Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1092/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Danijele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb, (dalje: HZMO), A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici HČH, dipl. prav., protiv tuženice "Croatia osiguranje" d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupane po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Pn-26/2023-23 od 19. ožujka 2025., dana 17. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Pn-26/2023-23 od 19. ožujka 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu poslovni broj: Pn-26/2023-23 od 19. ožujka 2025. kojom je presudio:

„I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, koji glasi: "Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 11.647,38 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 3.866,82 € od 9. rujna 2020. godine do isplate,

- na iznos od 3.584,00 € od 10. travnja 2021. godine do isplate ,

- na iznos od 4.196,55 € od dana podnošenja tužbu sudu do isplate , prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.456,81 € (slovima: tisućučetristopedesetšesteura i osamdesejedancent) u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za naknadom štete koja da je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja i doplatka za tuđu njegu i pomoć u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 30. studenog 2018.

6. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da se u predmetnom slučaju primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZMO), a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), kojeg je primijenio prvostupanjski sud. Posebno ističe kako se prvostupanjski sud uopće nije očitovao za zahtjevu tužitelja za naknadom štete zbog isplate novčane naknade radi tjelesnog oštećenja i doplatka za tuđu njegu i pomoć, a koji zahtjevi da se razliku od zahtjeva za naknadom štete zbog isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja.

7. Tužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom odbijen kao neosnovan zasniva se na tvrdnji tužitelja da je osiguranik tužitelja HČ u prometnoj nesreći od 4. prosinca 1995. zadobio teške tjelesne povrede. Navedena nesreća da je skrivljena vozilom osiguranim kod tuženika, za što da je vozač vozila osiguranog kod tuženika oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu posl. br. K-9/96 od 28. kolovoza 1997. Tužitelj da je svom osiguraniku HČ svojim rješenjima priznao pravo na invalidsku mirovinu, novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja i doplatak za tuđu njegu i pomoć. U razdoblju od 1. siječnja 2015. do 30. studenog 2018. tužitelj da je HČ isplatio mirovinu, novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja i doplatka za tuđu njegu i pomoć u ukupnom iznosu od 87.757,17 kuna (sada 11.646,60 eura).[1]

8. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev uz zaključak da se u predmetnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. ZOOP-a, a tužitelj da nije dokazao razliku između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. Međutim, pravilno tužitelj u žalbi prigovara da se prvostupanjski sud uopće nije očitovao za zahtjevu tužitelja za naknadom štete zbog isplate novčane naknade radi tjelesnog oštećenja i doplatka za tuđu njegu i pomoć, a koji vidovi štete da su različiti od zahtjeva za naknadom štete zbog isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja. S tim u vezi za pojasniti je slijedeće.

10. Odredbama ZMO-a, važećeg u vrijeme isplate predmetne mirovine, na kojeg se poziva tužitelj u tužbi, propisano je:

- u članku 161. stavak 1. i stavak 2. točka 1., da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju; da naknada stvarne štete, koju HZMO ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, među kojima su i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu;

-u članku 162. stavak 1., da HZMO ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe;

-u članku 164. stavak 1. i 5., da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. toga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete); i da su za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne odredbe tog zakona,

- članku 164. stavak 3. točka 2. da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje ako je šteta: 2. nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti.

11. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog ureda za osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. istog članka propisano je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Stavom 5. istog članka propisano je da obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

12. Polazeći od činjenica na kojima je tužitelj utemeljio postavljeni tužbeni zahtjev, a koje između stranaka nisu sporne, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u predmetnom slučaju o opsegu odgovornosti tuženika valjalo je odlučiti primjenom članka 27. ZOOP-a, a ne primjenom odredbi ZMO-a kako to pogrešno tvrdi tužitelj u žalbi i tijekom postupka.

Ovdje je za istaknuti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u većem broju odluka (Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-1067/2012 od 05. prosinca 2017., Revx-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-90/2023 od 4. travnja 2023.), koje su donesene u činjenično i pravno identičnim predmetima koje je pokrenuo HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova invalidske mirovine, prema kojem shvaćanju su za rješenje spora između stranaka mjerodavne odredbe ZOOP -a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Za istaknuti je i to da odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-I/856/2016 od 7. veljače 2017. ne utječe na pravilnost i zakonitost primjene materijalnog prava u ovom predmetu budući da je tom odlukom samo utvrđeno da odredbom članak 161. stavak 2. ZMO-a nije povrijeđeno načelo vladavine prava i ona određuje što sve obuhvaća naknada stvarne štete na koju HZMO ima pravo dok Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati međusobnu usklađenost dva zakona, što je u nadležnosti redovnih sudova koji će zakon primijeniti kao mjerodavan u konkretnom slučaju.

13. U situaciji kada se šteta iz članka 161. stavak 1. ZMO -a ne potražuje od samog štetnika, odnosno osobe koja je u konkretnom slučaju prouzročila prometnu nesreću, već od osiguratelja štetnika, tada treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i to u skladu s odredbama ZOOP-a. U konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena odredbama ZOOP-a. Stoga je upravo taj zakon za navedenu materiju lex specialis, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja štetnika u pogledu utvrđivanja opsega obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, a to su odredbe ZOOP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-622/2022 od 28. studenoga 2023.)

14. Dakle, obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a temeljem kojeg zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi toga zakona i u skladu s njim preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, već temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto štetnika (osiguranika tuženika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen upravo navedenim specijalnim zakonskim propisom.

15. Odredbom članka 27. ZOOP-a uređeno je pitanje subrogacijskih zahtjeva nositelja socijalnog osiguranja. Prema odredbi stavka 2. navedenog članka, tužitelju bi pripadalo pravo na naplatu od tuženika, koji nije štetnik već njegov osiguratelj, ne cijelog iznosa isplaćene invalidske mirovine već njezinog razmjernog dije la. Prema članku 27. stavak 3. ZOOP-a taj razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, u skladu s navedenom odredbom tužitelju bi pripadalo pravo potraživati od tuženika samo onaj iznos za koji bi isplaćena invalidska mirovina bila veća od invalidske mirovine koja bi bila posljedica ozljede na radu, kako je to pravilno raspravio prvostupanjski sud.

16. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije raspravio pitanje naknade štete zbog isplate novčane naknade radi tjelesnog oštećenja i doplatka za tuđu njegu i pomoć, a koji vidovi štete se razlikuju od štete isplatom invalidske mirovine, kako to pravilno prigovora tužitelj . S tim u vezi za pojasniti je slijedeće.

17. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Rev-1437/2021-2 od 5. siječnja 2022. u odnosu na postavljeno pravno pitanje: „Je li naknada za tjelesno oštećenje koju je isplatio HZMO svom osiguraniku po propisima Zakona o mirovinskom osiguranju stvarna šteta u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP -a koju bi osiguravatelja štetnika, u slučaju postojanja odgovornosti osiguratelja šte tnika, bio u obvezi naknaditi HZMO-u ili se isplaćena naknada za tjelesno oštećenje ne može smatrati stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 2. ZOOP-a? odgovorio slijedeće:

„12. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

13. Stoga, kako stavak 1. čl. 27. priznaje pravo na naknadu štete zavodima zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, to po ocjeni ovog suda ne može se prihvatiti tumačenje tuženika izraženog u reviziji da bi obveza naknade štete postojala samo u odnosu na nužne izdatke isplaćene po pravilima o zdravstvenom osiguranju, pozivajući se na odredbu čl. 27. st. 2. ZOOP.

14. Da je tome tako upućuje i odredba čl. 27. st. 4. ZOOP po kojoj se pravila o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja (kao generički pojam za sve tri vrste osiguranja iz čl. 27. st. 1.) primjenjuju i na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Nije logično i pravno prihvatljivo da dobrovoljna osiguranja zbog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja imali privilegirani položaj glede prava na naknadu štete prema društvu za osiguranje spram zavoda za obvezna socijalna osiguranja.

15. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

16. Stoga, po ocjeni ovog suda svi izdaci koji su uzročnoposljedično vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda pa time i predstavlja stvarnu štetu pa je time odgovoreno i na drugo pitanje revidenta.“

18. Slijedom navedenog, u predmetnom slučaju, izdaci tužitelja koje je tužitelj imao po osnovu 1) isplate novčane naknade radi tjelesnog oštećenja i 2) doplatka za tuđu njegu i pomoć, a koji su nedvojbeno uzročnoposljedično vezani za predmetnu štetu koju je uzrokovao osiguranik tuženika, predstavljaju stvarnu štetu tužitelja u smislu citirane odredbe članka 27. stavak 2. i 4. ZOOP-a.

19. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud se uopće nije očitovao o zahtjevu tužitelja za naknadom štete zbog isplate novčane naknade radi tjelesnog oštećenja i doplatka za tuđu njegu i pomoć . Stoga pravilno tužitelj prigovora da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama.

20. Kako prvostupanjski sud u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva uopće nije raspravio koliki iznos se odnosi na zahtjev za naknadom štete radi isplate po osnovu razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO -a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koliki iznos po osnovu naknade štete radi isplate novčane naknade radi tjelesnog oštećenja, te koliki je iznos naknade štete radi doplatka za tuđu njegu i pomoć, pobijanu presudu trebalo je ukinuti u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

21. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP - a te će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221.a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 15. srpnja 2026.

Predsjednica Vijeća:

Vedrana Perkušić