Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1663/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi ovrhe-spor, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-2249/2022 od 6. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-2249/2022 od 6. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16. lipnja 2009. izdao IMPULS LEASING d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV - 2909/09, Split 19. lipnja 2009.

II. Dužan je tuženik EOX MATRIX isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

2. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tužitelj. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pokrenutog kod FINA-e na temelju zadužnice izdane od TU kao jamca platca broj OV- 2909/09 od 19. lipnja 2009. iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točke 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ).

7. Odredbom članka 50. stavak 1. OZ-a propisano je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu:

- ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika - točka 7.,

- ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom - točka 11.

8. Tužitelj tvrdi da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja jer predmetna bjanko zadužnica glasi na vjerovnika Impuls Leasing d.o.o., a zahtjev za izravnu naplatu podnio je EOS MATRIX d.o.o, te da je nastupila zastara tražbine.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom proizlazi:

- da je zaključen Ugovor o financijskom leasingu broj 03654 od 16. lipnja 2009. između društva Impuls Leasing d.o.o. Zagreb i Senex d.o.o. radi kupnje motornog vozila;

- da je TU (ovdje tužitelj) 16. lipnja 2009. kao jamac platac potpisao izjavu kojom solidarno odgovara za ispunjenje svih obveza koje je primatelj Leasinga Senex d.o.o. preuzeo prema Impuls Leasingu d.o.o. te svih obveza koje proizlaze iz ugovora ili u vezi s Ugovorom o Leasingu broj 03654 od 16. lipnja 2009.;

- da je **.**.2009. TU u svojstvu jamca platca izdao zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls Leasing prema dužniku Senex d.o.o. u iznosu od 10.812,00 eura, koja je ovjerena od javnog bilježnika Borice Kovačević broj OV-

2909/09 od 19. lipnja 2009.;

- da je 1. srpnja 2011. Impuls Leasing d.o.o. temeljem naprijed navedene zadužnice zatražio od FINA-e namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava TU po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem u ukupnom iznosu od 14.774,54 kn;

- da je u kolovozu 2018. prestalo izvršavanja ovrhe putem FINA-e temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, 8/2018, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20, 133/20, dalje: ZOPNS),

- da zadužnica dakle, nije naplaćena te je na Financijskoj agenciji isknjižena 5. kolovoza 2018.,

- da je između tuženika EOS MATRIX d.o.o. i Impuls Leasinga d.o.o. 12. svibnja 2017. zaključen valjan ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata nenaplaćene po dospijeću (dospjelih, a neplaćenih dugovanja), što se odnosi na dugovanja Senex d.o.o. u stečaju, među kojima je i predmetno dugovanje po ugovoru broj 03654 od 16. lipnja 2009.;

- da je tuženik EOS MATRIX d.o.o. kao ovrhovoditelj 17. ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika TU temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića br. OV-2909/09 od 19. lipnja 2009.;

- da je Zaključkom pod brojem Ovr-1271/2022 od 12. svibnja 2022. tužitelj kao ovršenik upućen da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pokrenutog kod FINA-e 17. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od TU kao jamca platca broj OV-2903/09 od 19. lipnja 2009. iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točke 7. i 11. OZ-a.

10. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, suglasna je odredbi članka 8. ZPP-a, te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

11. Temeljem gornjih utvrđenja prvostupanjskog suda, a slijedom toga, pravilna je odluka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Naime, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je ovjerovljenom privatnom ispravom potraživanje s prethodnog vjerovnika prešlo na novog temeljem spomenutog ugovora o cesiji, te je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten na pokretanje postupka izravne naplate u smislu odredbe članka 32. stavak 1. OZ-a, jer se u konkretnom slučaju ne radi o promjeni vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka, već je podnošenjem prijedloga za postupak izravne naplate od 17. ožujka 2022. iniciran novi postupak izravne naplate od strane novog vjerovnika, odnosno ovrhovoditelja, radi čega nije bio potreban pristanak tuženika (ovršenika) na promjenu ovrhovoditelja. Vjerovnik je mogao ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu jer se ne radi o tražbini čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga (članak 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, 69/26, dalje: ZOO), time da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (članak 84. stavak 1. ZOO-a). Promjenom vjerovnika ne mijenja se sadržaj obveznog odnosa.

13. Prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

14. Stoga se rokovi početka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla računaju od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom odnosno od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (u tom smislu i Rev 2260/17-2 od 14. studenoga 2017.).

15. Prvostupanjski sud utvrđuje da do dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 1. srpnja 2011. nije protekao petogodišnji rok za zastaru.

16. Pritom prvostupanjski sud pravilno smatra kako se prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koji je zauzet na sjednici građanskog odjela tog suda održanoj 19. studenog 2018.) na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina ( članak 225. ZOO-a), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 233. ZOO-a.

17. Potom prvostupanjski sud polazeći od odredbe članka 241. ZOO-a pravilno utvrđuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je odredbom članka 214. stavak. 2. ZOO-a, propisano da zastara nastupa kad protekne Zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Slijedom navedenog, zastara nastupa kada istekne posljednji dan Zakonom određenog vremena (članak 216. ZOO- a).

18. U pogledu odredaba o prekidu zastare prvostupanjski sud pravilno cijeni kako je odredbom članka 242. ZOO-a propisano kako je prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. ZOO-a).

19. U konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja jer je ista prekinuta u trenutku kada je prijašnji vjerovnik 1. srpnja 2011. FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu te je zastara ponovno počela teći najranije od 5. kolovoza 2018. pa od tog dana do 17. ožujka 2022., kada je podnesen novi prijedlog za (izravnu) naplatu, nije istekao rok od 5 godina koji se na temelju ranije navedenih razloga primjenjuje na konkretnu zadužnicu koja nije solemnizirana.

20. Ocjena suda prvog stupnja da prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu 1. srpnja 2011. nije prestao i da traje sve do 5. kolovoza 2018. kada je Financijska agencija prestala s izvršavanjem ovrhe po istoj, ne odstupa od shvaćanja koje je izrazio revizijski sud o situaciji koju problematizira žalitelj (odluka Rev-1027/2021 od 3. svibnja 2022.).

21. Tako je u odluci Rev 1027/2021-2 od 3. svibnja 2022., taj sud istaknuo sljedeće:

„Budući da prema utvrđenju sudova nije došlo do izvršenja osnove za plaćanje, niti je zadužnica povučena, prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu (članak 241. ZOO), nije prestao, dakle, i dalje traje, odnosno je eventualno trajao do stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18) 14. srpnja 2018.“

22. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud pravilno je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja u ovome postupku jer je utvrdio kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 50. stavak 1. toč. 7. i 11. OZ-a zbog čega bi ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod FINA -e 17. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane 16. lipnja 2009., bila nedopuštena.

23. Osnovom svega iznesenog, kako prvostupanjskom presudom, kao i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanja ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

24. Zahtjev žalitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 15. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević