Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1549/2026-3

Split, Gundulićeva 29a

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik iz Vukovara, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-581/2020-24 od 29. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-581/2020-24 od 29. travnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I.Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je odredba čl.11. Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu broj 29815/07 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige od dana 20.11.2007.g. zaključena između pravnog prednika tuženika u svojstvu kreditora i tužitelja u svojstvu založnog dužnika, u dijelu koji glasi …te da Korisnik kredita i Založni dužnik odgovaraju kao solidarni dužnici za sve obveze po ovome ugovoru…., ništetna.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovoga parničnog postupka, koliko budu iznijeli sa zateznom kamatom tekućom presuđenja, pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.", kao neosnovanim u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 29.955,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, od presuđenja, odnosno od 29. travnja 2026., do isplate, sve u roku od 15 dana.".

2.Protiv citirane odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupak.

2.1.Na žalbu je odgovoreno te predloženo njezino odbijanje.

3.Žalba je osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja kao založnog dužnika na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 11. Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu broj 29815/07 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige, u dijelu koji glasi "…te da Korisnik kredita i Založni dužnik odgovaraju kao solidarni dužnici za sve obveze po ovome ugovoru….".

4.1.Prema činjeničnim navodima tužbe, između Slavonske banke d.d., pravnog prednika tuženika, kao kreditora i Zlatno Zrno d.o.o., kao korisnika kredita te ovdje tužitelja kao založnog dužnika je zaključen i solemniziran Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu broj 49815/07 kojim je korisniku odobren kredit uz valutnu klauzulu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige, a korisnik kredita Zlatno zrno d.o.o. je uslijed poteškoća u poslovanju propalo te brisano iz sudskog registra 22. ožujka 2016.

4.2.Tužitelj tvrdi da je kao suvlasnik nekretnine koja je predmet zaloga samo založni dužnik, a nije solidarni dužnik s korisnikom kredita, kako se to u spornoj odredbi navodi, u kojem slučaju bi odgovarao cijelom svojom imovinom a ne samo založenom nekretninom. Stoga takvo ugovorno određivanje tužitelj drži protivnim institutu založnog prava propisanom odredbom čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/12, 81/15, 94/17– dalje: ZV) te njegovoj svrsi i smislu radi čega smatra kako se u tom dijelu radi o ništetnom ugovoru kao protivnom Ustavu, zakonu i moralu, što tuženik osporava ističući prigovor nedostatka pravnog interesa i pasivne legitimacije tužitelja.

5.Smatrajući kako tužitelj ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe jer to pravo ima svaka zainteresirana osoba u smislu odredbe čl. 327. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23, ZOO) a utvrdivši kako su člankom 3. Sporazuma o prijenosu sredstava osiguranja od 18. lipnja 2014. sporazumne strane Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. iz Zagreba Slavonska avenija 6 kao cedent i H-Abduco d.o.o. iz Zagreba, Slavonska avenija 6 A, kao cesionar, suglasno utvrdile da su sva sredstva osiguranja (članak 2. predmetnog Sporazuma) sukladno članku 81. ZOO-a prešla na cesionara, dakle H-Abduco d.o.o., zajedno s tražbinom kao i sva druga sredstva osiguranja, zasnovana radi osiguranja tražbine, bez obzira jesu li izričito navedena u Ugovoru o ustupu ili u Sporazumu, prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj neovisno o postojanju pravnog interesa konkretni zahtjev može postaviti samo prema H-Abduco d.o.o., slijedom čega je prigovor promašene pasivne legitimacije našao osnovanim i odbio tužbeni zahtjev.

6.Ispitujući pobijanu presudu u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje povreda iz čl.354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti.

7.U pravu je žalitelj kada smatra da pravni položaj založnog dužnika ne odgovara položaju solidarnog dužnika. To stoga što prema odredbi čl. 297. ZV-a založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje nositelja da određenu tražbinu, ne bude li mu namirena o dospijeću, namiri iz vrijednosti te stvari, dakle odgovornost založnog dužnika je ograničena vrijednošću založene stvari. S druge strane prema čl. 43. ZOO svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Slijedom navedenog založni dužnik i solidarni dužnik imaju potpuno različite razine odgovornosti i obveza prema banci kreditoru.

7.1.Solidarnost se ne pretpostavlja, osim kod trgovačkih ugovora ako solidarnost nije izrijekom otklonjena (čl. 14. i 42. ZOO), već mora biti zakonom određena ili ugovorena pravnim poslom, a slijedom toga u potonjem slučaju nema zapreke da jedna osoba bude založni dužnik i solidarni dužnik pod navedenim pretpostavkama.

