REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1977/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grad Zagreb, Gradski ured za mjesnu samoupravu, promet, komunalne poslove, civilnu zaštitu i sigurnost, Zagreb, protiv I. ovršenika Odvjetničko društvo Eterović, Šarac i Topić j.t.d., Zagreb, Trnjanska cesta 69, OIB: 31785728337 i II. ovršenika TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Mirni Šmit, odvjetnici u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i o prijedlogu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, 15. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog I. i II. ovršenika od 23. lipnja 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem obveznog prekršajnog naloga ovrhovoditelja, Klasa: 363-04/25-15/3611 od 20. svibnja 2026., kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog I. i II. ovršenika od 23. lipnja 2026. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem obveznog prekršajnog naloga ovrhovoditelja, Klasa: 363-04/25- 15/3611 od 20. svibnja 2026., u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 2. Ovršnog zakona, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev I. i II. ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

zaključio je

Upućuju se I. i II. ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim temeljem obveznog prekršajnog naloga ovrhovoditelja, Klasa: 363-04/25-15/3611 od 20. svibnja 2026. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 8. Ovršnog zakona, te se pozivaju da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostave dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Dana 23. lipnja 2026. ovršenici su ovom sudu podnijeli prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem obveznog prekršajnog naloga ovrhovoditelja, Klasa: 363-04/25-15/3611 od 20. svibnja 2026.

2.1. U prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om ovršenici se pozivaju na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 2., 7. i 8. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ). U bitnom ovršenici navode da je Grada Zagreb 25. srpnja 2025. protiv njih izdao Obvezni prekršajni nalog kojim su proglašeni krivim zbog ostavljanja motornog vozila na javnoj zelenoj površini, a čime su navodno počinili prekršaj iz čl. 147. st. 1. toč. 1. Odluke o komunalnom redu, kažnjiv po čl. 164. st. 1. toč. 30. iste odluke. Međutim, da su oni 27. kolovoza 2025. podnijeli prigovor, a povodom kojeg prigovora se vodi prekršajni postupak pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Pp 12893/2025, te su u prilog navedenom kao dokaz dostavili Prigovor protiv Obveznog prekršajnog naloga (list 17. do 18. spisa), kao i Povratnicu - Obavijest o prijmu (list 20. spisa). Dalje, ovršenici navode da od Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu nisu zaprimili presudu u predmetnom postupku, stoga smatraju da nema ovršne isprave koja bi bila podobna za prisilnu naplatu putem FINA-e.

2.2. U odnosu na prijedlog za odgodu od 23. lipnja 2026., ovršenici navode da bi provedbom izravne naplate pretrpjeli tešku štetu do koje bi došlo nezakonitim postupanjem ovrhovoditelja, ali i propustima FINA-e. S druge strane, da ovrhovoditelj odgodom ovrhe ne bi pretrpio nikakvu štetu.

3. Prijedlozi ovršenika dostavljeni su 02. srpnja 2026. ovrhovoditelju na očitovanje, međutim isti se nije očitovao do dana donošenja ove odluke.

4. Prijedlog I. i II. ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Prijedlogom od 23. lipnja 2026. ovršenici su podnijeli i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. Međutim, ovaj sud smatra da I. i II. ovršenik nisu učinili vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

9. Ovršenici u svom prijedlogu samo predlažu odgoditi ovrhu, ali nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Tako, I. i II. ovršenik u svom prijedlogu ne navode u čemu bi se šteta sastojala, zašto bi ista bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva. Nastanak nenadoknadive štete ovisi prvenstveno o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno mogućnosti ovrhovoditelja da štetu nadoknadi, ako prijenos i pljenidba budu proglašeni nedopuštenima. Ovršenici ničim nisu učinili vjerojatnim da im ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi. Naime, postoje pravna sredstva za vraćanje prenesenih novčanih sredstava, ako ovršenici uspiju sa pravnim lijekom kojeg su uložili, to jest ako se pokaže da su novčana sredstva neosnovano prenesena ovrhovoditelju.

10. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog I. i II. ovršenika za odgodu odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja

11. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim (st.1.), s tim da se na to pravno sredstvo na odgovarajući primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ-a (st. 2.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu, ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. – 11. OZ-a.

12. Vezano za žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 2. OZ-a sud je iste ocijenio neosnovanim. Naime, žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 2. OZ-a podrazumijevaju situacije, ako isprava na temelju koje je donesen nalog ovrhovoditelja nije ovršna isprava; te ako isprava nije stekla svojstvo ovršnosti. U konkretnom slučaju postupak izravne naplate provodi se temeljem obveznog prekršajnog naloga ovrhovoditelja, Klasa: 363-04/25-15/3611 od 20. svibnja 2026. Obzirom na navode I. i II. ovršenika, sud je izvršio uvid u ispravu koja prileži ovom spisu na listu 25. i 26. spisa., te je utvrdio da je obvezni prekršajni nalog ovrhovoditelja izdan temeljem pravomoćne i izvršne isprave broj: Klasa: 363-04/25-15/3611, donesene od strane ovlaštenog tijela koja je 29. kolovoza 2025. postala pravomoćna i izvršna. Nadalje, sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno povreda na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 50. st. 2. OZ–a vezano za osnovu koja je podnesena na izravnu naplatu.

13. Slijedom navedenog, predmetna isprava je valjanja ovršna isprva. Stoga je sud istaknute žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 2. OZ-a ocijenio neosnovanim, te je odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.

14. Zahtjev I. i II. ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

15. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenici nisu uspjeli sa prijedlozima u ovom postupku, sud je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.

16. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

17. Kako su I. i II. ovršenik istaknuli razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 8. OZ-a, a na koje navode se ovrhovoditelj nije očitovao, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a, odlučiti kao u izreci zaključka.

U Zagrebu, 15. srpnja 2026.

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam (8) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u obliku elektroničkog podneska ili pisano u tri (3) istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. I. i II. ovršeniku po pun.