Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika AH, zbog prekršaja iz čl. 993. st. 4., u vezi st. 1. toč. 2a Pomorskog zakonika (Narodne novine broj: 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15., 17/19.), odlučujući o žalbi tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-10451/2024, od 13. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana, žalba tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je na temelju čl. 182. toč.1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22., dalje - PZ), oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz čl. 993. st. 4., u vezi st. 1. toč. 2a Pomorskog zakonika, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da isto djelo, koje se okrivljeniku stavlja na teret, na način kako je opisano u optužnom aktu, nije prekršaj.

2. Istom presudom odlučeno je da paušalni trošak prekršajnog postupka, pada na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, ističe da u konkretnom slučaju nije bilo osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe, budući da je tužitelj u optužnom aktu naveo sve odlučne činjenice, slijedom čega nije nužno u činjeničnom opisu djela navođenje citiranog pravnog propisa.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući dalje, pobijanu presudu uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju postoji osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe primjenom čl. 182. toč. 1. PZ-a, odnosno prvostupanjski sud je pravilno i zakonito okrivljenika oslobodio od optužbe za predmetno prekršajno djelo i za takvu odluku je dao valjane razloge s kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud, jer isto djelo na način kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.

8. Naime, okrivljenik je oslobođen od optužbe, kako mu je optužnim aktom bilo stavljeno na tereti:

„da bi 11. srpnja 2024. u 10:00 sati u morskom akvatoriju otoka Šolte, na području Rogača upravljao brodicom marke Sundancer reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) prevozeći četiri državljanina Švedske za unaprijed dogovorenu novčanu naknadu, obavljajući charter bez odobrenja nadležnog tijela“,

čime bi postupio protivno odredbi čl.9.a) Pomorskog zakonika i počinio prekršaj kažnjiv po čl. 993. st.4. u svezi sa čl.993. st.1. t.2.a) Pomorskog zakonika.

9. Odredba čl. 993. st.1. t.2.a) Pomorskog zakonika, propisuje da će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit za pomorski prekršaj pravna osoba ako jahtu ili brodicu iznajmljuje s posadom ili bez nje (charter), protivno propisu iz članka 9.a ovoga Zakonika, dok je u st. 4. istog članka Zakonika, propisano da će se za isto djelo isto novčanom kaznom u rasponu od 3.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit zapovjednik broda, ili član posade koji ga zamjenjuje, odnosno osoba koja upravlja brodicom ili jahtom.

10. Odredba čl. 9.a) Pomorskog zakonika propisuje da se prijevoz osoba jahtom ili brodicom u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske uz naknadu, odnosno obavljanje djelatnosti iznajmljivanja jahti ili brodica sa ili bez posade (charter) može obavljati uz uvjete i na način uređen posebnim propisom koji donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za turizam.

11.Dakle, prema naprijed citiranim odredbama Zakonika, razvidno je da se prijevoz osoba jahtom ili brodicom u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske uz naknadu, odnosno obavljanje djelatnosti iznajmljivanja jahti ili brodica sa ili bez posade (charter), obavlja prema posebnom propisu (Pravilniku) koji donosi ministar, a prekršaj čini ona osoba koja postupa protivno tom propisu (Pravilniku).

12. Slijedom naprijed iznesenog, naprijed citirani činjenični opis predmetnog djela nije potpun, odnosno djelo kako je opisano ne predstavlja prekršaj iz čl. 993. st. 4., u vezi st. 1. toč. 2a Pomorskog zakonika, jer u činjeničnom opisu nije naveden relevantni propis tj. Pravilnik o uvjetima za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja plovila sa ili bez posade i pružanje usluge smještaja gostiju na plovilu (Narodne novine broj 42/2017.) koji propisuje uvjete i način obavljanja djelatnosti iznajmljivanja jahti ili brodica sa ili bez posade (charter) u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, pa tako između ostalog i dužnost ishođenja odobrenja za obavljanje takve djelatnosti od strane nadležnog tijela. Naime, sukladno naprijed citiranim odredbama Pomorskog zakonika, u konkretnom slučaju radi se o prekršaju blanketne naravi kod kojeg se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa), u ovom slučaju naprijed citiranog Pravilnika, koja dopunjuje biće predmetnog prekršajnog djela, a koje navođenje Pravilnika je izostalo u činjeničnom opisu djela, kako to osnovano tvrdi prvostupanjski sud.

13. Naime, kako je pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice i blanketni propisi kojima su detaljno regulirane, moraju biti navedeni u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, djelo kako je opisano po propisu nije prekršaj.

14. Slijedom navedenog, djelo za koje se okrivljenik optužnim aktom optužuje, kako je činjenično opisano, po propisu nije prekršaj, te je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude, suprotno navodima tužitelja, a prema ocjeni ovog suda pravilno primijenio odredbu čl. 182. toč.1. PZ-a i okrivljenika oslobodio od optužbe.

15. Budući da se u ovoj fazi postupka u konkretnom predmetu više ne može mijenjati činjenični opis prekršaja, navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnji prekršaja iz kojih proistječu zakonska obilježja prekršaja, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, trebalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i donijeti odluku kojom se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe, jer djelo za koje se optužuje, a kako je opisano, po propisu nije prekršaj.

16. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.