8.Međutim, u ovoj fazi postupka prvenstveno spornim proizlazi pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u pogledu ocjene pomanjkanja pasivne legitimacije na strani tuženika u odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe nakon što je jedna ugovorna strana odnosno pravni slijednik kreditora, svoje potraživanje koje proizlazi iz tog ugovora sa svim instrumentima osiguranja prenijela na treću stranu, H- Abduco d.o., koja nije bila ugovorna strana ugovora o kreditu.

9.Pravni odnos između stranaka razmatrati je kroz mjerodavne odredbe ZOO kojima je reguliran institut ustupa tražbine (cesije) u čl. 81.-87., prijenosa ugovora u čl. 127. ZOO te ništetnosti iz čl. 322., 327. i 328. ZOO.

10.U bitnome, ugovorom o prijenosu tražbine (cesiji) vjerovnik (cedent ustupitelj) na trećeg (cesionara-primatelja) prenosi svoju tražbinu koju ima prema dužniku (cesusu) s kojom na primatelja prelaze i sva sporedna prava a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kada je saznao za ustupanje. Proizlazi kako je predmet ugovora o cesiji prijenos tražbine koju vjerovnik ima prema dužniku temeljem pravnog posla sklopljenog s dužnikom.

11.Slijedom toga, po stavu ovog suda, koji je u skladu sa stabilnom sudskom praksom (tako Rješenje VSRH Rev-780/2021 od 7. svibnja 2025.) stranke ugovornog odnosa i nakon što je sklopljen ugovor o cesiji mogu uzajamno isticati prigovore kojima osporavaju pravnu valjanost samog pravnog posla iz kojeg proizlazi tražbina koja je bila predmetom ugovora o cesiji, pa proizlazi da je vjerovnik iz temeljnog pravnog posla i nadalje pasivno legitimiran u sporu pokrenutom radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora iz kojeg proizlazi tražbina koja je bila predmetom cesije.

12.S druge strane, prema odredbi čl. 127. ZOO svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz toga ugovora. Prijenosom ugovora ugovorni odnos između prenositelja i druge strane prelazi na primatelja i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na prijenos, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obaviještena o prijenosu koji je valjan samo ako je dan u propisanom ili ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora.

13.Proizlazi kako bi jedino u situaciji prijenosa ugovora uz smislu čl. 127. ZOO došlo do prijenosa svih prava iz temeljnog pravnog posla na trećeg, radi čega je u čl. 127. st. 1. i 2. ZOO i propisano da je za prijenos ugovora potreban pristanak druge strane, a u konkretnoj situaciji iz sadržaja spisa ne proizlazi da je takva suglasnost tužitelja postojala.

14.Konačno, prema odredbi čl. 327. st.1. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba a prema odredbi čl. 328. ZOO pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

15.Dosljedno, obzirom ovdje nije ostvarena pravna situacija prijenosa ugovora iz čl. 127. ZOO-a, zbog pogrešnog pravnog pristupa kod ocjene osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika prvostupanjski sud nije utvrdio i ocijenio odlučne činjenice u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe čl. 11. Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu broj 49815/07, radi čega je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

16.U nastavljenom postupku provođenjem dokaza u okviru zakonom dopuštenih i njihovom ocjenom u smislu čl. 8. ZPP-a, pri čemu će, protivno žalbenim navodima kako nije izveden dokaz tužiteljevim saslušanjem imati u vidu da je punomoćnik tužitelja odustao od tog dokaznog prijedloga na raspravi od 26. ožujka 2026., kao i punomoćnik tuženika od prijedloga za saslušanje svjedoka KC, da odredbe čl. 43.-50. ZOO-a reguliraju odnos između vjerovnika i solidarnih dužnika kod pasivne solidarne odgovornosti te da se solidarnost ne pretpostavlja, osim kod trgovačkih ugovora ako solidarnost nije izrijekom otklonjena (čl. 14. i 42. ZOO), već mora biti zakonom određena ili ugovorena pravnim poslom, prvostupanjski će sud utvrditi odlučne činjenice te raspraviti i ostale žalbene prigovore, posebno cijeneći sadržaj i nositelje obveza iz čl. 11. Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu broj 49815/07, nakon čega će uz valjanu primjenu materijalnog prava o osnovanosti zahtjeva ponovo odlučiti.

17.Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za kasniju odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Splitu, 15. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić