Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-3130/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Danijele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, Područna služba Osijek, Kapucinska 29, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćniku BP, dipl. iur, temeljem generalne punomoći broj 21 Su-42/12-2, protiv tuženika HOK osiguranje d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Podružnica Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Vegaru, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn-32/2021-30 od 17. lipnja 2024., dana 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn-32/2021-30 od 17. lipnja 2024. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pn-3272021-34 od 10. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu i rješenje poslovni broj: Pn-32/2021-30 od 17. lipnja 2024. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pn-3272021-34 od 10. listopada 2024.

Presudom je presudio:

„I. Tužba i tužbeni zahtjev koji glasi: "HOK OSIGURANJE d.d. Zagreb, (OIB: 00432869176) dužan je tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3 (OIB: 84397956623) platiti na ime naknade štete iznos od 63,648,06 kn sa zateznom kamatom od 5,75% godišnje počevši od dana podnošenja tužbe, odnosno određenom kamatnom stopom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, sve to u roku od 15 dana" odbija se u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2024. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.“

Rješenjem je riješio: „Dopušta se sudjelovanje u parnici Euroherc osiguranja d.d. u svojstvu umješača na strani tuženika.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za naknadom štete koja da je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine obitelji osiguranika tužitelja u razdoblju od 1. veljače 2019. do 31. siječnja 2021.

6. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da se u predmetnom slučaju primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZMO), a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), kojeg je primijenio prvostupanjski sud.

7. Žalbenim razlozima tužitelja, koji se svode na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatom navedenih novčanih iznosa, nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je osiguranik tužitelja pok. EP smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 3. lipnja 2017. oko 5,55 sati u Burdenovcu,

- da je presudom Općinskog suda u Osijeku posl. br. K-241/2018-9 od 11. rujna 2018., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku posl. br. Kž -170/2018-5 od 6. prosinca 2018. osiguranik tuženika HP oglašen krivim za predmetnu prometnu nesreću sa smrtnom posljedicom,

- da se prometna nesreća dogodila na način da se osiguranik tuženika HP dana 13. lipnja 2017., oko 05,55 sati, u Đurđenovcu, upravljajući osobnim automobilom marke "Renault Twingo" registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu JP, u momentu štetnog događaja obvezno osigurano kod tuženika, kretao se kolnikom Ulice Matije Gupca iz smjera sjevera u smjeru juga i dolaskom do raskrižja s kolnikom Ulice kralja Petra Svačića, iako upozoren prometnim znakom B02 "Obavezno zaustavljanje - stop" nije se zaustavio i s potrebnom pažnjom uvjerio da kolnikom Ulice kralja Petra Svačića ne nailaze druga vozila, već je zadržavajući svoj smjer kretanja nastavio prolazak raskrižjem, što je bilo suprotno odredbi članka 54. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, lakomisleno smatrajući da Ulicom kralja Petra Svačića neće naići druga vozila, ali kako je u tom trenutku Ulicom kralja Petra Svačića, iz smjera zapada u smjeru istoka, naišao osobni automobil "Renault Clio" , registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao DP, uslijed navedenog propusta vozaču DP oduzeo prednost prolaska, uslijed čega je DP prednjim dijelom svog vozila udario desnu bočnu stranu njegova vozila koje je odbačeno u odvodni kanal koji se nalazi s južne strane kolnika u kojem se zaustavio stražnjim dijelom, dok je prednji dio ostao na kolniku, kojom prilikom je DP zadobio laku tjelesnu ozljedu, a EP kao putnik na suvozačevom sjedalu u njegovom osobnom automobilu zadobio višestruke ozljede unutrašnjih organa i skeleta i to razderno nagnječenje rane glave čeono desno, oguljotine kože lica, razderno nagnječenje rane desne nadlaktice i podlaktice, oguljotine kože trupa i udova, razderno nagnječenje rane desnog stopala, krvni podljev mekog oglavka, difuzno krvarenje unutarnjih mekih mozgovnih ovojnica, krvarenje unutar moždanih komora, otok mozga, serijski prijelom ll-VII desnog rebra, razdore i nagnječenja oba plućna krila s krvarenjem u oba prsišta, nagnječenje srca, nagnječenje desne polovine ošita, traumatske razdore jetre, krvarenje ispod potrbušnice s desne strane, višestruke prijelome zdjelice i iščašenje zglobova desnog stopala, uslijed kojih ozljeda je preminuo istoga dana u Općoj bolnici Našice,

- da je po tom osnovu tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu TP udovici i B, E, H, J i ŽP djeci umrlog osiguranika EP rješenjem HZMO Područna služba u Os ijeku broj 312722 od 28.09.2017. počevši od 13. lipnja 2017.,

- da se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete koju da je, kako tužitelj tvrdi, pretrpio isplatom obiteljske mirovine korisnicima TP, H, J i ŽP za razdoblje od 1. veljače 2019. do 31. siječnja 2021. u iznosu od ukupno 63.648,06 kuna (sada 8.447,54 eura)[1] ,

- da je tužitelj odbio dostaviti izračun razmjernog dijela mirovine smatrajući da mu pripada puni iznos obiteljske mirovine,

- da je tužitelj naveo da isplaćena obiteljska mirovina supruzi i djeci preminulog osiguranika tužitelja manja od invalidske mirovine koja bi bila priznata u slučaju ozljede na radu (odlomak 5. obrazloženja prvostupanjske presude i str. 104 spisa).

