- 1 -              Rev 809/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 809/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. M., OIB ... iz Z., i 2. tužitelja R. M., OIB ..., iz Z., koje zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., protiv 1. tuženice J. M., OIB ..., pok. M., Crna Gora, B., 2. tuženice A. M., OIB ..., iz D. V., i 3. tuženice M. M., OIB ..., iz D. V., koje zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u K. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1287/2019-7 od 1. prosinca 2022., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž-1287/2019-10 od 21. rujna 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, broj P-4507/18 od 11. ožujka 2019., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1287/2019-7 od 1. prosinca 2022., ispravljena rješenjem istog suda broj Gž-1287/2019-10 od 21. rujna 2023. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zatraženo da tuženice solidarno isplate tužiteljima iznos od 100.608,72 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 9. studenoga 2009. do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tužiteljima naknaditi tuženicama trošak parničnog postupka u iznosu od 11.796,87 kn u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„1. Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-4507/18 od 11. ožujka 2019. i sudi:

Dužne su tuženice u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljima iznos od 61.599,25 kn/ 8.175,62 eur sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. studenoga 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan, te zahtjev tuženica za naknadu troškova postupka u iznosu od 11.796,87 kn / 1.565,71 eur.

 

2. Svaka stranka snosi svoje troškove.“.

 

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Revd-1180/2023-2 od 25. travnja 2023. dopustio tuženicama podnošenje revizije protiv presude suda drugog stupnja u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

 

„Može li sud u parnici značaj nalaza i mišljenja dati bilo kojem drugom nalazu i mišljenju osim onog kojeg je u tom svojstvu odredio parnični sud u konkretnoj parnici, a kojeg je stranka koja se poziva na isto kao dokaz svojih tvrdnji privatno pribavila?“.

 

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženice su podnijele reviziju zbog navedenog pitanja te su predložile preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a podredno drugostupanjsku odluku ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, suvlasnika nekretnine, za isplatu na ime nužnih i korisnih ulaganja u nekretninu od strane njihova prednika, prema tuženicama kao suvlasnicama iste nekretnine upisane u k.o. D..

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome, je utvrđeno:

 

-da nekretnine koje su predmet postupka u naravi čine staru obiteljsku kuću sa okućnicom, odnosno vrtom i to čest. zgr. 369 površine 104 m2 i čest. zem. 3291 u naravi voćnjak površine 72 m2, sve k.o. D.,

 

-da se radi o staroj obiteljskoj kući i okućnici koju su prednici stranaka naslijedili od svojih roditelja, odnosno u kojoj je baka stranaka živjela do smrti, a da nekretnina nije bila opremljena odgovarajućim priključcima,

 

-da je otac tužitelja u razdoblju između 1994. i 1996. ulagao u predmetnu nekretninu na način da je izvršio dovod vode u objekt i postavio hidrofor za koji je sačinio spremište, izvršio miniranje, iskop i betoniranje okućnice za cisternu i septičku jamu, izmijenio i proveo elektroinstalacije unutar kuće, betonirao pod u prizemlju na koji je postavljena keramika i u okviru istog uredio sanitarni čvor,

 

-da između stranka nije postojao sporazum o načinu korištenja navedene nekretnine te je vođeno više postupaka između stranaka (radi smetanja posjeda, radi predaje u suposjed i diobe) kao i predmetni postupak,

 

-da su tužitelji u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice koji je vođen pod poslovnim brojem R1-66/07 priložili elaborat-mišljenje sudskog vještaka A. V., dipl. ing. građevine, vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnine iz siječnja 2006. u kojem je dana procjena povećanja građevinske i tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, uzimajući u obzir vrijednosti ulaganja izvršenih po tužiteljima.

 

10. Sud prvog stupnja je ocijenio da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno koliko su tuženice stekle bez osnove odnosno za koji iznos je povećana vrijednost njihove imovine radovima izvedenim po predniku tužitelja. Nadalje, je zaključio da se na temelju predloženih i izvedenih dokaza ne može utvrditi koliko je povećana vrijednost predmetne nekretnine nakon ulaganja tužitelja, jer da tužitelji na kojima je teret dokazivanja nisu predložili nijedan dokaz radi utvrđenja te sporne činjenice te je tužbeni zahtjev odbio primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a. Pri tome je odlučio ne izvoditi dokaz čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka A. V. na koji su se tužitelji pozvali, a zbog izostanka suglasnosti tuženica da se isti pročita u ovom postupku.

 

11. Sud drugog stupnja je primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev djelomično prihvatio polazeći, u bitnom, od sljedećih utvrđenja i zaključaka:

 

-da se radi o radovima koji su nužni i korisni kao za tužitelje tako i za tuženice,

 

-da su tužitelji već u tužbi na okolnost utvrđenja visine vrijednosti izvedenih radova predložili izvršiti uvid u spis poslovni broj R1-66/07 te nalaz vještaka  priložen u tom predmetu, koji je kao dokaz priložen uz tužbu, pa da je u takvoj situaciji na tuženicama bio teret dokaza iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojima pobijaju navode i dokaze tužitelja,

 

-da su tužitelji dokazali da vrijednost ulaganja u predmetnu nekretninu iznosi 16.908,96 eura kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. V. te da su tuženice na ime nužnih i korisnih troškova u obvezi (s obzirom na njihov suvlasnički dio) naknaditi tužiteljima polovinu navedenog iznosa.

 

12. U revizijskom stadiju postupka sporan je značaj nalaza i mišljenja vještaka koji nije sačinjen po nalogu suda, već ga je pribavila jedna od parničnih stranaka.

 

13. Prema odredbi čl. 250. ZPP-a sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (čl. 259. st. 1. ZPP-a), a sud određuje i hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave (čl. 260. st. 1. ZPP-a) s time da vještak mora uvijek i obrazložiti svoje mišljenje (čl. 260. st. 2. ZPP-a).

 

14. Dokaznu snagu nalaza i mišljenja u smislu navedenih zakonskih odredbi ima samo nalaz i mišljenje koji je dobiven provođenjem vještačenja po nalogu suda u konkretnom parničnom postupku, a značenje takvog nalaza i mišljenja može imati i nalaz i mišljenje iz drugog sudskog postupka ili nalaz i mišljenje koji je sačinjen na zahtjev jedne od stranaka ako je o tome postignuta suglasnost stranaka. Ako je takva suglasnost stranaka izostala radi se o dokaznom sredstvu koje treba cijeniti kao i svaki drugi dokaz. Time je ujedno i odgovoreno na pitanje zbog kojeg je revizija podnesena.

 

15. U ovoj pravnoj stvari tužitelji su tužbi priložili presliku nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. V. kojim je izvršena procjena vrijednosti predmetne nekretnine prije i poslije ulaganja te su naveli da se taj nalaz i mišljenje nalazi u spisu broj R 1-66/07. Iz spisa broj R 1-66/07 (koji je priklopljen ovom predmetu), proizlazi da su M. M. i R. M. (ovdje tužitelji) podnijeli prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice i tom prijedlogu priložili nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. V. koje je sačinjeno po zahtjevu predlagatelja M. M. (ovdje prvotužitelja). Tuženice su se protivile da se navedeno vještačenje koristi kao dokaz u ovom parničnom predmetu i osporavale da su tužitelji išta dokazali priloženim nalazom i mišljenjem vještaka, a sud drugog stupnja je pogrešno ocijenio da je, nakon što su tužitelji priložili sporni nalaz i mišljenje, teret dokaza bio na tuženicama. Sud drugog stupnja je, nadalje, odlučne činjenice za utvrđenje kojih je potrebno stručno znanje utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka kojeg je angažirala jedna od stranaka, iako se protivna strana nije suglasila da se taj nalaz i mišljenje koristi u ovom parničnom postupku. Time je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 250. i čl. 259. st. 1. ZPP-a.

 

16. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženica i ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

 

 

 

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 13. veljače 2024.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ivan Vučemil, v.r.