Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

              Poslovni broj: Kž-244/2021

           

 

         Republika Hrvatska

  Županijski sud u Dubrovniku

               Dubrovnik                                                                                                 

            Poslovni broj: Kž-244/2021

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Domagoja Raguža i Pera Miloglava, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Antee Pekić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene K. T., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 1. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod brojem K-147/2019 od 23. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene K. T. i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda. 

 

Obrazloženje

 

  1.     Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda okrivljena K. T. je oglašena krivom zbog kaznenog djela razbojničke krađe u pokušaju iz članka 231. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11, te je za to kazneno djelo osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon toga je temeljem članka 56. KZ/11 okrivljenoj izrečena uvjetna osuda, tako da se zatvorska kazna neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Temeljem članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 145/13, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) okrivljena K. T. je oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6., kao i nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja o čijoj će visini biti odlučeno posebnim rješenjem. 

 

3. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnijela okrivljena putem svog branitelja M. M., odvjetnika iz Z., pobijajući je iz svih žalbenih razloga. U žalbi se nadalje navodi da je sud iskaz oštećene N. C. prihvatio kao logičan,  iako su se pojedini elementi iskaza pokazali kao neistiniti, tako da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a ujedno je počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, budući postoji znatna proturječnost između sadržaja iskaza i razloga koje sud nudi u svom obrazloženju, a isto se odnosi i na iskaze vještaka C. i Š., kao i vještakinje M. M..

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. U smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Suprotno žalbenim navodima optužene, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju analize i ocjene svih provedenih dokaza, i to svakog pojedinačno i međusobno ih povezujući prihvatio iskaz oštećene N. C., ocijenivši ga vjerodostojnim. Naime, oštećena u iskazu od navodi da je u vrijeme inkriminiranog događaja radila kao zaštitar i imala službenu iskaznicu na kojoj piše K. o. i na kojim iskaznicama nije istaknuto ime i prezime konkretnog zaštitara, te da to nije iskaznica kojom se zaštitari legitimiraju, ali ih označava zaštitarima u slučaju zaustavljanja, opomene i dr., kao i da je ranije dostavila fotografije za izradu službene zaštitarske iskaznice. Stoga je neosnovan žalbeni navod optužene da oštećena u vrijeme inkriminirajućeg događaja nije posjedovala zaštitarsku iskaznicu, niti je bila zaposlena kao zaštitar, uzevši u obzir naprijed istaknute navode oštećene iz kojeg se zaključuje da oštećena nije imala službenu zaštitarsku iskaznicu sa fotografijom i osobnim podacima oštećene, već iskaznicu K. o. bez osobnih podataka, zatim zapisnika o krađi od u kojem je navedeno da je broj zaštitarske iskaznice u izradi, te da postoji rješenje, kao i svjedodžba od kojom je oštećena položila stručni ispit za zaštitara  i rješenja PU Z., Sektora upravnih poslova od kojim se oštećenoj dopušta obavljanje poslova zaštitara.  

 

8. Također je neosnovan i žalbeni navod optužene da je iskaz oštećene proturječan iskazu svjedokinje Z. K., jer svjedokinja u iskazu od navodi kako detalje nije vidjela, jer vjerojatno nije bila prisutna cijelom događaju, što je i vidljivo uspoređujući iskaze oštećene C. i svjedokinje K.. Tako svjedokinja K. navodi da je pogledala kroz prozor i vidjela dvije ženke osobe kako se natežu i jedna osoba drugu drži za ruku i tada je doviknula iz njenog stana treba li zvati policiju, na što je osoba koja je drugu osobu držala za ruku viknula da zove policiju, dok oštećena C. u iskazu opisuje događaj kada je zadobila udarac u glavu, potom kako ponovno sustiže okrivljenu, drži je za ruku i tada joj netko dovikuje treba li zvati policiju, što ukazuje ovom sudu da svjedokinja K. nije vidjela cijeli događaj i to onaj dio kada je oštećena zaprimila udarac u glavu. Svjedokinja K. u svom iskazu ne spominje određene detalje, konkretno da je oštećena poprskala okrivljenu suzavcem, a što nije sporno jer o tome navode i okrivljena i svjedok Z. T., a radi se o detalju, koje bi svjedokinja K. zasigurno zapamtila, da je to vidjela. Stoga sud zaključuje da svjedokinja K. nije vidjela cijeli događaj, odnosno nije vidjela detalje događaja dok je pozivala i razgovarala sa policijom i kada je prelazila na balkon druge strane zgrade, što sve ukazuje ovom sudu da iskaz oštećene nije u suprotnosti sa iskazom svjedokinje K.     

 

9. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, temeljem iskaza vještakinje prof. dr.sc. L. M. M. da kod okrivljene, u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela za koje se tereti ne nalazi elemenata koji bi utjecali na ubrojivost okrivljene. Žalbeni navod okrivljene i to da bi se udarac oštećene od strane okrivljene mogao promatrati kao paničnu reakciju, uslijed izloženosti spreju suzavcu i zadržavanju od strane nepoznate osobe, a uzevši u obzir navod vještakinje prof. dr.sc. L. M. M. da je moguće, kod pojave paničnog poremećaja da osoba želi pobjeći od izvora, treba napomenuti da je postupku utvrđeno da je okrivljena zadala udarac oštećenoj prije korištenja spreja suzavca, te da se u konkretnom slučaju ne radi o zadržavanju od strane nepoznate osobe, budući se oštećena legitimirala kao zaštitar, kao i da je okrivljena nakon što je udarila N. C., vrećicu sa mesom ostavila na pločniku, a zadržala torbu sa pet komada kave.          

 

10. Nadalje, vještak P. Š. dr.med u iskazu od jasno navodi da je liječnik H.-a prilikom pregleda oštećene, u svom nalazu zabilježio oteklinu u području ispod desnog oka, što uključuje i donju vjeđu, te postavio odgovarajuću dijagnozu, te da bi bilo koja druga promjena da je uočena bila zabilježena, tako i crvenilo koje, kako je navedeno u nalazu i mišljenju nastaje kao posljedica djelovanja spreja suzavca. Isto tako i vještak prof.dr.sc. B. C. sasvim jasno iskazuje da klinički nalaz ne spominje iritaciju oka, niti iritaciju kože, a papar sprej je iritans, već spominje samo i isključivo oteklinu ispod očne šupljine oka, te da je teško vjerojatno da bi papar sprej izazvao samo edem, bez crvenila. Uzevši u obzir navedeno, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, temeljem iskaza vještaka P. Š. i B. C. da je oštećena zadobila ozljedu natučenja očne vjeđe i područja oko desnog oka s oteklinom ispod desnog oka, te da je navedena ozljeda nastala udarcem, a u obzir dolazi i šaka.       

 

11. Dakle, prvostupanjski sud je dao u svemu određene i potpune razloge koji nisu opovrgnuti žalbenim navodima i koje kao valjane i uvjerljive prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

12. Optužena, žalbenim razlozima u vezi rečene bitne povrede kaznenog postupka  izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem i načinom na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze, uslijed čega se radi o prigovorima činjenične naravi. Optužena se neopravdano žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka prvostupanjske presude sasvim razumljiva i nije proturječna razlozima presude, time da pobijana presuda sadrži valjano obrazložene razloge zbog kojih sud nalazi utvrđenim sve relevantne činjenice.

 

12.1. Optužena se žali iz svih žalbenih razloga što podrazumijeva i povredu kaznenog zakona ali ne navodi i ne obrazlaže koju bi to povredu kaznenog zakona prvostupanjski sud napravio, te je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ispitao je li na štetu okrivljene povrijeđen kazneni zakon i nije našao postojanje iste.    

 

13. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir olakotne okolnosti i to da je okrivljena neosuđivana osoba, kao i navedene osobne i obiteljske prilike, pa te činjenice, kao i činjenica da na strani okrivljene nisu nađene otegotne okolnosti upućuju na utemeljen zaključak da će se izricanjem kazne u trajanju od 1 (jedne) godine, te izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

14. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja od povreda predviđenih u članku 476. stavak 1. ZKP/08 to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

             

U Dubrovniku 13. veljače 2024.

 

Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                Nikša Lučić, v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu