću i druge potrepštine te plaćao najamninu za stan, dok je zakonska zastupnica oštećenika navela da redovitih novčanih uplata nije bilo, osim naturalnog doprinosa procijenjene vrijednosti oko tadašnjih 3.000,00 kuna. Nadalje, optuženik ističe da uzdržavanje nije izbjegavao plaćati namjerno, međutim podaci o njegovim prihodima ostvarenima obavljanjem poduzetničke djelatnosti, u iznosima od približno 4.000,00 do 10.000,00 kuna mjesečno, upućuju na postojanje njegove platežne sposobnosti. Sporna je i visina eventualno preostalog duga, s obzirom na iskaz zakonske zastupnice oštećenika dan na raspravi, prema kojem je optuženik u međuvremenu u cijelosti podmirio dospjelo potraživanje, pa čak uplatio i više od iznosa koji je bio obvezan platiti.

7. BITNI SADRŽAJ DOKAZA

7.1. Iz rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, broj 19 R1 Ob - 362/2018-2 od 25. rujna 2018., proizlazi da je optuženik, na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke, bio obvezan doprinositi za uzdržavanje maloljetnog ŽI i maloljetne GI u iznosu od po tadašnjih 750,00 kuna mjesečno za svako dijete, odnosno ukupno tadašnjih 1.500,00 kuna mjesečno, do svakog 20. u mjesecu.

7.2. Iz potvrda Financijske agencije od 3. prosinca 2020. proizlazi da je zakonska zastupnica oštećenika radi prisilne naplate dospjelih tražbina pokrenula postupak izravne naplate, koji nije bio uspješan jer na računima optuženika nije bilo raspoloživih novčanih sredstava, dok iz Očevidnika FINA-e proizlazi tijek i neuspješnost provedbe izravne naplate.

7.3. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Krapina od 20. siječnja 2021. proizlazi da je maloljetnim ŽI i GI priznato pravo na privremeno uzdržavanje u iznosu od 549,00 kuna mjesečno za svako dijete, pri čemu je Centar po toj osnovi svakom djetetu isplatio ukupno 2.735,43 kune, odnosno ukupno 5.470,86 kuna.

7.4. Zakonska zastupnica oštećenika NI u iskazu danom u ranijem tijeku postupka navela je da optuženik nije izvršavao obvezu uzdržavanja određenu ovršnom ispravom, osim što je tijekom 2020. godine djeci kupio određene igračke i odjeću te financirao pojedine aktivnosti, čiju je ukupnu vrijednost procijenila na oko tadašnjih 3.000,00 kuna. Iskazala je da je protiv optuženika pokrenula ovršni postupak pred Financijskom agencijom, koji nije bio uspješan, nakon čega je ostvarila pravo na privremeno uzdržavanje. Nadalje je navela da joj je optuženik više puta obećavao podmiriti dugovanje, ali to nije učinio, kao i da djeca s njim održavaju rijetke i neredovite kontakte.

7.5. Na raspravi je ista svjedokinja iskazala da je optuženik u međuvremenu podmirio cjelokupno dugovanje po osnovi uzdržavanja, pa čak uplatio i više od iznosa koji je bio dužan platiti, kao i da je djeci kupovao poklone, odjeću i druge potrepštine. Navela je da, dok se optuženik nalazi na izdržavanju kazne zatvora, njegove obveze uzdržavanja podmiruju njegova majka i brat. Odgovarajući na pitanja državnog odvjetnika pojasnila je da optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja nije plaćao uzdržavanje jer nije imao novčanih sredstava, da je u tom razdoblju određene iznose uplaćivala njegova majka, ali ne kao ispunjenje njegove obveze uzdržavanja, već uz očekivanje da će se po isplati naknade za ozljedu na radu sva dugovanja naknadno podmiriti. Potvrdila je da optuženik u inkriminiranom razdoblju nije postupao u skladu s pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom, ali da su sva dugovanja naknadno u cijelosti podmirena.

8. RAŠČLAMBA I OCJENA VJERODOSTOJNOSTI DOKAZA

8.1. Sud je iskaz zakonske zastupnice oštećenika NI dan na raspravi pred ovim sudom, u dijelu u kojem je navela da je optuženik nakon inkriminiranog razdoblja u cijelosti podmirio dugovanje po osnovi uzdržavanja, pa čak uplatio i više od iznosa koji je bio obvezan platiti, ocijenio vjerodostojnim. Međutim, navedeni iskaz nije od utjecaja na postojanje kaznenog djela ni na utvrđenje krivnje optuženika, već ga je sud cijenio isključivo kao okolnost od značaja za izbor i odmjeravanje kaznenopravne sankcije i posebnih obveza.

8.2. Naime, kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona dovršeno je protekom roka za ispunjenje ovršnom odlukom utvrđene obveze uzdržavanja, ako obveza nije izvršena. Naknadno podmirenje dospjelih obveza ne otklanja već ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela niti isključuje kaznenu odgovornost počinitelja, budući da je riječ o kaznenom djelu propuštanja koje je dovršeno samim neizvršavanjem obveze u propisanom roku. Međutim, činjenica da je optuženik naknadno u cijelosti podmirio dugovanje predstavlja okolnost koju je sud cijenio kao olakotnu prilikom odmjeravanja kazne, sukladno člancima 47. i 48. Kaznenog zakona.

8.3. Sud je vjerodostojnim ocijenio i iskaz zakonske zastupnice oštećenika dan tu ranijem tijeku postupka, u kojem je navela da optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja nije izvršavao svoju obvezu uzdržavanja, osim što je djeci povremeno kupovao određene stvari i financirao pojedine aktivnosti procijenjene vrijednosti oko tadašnjih 3.000,00 kuna, kao i da je protiv njega bezuspješno pokrenula postupak prisilne naplate putem Financijske agencije. Navedeni iskaz predstavlja pouzdanu osnovu za utvrđenje da optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja nije postupao u skladu s pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom.

8.4. Sud ne nalazi proturječnost između iskaza zakonske zastupnice ranijem tijeku postupka i onoga danog na raspravi. Naime, prvi se odnosi na stanje i okolnosti koje su postojale tijekom inkriminiranog razdoblja, dok drugi opisuje naknadne događaje, odnosno činjenicu da je optuženik nakon toga u cijelosti podmirio dospjelo dugovanje. Stoga sud oba iskaza smatra međusobno usklađenima i vjerodostojnima.

8.5. Obranu optuženika, u dijelu u kojem navodi da je zakonskoj zastupnici oštećenika povremeno davao novac na ruke te djeci kupovao odjeću, igračke i druge potrepštine, sud je prihvatio kao djelomično vjerodostojnu, budući da je postojanje takvih naturalnih davanja potvrdila i sama zakonska zastupnica oštećenika. Međutim, takva povremena i neformalna davanja nisu predstavljala uredno ispunjenje obveze uzdržavanja određene pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom, jer nisu bila izvršena u propisanoj visini, rokovima i na način određen tom odlukom.

8.6. Vjerodostojnost iskaza zakonske zastupnice oštećenika i utvrđeno činjenično stanje dodatno potvrđuju materijalni dokazi izvedeni tijekom postupka, odnosno potvrde Financijske agencije o bezuspješnoj prisilnoj naplati, Očevidnik FINA -e, rješenje Centra za socijalnu skrb o priznavanju prava na privremeno uzdržavanje, kartice korisnika novčane pomoći, kao i podaci o prihodima optuženika, koji zajedno čine zatvorenu i međusobno podudarnu dokaznu cjelinu na temelju koje je sud pouzdano utvrdio odlučne činjenice.

9. ZAKLJUČAK O ČINJENIČNIM UTVRĐENJIMA

9.1. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je optuženik CI u razdoblju od 16. listopada 2018. do 12. prosinca 2020., izuzev razdoblja od 1. srpnja 2019. do 1. srpnja 2020., kada se nalazio na izdržavanju kazne zatvora, bio obvezan, na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke, doprinositi za uzdržavanje svoje maloljetne djece ŽI i GI u ukupnom mjesečnom iznosu od tadašnjih 1.500,00 kuna.

9.2. Sud je nadalje utvrdio da optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja nije izvršavao navedenu obvezu na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom.

9.3. Činjenicu da je optuženik nakon inkriminiranog razdoblja u cijelosti podmirio dugovanje po osnovi uzdržavanja, što proizlazi iz iskaza zakonske zastupnice oštećenika danog na raspravi, sud nije cijenio kao okolnost od utjecaja na postojanje kaznenog djela ni na njegovu kaznenu odgovornost, već ju je uzeo u obzir isključivo kao olakotnu okolnost prilikom odmjeravanja kazne.

10. PRAVNA UTVRĐENJA

10.1. Optuženik CI proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona.

10.2. Odredbom članka 172. stavka 1. Kaznenog zakona propisano je da kazneno djelo čini onaj tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati, i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora do tri godine ako se obveza uzdržavanja odnosi na dijete. Nadalje, stavkom 3. istoga članka propisano je da nema kaznenog djela ako počinitelj dokaže da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti izvršavati obvezu uzdržavanja.

10.3. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ostvarena sva bitna obilježja navedenog kaznenog djela. Naime, optuženik je bio obvezan, na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke, uzdržavati svoje maloljetno dvoje djece u točno određenom iznosu, na propisani način i u propisanim rokovima, međutim tijekom inkriminiranog razdoblja tu obvezu nije izvršavao. Povremena naturalna davanja i neformalna plaćanja nisu predstavljala uredno izvršenje obveze uzdržavanja određene ovršnom ispravom.

10.4. Sud nije prihvatio postojanje okolnosti iz članka 172. stavka 3. Kaznenog zakona koje bi isključivale kaznenu odgovornost optuženika. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je optuženik u inkriminiranom razdoblju bio radno sposoban te ostvarivao prihode od vlastite djelatnosti. Sama činjenica da je u pojedinim razdobljima imao financijskih poteškoća ne predstavlja opravdani razlog za potpuno neispunjavanje zakonom i sudskom odlukom utvrđene obveze. Sud nije prihvatio da su u konkretnom slučaju postojali opravdani razlozi iz članka 172. stavka 3. Kaznenog zakona koji bi isključivali kaznenu odgovornost optuženika.

10.5. Sud je utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom, budući da je bio upoznat s postojanjem pravomoćne i ovršne odluke kojom mu je određena obveza uzdržavanja te je bio svjestan da tu obvezu ne izvršava na način, u visini i u rokovima propisanim tom odlukom, unatoč tome što je imao mogućnost njezina izvršenja, pri čemu je pristao na nastupanje zabranjene posljedice.

10.6. Budući da je optuženik bio obvezan uzdržavati dvoje djece, pri čemu je za svako dijete postojala zasebno određena obveza uzdržavanja, a neizvršavanjem svake od tih obveza povrijeđeno je zasebno zaštićeno pravno dobro, sud je utvrdio da je optuženik počinio dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona, i to jedno na štetu maloljetnog ŽI a drugo na štetu maloljetne GI.

11. RAZLOZI O KRIVNJI

11.1. Sud je na temelju obrane optuženika i svih provedenih dokaza utvrdio da je optuženik ostvario sva subjektivna obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim.

11.2. Naime, optuženik je tijekom ispitivanja priznao da obvezu uzdržavanja nije izvršavao na način, u visini i u rokovima određenim pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom, već je naveo da je zakonskoj zastupnici oštećenika povremeno davao novac na ruke te djeci kupovao odjeću, igračke i druge potrepštine. Takva obrana samo djelomično je potvrđena provedenim dokazima, budući da je i zakonska zastupnica oštećenika potvrdila postojanje naturalnih davanja u približnoj vrijednosti od tadašnjih 3.000,00 kuna. Međutim, navedena davanja ne predstavljaju uredno izvršenje obveze uzdržavanja jer nisu izvršena na način, u visini i u rokovima određenima ovršnom ispravom.

11.3. Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je optuženik bio upoznat s postojanjem pravomoćne i ovršne sudske odluke kojom mu je određena obveza uzdržavanja, što je i sam potvrdio u svojoj obrani. Nadalje, iz podataka o njegovim prihodima proizlazi da je u inkriminiranom razdoblju bio radno sposoban te ostvarivao prihode od približno tadašnjih 4.000,00 do 10.000,00 kuna mjesečno, slijedom čega sud nije prihvatio da bi postojali opravdani razlozi zbog kojih objektivno ne bi bio u mogućnosti izvršavati svoju obvezu uzdržavanja.

11.4. Stoga je sud utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom, budući da je bio svjestan svoje zakonske i pravomoćnom sudskom odlukom utvrđene obveze uzdržavanja, znao je da tu obvezu ne izvršava na način propisan ovršnom ispravom, a unatoč tome je takvo postupanje nastavio. Pri tome nisu utvrđene okolnosti koje bi isključivale njegovu kaznenu odgovornost u smislu članka 172. stavka 3 . Kaznenog zakona.

11.5. Sud napominje da razdoblje od 1. srpnja 2019. do 1. srpnja 2020., tijekom kojega se optuženik nalazio na izdržavanju kazne zatvora, nije obuhvaćeno optužbom niti je uzeto u obzir pri utvrđivanju njegove kaznene odgovornosti za predmetna kaznena djela.

12. ZAKLJUČAK O OSTVARENJU KAZNENIH DJELA

12.1. Na temelju svih provedenih dokaza, njihove pojedinačne i međusobne ocjene te prethodno iznesenih činjeničnih i pravnih utvrđenja, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik CI počinio dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona.

12.2. Prvo kazneno djelo počinjeno je na štetu maloljetnog ŽI time što optuženik tijekom razdoblja od 16. listopada 2018. do 12. prosinca 2020., izuzev razdoblja od 1. srpnja 2019. do 1. srpnja 2020., kada se nalazio na izdržavanju kazne zatvora, nije izvršavao svoju obvezu uzdržavanja utvrđenu pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom.

12.3. Drugo kazneno djelo počinjeno je na štetu maloljetne GI budući da optuženik u istom razdoblju nije izvršavao ni svoju obvezu uzdržavanja prema tom djetetu, također utvrđenu pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom.

12.4. U odnosu na oba kaznena djela sud je utvrdio postojanje svih zakonskih obilježja propisanih člankom 172. stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona. Naime, postojala je pravomoćna i ovršna odluka kojom je optuženiku određena obveza uzdržavanja, optuženik je bio upoznat s tom obvezom, nije je izvršavao na način, u visini i u rokovima određenima ovršnom ispravom, a tijekom postupka nisu utvrđeni opravdani razlozi koji bi, u smislu članka 172. stavka 3. Kaznenog zakona, isključivali njegovu kaznenu odgovornost. Sud je pritom utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom, svjestan svoje obveze i posljedica njezina neizvršavanja.

12.5. Slijedom navedenog, sud je optuženika proglasio krivim za dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona, kako je to pobliže opisano u izreci presude.

13. KAZNENE SANKCIJE

13.1. Za svako od kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona sud je, na temelju iste zakonske odredbe, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

13.2. Prilikom određivanja pojedinačnih kazni sud je imao na umu da je za navedeno kazneno djelo propisana kazna zatvora do tri godine te je ocijenio da kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci za svako kazneno djelo odgovara težini počinjenih djela, stupnju krivnje optuženika i svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima.

13.3. Na temelju članka 51. Kaznenog zakona sud je optuženiku za počinjena kaznena djela u stjecaju izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od godinu dana, ocijenivši da će se upravo takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. Kaznenog zakona.

13.4. Na temelju članka 56. Kaznenog zakona sud je optuženiku izrekao uvjetnu osudu te odredio da se izrečena jedinstvena kazna zatvora od godinu dana neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

13.5. Sud smatra da će se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, imajući u vidu da je optuženik nakon počinjenja kaznenih djela u cijelosti podmirio dospjela dugovanja po osnovi uzdržavanja, čime je pokazao promijenjen odnos prema svojoj obvezi.

13.6. Na temelju članka 56. stavka 4. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 10. Kaznenog zakona sud je optuženiku naložio posebnu obvezu da uredno ispunjava svoju tekuću obvezu uzdržavanja prema maloljetnom HI i maloljetnoj GI uz stručnu pomoć i nadzor nadležnog tijela za probaciju.

13.7. Sud nije naložio posebnu obvezu podmirenja dospjelih obroka uzdržavanja jer je iz iskaza zakonske zastupnice oštećenika proizlazilo da je optuženik do zaključenja rasprave u cijelosti podmirio dospjelo dugovanje, uključujući i iznose isplaćene na ime privremenog uzdržavanja. Navedenu okolnost sud je ujedno cijenio kao osobito olakotnu pri odmjeravanju kazne, sukladno člancima 47. i 48. stavku 2. Kaznenog zakona.

13.8. Prilikom odmjeravanja kazne sud je, sukladno članku 47. Kaznenog zakona na strani optuženika kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da je nakon počinjenja kaznenih djela u cijelosti podmirio dugovanje po osnovi uzdržavanja, što predstavlja osobito olakotnu okolnost iz članka 48. stavka 2. Kaznenog zakona. Nadalje, sud je imao na umu da se tijekom dijela inkriminiranog razdoblja optuženik nalazio na izdržavanju kazne zatvora, da je djeci povremeno osiguravao određene stvari i financirao pojedine aktivnosti, iako time nije uredno izvršavao svoju zakonsku obvezu, kao i činjenicu da djeca tijekom inkriminiranog razdoblja nisu ostala bez osnovnih sredstava za život jer su ostvarivala pravo na privremeno uzdržavanje.

13.9. Kao otegotne okolnosti sud je cijenio dugotrajnost neizvršavanja obveze uzdržavanja, da je zakonska zastupnica oštećenika radi naplate bila prisiljena pokrenuti ovršni postupak kao i njegovu kaznenu osuđivanost.

14. OSTALE ODLUKE IZ IZREKE

14.1. . Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavka 6. ZKP-a, prema kojoj u odluci kojom rješava o troškovima postupka sud može okrivljenika osloboditi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. - 6. ZKP-a te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

14.2. Uvažavajući navedenu odredbu i okolnost da optuženik ima dvoje djece za koje mora plaćati uzdržavanje sud je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a optuženika u cijelosti oslobodio obveze naknade kaznenog postupka, a koji se odnose na rad suda i državnog odvjetništva što se iskazuje u obliku paušalne svote. Sud smatra da bi drugačijom odlukom bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika i osoba koje je on dužan uzdržavati.

U Zagrebu 15. srpnja 2026.

Sudac za mladež

Tea Majsan

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagreb na broj: Koz-DO-148/2021

2. Optuženik CI – Zatvor u Zagrebu

3. Branitelj optuženika odvjetnik Ivan Krnić

4. Zakonska zastupnica oštećenika NI – po pravomoćnosti

5. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Dubrava - po pravomoćnosti

6. Probacijski ured Zagreb I- po pravomoćnosti

7. U spis