-
- Republika Hrvatska
- Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
- Zagreb Broj: Ppž-7413/2024
-
- U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
-
- P R E S U D A I R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ĆF, koju brani Darko Vrljić, odvjetnik u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), odlučujući o žalbi okrivljene ĆF, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Pp-232/2024 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene ĆF, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje glede prekršaja činjenično opisanog u točki I.1. izreke pobijane presude.
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okrivljene ĆF, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda glede prekršaja iz članka 172. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te se izriče:
Na temelju članka 181. stavka 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. – dalje u tekstu: Prekršajnog zakona) protiv okrivljene ĆF (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
odbija se optužba
da:
okrivljenica za radnicu IF, rođ. **.**.1959. s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije u zakonskom roku od 24 sata od nastale promjene tijekom osiguranja dostavila prijavu na obvezno osiguranje Zavodu za mirovinsko osiguranje, već isto nije uopće učinila, a istoj je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 9. rujna 2020., sa danom 10. prosinca 2020. prešao automatizmom po sili zakona u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, odnosno da za istu radnicu nije podnijeta prijava o promjeni tijekom osiguranja na mirovinsko osiguranje na neodređeno vrijeme sa danom 10. prosinca 2020., a koja je trebala biti podnijeta najkasnije sa danom 11. prosinca 2020. navedeno je utvrđeno na temelju zapisnika, radno pravne dokumentacije i očitovanja opunomoćenice vlasnice obrta od dana 14. studenoga 2022. i na temelju ugovora o radu i prijave o početku osiguranja na mirovinsko osiguranje radnice IF,
čime da je počinila prekršaj iz članka 112. stavka 1. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, kažnjiv po članku 172. stavku 3. u vezi članka 172. stavka 2. točke 5. istog Zakona.
II Uslijed odluke pod točkom I izreke ove drugostupanjske presude, žalba okrivljene ĆF, bespredmetna je u ovom dijelu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljena ĆF proglašena je krivom u točki I.1. i I.2., zbog prekršaja kažnjivih po članku 172. stavku 3. u vezi članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, za koje prekršaje joj je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 500,00 eura.
2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
U žalbi u bitnome ukazuje na pitanje nadležnosti tužitelja za podnošenje optužnog prijedloga, navodeći da se pojam nadležnosti dijeli na stvarnu i mjesnu nadležnost te da se na postupak inspektora rada primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da su radi obavljanja poslova iz djelokruga Državnog inspektorata ustrojene područne jedinice, da inspekcijske poslove u prvom stupnju obavljaju inspektori koji rade u područnim jedinicama i ispostavama područnih jedinica Državnog inspektorata, te da glavni inspektor iznimno može odrediti da inspekcijske poslove obavlja drugi inspektor, što u ovom predmetu, za nadzor koji je prethodio optužnom prijedlogu, nije bilo određeno. Okrivljenica se pritom poziva na članke 16. stavak 1. i 17. Zakona o općem upravnom postupku, ističući obvezatnost pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti. Nadalje, ukazuje da na području [adresa], za koje je, prema njezinim navodima, mjesno nadležan podnositelj optužnog prijedloga, ne obavlja nikakvu djelatnost kao vlasnica obrta [obrt], [adresa], niti su imenovane radnice radile za njezin obrt. Imenovane radnice u izreci presude su radile za serg, sa sjedištem u [adresa] i njih je plaćao OPG iz svog poslovanja, a ne obrt [obrt], što su podnositelj optužnog prijedloga i sud mogli nesporno utvrditi iz JOPPD obrazaca i obračunskih listi za plaću. Okrivljenica smatra da je sud potpuno zanemario odlučno pravilo o mjesnoj nadležnosti konkretnog inspektora rada i smatra da je bio dužan, ispitujući optužni prijedlog, na temelju članka 161. stavka 5. točke 1. Prekršajnog zakona, odbiti optužbu jer optužni prijedlog nije podnesen od mjesno nadležnog (ovlaštenog za postupanje) tužitelja. Okrivljenica u žalbi nadalje ističe da je inspektor rada u nadzoru koji je prethodio ovom prekršajnom postupku postupao protivno pravilima o mjesnoj nadležnosti, smatrajući da je nadzor proveden nezakonito i pristrano, pod utjecajem osobe JF (stvarni nalogodavac za nezakonito proveden nadzor nad radom okrivljenice). Navodi da je optužni prijedlog podnesen na temelju nezakonito pribavljenih dokaza te da podnositelj optužnog prijedloga nastavlja s poduzimanjem radnji protiv okrivljenice, uključujući pozivanje radnika u svojstvu svjedoka. Također ističe da se zbog navedenog postupanja obratila nadležnim tijelima podnošenjem prijave o „tajnoj vezi“ inspektora rada i njegovog nalogodavca za ostvarenje zločinačkog plana za financijsko devastiranje okrivljenice drakonskim kaznama, za koje su bili uvjereni da će okrivljenici biti izrečene.
Okrivljenica ukazuje i na relevantnu okolnost da će 31. kolovoza 2024. nastupiti zastara za prekršajni progon okrivljenice za prekršajnu radnju da nije prije početka rada 1. rujna 2020. prijavila HZMO-u početak rada ŽF. Obzirom da je ta prekršajna radnja sadržana u činjeničnom opisu prekršaja opisanog pod točkom 1. izreke, više neće biti odgovarajuća novčana kazna koja je obuhvaćala i radnicu ŽF, pa u tom dijelu ako sud ne prihvati razloge iznesene u žalbi, potrebno je u ponovnom postupku odlučiti o smanjenju izrečene novčane kazne.
4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba okrivljenice je djelomično osnovana, a djelomično bespredmetna.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke glede prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki I. 1. izreke prvostupanjske presude nije u potpunosti utvrđeno.
7. U odnosu na žalbeni navod da je optužni prijedlog podnesen od neovlaštenog tužitelja zbog mjesne nenadležnosti višeg inspektora rada Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Koprivnica, ističe se da Državni inspektorat predstavlja jedinstveno državno tijelo ovlašteno za provođenje inspekcijskog nadzora i podnošenje optužnih prijedloga za prekršaje utvrđene u okviru zakonom propisanih ovlasti, dok eventualna pitanja unutarnje organizacije i rasporeda poslova između područnih ureda ne utječe na zakonitost provedenog nadzora niti na ovlaštenje za podnošenje optužnog prijedloga. Stoga žalbeni navodi kojima okrivljenica upire na odredbe Zakona o općem upravnom postupku, Zakona o Državnom inspektoratu i Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Držanog inspektorata nisu od utjecaja.
8. Glede prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki I. 1. izreke pobijane presude, osnovano okrivljenica ističe nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. U svojoj obrani koju sud nije uopće analizirao okrivljenica je tvrdila da su prijave bile podnesene ranije, ali da su odbijene zbog formalnih nedostataka, pa su ispravljene u roku i da se prema Pravilniku o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (»Narodne novine«, broj 159/13., 22/15., 57/15., 125/15., 19/17., 22/19., 145/20. i 151/22. - dalje u tekstu: Pravilnik), datum prve odbijene prijave smatra relevantnim datumom. Prvostupanjski sud navedene navode okrivljenice nije provjerio izvođenjem relevantnih dokaza, niti je pribavio podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o eventualno ranije podnesenim prijavama, vremenu njihova zaprimanja, razlozima odbijanja te vremenu podnošenja korekcijskih prijava.
9. Slijedom navedenog, za sada nije moguće sa sigurnošću zaključiti je li okrivljenica propustila postupiti sukladno članku 112. stavku 1. točki 2. Zakona o mirovinskom osiguranju tj. jesu li prijave doista podnesene izvan zakonskog roka, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Stoga je u prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje radi potpunog razjašnjenja odlučnih činjenica je li okrivljenica u zakonom propisanom roku podnijela prijave početka osiguranja za radnice ĆFU i BF. Navodi obrane da su prethodno podnesene e-prijave bile odbijene zbog formalnih nedostataka te da je naknadno izvršena korekcija prijava, dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud nije dao dostatne razloge, nije proveo potrebne dokaze niti je odgovorio na odlučne žalbene navode.
10. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod da glede ovog prekršaja zastara nastupa 31. kolovoza 2024. Naime, prema činjeničnom opisu iz točke I.1. izreke, posljednja radnja koja ulazi u sastav ovog prekršaja odnosi se na 1. listopad 2022. Budući da su pojedine radnje opisane kao jedinstveno postupanje poslodavca prema radnicama u okviru istovrsne povrede radnopravnih obveza, zastara prekršajnog progona računa se od posljednje radnje koja čini sastavni dio produljenog prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret. Kako od 1. listopada 2022. do donošenja ove odluke nije protekao rok od četiri godine iz članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona, zastara prekršajnog progona nije nastupila.
11. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je ukinuti pobijanu presudu u točki I. 1., te predmet u ovom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će u ponovljenom postupku provesti potrebne i dostupne dokaze radi pravilnog i potpunog činjeničnog utvrđenja, vodeći pritom računa i o žalbenim razlozima, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu i u svemu valjano obrazloženu odluku.
12. U odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki I.2. izreke pobijane presude, ovaj Sud je, postupajući po službenoj dužnosti, utvrdio da je nastupila zastara prekršajnog progona. Naime, okrivljenica je za radnicu IF bila dužna Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dostaviti prijavu promjene tijekom osiguranja u zakonskom roku od 24 sata od nastale promjene, odnosno najkasnije 11. prosinca 2020. Slijedom toga, predmetni prekršaj, prema činjeničnom opisu optuženja, počinjen je istekom navedenog roka, dakle 12. prosinca 2020.
13. Sukladno članku 13. stavku 1. Prekršajnog zakona, prekršajni progon zastarijeva protekom četiri godine od dana počinjenja prekršaja. Budući da je do dana donošenja ove odluke protekao navedeni zakonski rok, nastupila je zastara prekršajnog progona. Stoga je ovaj Sud preinačio pobijanu presudu te je, na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, protiv okrivljenice u tom dijelu odbio optužbu.
14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 15. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
