REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Povrv-201/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Andrijani Modrušan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PULA HERCULANEA d.o.o., OIB: 11294943436 sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa po punomoćnica Marina Pibernik, odvjetnica u Puli, protiv tuženice ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja rasprave, 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiana Klimana iz Rovinja, poslovni broj Ovrv- 4597/2025 od 26. svibnja 2025. te se nalaže tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 340,44 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 28,37 EUR od 27. travnja 2024.

- na iznos od 28,37 EUR od 25. svibnja 2024.

- na iznos od 28,37 EUR od 27. lipnja 2024.

- na iznos od 28,37 EUR od 26. srpnja 2024.

- na iznos od 28,37 EUR od 27. kolovoza 2024.

- na iznos od 28,37 EUR od 25. rujna 2024.

- na iznos od 28,37 EUR od 26. listopada 2024.

- na iznos od 28,37 EUR od 26. studenog 2024.

- na iznos od 28,37 EUR od 24. prosinca 2024.

- na iznos od 28,37 EUR od 25. siječnja 2025.

- na iznos od 28,37 EUR od 25. veljače 2025.

- na iznos od 28,37 EUR od 28. ožujka 2025.

po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiana Klimana iz Rovinja, poslovni broj Ovrv- 4597/2025 od 26. svibnja 2025. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka.

III. Nalaže se tuženici ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PULA HERCULANEA d.o.o. Pula, OIB 11294943436 naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosu od 25,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku u od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate 340,44 EUR sa zateznim kamatama. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi protiv kojeg je tuženica podnijela prigovor te je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku: ZPP).

2. Tuženica je u prigovoru u bitnom navela da osporava da je ikad bila ni u kakvom ugovornom, izvanugovornom ili bilo kakvom drugom poslovnom ili dužničko - vjerovničkom odnosu te da nikad nije sklopila nikakav ugovor sa tužiteljem , da su isprave temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi vjerodostojne isprave. Predlaže da sud osporeno rješenje stavi izvan snage i dosudi joj troškove.

3. Tužitelj se u ostavljenom roku očitovao na prigovor podneskom od 24. rujna 2025. u kojem ističe kako je tuženica vlasnica zgrade izgrađene na k.č. *102 u naravi kuća, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Tuženica da je u zemljišne knjige upisana s podacima „ MČ“ dok je iz Izvatka iz matične knjige rođenih vidljivo kako je MČ nakon udaje preuzela prezime ZČ, te se nedvojbeno radi o jednoj te istoj osobi. Nadalje, uvidom u potrošnju vode za predmetnu nekretninu nesporno je kako se ista koristi, te sukladno odredbi čl. 9. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Fažana (Službene novine, 5/22, U daljnjem tekstu: Odluka), odnosno Članak 9. st. 3 . određeno je slijedeće: (3) Trajno nekorištenje nekretnine smatra se ako je potrošnja struje manja od 6 kwh godišnje i potrošnja vode do 2 m3 (kubika) godišnje.“ Smatra se da je obveza nastala ako se koristi nekretnina za koju se sakuplja otpad. Zakonom o gospodarenju otpadom (Narodne novine" br. 84/21, 142/23 dalje u tekstu ZGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada je usluga od općeg interesa te nije komunalna djelatnost sukladno članku 64. ZGO . Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga sukladno članku 66. ZGO. Prema odredbi čl. 5. Odluke uslugu prikupljanja komunalnog otpada i uslugu povezanu s javnom uslugom odnosno odvojeno prikupljanje problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastika i tekstila te glomaznog komunalnog otpada na području Općine Fažana obavlja tužitelj. Korisnik javne usluge sukladno članku 70. ZGO na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Između tužitelja i tužene je poseban odnos uspostavljen već samom činjenicom što je tužena vlasnik nekretnine na području na kojem tužitelj pruža komunalne usluge. Kod takvog je odnosa riječ o posebnoj vrsti ugovora o pristupanju, kojeg uređuje odredba čl. 248 ZOO. Po istoj je tuženi mogao sklopiti sa tužiteljem zaseban pisani ugovor. Međutim, iako takav zaseban ugovor nije sklopljen, tuženi je morao poštivati sadržaj onoga što je propisano odlukom organa lokalne uprave i samouprave za istu djelatnost. Prenijeto na ovaj slučaj, tuženi je bio u obvezi koristiti tužiteljeve usluge (morao je pristupiti odnosu sa tužiteljem), a mora ih plaćati prema uvjetima koji su kod tužitelja važili i za sve druge korisnike. Odredbama ZGO-a člankom 74. st.6 točka, kao i Uredbom o gospodarenju otpadom (Narodne novine 50/17, 84/19) koja je važila do ukidanja propisano je kada se primjenjuje Izjava o načinu korištenja javne usluge kada se korisnik ne očituje. Tužitelj ističe kako je u istovrsnom predmetu Povrv- 174/2024 Općinskog suda u Puli, između tužitelja i tuženice, a za neplaćenu uslugu samo u različitom vremenskom periodu, donesena nepravomoćna prvostupanjska presuda u korist tužitelja. Odlukom da je određeno kako se cijena javne usluge naplaćuje radi pokrića troškova obavljanja javne usluge. Cijena javne usluge sastoji se od cijene obvezne minimalne javne usluge i cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada. Cijena obvezne minimalne javne usluge je dio cijene javne usluge koju je korisnik dužan platiti davatelju usluge za obračunsko mjesto. Cijena obvezne minimalne javne usluge naplaćuje se za minimalnu javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike, tekstila te glomaznog otpada u okviru javne usluge, a obuhvaća troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza i obrade glomaznog otpada u okviru javne usluge, troškove vođenja propisanih evidencija i izvješćivanje u vezi sa javnom uslugom. Cijena obvezne minimalne javne usluge određuje se cjenikom davatelja usluge i mora biti zasebno iskazana na računu za pruženu javnu uslugu. Cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada predstavlja količinu otpada koji je proizveo korisnik sukladno evidenciji i zaduženju. Tuženik je kao korisnik dužan sukladno Zakonu plaćati uslugu odvoza otpada te je navedeno kako spada u kategoriju korisnika kućanstvo. Tuženiku je obračunata usluga za korisnika kućanstvo prema zaduženom zajedničkom spremniku. Obračun količine predanog otpada u skladu je sa cjenikom davatelja usluge.

