Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5787/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RI, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 4. (ispravno stavka 1. točke 1. i stavka 4.) Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj: 115/18., 117/21., 67/23. i 155/23.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-429/2023-14 od 13. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljen RI je, omaškom na temelju članka 182. točke 3. (ispravno članka 182. točke 1.) Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci, koji je u optužnom prijedlogu pravno kvalificiran kao prekršaj iz članka 127. stavka 4. (ispravno stavka 1. točke 1. i stavka 4.) Zakona o Državnom inspektoratu, s obrazloženjem da djelo, za koje se okrivljenik optužuje, a na način kako je to opisano optužnim aktom, po propisu nije prekršaj, slijedom čega je okrivljenika na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona sud oslobodio od optužbe.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnim sankcijama, ističući da se ne radi o prekršaju iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je pogrešno naveo prvostupanjski sud, te smatrajući da okrivljeniku treba izreći propisanu novčanu kaznu.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito okrivljenika oslobodio od optužbe i za takvu odluku je dao valjane razloge s kojima se slaže i ovaj sud, jer u konkretnom slučaju ima osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe, na temelju članka 182. stavka 1. Prekršajnog zakona, kako prvostupanjski sud i navodi u svom obrazloženju, budući da djelo, na način kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj, dok u izreci omaškom navodi točku 3. istog članka Prekršajnog zakona.

7. Naime, okrivljenik je oslobođen od optužbe, kako mu je optužnim prijedlogom bilo stavljeno na teret, da dana 29. kolovoza 2022. prilikom pokušaja obavljanja nadzora nije omogućio obavljanje inspekcijskog nadzora radi utvrđivanja zlostavljanja životinja, na svom imanju na lokaciji Vransko jezero, predio Dugovača, na način da inspektoru nije omogućio obavljanje nadzora i osigurao mu uvjete za neometani rad.

8. Međutim, takav činjenični opisa djela prekršaja predstavlja samo zakonski opis prekršaja koji se žalitelju stavlja na teret, bez konkretizacije odlučnih činjenica, odnosno određenog načina postupanja okrivljenika protivno citiranoj zakonskoj odredbi te, stoga, budući da činjenični opis prekršaja iz optužnog akta sadržava samo zakonski opis inkriminiranog prekršaja, no ne i konkretiziranje njegovog činjeničnog opisa, odnosno način na koji je prekršaj počinjen i u čemu se sastoji radnja ili propust okrivljenika, dakle ne sadržava odlučne činjenice, djelo, kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, nema obilježja djela prekršaja te time po propisu ne predstavlja predmetni prekršaj, a kako je to valjano obrazložio i prvostupanjski sud.

9. Slijedom navedenog, budući da se u ovoj fazi postupka više ne može mijenjati činjenični opis prekršaja, navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, trebalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i donijeti odluku kojom se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe, za djelo opisano u izreci, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se optužuje, kako je opisano, po propisu nije prekršaj.

10. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

-

U Zagrebu 15. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.