REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Povrv-12/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Andrijani Modrušan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CONTRADA d.o.o., OIB: 67506743047 sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja rasprave, 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj Ovrv- 6479/2025 od 2. srpnja 2025. te se nalaže tuženici da isplati u roku od 15 dana tužitelju iznos od 41,25 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8,25 EUR od 19. listopada 2024.,

- na iznos od 8,25 EUR od 26. studenog 2024.,

- na iznos od 8,25 EUR od 26. studenog 2024.,

- na iznos od 8,25 EUR od 21. prosinca 2024.,

- na iznos od 8,25 EUR od 21. prosinca 2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj Ovrv- 6479/2025 od 2. srpnja 2025. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka.

III. Nalaže se tuženici EČ, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju CONTRADA d.o.o., OIB: 67506743047 naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosu od 25,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku u od 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u cijelosti.

V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate 41,25 EUR sa zateznim kamatama. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi protiv kojeg je tuženica podnijela prigovor te je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku: ZPP).

2. Tuženica je u prigovoru u bitnom navela da osporava da je ikad bila ni u kakvom ugovornom, izvanugovornom ili bilo kakvom drugom poslovnom ili dužničko - vjerovničkom odnosu te da nikad nije sklopila nikakav ugovor sa tužiteljem.

3. Tužitelj se u ostavljenom roku očitovao na prigovor podneskom od 24. veljače 2026. u kojem ističe kako je tuženik za obje nekretnine u pravnom odnosu s tužiteljem temeljem članka 248. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. Iz navedenog razvidno je kako postoji ugovorni odnos te je tužitelj obavljao i pružao usluge za tuženika u utuženom razdoblju. S obzirom da se potraživanje tužitelja odnosi na uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada i u ovom slučaju je sklapanje ugovora obvezno sukladno odredbi čl. 26. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15; dalje u tekstu: ZKG) i Općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja odvoza i odlaganja komunalnog otpada kojim je propisano da je vlasnik građevina obvezan koristiti uslugu održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada. Dakle, između tužitelja i tuženika je poseban odnos uspostavljen već samom činjenicom što je tužen ik vlasnik nekretnine na čijem području tužitelj pruža komunalnu uslugu, te je kod takvog odnosa riječ o posebnoj vrsti ugovora po pristupanju, gdje je tuženik mogao sklopiti poseban pisani ugovor, a iako nesporno takav pisani ugovor nije sklopljen tuženik je morao poštovati sadržaj onoga što je propisano odlukom jedinice lokalne uprave i samouprave za istu djelatnost, odnosno u konkretnom slučaju i na tuženika se primjenjuje odredba čl. 51. Odluke o načinu pružanja javne usluge a kojom je propisano kada se smatra da je ugovor zaključen, a u konkretno slučaju to je između ostalog kada se korisnik usluge nije očitovao na dostavljenu izjavu pružatelja usluge, a što je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 14. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, u kom slučaju je tužitelj kao pružatelj usluge koristio podatke koje ima u svojoj evidenciji već dugi niz godina s obzirom da mu se tuženik nikada nije obratio radi eventualne promjene predmetnih podataka, niti je imao primjedbi na iste…“. Opreza radi tužitelj ističe kako je sukladno članku 6. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ obrada podataka tuženika zakonita jer je kao takva nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade odnosno tužitelja, stoga tužitelj ima pravo obrađivati podatke tuženika, a usluga odvoza komunalnog otpada je javna usluga i od općeg interesa sukladno članku 3. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada. Nastavno tomu tuženik da je vlasnik nekretnina koje su u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola upisane i označene kao k.č.br. *501 i *499/4 obje k. o. [katastarska općina], a sukladno članku 10. stavci 1. i 4. točka 5. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada korisnik javne usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, a isti je dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje. Računi se odnose na cijenu javne usluge odnosno usluge odvoza komunalnog otpada za nekretnine tuženika koje se nalaze na adresama [adresa] i [adresa] u [adresa]. Stoga da nisu istiniti navodi tuženika da se radi o podmetanjima javnom bilježniku i sudu. Tužitelj ističe kako je uredno izvršio uslugu o čemu prilaže račune u spis iz kojih jasno proizlazi od čega se sastoji tražbina. Tuženik da je za nekretninu na adresi [adresa] odnosno k.č. br. *501 k. o. [katastarska općina] zadužen za spremnik volumena 60 litara i nekretninu je stekao temeljem ugovora o kupoprodaji i to dana 31. kolovoza 2020. te se u istoj nalazio spremnik koji je preuzeo raniji vlasnik nekretnine VČ, a raniji vlasnik nekretnine je nekretninu naslijedio od oca IČ o čemu je jasno vidljiv potpis VČ na Izjavi i reversu. Tuženik da za nekretninu na adresi [adresa] odnosno k.č. br. *499/4 k. o. [katastarska općina] nikada nije preuzeo spremnik iako je obvezan preuzeti isti. Tužitelj ističe kako tražbine nisu zastarjele s obzirom da je nastupio prekid zastare sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prijedlog za ovrhu podnesen je 3. lipnja 2025., dakle prije nego što je nastupila zastara za tražbine poglavito za priložene račune izdane s dospijećima za sljedeće datume: 18.10.2024., 25.11.2024., 25.11.2024, 20.12.2024. i 20.12.2024. godine. Riječ je o sveukupnom iznosu od 41,25 eura. Jasno je propisano kako račune je potrebno plaćati tijekom cijele godine jer sukladno članku 8. stavak 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada obračunsko razdoblje kroz kalendarsku godinu je jedan mjesec što predstavlja dvanaest obračunskih razdoblja kroz kalendarsku godinu. U konkretnom slučaju računi se dostavljaju mjesečno te je iste potrebno plaćati za svih 12 mjeseci neovisno o tomu koliko mjeseci se boravi u objektu tijekom godine. Objekti se trajno koriste i tuženik spada u kategoriju koja je kućanstvo sukladno članku 70. stavak 2. točka 1. Zakona o gospodarenju otpadom i članku 10. stavak 2. točka 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada koji propisuju da korisnici javne usluge iz stavka 1. ovoga članka ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor) ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju se u kategoriju korisnika kućanstvo. Sukladno članku 11. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada propisano je kako se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge. Sukladno članku 14. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada propisano je da tužitelj odnosno davatelj javne usluge donosi Cjenik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na način određen u članku 77. Zakona o gospodarenju otpadom. Cjenikom se određuje visina jedinične cijene za volumen spremnika otpada. Cjenikom, ovisno o kriteriju količine predanog otpada, određuje se, zasebno za korisnika razvrstanog u kategoriju kućanstvo i za korisnika razvrstanog u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo jedinična cijena za preuzimanje jednoga kilograma miješanoga komunalnoga otpada ili volumena spremnika miješanoga komunalnoga otpada. Cijena obvezne minimalne javne usluge (CMJU): - za korisnike kategorije kućanstvo jedinstvena je na čitavom području primjene ove Odluke i iznosi 7,30 eur mjesečno bez PDV-a što iznosi 8,25 eur sa PDV-om; - za korisnike kategorije koje nije kućanstvo jedinstvena je na čitavom području primjene ove Odluke i iznosi 18,58 eur mjesečno bez PDV-a što iznosi 21,00 eur sa PDV-om. Tuženik odnosno korisnik javne usluge dužan je plaćati davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko razdoblje na kojem se nekretnina trajno ne koristi. Na računima je jasno naznačena struktura cijene javne usluge. Cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada kao dio strukture cijene javne usluge i to za nekretninu na adresi [adresa] odnosno k.č. br. *501 k. o. [katastarska općina] obračunata je sukladno članku 21. stavcima 1. i 2. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada kojima je propisano da davatelj usluge vodi evidenciju korištenja javne usluge za obračunsko mjesto u digitalnom obliku, na način da se svaki spremnik identificira putem elektroničkog uređaja, svako pražnjenje spremnika digitalno bilježi, a podaci potom prebacuju u knjigovodstveni program evidencije korištenja javne usluge. Podaci iz evidencije korištenja javne usluge za obračunsko mjesto u digitalnom obl iku smatraju se dokazom izvršenja javne usluge. Kao dodatne dokaze o tomu da je tužitelj vršio uslugu uredno i kvalitetno tužitelj prilaže spisu evidenciju odvoza otpada tuženika putem spremnika. Iz priloženog proizlazi kako je tužitelj uredno vršio uslugu odvoza otpada i kako je istu tuženik uredno koristio predavanjem spremnika na pražnjenje do dana 12. srpnja 2021. Cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada kao dio strukture cijene javne usluge za nekretninu na adresi [adresa] obračunata je sukladno članku 2. stavak 2. Člancima 19. i 20. Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada propisano je da cijena javne usluge utvrđuje se Cjenikom javne usluge kojeg donosi i mijenja davatelj usluge odnosno tužitelj sukladno zakonu i propisima donesenim na temelju zakona korisnik usluge odnosno tuženik je dužan plaćati cijenu javne usluge utvrđenu Cjenikom javne usluge. Cijenu javne usluge korisnici usluge plaćaju na temelju računa koji im davatelj usluge odnosno tužitelj ispostavlja. Ne samo da je tuženik vlasnik ranije navedene nekretnine nego istu i koristi, a što su ustanovili djelatnici tužitelja operativnim radom na terenu, a isto je vidljivo i iz stanja nekretnine prikazanog na fotografijama koje su uložene u sudski spis i to sukladno članku 14. stavak 5. Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada kojim je propisano da se trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje se na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije (manje od 6kwh godišnje) ili plina ili pitke vode (manje od 2m3 kubika godišnje) ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije, dakle riječ je o nekretnini koja se trajno koristi. Isto je propisano člankom 71. stavak 2. Zakon o gospodarenju otpadom. Na fotografiji naziva „ [adresa]“ je prikazana [adresa] kroz koju prolazi kamion tužitelja i na kojoj je vidljivo da tuženik je dužan upravo ovdje postaviti spremnik zajedno s drugim korisnicima tužitelja kako bi se komunalni otpad mogao preuzeti. S bočne strane ulice nalazi se prolaz koji vodi do nekretnine tuženika prikazano na fotografijama naziva „ [adresa]“, „ [adresa]“ dakle iz priloženih fotografija razvidno je kako je kamion tužitelja uredno vršio uslugu sakupljanja komunalnog otpada i da tuženik je jasno upoznat s navedenom uslugom i nije mogao ne znati za obvezni i poslovni odnos s tužiteljem s obzirom da svaki odgovoran građanin zna odnosno općepoznata je činjenica kako je usluge odvoza otpada nužno plaćati, a vrlo vjerojatno sam tuženik i u [adresa] gdje ima prijavljeno prebivalište je upoznat s uslugom odvoza komunalnog otpada i izbjegava plaćanje takvih usluga. Tuženik također koristi nekretnine i potrošnjom struje, vode, plaćanjem komunalne naknade Gradu [adresa] i turističke pristojbe turističkoj zajednici Grada Vodnjana. S obzirom da tuženik ne podmiruje račune tužitelj ističe da uplate tuženika nije nikada zaprimio, stoga predlaže se Naslovnom sudu saslušanje tuženika i pozivanje tuženika na dostavu potvrda o uplati kako bi se utvrdilo je li ikada tuženik navodno plaćao utužene račune. Zaključno tomu tuženik do pokretanja ovog postupka se nikada nije žalio na pruženu uslugu niti prigovorio ukoliko nije primao račune, a primao ih je, stoga je uvijek bio suglasan na dostavu istih sukladno ranije navedenom načinu dostave. Tuženik da je dužan zbrinjavati i plaćati zbrinjavanje otpada upravo na području obračunskog mjesta tužitelja s obzirom da je takva obveza predviđena već samom činjenicom što je tuženik vlasnik nekretnine na području gdje tužitelj pruža i vrši komunalnu uslugu, a iz ranije priložene evidencije odvoza za nekretninu na adresi [adresa] razvidno je kako je tuženik posljednji put predao spremnik na pražnjenje dana 12.07.2021., dakle nakon što je stekao vlasništvo nad nekretninom, a za nekretninu na adresi [adresa] nikada nije preuzeo spremnik čime se izlaže izricanju ugovorne kazne zbog upornog kršenja Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada i Zakona o gospodarenju otpadom. Zatim, skupljanje i zbrinjavanje otpada je javna usluga, koja podrazumijeva prikupljanje otpada i prijevoz do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Stoga tužena nije ovlaštena samoinicijativno zbrinjavati otpad odnoseći ga u [adresa] u svoje mjesto prebivališta. Prema tome, ne radi se o pravu izbora tužene gdje će i na koji način zbrinuti otpad, nego se radi o zakonskoj obvezi korisnika usluge, odnosno vlasnika nekretnine koja je precizno propisana. Dakle, sukladno citiranim zakonskim odredbama, troškove gospodarenja otpadom dužan je snositi korisnik usluge, koji je dužan koristiti javnu uslugu prikupljanja otpada, prema cijenama koje određuje davatelj usluge na temelju suglasnosti tijela jedinice lokane samouprave. U ovom postupku sporno je da li je tuženik dužan platiti zatraženi fiksni dio cijene, odnosno obveznu minimalnu javnu uslugu kada tužitelj nije dokazao da je izvršio preuzetu obvezu prikupljanja i odvoza otpada i tereti tuženika samo kao evidentiranog korisnika obavljanja navedene komunalne djelatnosti. Prema pravnom shvaćaju Ustavnog suda Republike Hrvatske, a koje obvezno i za ovaj sud, svi vlasnici nekretnina dužni su snositi trošak fiksnog dijela cijene javne usluge neovisno o količini predanog otpada. U čl. 3. stavku 1. točka 15. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" broj: 50/2017; dalje Uredba) obvezna minimalna javna usluga je dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu. Zbog naprijed navedenog javnu uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada dužni su plaćati svi vlasnici nekretnina i iznos fiksnog dijela koji plaćaju nije cijena koja je razmjerna količini predanog otpada pa je za obračun utuženog duga neodlučno da tuženiku nije pružena usluga zbrinjavanja otpada. Tuženik nikada nije obavijestio tužitelja ukoliko se nekretnine navodno trajno ne koriste iako je bio dužan. Iz svega ranije navedenog tuženik ne samo da nikada nije obavijestio tužitelja o tomu da se nekretnine navodno trajno ne koriste odnosno da nema potrošnje struje i vode u zadnjih 12 mjeseci, nego nije niti platio račune niti vratio spremnik iako je na to bio dužan ukoliko je navodno riječ o takvim nekretninama iz čega proizlazi kako mu je i dalje potreban spremnik, dok za nekretninu na adresi [adresa] isti je u obvezi preuzeti, a nije preuzeo.

4. Tuženica je nakon zaprimanja podneska tužitelja dostavila podnesak u kojem navodi da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja jer tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa jer da ona nikada nije sklopila nikakav ugovor s tužiteljem. Tvrdi da živi u [adresa] i da do sada nije u nekretnini u [adresa] proizvela nikakav otpad. Kupnjom nekretnine od banke da nije kupila nikakvu kantu, odnosno da joj nije poznata sudbina nikakvih spremnika za otpad. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelost i obveže tužitelja da tuženici naknadi troškove ovog postupka u cijelosti.

5. U postupku je pročitan ispis iz otvorenih stavaka, Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada , izvadak iz zemljišne knjige, računi (list 103-107), povijesni zk. izvadak, rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-666/06, Izjava o načinu korištenja javne usluge i Revers, Evidencija odvoza, Odluka, Izjave, Zapisnik od 10. veljače 2026., Kalendar odvoza, fotografije.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati dugovani iznos s osnova dospjelog, a neplaćenog potraživanja za pruženu uslugu odvoza otpada. Sporna je osnova i visina potraživanja.

8. Odredbom članka 70. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21, u nastavku: ZGO) propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Nadalje u članku 70. stavku 4. ZGO-a propisane su obveze korisnika, među kojima je i obveza koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika. Odredbama članka 10. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Vodnjana-Dignano (u nastavku: Odluka) na isti je način definiran korisnik usluge, kao i njegove obveze.

9. Dakle, korištenje i plaćanje komunalnih usluga predstavlja zakonsku obvezu vlasnika odnosno korisnika nekretnine. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za k .č.br. *499/4 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženica suvlasnica predmetne nekretnine i *501 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženica vlasnica predmetne nekretnine. Stoga se tuženica, sukladno citiranim odredbama, smatra korisnikom nekretnina na koje se odnosi predmetni dug.

10. Što se tiče sklapanja ugovora o isporuci komunalnih usluga s pružateljem usluge, valja ukazati na odredbu članka 283. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u nastavku: ZOO), kojom je propisano da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. Odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima. S time u vezi, člankom 6. Općih uvjeta Ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada propisano je da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge ili prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju miješanog komunalnog otpada, u slučaju kada korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge. Prednik tuženice IČ (rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-666/06), dostavio je za adresu [adresa] Izjavu o načinu korištenja usluge. Iz reversa od 16. prosinca 2019. utvrđeno je da je IČ iz [adresa] (prednik tužene), preuzeo na korištenje posudu za komunalni otpad zapremine 60 litara. Za nekretninu na adresi [adresa] tuženica nije tužitelju kao davatelju usluge dostavila Izjavu o načinu korištenja javne usluge (u nastavku: Izjava), pa se ugovor smatra sklopljenim prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge.

10.1. Dakle, ovdje valja naglasiti da je zakonska obveza tuženice, u konkretnom slučaju, plaćanje predmetne usluge. Upravo iz razloga što je riječ o javnoj usluzi te zbog činjenice što se nikoga ne može prisiliti na sklapanje ugovora, postoje zakonski i podzakonski mehanizmi (iz citiranih propisa i odluka) kojima se definira tko se smatra korisnikom usluge te obveza tog korisnika da, neovisno o tome što ugovor nije sklopila, plaća korištenje usluge. Treba naglasiti da tuženica uopće ne osporava da bi bila vlasnicom predmetnih nekretnina na koju se računi odnose. Stoga njeni navodi usmjereni na to da ne postoji ugovorna osnova, nisu osnovani.

11. Nisu osnovani niti navodi tuženice da je jedini dokaz u ovom predmetu jednostrana isprava tužitelja i to izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja. Navedeno nije jedini dokaz u ovom predmetu, s obzirom da je sudu predočena iscrpna dokumentacija i to Izjavu o načinu korištenja javne usluge za nekretninu u [adresa] (* k. č. br. [katastarska čestica]), zemljišnoknjižni izvadci kao dokaz vlasništva nekretnine za koju su računi izdani te sami računi. Iako tuženica pokušava minorizirati značaj isprava tužitelja i to izva tka iz poslovnih knjiga te računa, valja naglasiti da je riječ o ispravama koje se nazivaju vjerodostojne isprave sukladno odredbama članka 31. Ovršnog zakona. Iz samog naziva predmetnih isprava proizlazi da se smatra da je točno i istinito ono što iz tih isprava proizlazi, s time da je moguće dokazivati suprotno. Unatoč vrlo ozbiljnim optužbama i navodima o tome da predmetne isprave tužitelja nisu vjerodostojne i da su krivotvorene, tužena o tome sudu nije predočila niti jedan dokaz, a niti je takve svoje navode konkretno obrazložila. Stoga su isti ocijenjeni paušalnima i nedokazanima.

12. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tuženica neispunjenjem svojih zakonskih obveza (obveza sklapanja ugovora sukladno članku 283. ZOO-a i članku 70. stavku 4. ZGO-a) i ugovornih obveza (obveza plaćanja pruženih usluga prikupljanja i odvoza smeća), sama dovela do situacije u kojoj je propustila urediti obveznopravni odnos s tužiteljem kao pružateljem javne usluge za stambeni objekt na adresi [adresa] te nakon nasljeđivanja za stambeni objekt na adresi [adresa] te je posljedično odgovorna za nastalo dugovanje i dužna ga je podmiriti.

13. Ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim sukladno prethodno citiranim odredbama ZGO-a i Općih uvjeta.

14. Vrhovni sud je u odluci Rev-740/2025 od 22. listopada 2025. naveo da: „U slučajevima kada se nekretnina povremeno koristi postoji obveza plaćanja javne usluge odvoza komunalnog otpada i to cijena obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio cijene) i za onaj period u kojem nisu boravili u nekretnini dok za period za koji borave u nekretnini plaćaju po načelu „onečišćivač plaća“. U situaciji kada je nekretnina trajno neuseljiva ne postoji obveza plaćanja tzv. fiksnog dijela naknade pod uvjetom da je stranka o tome obavijestila pružatelja javne usluge odvoza komunalnog otpada na način da mu je dostavila izjavu o načinu korištenja javne usluge.“

14.1. Tužena prema teretu dokaza nije dokazala da je riječ o nekretninama koje se ne koriste odnosno da je tužitelja pravovremeno i na propisani način izvijestila o činjenici da predmetnu nekretninu ne koristi, niti je dokazala da bi bilo riječ o trajno neuseljivoj nekretnini.

15. Tužitelj je tuženoj sukladno Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada zaračunao cijenu minimalne javne usluge od 7,30 EUR uvećano za PDV ukupno 8,25 EUR (računi list 103-107).

16. Prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

16.1. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 232. st.1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima, kojim je za održavanje čistoće (usluge odvoza komunalnog otpada) propisan jednogodišnji zastarni rok ako je usluga obavljena za potrebe kućanstva.

16.2. Kako je najstarija navedena tražbina dospjela 18. listopada 2024., a prijedlog za ovrhu podnesen je 3. lipnja 2025. čime je prekinut tijek zastare utvrđeno je da od 18. listopada 2024. do 3. lipnja 2025. nije protekao jednogodišnji rok zastare.

17. Odbijeni su preostali dokazni prijedlozi jer je sud relevantne činjenice utvrdio na temelju već provedenih i cijenjenih dokaza, stoga su drugi dokazni prijedlozi ocijenjeni nepotrebnim.

18. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a i 461.a stavka 3. ZPP-a.

19. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članku 29. stavku 1. ZOO -a, a visina stope zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavka 2. ZOO-a.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a sukladno shvaćanju najvišeg suda iz točke 3.1. Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj: Su-IV-204/17., prema kojom se o trošku iz rješenja o ovrsi odlučuje posebno presudom ovisno o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

20.1. Budući da tuženica nije uspjela u ovom postupku, dužna je tužitelju temeljem čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku naknaditi prouzročeni trošak i to trošak plaćene naknade javnom bilježniku u iznosu od 25,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a.

21. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka u cijelosti jer je parnicu izgubila.

U Puli 15. srpnja 2026.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, putem sustava e -komunikacije, a ako ju podnosi stranka koja nije obvezan sudionik e-komunikacije, dužna ju je podnijeti u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

- tužitelju - uz sudsku pristojbu za presudu

- tuženiku