Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-1495/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicama, odvjetnicama u Odvjetničkom društvu Kranjčec i Kamber j.t.d. u Zadru, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-399/2023-16 od 20. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru broj P-399/2023-16 od 20. travnja 2026. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljeđivanjem svoga oca PK te diobom s bratom DK, stekao pravni naslov potreban za stjecanje prava vlasništva nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi livada površine 5493 m2, za preostalih 5193/5493 dijela - ukupno za cijelo, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine za 5193/5493 dijela na svoje ime i u svoju korist u zemljišnim knjigama nadležnog suda, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od ukupno 931,95 EUR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno za zateznim kamatama sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj nasljeđivanjem svoga oca PK te diobom s bratom DK, stekao pravni temelj za stjecanje prava vlasništva nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi livada površine 5493 m2, za preostalih 5193/5493 dijela - ukupno za cijelo te uknjižba navedenog prava tužitelja u zemljišnim knjigama.

6. Prema odredbi članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV), pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

7. Iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], livada površine 5.493 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja CK za 300/5493 dijela i tuženika Republike Hrvatske za 5193/5493 dijela.

8. Uvidom u identifikaciju čestica Područnog ureda za katastar Zadar od 26. rujna 2022. proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere odgovara dijelovima starih čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-1156/08 od 3. prosinca 2008. proizlazi da su iza pok. LK pok. C (PK) nasljednici njegovi sinovi CK i DK za ½ dijela svaki, te da je predmetna čest. zem. ušla u ostavinsku masu kao izvanknjižno vlasništvo po starim oznakama čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Iz uvjerenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadarske županije od 21. listopada 2022. proizlazi da se potvrđuje da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere na dane 18. listopada 1990., 24. srpnja 1991. i 1. siječnja 1993. nalazila izvan granica građevinskog područja.

11. Iz zapisnika povodom preoblikovanja zemljišne knjige poslovni broj Z- 11239/2007/633 od 9. travnja 2010. proizlazi da su pristupili DK i CK, te da je CK naveo da je vlasnik predmetne čestice za cijelo, nasljeđivanjem i diobom s bratom DK, a da je otac pok LK stekao istu nasljeđivanjem svoga oca C, pa da je ta nekretnina u posjedu njegove obitelji više od 120 godina. DK je u cijelosti potvrdio navode svoga brata CK. Nazočni povjerenik EK je potvrdio da je predmetna nekretnina u suposjedu nazočnih, a ranije njihovih prednika od prije II. Svjetskog rata, te da oko toga nema spora.

12. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-2357/14 od 25. svibnja 2017. utvrđeno je da je odbijen kao neosnovan prigovor predlagatelja CK i DK u odnosu na uknjižbu prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Zadar od 9. lipnja 2021. je utvrđeno da je PK. P bio upisan posjednikom od 1955. godine na nekretninama stare izmjere k. o. [katastarska općina], i to: na čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 279 m2, na čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 5064 m2 i na čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 227 m2.

14. Na temelju iskaza svjedoka UK i ĆK, koji su suglasno naveli da je predmetna nekretnina livada na predjelu Krajine od oko 5.500 m2 te da je ista bila vlasništvo tužiteljevog oca i da je obitelj tužitelja je ovu svoju livadu orala i sadila i sijala uvijek, a otac tužitelja LK je obrađivao tu nekretninu i iskopao bazen na njoj 1970-ih jer je na toj parceli sadio čentrune i cate, a u to vrijeme da je još bio živ i djed tužitelja PK, kao i to ga na ovoj lokaciji nema državne zemlje, prvostupanjski sud zaključuje da je ovu nekretninu nekada posjedovao djed tužitelja PK kojega je naslijedio na ovoj nekretnini sin LK, otac tužitelja, brat od tužiteljevog oca koji se zvao D je dobio nekretnine na drugo mjesto, a njih dvojica su imali i sestre koje nisu ništa uzele od nekretnina. Na ovoj lokaciji je LK naslijedio tužitelj CK dok je njegov brat DK dobio nekretninu u Bojani, a njihova sestra nije ništa uzela od nekretnina. Ova nekretnina da je sa svih strana ograđena kombinacija drače i kamenja, odnosno sredinom, i u toj ima i suhozida sjeverozapadno. Nikada nitko nije smetao tužitelja i njegove prednike u posjedovanju ove nekretnine ili im osporavao vlasništvo. Radi se o svjedocima starije dobi koji nisu u srodničkoj ili bliskoj relaciji s tužiteljima, pretežito su starije životne dobi i od rođenja žive u blizini ove lokacije, te im je činjenica posjeda i vlasništva prijepora dobro poznata i nije dovedena u pitanje drugim dokazima. Stoga prvostupanjski sud vjeruje iskazima svih saslušanih svjedoka koji navode da je otac tužitelja LK u posjedu predmetne nekretnine računajući posjed svojih prednika svakako više od 40 godina, s obzirom da je još 1970-ih iskopao bazen radi zalijevanja na toj nekretnini i sadio čentrune i cate, te da je tužitelj stekao predmetnu nekretninu nasljeđivanjem svog oca i u diobi sa svojim bratom DK, a što je tužitelj dokazao rješenjem o nasljeđivanju iz 2008. godine.

15. Ovo utvrđenje temeljem iskaza svjedoka je sukladno materijalnim dokazima i činjenici da je prema povijesti promjena Područnog ureda za katastar Zadar djed tužitelja PK pok. P bio upisan posjednikom na površini većoj od utužene još od 1955. godine, dok iz materijalnih i personalni dokaza nedvojbeno valjani pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine koji je kontinuiran i neosporavan.

16. Prvostupanjski sud smatra da tužitelja ne veže rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige jer tužitelj ovu tužbu ne temelji na istim činjeničnim i pravnim osnovama koje je istaknuo u preoblikovanju zemljišne knjige, budući se tužitelj u tom postupku pozivao na to da je sam stekao vlasništvo dosjelošću, dok se u ovom postupku poziva na to da je njegov otac LK stekao vlasništvo dosjelošću, te da je potom on sam stekao vlasništvo nasljeđivanjem i u diobi s bratom. Stoga, tužitelja, po mišljenju prvostupanjskog suda, rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige ne veže.

17. Tužitelj je ovlašten podnijeti vlasničku tužbu i u situaciji kada prethodno nije podnio tužbu za ispravak. Naime, stranke mogu svoja prava štititi u postupku povodom tužbe za ispravak sukladno odredbama ZZK ili posebnom tužbom kao što je tužba radi utvrđenja prava vlasništva, a u konkretnom je slučaju tužitelj ustao tužbom radi utvrđenja prava vlasništva.

18. Prvostupanjski sud je utvrdio da se otac tužitelja LK pok. PK računajući posjed svojih prednika nalazio u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina od najmanje 1955. godine, te da mu u razdoblju dosjedanja kroz koje su nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, a niti nakon toga, posjed nije osporavan po predniku tuženika, a ni po tuženiku. Potom da je tužitelj nasljeđivanjem oca i u diobi s bratom DK stekao valjani pravni temelj za stjecanje i uknjižbu prava suvlasništva sukladno odredbi članka 114. ZV-a.

19. S obzirom da iz izvedenih dokaza proizlazi da je posjed tužitelja i njegovih prednika započeo prije 1955., da se primjenjuju i pravna pravila Općeg građanskog zakonika-OGZ-a, sukladno odredbama članka 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91) i članka 388. stavka 2. ZV-a, jer se na stjecanje, postanak, pravni učinak i promjenu stvarnih prava primjenjuju pravila koja su bila na snazi u trenutku njihovog stjecanja, promjene i postanka.

20. Polazeći od svega naprijed navedenog, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan s obrazloženjem da je tužitelj dokazao da je stekao pravo suvlasništva predmetne nekretnine u suvlasničkom omjeru koji je uknjižen na tuženika. Prvostupanjski sud je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, donio odluku o parničnom trošku kojom je tuženiku naložio da tužitelju naknadi parnični trošak.

21. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda za sada se ne može sa sigurnošću utvrditi je li tužitelj nasljeđivanjem i diobom među svojim prednicima stekao pravo suvlasništva predmetne nekretnine te može li tražiti uknjižbu prava suvlasništva. Naime, u postupku je trebalo utvrditi što je pravna osnova tužbenog zahtjeva odnosno na kojim činjenicama tužitelj temelji tužbeni zahtjev te je li to ista činjenična i pravna osnova na kojoj se temeljio zahtjev u postupku preoblikovanja zemljišne knjige u kojem je sudjelovao tužitelj i u kojem postupku je svoj zahtjev za stjecanje prava suvlasništva predmetnog suvlasničkog dijela sporne nekretnine temeljio na stjecanju prava vlasništva dosjelošću, a u ovom postupku tvrdi da je njegov otac stekao pravo vlasništva dosjelošću, a on nasljeđivanjem oca i diobom s bratom. Isto tako u postupku je trebalo utvrditi na koji način su tužitelj i njegovi pravni prednici koristili predmetnu nekretninu.

22. U konkretnom slučaju se ne radi o prekluziji jer tužitelj može podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva temeljem odredbi ZV-a. U tom pravcu odluka u postupku preoblikovanja zemljišne knjige nije zapreka da tužitelj podnese tužbu radi utvrđenja prava vlasništva koja je predmet ovog parničnog postupka, ali tužitelj treba dokazati pravnu i činjeničnu osnovu stjecanja prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini koja je različita od one na koju se pozivao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.

23. Kako prvostupanjski sud nije sa sigurnošću utvrdio sve pravno relevantne činjenice vezane za predmet spora, žalbeni razlozi i navodi tuženika su osnovani jer prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za predmet spora, niti je pravilno primijenio materijalno, u smislu odredbi članka 355. i članka 356. ZPP-a

24. Radi toga je, temeljem odredbe članka 370. ZPP-a, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da prvostupanjski sud u ponovnom postupku raspravi sporna pitanja na koja je ukazao drugostupanjski sud.

Split, 15. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić