REPUBLIKA HRVATSKA

59. P-462/2026-11

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja ĆU, vlasnika AUTO KUĆE NOVOSEL iz Karlovca, Mirka Bogovića 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župan& Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 48,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate koja na iznos od 48,64 eura teče od 19. srpnja 2025. do 3. rujna 2025. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 168,27 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabi lnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 2. rujna 2025. nastala šteta na vozilu, marke i model Audi A4 2.0 TDI S-LINE, reg. oznake: [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika MU koji je štetni događaj prijavio tuženiku s kojim ima sklopljenu policu kasko osiguranja te su djelatnici tuženika dana 1. listopada 2025. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 258210513596. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 2628/11562/3, a koji račun u ukupnom iznosu od 281,40 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e - maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 232,76 eura. Razliku od 48,64 eura po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 23. veljače 2026. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 48,64 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije promašene pasivne legitimacije te osporava osnovanost i visinu potraživanja, te predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova. Ističe kako tužitelj i tuženik nisu ni u kakvom pravnom, ugovornom odnosu, odnosno da tužitelj nije s tuženikom sklopio kasko policu, navodeći da je tuženik kasko policu sklopio s vlasnikom vozila i da prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila. Tuženik pojašnjava da je prilikom procjene štete i izrade izvida štete procjenitelj tuženika ukazao oštećeniku /osiguraniku na odredbe Uvjeta kasko osiguranja i da mjesto popravka sukladno Uvjetima određuje tuženik. Navodi i da je oštećeniku/osiguraniku ukazano da unatoč uputi mjesta popravka može vozilo popraviti gdje želi, ali da će mu biti priznati troškovi popravka u visini kalkulacije troškova popravka u predloženim servisima, a o čemu postoji pisani trag, odnosno "Uputa o radionici za popravak vozila". Tuženik navodi i kako je dužnost vlasnika vozila da obavi popravak za manji iznos, što je bilo moguće u radionici /servisu u koje ga je uputio tuženi, te da ta dužnost otpada jedino u slučaju postojanja opravdanog razloga, a što u ovom slučaju tužitelj nije dokazao. Tuženik nadalje ističe kako osporava tužiteljev službeni cjenik i smatra da je cijena sata rada proizvoljno određena, kao i da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvid štete tuženika broj:

258210513596 (list 9 spisa), račun popravka tužitelja, br. 2628/11562/3 (list 10-11 spisa), radni nalog (list 12 spisa), Opći uvjeti održavanja i popravka (list 13 spisa), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 14-15 spisa), Obrazložena ponuda tuženika od 31. listopada 2025. (list 16 spisa), uplata tuženika (list 18 spisa), e-mail korespondencija (list 19-22 spisa), cjenik radionice – tužitelja (list 23 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 23. veljače 2026. (list 25-26 spisa), notifikacija od dana 27. veljače 2026. (list 24 i 27 spisa).

4. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, osim u dijelu tijeka zakonskih zateznih kamata.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja u iznosu od 48,64 eura na temelju ugovor o cesiji koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku.

6. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, zatim tijek kamata.

7. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja iz kojeg je utvrđeno da su tužitelj i MU navedeni Ugovor sklopili 23. veljače 2026., te je istim MU, kao ustupitelj, ustupio radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 48,64 eura, a prema računu popravka za štetu br. 2628/11562/3 u ukupnom iznosu od 281,40 eura i temeljem izvida štete tuženika br. 258210513596.

8. Prema tome oštećenik MU ustupio je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 , dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. U konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO- a obveza dužnika (osiguranika tuženika) se gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelja) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja. U smislu odredbe čl. 82. ZOO-a tuženik je obaviješten o navedenom ustupu potraživanja a što je utvrđeno uvidom u Notifikaciju o ustupanju dostavljenu tuženiku putem e maila (list 24 i 27 spisa). Slijedom navedenog nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

9. Uvidom u Izvid štete broj: 258210513596 izrađen od strane tuženika, utvrđeno je da da se isti odnosi na vozilo marke Opel Corsa, 1,2 elegance, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu MU te su u istom pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za popravak : stražnji pokrov branika te je pod radno vrijeme popravka za limara navedeno 0,70 sati a za lakirera 2,60 sati. Potrošni materijal za za lakirera iznosi 86,82 eura.

10. Uvidom u ponudu tuženika oštećeniku MU od 31. listopada 2025. (list 16 spisa) razvidno je kako je istim tuženik obavijestio oštećenika da njihova odgovornost za naknadu štete po predmetnoj prometnoj nezgodi nije sporna te ga obavještavaju kako je njegov zahtjev pravno osnovan. Ujedno se u istom navodi kako su procijenili visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete na iznos od 232,76 eura.

11. Iz Potvrde uplate od 4. studenog 2025. razvidno je da je tuženik sukladno navedenoj ponudi isplatio štetu u iznosu od 232,76 eura.

12. Prema tome iz navedene dokumentacije( Ponuda, Izvid štete, nesporne isplate iznosa od 232,76 eura) nedvojbeno proizlazi pasivna legitimacije tuženika, a sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi (pod točkom 8 i 13 ) da je tuženik više puta ukazao oštećeniku na odredbe Uvjeta kasko osiguranja te ga je upozorio da će se troškovi popravka u drugoj radionici priznati u visini kalkulacije troškova popravka u predloženim servisima. Dakle nije osnovan niti tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

13. Sukladno napravljenom Izvidu štete tužitelj je izdao račun broj:

2628/11562/3 dana 10. listopada 2025 , te je kao dan dospijeća naveden 25. listopada 2025. Nadalje iz računa je utvrđeno da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećen ika MU te da je ukupna cijena popravka 281,40 eura (s PDV-om). Također u računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati i to limarski radovi 0,70 h a lakirerskih radovi 2,60 h, a ista količina radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete. Također u izvidu štete je naveden potrošni materijal lakirera u iznosu od 86,82 koliko je navedeno i u predmetnom računu. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u visini od 41,00 eura što uvećano za PDV iznosi 51,25 eura po satu rada. Dakle popravak je napravljen sukladno izvidu štete te stoga nisu osnovani navodi tuženika kako je popravak napravljena različito od izvida štete sačinjenog po tuženiku.

14. Iz Cjenika tužitelja (potpisanog i ovjerenog od strane tužitelja) proizlazi kako je visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova 41,00 euro +PDV.

15. Nadalje tuženik je upravo po predmetnom štetnom događaju utvrdio osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika a na temelju izjave oštećenika i mišljenja procjenitelja kako se to jasno i navodi u samoj njegovoj Ponudi te je sukladno navedenom i isplatio nesporni iznos štete upravo po predmetnom štetnom događaju.

16. Ujedno valja istaknuti kako prema odredbi čl. 464.a ZPP-a u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile. Stoga bi u konkretnom slučaju provođenje prometnog (financijskog vještačenja) vještačenja na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i prema takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera u vrijeme izvršenja popravka vozila prouzročilo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmetnog spora te bi izvođenje tog dokaza doprinijelo duljini trajanja postupka. Prema tome sud je primjenom prethodno citirane odredbe zaključio o odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja kao i je li popravak napravljen sukladno izvidu, po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave u spisu kao i činjenicu da je tuženik platio dio računa, a da pri tom nije osporavao svoju odgovornost, kao i da je iz računa tužitelja i Izvida štete u potpunosti razvidno da je popravak napravljen sukladno izvidu i da je sporna samo visina (cijena) radnog sata tužitelja. Obzirom na navedeno sud je odbio dokazni prijedlog za izvođenjem prometnog (financijskog) vještačenja. Također sud je odbio i izvođenje ostalih dokaznih prijedloga (saslušanje tužitelja, svjedoka etc.) jer obzirom na stanje spisa izvođenje istih nije svrsishodno niti ekonomično budući je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje.

17. Međutim, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo , odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, a kako to navodi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

18. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj:

2628/11562/3 ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

20. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa od 5. rujna 2025 .kao i Ponude od 311. listopada 2025. proizlazi da je odštetni zahtjev podnesen 4. rujna 2025. Tužitelj potražuje zatezne kamate od 19. srpnja 2025. Kako tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva to je isti odbijen za ranije razdoblje budući je u tom dijelu njegov zahtjev neosnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

21. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora ne odnosi na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora (točka I. izreke).

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) prema kojoj tužitelju pripada jednokratna nagrada u iznosu od 100,00 eura uvećana za PDV (Tbr. 42 Tarife) iznosi 125,00 eura.

23. Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 13,27 eura (plaćeno) i presudu u iznosu od 30,00 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), te stoga ukupni trošak iznosi 168,27 eura na koji tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom III.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).