Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-818/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr.sc Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Cvitko Tomić, odvjetnici u Labinu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Ulica Listopadska 2, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Nataši Mijić Scheidl, odvjetnici u odvjetničkom društvu Grgić&Partneri d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-56/2022-50 od 16. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o j e

I.Djelomično se odbija kao neosnovana a ujedno djelomično uvažava kao osnovana žalba tužiteljice te se djelomično odbija kao neosnovana a ujedno djelomično uvažava kao osnovana žalba tuženika te se presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-56/2022-50 od 16. prosinca 2024.

a)potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-56/2022-50 od 16. prosinca 2024. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke preko iznosa glavnice od 4.857,76 eura do dosuđenih 5.393,80 eura sa dosuđenim kamatama, i u točki II. izreke presude.

b)preinačuje se točka III. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-56/2022-50 od 16. prosinca 2024. i u tom dijelu sudi:

"III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim na dosuđeni iznos naknade štete potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku od 16. travnja 2021. do 17. travnja 2021. kao neosnovan.".

c)preinačuje se točka IV. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-56/2022-50 od 16. prosinca 2024. u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen daljnji parnični trošak i sudi:

"IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici pored dosuđenog troška postupka u iznosu od 1.476,03 eura s pripadajućim kamatama i daljnji parnični trošak u iznosu od 364,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom koje na taj iznos teku od 16. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se za više traženo odbija zahtjev tužiteljice kao neosnovan.".

d) Ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-56/2022-50 od 16. prosinca 2024. u točki I. izreke

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim je rješenjem dopuštena preinaka tužbe predložena na ročištu 15. listopada 2024., dok je presudom naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 5.393,80 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje na iznos od 4.724,88 EUR teku od 17. travnja 2021. do isplate a na iznos od 668,92 EUR teku od 16. prosinca 2024. pa do isplate (točka I. izreke presude), a u preostalom dijelu, za iznos od 1.339,44 EUR odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan (točka II. izreke presude) a ujedno je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim na dosuđeni iznos naknade štete potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku od 16. travnja 2021. pa do isplate (točka III. izreke presude) te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.476,03 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 16. prosinca 2024. do isplate (točka IV. izreke presude).

2.Protiv citirane presude i to u točkama II. i III. izreke presude te točke IV. izreke presude (u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška) tužiteljica se pravovremeno žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima parničnog postupka. Žalbeni je prijedlog točku II. izreke presude preinačiti prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu za iznos od 1.339,44 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 17. travnja 2021. do isplate, preinačiti točku III. izreke na način da se umjesto odbijanja isplate zakonskih zateznih kamata koje teku od 16. travnja 2021. pa do isplate isto odbije od 16. travnja 2021. do 17. travnja 2021. te preinačiti točku IV. izreke presude (u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška) u smislu žalbenih navoda, podredno da u tom dijelu prvostupanjsku presudu ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje nadležnom prvostupanjskom sudu.

2.1.I tuženik se pravovremeno žali pobijajući prvostupanjsku presudu u točki I. preko iznosa 4.857,76 Eura, za iznos od 536,04 Eura, kao i odluku o parničnim troškovima u toč. IV. rješenja sadržanog u presudi i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se u pobijanom dijelu presuda preinači na način kako to žalitelj ističe u žalbi, a podredno da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku. Tuženik pobija i rješenje kojim je sud dopustio preinaku navodeći kako je sud prvog stunja pogrešno smatrao da je tužiteljica na ročištu od 15. listopada 2024. preinačila tužbu jer je tužiteljica na tom ročištu smanjila odnosno djelomično povukla zahtjev slijedom čega je predloženo navedenu odluku preinačiti utvrđivanjem da je tužiteljica djelomično povukla zahtjev za iznos od 432,71 eura.

2.2.Na žalbu tuženika odgovorila je tužiteljica predlažući je odbiti.

3.Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.

3.1.Žalba tuženika nije osnovana u pogledu odluke o glavnoj stvari i troškovima postupka, dok je osnovana u pogledu odluke o preinaci tužbe.

4.Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete iz osnova naknade za tuđu pomoć i njegu, koju je tužiteljica pretrpjela kao pješakinja u štetnom događaju od 10. rujna 2020. kada je doživjela prometnu nesreću za koju drži da je nastupila isključivom krivnjom vozačice koja je upravljala vozilom osiguranim kod tuženika.

5.U ovom stadiju postupka nije sporno postojanje štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija stranaka, upućivanje tužiteljičinog odštetnog zahtjeva tuženiku 16. travnja 2021., kojemu je djelomično udovoljeno isplatom štete po osnovi troškova liječenja u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 eura i putnih troškova u iznosu od 300,00 kn/39,82 eura.

6.Po žalbi tužiteljice sporno je pripada li joj pravo na pravičnu naknadu s naslova neimovinske štete za daljnji iznos (pored presuđenih 4.724,88 eura) od 1.339,44 eura, kao i tijek kamata, dok je za tuženika sporna dosuđujuća odluka preko iznosa od 4.857,76 eura (za iznos od 536,04 eura), tijek kamata na neimovinsku štetu te odluka suda kojom je dopuštena preinaka i odlučeno o troškovima postupka.

7.Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi stranaka, a ujedno i po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje kako prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP).

8.Nadalje, protivno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda je jasna jer sadrži valjane razloge o svim onim činjenicama koje su pravno odlučne za ovaj spor te ne postoji bilo kakvo proturječje kakvo u vidu ima odredba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog kojih se ne može ispitati. Činjenično stanje potpuno je i pravilno utvrđeno.

9.Na temelju nespornih i u postupku utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu utvrdivši:

-kako je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka iz područja medicine – neurokirurgije izv. prof. dr. sc. HG, tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede koje su dovele do povrede njezinog duševnog i tjelesnog zdravlja, iste su bile liječene na uobičajeni način te su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem; kod tužiteljice je učinjena indicirana dijagnostička obrada i provedeno je bolničko liječenje, prvo u Jedinici intenzivne njege, potom na Odjelu za neurokirurgiju, a na kraju i u stacionaru u [adresa], nakon čega slijede dvije kontrole neurokirurga te pregled i kontrola fizijatra, a po provedenom liječenju zaostale su trajne posljedice nakon potresa mozga i kome te kontuzije mozga frontalno desno i temporobazalno obostrano, operacije intracereralnog hematoma te prijeloma svoda i baze lubanje frontalno i okcipitalno, što jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza, dijagnostičke obrade te konačno i nalaza tijekom pregleda vještaka; liječenje je trajalo do 27. srpnja 2021. od kada datira zadnji pregled neurokirurga;

-kako su prema vještaku HG opisane posljedice umanjile opću, životnu kao i radnu sposobnost tužiteljice za 13 % u kojem obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim aktivnostima tužiteljice; kako tužiteljica nije pretrpjela bol jakog intenziteta jer je inicijalno bila u komi, a nakon toga planirano analgosedirana do buđenja iz kome, dok je trpjela bolove srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta još mjesec dana; pri čemu zaostale tegobe kao i kasni bolovi po svojoj naravi ulaze u pojačane napore – trajne posljedice; primarnog straha koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja nije bilo jer je tužiteljica bila u komi, a u daljnjem tijeku liječenja je postojao tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica: jačeg intenziteta u trajanju od 8 dana, srednjeg intenziteta 9 dana te manjeg intenziteta još šest tjedana; tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba nakon otpusta iz stacionara u [adresa] i to 6 sati dnevno kroz 2 tjedna i potom u smanjenom opsegu 3 sata dnevno kroz idućih 4 tjedana; dok je naruženje tužiteljice nakon učinjene operacije, blažeg stupnja a ogleda u zaostalom od operacije lokalnom linearnom rezu dužine cca 8 cm, koji je većim dijelom u kosi i nevidljiv, ali u dužini od 1,5 cm se spušta na čelo te je tu vidljiv drugim osobama, a obzirom nije rađena plastika kosti na mjestu operacije postoji udubina u kosti.

10.Ocjenom vještačkog nalaza i mišljenja kojeg je prihvatio stručnim i objektivnim te povezanim s ostalom dokaznom građom i činjeničnim supstratom prvostupanjski je sud utvrdio neimovinsku štetu po kvalifikatornoj okolnosti pretrpljenih fizičkih bolova 1.024,62 eura, straha 1.045,85 eura, duševnih boli za smanjenje životnih aktivnosti 1.990,84 eura i duševnih bolova zbog naruženja 663,57 eura, odnosno ukupno 4.724,88 eura, koji iznos joj je s naslova neimovinske štete i dosuđen s kamatom od dana nakon podnošenja zahtjeva (od 17. travnja 2021.).

10.1.Također je polazeći od vještačkog nalaza i mišljenja prema kojem je tužiteljici bilo potrebno 168 sati tuđe njege i pomoći (šest sati dva tjedna i tri sata četiri tjedna), sud prvog stupnja primjenom članka 1095. ZOO-a u svezi sa člankom 223. ZPP-a utvrđuje kako tužiteljici po toj osnovi pripada 668,92 eura (168 sati x 3,98 eur po satu), što je sveukupno 5.393,80 eura s naslova neimovinske i imovinske štete, na koji iznos je obvezao tuženika s kamatom na iznos neimovinske štete od 4.724,88 eura od 17. travnja 2021., a na iznos imovinske štete tuđe njege i pomoći od 668,92 eura – od presuđenja, dok je u preostalom dijelu za daljnjih 1.339,44 eura s pripadajućim kamatama zahtjev odbijen. Odbijen je i zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je dosuđeni iznos naknade štete potražuje isplatu zateznih kamata koje teku od 16. travnja 2021. do isplate.

11.Sva opisana činjenična utvrđenja o stanju u spisu kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je prvostupanjski sud u svemu pravilno u obrazloženju presude obrazložio tijek postupka i izvedene dokaze.

12.Pravilno su utvrđene sve okolnosti od značaja za ocjenu neimovinske i imovinske štete.

13.Odredbom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) određeno je, među ostalim, da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14.Naime, sukladno odredbi članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

15.Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a u svezi članka 1089. istog zakona, stav je ovog suda kako tužiteljica ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

16.Kada se imaju u vidu činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, na temelju pregleda medicinske dokumentacije i medicinskog vještačenja, kako je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila ozljede, ranije citirane, karakter, težina i lokacija povreda, duljina trajanja i intenzitet fizičkih boli koje je trpjela, intenzitet i trajanje straha te trajne posljedice naprijed opisane, po ocjeni vještaka za 13% zbog kojih će tužiteljica ubuduće ulagati veće napore u svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima, pa uz to popratne neugodnosti pri liječenju (zbog obavljanja pretraga i kontrola, RTG i MSCT snimanja, uzimanja simptomatske i medikamentozne terapije, odlaska na fizikalnu terapiju), dob tužiteljice (rođena 1971.), naruženje blažeg stupnja, potrebu za tuđom njegom i pomoći za zaključiti je kako obujam svih posljedica koje je tužiteljica pretrpjela na svoje psihičko i fizičko zdravlje opravdava utvrđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. ZOO-a upravo po sudu prvog stupnja utvrđenom iznosu.

17.Nadalje, uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu kao i sve okolnosti slučaja, a osobito težinu zadobivenih ozljeda i dužinu i nelagodnosti liječenja, pretrpljeni strah te uzimajući u obzir i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (utvrđenima na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV- 47/2020-5), prema stavu ovog drugostupanjskog suda i suprotno žalbenim navodima stranaka, prvostupanjski je sud pravilno odmjerio visinu pravičnog iznosa naknade štete po kvalifikatornom kriteriju pretrpljenih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti i naruženosti.

18.Ovdje je ujedno za reći i da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada.

19.Posebno, u odnosu na žalbene prigovore tužiteljice pobijanoj presudi pod točkom II. kojom je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete odbijen preko navedenog iznosa a za iznos od 1.339,44 eura, već ranije navedenom je dodati kako je prvostupanjski sud, nakon pravilno provedenog dokaznog postupka, cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka uz priloženu medicinsku dokumentaciju utvrdio pravno relevantne činjenice, pa tako i nelagodnosti u tijeku liječenja za koje je imao utemeljenje u medicinskim nalazima izdanim nakon nezgode a promatrano kroz pravila medicinske znanosti i iskustva.

20.Glede obračuna koji tužiteljica vrši u žalbi i odnosu na procjenu po pojedinim kvalifikatornim okolnostima a upućujući na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete donesene od Vrhovnog suda Republike Hrvatske 29. studenog 2002. kojim se sada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50% odgovoriti je kako se radi o pravnim kriterijima (orijentacijske naravi). U obrazloženju tog pravnog shvaćanja između ostaloga je navedeno: „Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).“.

21.Međutim, takvi kriteriji, kako to sama riječ „orijentacijski“ i ukazuje, predstavljaju samo dodatni okvir koji bi trebao omogućiti ujednačenu primjenu odredbe čl. 1100 ZOO.

22.Pri tome, a kako je to već više puta istaknuto u odlukama Vrhovnog suda

Republike Hrvatske (primjerice: Rev-978/10, Rev-686/04, Rev- 150/05), Orijentacijski kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna i moguća odstupanja od istih, a što proizlazi iz spomenute odredbe ZOO prema kojima se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, kako je ovdje i postupljeno, a protivno navodima žalbe, nije u neskladu ni sa spomenutim Orijentacijskim kriterijima.

23.Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud odmjerio visinu pravične novčane naknade neimovinske štete i u odnosu na kvalifikatorni kriterij naruženosti. Iako se radi o vidljivom ožiljku, prema utvrđenju suda sa udaljenosti od tri metra i to kada tužiteljica podigne kosu, po ocjeni ovog suda ne proizlazi značajni utjecaj na kvalitetu života uzimajući u obzir dob tužiteljice (rođ. 1971.) kao i činjenicu da istim nije izmijenjena vanjština tužiteljice u mjeri koja bi izazvala sažaljenje i druge negativne reakcije.

24.S pravom je prvostupanjski sud svoju ocjenu o postojanju uzročno-posljedične veze između načina nastanka nezgode i zadobivenih ozljeda kod tužiteljice temeljio na saznanjima pribavljenim po sudskom vještaku za medicinu-neurokirurgiju te njegovom nalazu i mišljenju kao i očitovanju na primjedbe tuženika koje su argumentirano otklonjene, što je zasnovano na objektivnim pokazateljima, pa tako glede ozljeda na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji i kliničkom pregledu tužiteljice.

25.Što se tiče naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći prvostupanjski sud je, prihvaćanjem po vještaku procijenjenih 168 sati potrebne nemedicinske tuđe njege i pomoći, čemu nije bilo osnovanih zamjerki, utvrdio iznos od 668,92 eura smatrajući, a pozivom na članak 223. ZPP-a, odgovarajućom cijenu satnice odrediti sa 3,98 eura, što i ovaj žalbeni sud smatra primjerenim okolnostima slučaja i stanju spisa te vodeći računa o tome kako tuženik nije ponudio konkretnih protudokaza satnici koju je prvostupanjski sud imao u vidu. Stoga se i u ovom dijelu žalba tuženika ukazuje neosnovanom.

26.Prema tome, ukupno nastala neimovinska i imovinska šteta tužiteljici iznosi od 5.393,80 eura te je tužiteljici pravilno taj iznos i dosuđen, a za više zatraženih 1.339,44 eura, tužbeni zahtjev je valjano odbijen, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja, koju odluku žalbenim prigovorima tužiteljica i tuženik nisu doveli u pitanje.

27.Proizlazi u odnosu na visinu štete, kako neimovinske, tako i imovinske, nedvojbeno iz provedenih dokaza da je prvostupanjski sud, uvažavajući sve oblike štete pravilno ocijenio visinu štete, pa istaknuti razlozi tužiteljice da je suviše malo dosuđeno i protivni navodi tuženika da je suviše visoko dosuđeno nisu doveli u sumnju prvostupanjsku presudu.

28.Prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio zatezne kamate, u odnosu na neimovinsku štetu u iznosu od 4.724,88 eura od dana nakon dana podnošenja zahtjeva tuženiku –od 17. travnja 2021., dok tuženik, pozivom na odredbu čl. 1103. ZOO-a drži kako tužiteljici kamata na ovaj vid štete pripada od završetka liječenja koje je u postupku utvrđeno s danom 27. srpnja 2021.

29.Odredbom članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) koju je u konkretnom slučaju primijeniti kao odredbu posebnog zakona, uređena je dospjelost obveze osiguratelja za naknadu nastale štete i tijek zateznih kamata.

30.Prema članku 12. stavak 1. ZOOP-a, odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Prema st. 3. istoga članka odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka. Prema stavku 4. istoga članka, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

31.Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, odgovorni osiguratelj je u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan oštećenoj osobi isplatiti iznos naknade štete koji je objektivno mogao utvrditi u vrijeme podnošenja zahtjeva odnosno u mirnom postupku i koji bi objektivno trebao biti nesporan.

32.Ovdje nije sporno da je tužiteljica 16. travnja 2021. podnijela tuženiku odštetni zahtjev u mirnom postupku, u koje vrijeme liječenje tužiteljice nije bilo završeno.

33.Nadalje, nije sporno da je tuženik povodom tog zahtjeva tužiteljici tijekom postupka isplatio nesporni iznos naknade štete za troškove liječenja i puta u iznosu od 371,62 eura, a iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica tuženiku uz odštetni zahtjev dostavila medicinsku dokumentaciju istovjetnu onoj koju je priložila tužbi i koja je bila podloga vještačkom nalazu i mišljenju. Nije sporno da je liječenje tužiteljice završeno 27. srpnja 2021.

34.Sporno je je li tuženik u mirnom postupku bio u mogućnosti utvrditi visinu konačnog iznosa štete te posljedično tome od kada tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu.

35.Pogrešan je stav tuženika da tužiteljici zatezne kamate pripadaju tek od završenog liječenja tužiteljice.

36.Naime, oštećeniku pripadaju zatezne kamate na iznos pripadajuće naknade neimovinske štete od dana podnošenja zahtjeva tuženiku kao odgovornom osiguratelju, kako za štetu koja je u tom trenutku nastala, tako i onu koja je u tom trenutku po redovitom tijeku stvari bila predvidiva.

37.Stoga, imajući u vidu da je tužiteljica u mirnom postupku dostavila tuženiku medicinsku dokumentaciju istovjetnu onaj priloženoj tužbi a koja je bila podloga vještačkom nalazu i mišljenju, to u situaciji kada tuženik tijekom ovog postupka nije pružio dokaza da na temelju te dokumentacije nije bio u mogućnosti utvrditi visinu konačnog iznosa štete, odnosno da ta dokumentacija ne bi predstavljala dokumentaciju o konačnom zdravstvenom stanju tužiteljice uslijed daljnje manifestacije oboljenja i time da je šteta nastala nakon podnošenja zahtjeva, prema shvaćanju ovog suda tužiteljici sukladno članku 12. stavak 3. i 4. ZOOP-a pripadaju zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva jer tuženik nije pružio dokaze da objektivno tada nije imao mogućnost utvrđivanja visine konačne štete.

38.Stoga je u tom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti.

39.U odnosu na točku III. izreke i žalbu tužiteljice s tim u svezi je reći kako je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tužiteljičin zahtjev za isplatu kamata na dosuđeni iznos naknade koje teku od 16. travnja 2021. do dana kada su dosuđene -17. travnja 2021., radi čega je presuđeno kao u izreci (čl. 373. ZPP).

40.Prvostupanjskim je rješenjem u točki I. dopuštena preinaka tužbe na ročištu od 15. listopada 2024.

40.1.U smislu članka 191. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinači tužbu tako što, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

40.2.Prema navedenim zakonskim odredbama, tužba nije preinačena, među ostalim, ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (članak 191. st.3. ZPP).

40.3.U konkretnom slučaju, tužiteljica na ročištu od 15. listopada 2024. nije preinačila tužbu. Naime, tužbenim zahtjevom od 26. siječnja 2022. tužiteljica je potraživala ukupan iz iznos štete od 55.800,00 kuna, odnosno 7.405,93 eura, dok je na ročištu od 15. listopada 2024. potraživala ukupno 6.973,22 eura iz čega proizlazi da je zahtjev smanjila (djelomično povukla), kojoj procesnoj dispoziciji se tuženik nije protivio, pa preinake nije bilo da bi se o njezinoj eventualnoj dopuštenosti odlučivalo, radi čega je citirano rješenje valjalo ukinuti (čl. 380. toč.3. ZPP-bez vraćanja na ponovni postupak), a što nije utjecalo na zakonitost presude jer je sud pravilno odlučivao o zahtjevu.

41.Donoseći odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja je primijenio vrijednost boda od 2,00 eura pozivom na Tarifni broj 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje:OT/23), što je jedini žalbeni prigovor tuženika koji smatra da je za pojedine radnje trebalo primijeniti vrijednost boda određenu Tarifom važećom u vrijeme poduzimanja radnje.

41.1.Međutim, vezano za primijenjenu vrijednost boda žalitelju je ukazati kako je prvostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena 10. prosinca 2024., dakle, u vrijeme kada je na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje:OT/23) te je pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donoseći odluku o naknadi parničnog troška primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (OT/23) te je pravilno i za radnje poduzete prije stupanja na snagu OT/23 odnosno prije 25. studenog 2023. dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura. Navedeno je sukladno stavu Vrhovnog suda RH izraženom u odlukama br. Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024., Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-1309/24, Rev-920/24 od 9. listopada 2024. i Rev-83/25 od 6. ožujka 2025. kojeg prihvaća i ovaj sud. Stoga je tuženikovu žalbu na odluku o troškovima valjalo odbiti kao neosnovanu.

41.2.Tužiteljičina žalba na odluku o troškovima svodi se na tvrdnju kako je sud prvog stupnja protivno odredbi čl. 155. ZPP-a kod odmjeravanja troškova zanemario njezine podneske od 11. ožujka 2022., 30. studenog 2023. i 7. ožujka 2024.

41.3.Po nalaženju ovog suda podnesak tužiteljice od 11. ožujka 2022. kojim se detaljno očituje na navode iz tuženikovog odgovora na tužbu te s tim u svezi predlaže izvođenje dokaza (koji dokazi su tijekom postupka i izvedeni) bio je potreban, radi čega je istog valjalo odmjeriti tužiteljici.

41.4.Jednako tako tužiteljici je valjalo odmjeriti i trošak za sastav podneska od 7. ožujka 2024. kojim se tužiteljica očitovala na dopunu nalaza i mišljenja vještaka.

41.5.Međutim, protivno stavu tužiteljice, podnesak od 30. studenog 2023. nije bio potreban za vođenje postupka budući istim tužiteljica ukazuje na postupanje tuženika u svezi s rokom za uplatu predujma i dostavu podneska pa s tim u svezi primjenu odredbi ZPP-a, na koje okolnosti u smislu postupovnih odredbi pazi sud.

41.6.Stoga je tužiteljici pored već dosuđenog troška postupka valjalo dosuditi daljnjih 400,00 eura (Tbr. 8. st. 1. u svezi Tbr. 54), što s PDV-om iznosi 500,00 eura, od čega tužiteljici pripada 72,84 % odnosno daljnjih 364,20 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci.

41.7.Pri tome tužiteljici ne pripada naknada za trošak žalbenog postupka jer je njezin uspjeh u pogledu glavne stvari neznatan te s tim u svezi nisu nastali posebni troškovi, a djelomično je uspjela u odnosu na žalbene navode u pogledu troškova postupka.

41.8.Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio u glavnoj stvari, neovisno od toga što je odluka o preinaci tužbe ukinuta ali s tim u svezi nisu nastali posebni troškovi.

42.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (čl. 368. i 373. ZPP).

U Splitu, 15. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić