Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2715/2025-4

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2892/2025-53. od 11. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2892/2025-53. od 11. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku isplatiti mu iznos od 61.045,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate kako je pobliže navedeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Žali se tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno postupanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 61.045,43 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na rješenju tuženice od 12. prosinca 1997. kojim rješenjem je tužitelju priznat status ratnog vojnog invalida III. Grupe sa 90% oštećenja organizma stalno s pravom na osobnu invalidninu i posebni doplatak.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Iako tužitelj ističe i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala pa taj razlog ovaj sud ocjenjuje paušalnim.

7. Prvostupanjski sud je, utvrdivši da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-38682/2024 od 22. listopada 2024. upravni spor između stranaka, nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske po ustavnoj tužbi tužitelja, pravomoćno okončan na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenje Ministarstva branitelja klasa: UP/II-562-02/13-0015/102, ur. broj:

522-04/1-1-1-13-2 od 2. kolovoza 2013., kojim je oglašeno ništavim rješenje Ministarstva obrane klasa: UP/I-562-02/97-26/607, ur. broj: 512-62-97-2 od 12. prosinca 1997. na osnovu kojeg tužitelj potražuje isplatu u ovom postupku, zaključio kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Pri tome se sud pozvao na primjenu odredbe članka 12. stavak 1. ZPP-a, zaključivši da je prethodno pitanje da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu invalidnine pravomoćno riješeno u pravomoćno okončanom upravnom postupku, u kojem je utvrđeno da tužitelju ne ostvaruje to pravo pa da stoga ne postoji pravna osnova temeljem koje bi mu pripadalo pravo na isplatu zatraženog iznosa.

8. Prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio odlučne činjenice te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 12. prosinca 1997., na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje, pravomoćno oglašeno ništavim u upravnom postupku. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u trenutku donošenja pobijane presude ne postoji valjana pravna osnova za ostvarivanje prava koje tužitelj potražuje u ovom postupku.

10. Žalitelj u žalbi na presudu ističe da je sud bio dužan prekinuti postupak do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o ustavnoj tužbi podnesenoj protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

11. Međutim, rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž- 2715/2025-2 od 14. srpnja 2026. odbijena je žalba tužitelja u kojoj je istakao iste žalbene prigovore u vezi s prekidom postupka, koje ponavlja u žalbi na presudu, te je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj P-2892/2025-50 od 5. lipnja 2025. kojim je odbijen prijedlog tužitelja za prekid ovoga postupka do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o ustavnoj tužbi tužitelja podnesenoj protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3682/24 od 22. listopada 2024., kao neosnovan. Ovo iz razloga što postupak po ustavnoj tužbi protiv odluke kojom je pravomoćno okončan upravni spor i odlučeno o prethodnom pitanju bitnom za rješenje ovoga postupka ne predstavlja prethodno pitanje.

12. Daljnji žalbeni navodi kojima žalitelj ukazuje na duljinu trajanja postupaka te na mogućnost da zbog proteka vremena izgubi pravo na obnovu postupka ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. Naime, predmet ovog postupka nije ocjena duljine upravnog postupka niti postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, već postojanje pravne osnove za tužbeni zahtjev u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

14. Kako je u tom trenutku postojala pravomoćna odluka Upravnog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva branitelja od 2. kolovoza 2013., kojim je oglašeno ništavim rješenje Ministarstva obrane od 12. prosinca 1997. na osnovu kojeg tužitelj potražuje isplatu u ovom postupku, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nema pravnu osnovu za ostvarivanje zahtijevane isplate.

15. Žalbeni navodi kojima žalitelj osporava pravilnost odluka upravnih tijela i upravnih sudova nisu od utjecaja na odluku u ovom postupku jer parnični sud nije ovlašten preispitivati zakonitost pravomoćnih odluka suda u upravnom postupku.

16. Neosnovano žalitelj ponavlja navode iz žalbe na rješenje o prekidu postupka te ističe da je prekid postupka bio nužan radi očuvanja mogućnosti podnošenja prijedloga za obnovu postupka u slučaju eventualnog uspjeha u postupku pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

17. Naime, mogućnost ili nemogućnost korištenja izvanrednih pravnih lijekova u budućnosti nije okolnost koja utječe na pravilnost odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva niti predstavlja zakonski razlog za obvezni prekid postupka. Sud odlučuje prema činjeničnom i pravnom stanju koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave, pri čemu eventualna buduća promjena pravnog stanja uslijed odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske predstavlja neizvjesnu okolnost koja ne može biti razlog za odgađanje donošenja odluke.

18. Neosnovano žalitelj upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4831/2020 od 20. prosinca 2022. te presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4/23 od 15. ožujka 2023. jer su navedene odluke donesene u drugim predmetima te ne predstavljaju pravnu osnovu za drukčije odlučivanje u ovom postupku. Svaki se postupak vodi i okončava prema činjeničnom i pravnom stanju konkretnog predmeta, dok eventualna očekivanja žalitelja o ishodu postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske ne mogu biti odlučna za odluku u ovoj parnici.

19. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima žalitelj tvrdi da mu je odbijanjem prijedloga za prekid postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

20. Pravo na pravično suđenje ne podrazumijeva pravo stranke da sud prihvati njezino pravno shvaćanje niti da donese procesnu odluku koju stranka smatra svrsishodnom, već pravo da o njezinim zahtjevima odluči neovisan i nepristran sud u postupku provedenom u skladu sa zakonom. Kako je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na činjenicama u trenutku donošenja odluke i dao razloge o odlučnim činjenicama, žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

21. Odluka prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoje troškove pravilna je i zakonita, a žalbenim navodima je tužitelj posebno ne osporava.

22. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska odluka pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Splitu 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić