1

Pr-5902/2021-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split                                                                                                  Pr-5902/2021-14

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice R. S., S., OIB: …, zastupane po punomoćniku Z. I., odvjetniku u S., protiv tuženika K. B. C. iz S., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 13. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I/ Nalaže se tuženiku, K. B. C. iz S., OIB: … da tužiteljici R. S., OIB: …, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 534,18 Eura bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022, a od 01.01.2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za  tri postotna poena tekućom:

-za rujan 2016. godine, na iznos od 0,01 Eur od 15.10.2016. godine,

-za prosinac 2016. godine, na iznos od 9,46 Eur od 15.01.2017. godine,

-za veljaču 2017. godine, na iznos od 5,24 Eur od 15.03.2017. godine,

-za travanj 2017.godine, na iznos od 26,62 Eur od 15.05.2017.godine

-za lipanj 2017.g., na iznos od 19,39 Eur od 15.07.2017.godine,

-za srpanj 2017. godine, na iznos od 108,22 Eur od 15.08.2017. godine,

-za kolovoz 2017. godine, na iznos od 3,61 Eur od 15.09.2017. godine,

-za rujan 2017. godine, na iznos od 5,01 Eur od 15.10.2017. godine,

-za listopad 2017. godine, na iznos od 0,26 Eur od 15.11.2017. godine,

-za siječanj 2018. godine, na iznos od 7,16 Eur od 15.02.2018. godine,

-za veljaču 2018. godine, na iznos od 0,37 Eur od 15.03.2018. godine,

-za travanj 2018.godine, na iznos od 31,19 Eur teku od 15.05.2018.godine,

-za siječanj 2019. godine, na iznos od 25,96 Eur od 15.02.2019. godine,

-za veljaču 2019. godine, na iznos od 12,81 Eur od 15.03.2019. godine,

-za ožujak 2019. godine, na iznos od 17,70 Eur od 15.04.2019. godine,

-za travanj 2019. godine, na iznos od 0,86 Eur od 15.05.2019. godine,

-za svibanj 2019. godine, na iznos od 10,43 Eur od 15.06.2019. godine,

-za lipanj 2019.g., na iznos od 7,24 Eur od 15.07.2019.godine,

-za kolovoz 2019. godine, na iznos od 11,72 Eur od 15.09.2019. godine,

-za rujan 2019. godine, na iznos od 14,80 Eur od 15.10.2019. godine,

-za listopad 2019.godine na iznos od 9,12 Eur teku od 15.11.2019

-za studeni 2019. godine, na iznos od 3,41 Eur od 15.12.2019 godine,

-za prosinac 2019. godine, na iznos od 1,24 Eur od 15.01.2020. godine,

-za siječanj 2020. godine, na iznos od 13,78 Eur od 15.02.2020. godine,

-za veljaču 2020. godine, na iznos od 0,31 Eur od 15.03.2020. godine,

-za ožujak 2020. godine, na iznos od 0,47 Eur od 15.04.2020. godine,

-za travanj 2020. godine, na iznos od 5,89 Eur od 15.05.2020. godine,

-za svibanj 2020. godine, na iznos od 40,21 Eur od 15.06.2020. godine,

-za lipanj 2020.g., na iznos od 28,82 Eur od 15.07.2020.godine,

-za srpanj 2020.g., na iznos od 10,83 Eur od 15.08.2020.godine

-za kolovoz 2020. godine, na iznos od 22,98 Eur od 15.09.2020. godine,

-za rujan 2020. godine, na iznos od 17,41 Eur od 15.10.2020. godine,

-za listopad 2020.godine na iznos od 0,78 Eur teku od 15.11.2020

-za studeni 2020. godine, na iznos od 24,55 Eur od 15.12.2020 godine,

-za prosinac 2020. godine, na iznos od 2,98 Eur od 15.01.2021. godine,

-za siječanj 2021. godine, na iznos od 14,26 Eur od 15.02.2021. godine,

-za veljaču 2021. godine, na iznos od 7,22 Eur od 15.03.2021. godine,

-za travanj 2021. godine, na iznos od 11,86 Eur od 15.05.2021. godine,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

 

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnih troškova ukupan iznos od 827,95 Eur-a zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

 

 

Obrazloženje

 

              1. U tužbi predanoj ovom sudu dana godine tužiteljica navodi da je u razdoblju od 1. travnja 2016. godine do podnošenja tužbe bila zaposlenica kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na K. Z. N., te da joj je rad bio organiziran na način da učestalo radi prekovremeno. Tužiteljica nadalje navodi da je u utuženom razdoblju na snazi bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ''NN'' 143/13, a kojim da je tužiteljičina plaća regulirana u čl. 47. navedenog Kolektivnog ugovora te se navodi da je osim kolektivnog ugovora u spornom razdoblju na snazi bio i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12, a koji da se paralelno primjenjuje na tužiteljicu i koji da plaću radnika u čl. 51. definira na identičan način kako je opisano u KU. Istaknuto je da su u odredbama čl. 51. 57. i 59. Kolektivnog ugovora te u odredbi čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora  propisani dodaci i uvećanja osnovne plaće koji da se isplaćuju tužiteljici i koji da se  obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. Navodi se da se sukladno navedenim odredbama Kolektivnog ugovora i Temeljnog kolektivnog ugovora tužiteljici za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvarila pravo  i to za svaki sat odrađen noću da se osnovna vrijednost toga sata uvećava se za 40 %, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima da se osnovna vrijednost sata uvećava se za 25 % , a za posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata 10 % ili 12 % itd.. Nadalje, tužiteljica navodi da je u utuženom razdoblju kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada pa da joj prema čl. 86. ZR-a ''NN'' 149/09 i čl. 94. ZR-a ''NN'' 93/14 pripada pravo na povećanu plaću jer da je u to vrijeme bio na snazi KU koji da u čl. 57. propisuje da se medicinskoj sestri osnovna plaća uvećava za 25 %. Ističe se da u spornom razdoblju tuženik tužiteljici dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada nije plaćao na sve sate koje je tužiteljica odradila već samo na dio odrađenih sati iako da je tužiteljica cijelo vrijeme radila kao medicinska sestra, a čime da je ostvarila pravo na uvećanje plaće po ovoj osnovi za svaki sat rada u otežanim uvjetima.  Navodi se da je dodatkom I KU 96/15 koji je bio na snazi od 01.10.2015.godine do podizanja tužbe propisano da je u članku 59 a iznimno od članka 59. ovog ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.'' Ističe se da je tužiteljica u razdoblju važenja Dodatka I KU-a 96/15 neprekidno radila na radnom mjestu medicinske sestre, te da je neprekidno imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te da je na tom radnom mjestu tužiteljica radila i u redovnom i u prekovremenom radu. Ističe se da  je tuženik u razdoblju od 01. 10.2015.godine tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, a da joj nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate iako da je tužiteljica svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima medicinske sestre i u svakom trenutku rada imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata. Također se ističe da budući je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama da je posljedično tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, te se tužiteljica u tom smislu poziva na ono što je propisano odredbom članka 36.stavka 2. KU-a i članka 59. stavka 1. TKU-a. Navodi se da je tuženik u većem dijelu razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali sa pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek) pa da je time tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju od 01.03.2014.godine do dana utuženja, a da je naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU-a kao lex specialis). Naposljetku se navodi da je  tuženik tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01. travnja 2016. do podizanja tužbe na način da joj nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate rada koje je tužiteljica odradila te da joj nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, te  da je pogrešno obračunao i naknade plaća na koje tužiteljica ima pravo utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama.

 

2. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 08.11.2023.godine (list 41-43 spisa) na način da ista po svim navedenim osnovama potražuje ukupan iznos od  534,00 Eur-a bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

3. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 8 spisa) navodi da  osporava osnov tužbenog zahtjeva

 

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom  obračunske liste plaća tužiteljice koji su sastavni dio nalaza i mišljenja F. R. d.o.o., te nalaza i mišljenja F. R. d.o.o. (list 15-26 spisa).

 

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.travnja 2016. do  30. travnja 2021.godine i to s osnove neisplaćenog dodatka na plaću za otežane uvjete rada, te dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata,  te naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

 

7. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre , te da joj je rad bio organiziran tako da učestalo radi prekovremeno i da joj tuženik u utuženom razdoblju nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na sve sate koje je tužiteljica odradila. Također je među strankama nesporna i činjenica da je tuženik tužiteljici za predmetno razdoblje obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne i na ostvarene sate prekovremenog rada.

 

8. Iz nalaza i mišljenja F. R. d.o.o. proizlazi da uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu je razvidno da je tužiteljica u razdoblju od 01.04.2016. godine do 30. travnja 2021. godine gotovo u svakom mjesecu radila prekovremeno te da je prekovremeni rad u tim mjesecima evidentiran i plaćen. Analizom podataka iz platnih lista vještakinja je utvrdila da tužiteljica ostvaruje pravo na dodatke za otežane uvjete rada, te dodatak za odgovornost za živote i zdravlje ljudi, te da su joj ovi dodaci do 01. travnja 2020. godine obračunati samo na sate koje je tužiteljica odradila u redovnom radnom vremenu dok da na sate koji su evidentirani kao prekovremeni rad ti dodaci nisu obračunati ni isplaćeni, a nakon 01.travnja 2020.godine da je obračun dodataka točno evidentiran i plaćen. Zaključno se navodi da na osnovi analize podataka i izračuna prikazanih u nalazu je utvrđeno da kod obračuna plaća za razdoblje od 01.04.2016.godine do 30.04.2021.godine  tuženik nije obračunao i isplatio tužiteljici dodatke na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 289,19 Eur-a, dodatke na plaću za odgovornost za živote i zdravlje ljudi u iznosu od  26,23 Eur-a,   naknadu plaće  za vrijeme godišnjeg odmora ukupno 42,85 Eur-a, naknadu plaće za vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana ukupno 175,91 Eur-a. Zaključno vještakinja navodi da je tužiteljici u utuženom razdoblju od 01.04..2016.godine do 30.04.2021.godine po osnovi dodataka na plaću (za otežane uvjete rada,  odgovornost za život i zdravlje ljudi),  te po osnovi naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana isplaćen manji iznos mjesečno kako je prikazano u stupcu 9 Tablice broj 4. i 5, odnosno u sveukupnom bruto iznosu od 534,18 Eur-a.

 

9. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka F. R. d.o.o. ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući stranke nisu imale primjedbi na ovaj nalaz i mišljenje te je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev u skladu s navedenim nalazom i mišljenjem, a ujedno je navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u skladu sa nalogom ovog suda i dokumentacijom koja prileže ovom spisu.

 

10. Temeljem odredbe članka 57. stavka 1. KU-a ''NN'' 143/13 je ugovoreno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, temeljem odredbe članka 57. stavka 2. KU-a je ugovoreno da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (članak 58. KU-a), a na kojem Popisu je navedeno i radno mjesto i posao tužiteljice.

 

11. Prema Dodatku I. KU-a (''NN'' br. 96/15, dalje KU/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015. godine odredbom članka 59. a je ugovoreno da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo kako je do tada bilo doktori medicine i dentalne medicine) koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja.

 

12. Imajući u vidu činjenicu da tužiteljici KU 143/13 i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tužiteljica u tom smislu ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59., a KU/15 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59. a KU/15 budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom članka 59. a KU/15. Nije logično tumačenje tuženika da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU-om i člankom 86. Zakona o radu (''NN'' br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09) te članka 94. Zakona o radu (''NN'' br. 93/14, dalje ZR/14). U predmetnom slučaju treba istaći da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02.04.2014. godine, a vezano za postavljeno pitanje dodataka o prekovremenom radu, a kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Također tužiteljici pripada i pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca ako je to za istu povoljnije budući navedeno proizlazi iz članka 36. KU-a (''NN'' 143/13), a kojom je odredbom propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nije dvojbeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila prekovremeno, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja F. R. pa sukladno tome nije sporno da istoj pripada navedena naknada za godišnji odmor. Također nije dvojbeno da tužiteljici sukladno odredbi članka 59. TKU-a pripada i naknada plaće u visini od 85 % od njene plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započela bolovanje, a za vrijeme za koje je ista bila odsutna s rada zbog privremene nesposobnosti rad. Iz nalaza F. R. d.o.o. proizlazi da po navedenim osnovama razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužiteljicu pripada iznos od 42,85 Eur-a i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 175,91 Eur-a.

 

13. Na dosuđeni iznos tužiteljici u ukupnom iznosu po svim utuženim osnovama od 534,18 Eur-a bruto tužiteljici su priznate i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Neosnovan je i dio zahtjeva tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega je za ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

 

14. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a djelomično je usvojen  tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove  presude.

 

15. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom tuženik  joj je dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 Eur-a; trošak sastava podneska od 08.11.2023.godine u iznosu od 100,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 20.03.2023.godine u iznosu od 100,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 13.11.2023.godine u iznosu od 100,00 Eur-a; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 Eur-a, a što ukupno iznosi 450,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 112,50 Eur-a ukupno iznosi 562,50 Eur-a, te što uz dodatak troškova vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 827,95 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan naknaditi tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15) sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2.ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

 

U Splitu, 13. veljače 2024.

 

 

                                                                         S u d a c

 

                                                                           Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.