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da je u predmetnom slučaju o opsegu odgovornosti tuženika valjalo odlučiti primjenom članka 27. ZOOP-a, a ne primjenom odredbi ZMO-a kako je to pogrešno smatra tužitelj te je odbio tužbeni zahtjev zbog neispunjenja zakonskih pretpostavki iz odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a.

11. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

12. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na odredbe ZMO-a.

13. Odredbama ZMO-a, važećeg u vrijeme isplate predmetne mirovine, na kojeg se poziva tužitelj u tužbi, propisano je:

- u članku 161. stavak 1. i stavak 2. točka 1., da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju; da naknada stvarne štete, koju HZMO ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, među kojima su i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu;

-u članku 162. stavak 1., da HZMO ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe;

-u članku 164. stavak 1. i 5., da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. toga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete); i da su za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne odredbe tog zakona,

- članku 164. stavak 3. točka 2. da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje ako je šteta: 2. nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti.

14. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili

1 Fiksni tečaj konverzije 1,00 euro = 7,53450 eura

invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog ureda za osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. istog članka propisano je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili s ličnog osiguranja. Stavom 5. istog članka propisano je da obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

15. Polazeći od činjenica na kojima je tužitelj utemeljio postavljeni tužbeni zahtjev, a koje prvostupanjski sud utvrdio provedenim dokaznim postupkom, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u predmetnom slučaju o opsegu odgovornosti tuženika valjalo je odlučiti primjenom članka 27. ZOOP-a, a ne primjenom odredbi ZMO-a kako je to pogrešno smatra žalitelj.

Ovdje je za istaknuti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u većem broju odluka (Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-1067/2012 od 05. prosinca 2017., Revx-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-90/2023 od 4. travnja 2023.), koje su donesene u činjenično i pravno identičnim predmetima koje je pokrenuo HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, prema kojem shvaćanju su za rješenje spora između stranaka mjerodavne odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Za istaknuti je i to da odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-I/856/2016 od 7. veljače 2017. ne utječe na pravilnost i zakonitost primjene materijalnog prava u ovom predmetu budući da je tom odlukom samo utvrđeno da odredbom članak 161. stavak 2. ZMO-a nije povrijeđeno načelo vladavine prava i ona određuje što sve obuhvaća naknada stvarne štete na koju HZMO ima pravo dok Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati međusobnu usklađenost dva zakona, što je u nadležnosti redovnih sudova koji će zakon primijeniti kao mjerodavan u konkretnom slučaju.

16. U situaciji kada se šteta iz članka 161. stavak 1. ZMO -a ne potražuje od samog štetnika, odnosno osobe koja je u konkretnom slučaju prouzročila prometnu nesreću, već od osiguratelja štetnika, tada treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i to u skladu s odredbama ZOOP-a. U konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena odredbama ZOOP-a. Stoga je upravo taj zakon za navedenu materiju lex specialis, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja štetnika u pogledu utvrđivanja opsega obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, a to su odredbe ZOOP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-622/2022 od 28. studenoga 2023.)

17. Dakle, obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a temeljem kojeg zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi toga zakona i u skladu s njim preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, već temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto štetnika (osiguranika tuženika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen upravo navedenim specijalnim zakonskim propisom.

18. Nadalje, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP -a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako i Rev- 184/22 od 23. ožujka 2022.).

19. U pogledu pitanja postojanja razlike između isplaćenih iznosa obiteljske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu u smislu odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, tužitelj je naveo kako nema razlike između isplaćenih iznosa obiteljske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu u smislu odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a.

20. Slijedom svega iznesenog, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 27. ZOOP kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti.

21. Budući da tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tužitelja kojom se pobija odluka o parničnom trošku ukazuje neosnovanom.

22. Iz navedenih razloga, budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti povrede zakona na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu te presuditi kao u izreci ove presude.

23. Odredbom članka 206. stavak 1. ZPP-a, propisano je da osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. Stavkom 2. istog članka propisano je da umješač može stupiti u parnicu u tijeku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu te u tijeku postupka nastavljenog podnošenjem izvanrednoga pravnog lijeka. Stavkom 3. istog članka propisano je da izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom.

24. S obzirom da je tuženik u predmetnom slučaju osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a osiguranik umješača je također sudinik predmetne prometne nesreće, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da umješač ima pravni interes za sudjelovanjem u ovom postupku radi mogućeg intervencijskog efekta. Stoga je temeljem odredbe članka 380. stavak 2. ZPP-a žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje zbog čega je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić