Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5579/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Branke Crnogorac, u upravnom sporu tužitelja LL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Nikoli Sluganoviću, odvjetniku u Zagrebu, Franje Dursta 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi obnove postupka priznavanja prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad,15. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/23-01/03188101814, URBROJ: 341-99-05/3- 23-2069 od 30. kolovoza 2023.
II Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141-02/22-01/03188101814, URBROJ: 341-25-05/3-22-84839 od 11. listopada 2022.
III Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu radi donošenja odluke o zahtjevu tužitelja koje je obvezno u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.
IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-141-02/23-01/03188101814, URBROJ: 341-99-05/3-23-2069 od 30. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141-02/22-01/03188101814, URBROJ: 341-25-05/3-22- 84839 od 11. listopada 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za obnovu postupka podnesen 8. lipnja 2017. te se tužitelju kao korisniku invalidske mirovine priznaje i dalje pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.
2. Tužitelj osporava rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti te u tužbi i tijekom upravnog spora u bitnom navodi da je tužitelj 3. studenoga 2005. na službenom putovanju doživio tešku prometnu nesreću koja za posljedicu ima doživotnu invalidnost i svakodnevnu borbu s njezinim posljedicama, popraćenu brojnim operacijama, liječenjima i tretmanima. Prvostupanjsko upravno tijelo je donijelo rješenje 25. kolovoza 2009. kojim je, između ostalog, utvrdilo da je tuženiku nastala opća nesposobnost za rad i to zbog ozljede na radu 50% i zbog bolesti 50%. Protiv navedenog rješenja tužitelj je uložio žalbu s obzirom da je pogrešno utvrđen uzrok njegove opće nesposobnosti za rad budući da je do iste došlo isključivo zbog ozljede na radu. O predmetnoj žalbi je drugostupanjsko upravno tijelo odlučilo rješenjem od 20. siječnja 2010. na način da je žalba tužitelja odbijena. Tužitelj je potom 8. lipnja 2017. podnio zahtjev za obnovu postupka radi ponovnog utvrđivanja uzroka njegove opće nesposobnosti za rad budući da iz medicinske dokumentacije proizlazi da šećerna bolest ni u jednom dijelu nije uzrokovala tužiteljevu opću nesposobnost za rad već je jedini isključivi uzrok ozljeda na radu nastala povodom teške prometne nesreće koju je tužitelj doživio na službenom putovanju 2005. godine. Povodom tužiteljevog zahtjeva za obnovu postupka prvostupanjsko tijelo je odlučilo rješenjem od 5. ožujka 2018. na način da je tužitelju i dalje priznata opća nesposobnost za rad i dalje uzrokovana bolešću 50%, a dijelom ozljedom na radu 50%. Žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja odbijena je rješenjem od 19. rujna 2018. Upravni spor koji je tužitelj potom pokrenuo protiv navedenih upravnih rješenja okončan je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I -3826/18 od 26. listopada 2020. kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te su poništena rješenja tuženika, kao i prvostupanjskog upravnog tijela, te je predmet vraćen na ponovni postupak radi donošenja nove odluke o zahtjevu za obnovu postupka. Međutim , u ponovljenom postupku povodom predmetne pravomoćne presude u konačnici je rješenjem od 31. svibnja 2022. odbijen (ponovno) zahtjev tužitelja za obnovu postupka, kao i žalba kojom je navedeno prvostupanjsko rješenje potvrđeno. Tužitelj nastavno pojašnjava kako su predmetnim rješenjima tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela izvršene povrede na štetu tužitelja u vidu pogrešno primijenjenog materijalnog prava, pogrešnog odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te su povrijeđene odredbe upravnog postupka. Posebice ukazuje na pogrešno primijenjenu odredbu članka 134. ZOMO jer su novi dokazi po definiciji oni koji su nastali nakon što je redovni upravni postupak dovršen. U tom smislu ukazuje kako su prilikom odlučivanja u upravnom postupku u cijelosti zanemareni dokazi dostavljen i od strane tužitelja nakon pravomoćnosti rješenja od 25. kolovoza 2009., a posebno nalaz i mišljenje sudske vještakinje prim. dr. sc. Marije Zavalić iz kojeg jasno proizlazi kako je uzrok tužiteljeve opće radne nesposobnosti 100% ozljeda na radu. Upire i na povredu odredaba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Prema tome budući da pri donošenju pobijanih rješenja nisu uzeta u obzir obvezujuća pravna shvaćanja i primjedbe sadržana u pravomoćnoj sudskoj presudi, predlaže poništiti rješenje tuženika od 30. kolovoza 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 11. listopada 2022., usvojiti zahtjev tužitelja za obnovu postupka i utvrditi da je uzrok opće nesposobnosti za rad 100% ozljeda na radu, kao i naknaditi troškove postupka upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a osporavano rješenje je obrazloženo i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže odbiti tužbu tužitelja.
4. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sve isprave koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu. Sud je odgovor na tužbu tuženika dostavio tužitelju te je održao raspravu 8. srpnja 2026., u prisutnosti tužitelja, njegovog opunomoćenika i opunomoćenika tuženika čime je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS, dana mogućnost strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenje tuženika od 30. kolovoza 2023., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 11. listopada 2022., doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3826/18 od 26. listopada 2020.
7. Navedenom presudom poništeno je ranije rješenje tuženika, KLASA: 141- 02/18-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-18/2814 od 19. rujna 2018. i rješenje Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: 141-02/17-01/OB: 03188101814, URBROJ: 341-25-05/3- 17-130970 od 5. ožujka 2018. te je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom javnopravnom tijelu radi donošenja nove odluke o zahtjevu tužitelja.
8. Radi se o zahtjevu tužitelja za obnovu postupka dovršenog pravomoćnim rješenjem Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/09-01, URBROJ: 341-25- 05/3-09-64588 od 25. kolovoza 2009. a kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu u omjeru od 50% i šećernom bolesti u omjeru od 50% što tužitelj osporava budući da smatra da se radi o općoj nesposobnosti za rad uzrokovanoj 100% ozljedom na radu.
9. Iz navedene presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3826/2018 od 26. listopada 2020., između ostalog, proizlazi da je sud ukazao javnopravnim tijelima na nalaz i mišljenje iz provedenog medicinskog vještačenja koje je svojom argumentiranošću te stručnim i jasnim obrazloženjem dovelo u ozbiljnu sumnju zaključke iz nalaza i mišljenja vještaka Zavoda za vještačenje pribavljenih tijekom upravnog postupka koji je dovršen odbijanjem zahtjeva tužitelja za obnovu postupka.
10. Stoga je Sud poništio rješenja javnopravnih tijela te naveo kako je prilikom donošenja nove odluke potrebno voditi računa o pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda što podrazumijeva da javnopravna tijela donesu rješenje kojim će odlučiti o zahtjevu tužitelja za obnovu postupka i ocijeniti postojanje ili nepostojanje svih potrebnih pretpostavki za obnovu postupka u smislu članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju, Narodne novine, broj: 157/13., 33/15., 93/15., 120/16., dalje: ZOMO, okončanog pravomoćnim rješenjem Područne službe u Zagrebu od 25. kolovoza 2009. Pritom postojanje pretpostavki za obnovu postupka treba preispitati i prema tome je li medicinska dokumentacija koju tužitelj prilaže uz svoj zahtjev i naknadno tijekom upravnog postupka prikladna da dovede u pitanje pravomoćno utvrđeni omjer uzroka opće nesposobnosti za rad.
11. Člankom 10. stavkom 1. ZUS-a propisano je da je je pravomoćna presuda suda obvezna za stranke u upravnom sporu i njihove pravne sljednike.
12. Člankom 151. stavcima 1. i 2. ZUS-a propisano je da je izvršenje presude dužan osigurati tuženik, a u izvršenju presude tuženik, odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno je postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.
13. Člankom 134. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.
14. Prema stavku 2. članka 134. ZOMO-a prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.
15. Iz rješenja Područne službe u Zagrebu od 11. listopada 2022. proizlazi da je obavljen ponovni pregled osiguranika te je pribavljen nalaz i mišljenje vijeća vještaka zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom od 17. rujna 2021. te nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom od 22. listopada 2021. iz kojih proizlazi da kod tužitelja i dalje postoji opća nesposobnost za rad sa uzrokom invalidnosti 50%, ozljeda na radu, i 50% bolest te da kontrolni pregled nije potreban.
16. Tuženik je pobijanim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv navedenog prvostupanjskog rješenja navodeći, u bitnom, kako je postupak pravilno proveden, kako su sve odlučne činjenice pravilno utvrđene jer je zatraženo mišljenje vještaka, te da je stoga postupljeno po predmetnoj pravomoćnoj presudi, odnosno da u konkretnom predmetu nisu ispunjene pretpostavke iz, između ostalog, članka 134. ZOMO-a. Iz obrazloženja tuženika može se zaključiti da je kod tužitelja utvrđena opća nesposobnost za rad počevši od 13. svibnja 2009. što predstavlja njegovo konačno zdravstveno stanje jer se ne radi o dokazima koji su postojali u vrijeme vođenja redovitog postupka.
17. Prema tome, a imajući na umu citirane zakonske odredbe, Sud nalazi kako prvostupanjsko tijelo, pozivajući se na sadržaj nalaza i mišljenja tijela vještačenja, nije postupilo po pravnom shvaćanju iz obvezujuće pravomoćne sudske presude, a niti je to učinio tuženik koji pak u tumačenju navedene odredbe pogrešno smatra kako su dokazi trebali postojati još u vrijeme vođenja redovitog postupka. Pritom se napominje da javnopravna tijela nisu iznijela niti jedan argumentirani razlog vezan uz medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz zahtjev za obnovu postupka od 8. lipnja 2017.
18. Treba imati na umu da se u postupku izvršenja ne propitkuje pravilnost stajališta suda ili uprave oko pravnih pitanja koja se pojavljuju u tom slučaju, već se radi o obveznoj primjeni odluke suda iza koje stoji hijerarhijski odnos. Taj odnos ne proizlazi iz položaja suda kao višeg instancijskog stupnja unutar upravnog postupka, već kao tijela koje ostvaruje ustavnu i sudsku ulogu kontrole zakonitosti upravnih odluka (presuda Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-895/23 od 29. siječnja 2025.).
19. Prema tome, nakon razmatranja svih pravno relevantnih pitanja u ovom. upravnom sporu, a imajući na umu naprijed navedena utvrđenja, Sud nalazi kako se osporavana rješenja javnopravnih tijela ne mogu ocijeniti zakonitima radi čega na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
20. U ponovljenom postupku potrebno je, uz jasno, valjano i detaljno obrazloženje, ocijeniti, i to unutar roka od 60 dana propisanog člankom 151. stavkom 2. ZUS-a, jesu li dokazi koje je tužitelj dostavio uz zahtjev za obnovu postupka od 8. lipnja 2017., imajući na umu i nalaz i mišljenje provedenog medicinskog vještačenja u upravnom sporu poslovni broj: Us I-3826/18 od 26. listopada 2020. koji se ima također shvatiti novim dokazom, prikladni da dovedu u pitanje pravomoćno utvrđeni omjer uzroka opće nesposobnosti za rad tužitelja te donijeti rješenje kojim će se odlučiti o zahtjevu tužitelja.
21. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor te imajući na umu kako se vrijednost spora po članku 144. stavku 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to su u skladu s odredbama članka 144. stavaka 1. i 2. ZUS-a te Tbr. 27. u vezi s Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23.) tužitelju priznati troškovi sastava tužbe i zastupanja na ročištu 8. srpnja 2026., svaka radnja od po 500 bodova, odnosno od po 1.000,00 eura, uvećano za 25% PDV- a (250,00 eura za svaku radnju) što sveukupno iznosi 2.500,00 eura, radi čega je, primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, riješeno kao u točki IV izreke presude.
U Zagrebu 15. srpnja 2026.
Sutkinja
Dijana Filipčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
3. U spis