4. Tuženica je nakon zaprimanja podneska tužitelja dostavila podnesak u kojem opetovano, kao i u prigovoru, ističe da nikad nije sklopila nikakav ugovor s tužiteljem te da su računi krivotvoreni.

5. U postupku je pročitan ispis iz otvorenih stavaka, Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Fažana, Opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, računi, Izjava o načinu korištenja javne usluge, izvadak iz matice rođenih za tuženicu te izvadak iz zemljišne knjige.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati dugovani iznos s osnova dospjelog, a neplaćenog potraživanja za pruženu uslugu odvoza otpada. Sporna je osnova i visina potraživanja.

8. Odredbom članka 70. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine, br. 84/21, u nastavku: ZGO) propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Nadalje u članku 70. stavku 4. ZGO-a propisane su obveze korisnika, među kojima je i obveza koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika. Korisnik usluge na isti je način definiram u članku 7. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Fažana (u nastavku: Odluka), dok je u članku 8. stavku 1. točki 1. Odluke propisana obveza korisnika na korištenje javne usluge i potom plaćanje iste, a u točki 5. propisano je da je o svakoj promjeni podataka iz Izjave o načinu korištenja javne usluge korisnik usluge dužan obavijestiti davatelja usluge u roku od 15 dana od dana kad je nastupila promjena.

9. Dakle, korištenje i plaćanje komunalnih usluga predstavlja zakonsku obvezu vlasnika odnosno korisnika nekretnine. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina], a koja se nekretnina nalazi na adresi [adresa], na koju i glase računi, utvrđeno je da je tuženica vlasnica predmetne nekretnine, upisana s djevojačkim prezimenom MČ, udana ZČ (uvid u izvadak iz matice rođenih). Stoga se tuženica, sukladno citiranim odredbama, smatra korisnikom nekretnine na koju se nekretninu odnosi predmetni dug.

10. Što se tiče sklapanja ugovora o isporuci komunalnih usluga s pružateljem usluge, valja ukazati na odredbu članka 283. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u nastavku: ZOO), kojom je propisano da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. Odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima. S time u vezi, člankom 18. Odluke propisano je da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge ili prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju miješanog komunalnog otpada, u slučaju kada korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge. Da tuženica u ovom slučaju nije dostavila ispunjenu Izjavu proizlazi iz same Izjave. Naime, uvidom u istu (list 92-93 spisa) utvrđeno je da se ista odnosi upravo na tuženicu i na nekretninu na predmetnoj adresi, ali nedostaje potpis tuženice, dok je istu ovlaštena osoba tužitelja potpisala. Sukladno navedenome, a kako u konkretnom slučaju tuženica nije tužitelju kao davatelju usluge dostav ila Izjavu o načinu korištenja javne usluge (u nastavku: Izjava), ugovor se smatra sklopljenim prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge.

10.1. Dakle, ovdje valja naglasiti da je zakonska obveza tuženice, u konkretnom slučaju, plaćanje predmetne usluge. Upravo iz razloga što je riječ o javnoj usluzi te zbog činjenice što se nikoga ne može prisiliti na sklapanje ugovora, postoje zakonski i podzakonski mehanizmi (iz citiranih propisa i odluka) kojima se definira tko se smatra korisnikom usluge te obveza tog korisnika da, neovisno o tome što ugovor nije sklopila, plaća korištenje usluge. Treba naglasiti da tuženica uopće ne osporava da bi bila vlasnicom predmetne nekretnine na koju se računi odnose niti osporava da istu koristi. Stoga njeni navodi usmjereni na to da ne postoji ugovorna osnova, nisu osnovani.

11. Nisu osnovani niti navodi tuženice da je jedini dokaz u ovom predmetu jednostrana isprava tužitelja i to izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja. Navedeno nije jedini dokaz u ovom predmetu, s obzirom da je sudu predočena iscrpna dokumentacija i to Izjava koju tuženica nije potpisala, zemljišnoknjižni izvadak kao dokaz vlasništva nekretnine na adresi za koju su računi izdani te sami računi (list 94-105. Iako tuženica pokušava minorizirati značaj isprava tužitelja i to izvatka iz poslovnih knjiga te računa, valja naglasiti da je riječ o ispravama koje se nazivaju vjerodostojne isprave sukladno odredbama članka 31. Ovršnog zakona. Iz samog naziva predmetnih isprava proizlazi da se smatra da je točno i istinito ono što iz tih isprava proizlazi, s time da je moguće dokazivati suprotno. Unatoč vrlo ozbiljnim optužbama i navodima o tome da predmetne isprave tužitelja nisu vjerodostojne i da su krivotvorene, tužena o tome sudu nije predočila niti jedan dokaz, a niti je takve svoje navode konkretno obrazložila. Stoga su isti ocijenjeni paušalnima i nedokazanima.

12. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tuženica neispunjenjem svojih zakonskih obveza (obveza sklapanja ugovora sukladno članku 283. ZOO-a i članku 70. stavku 4. ZGO-a) i ugovornih obveza (obveza plaćanja pruženih usluga prikupljanja i odvoza smeća), sama dovela do situacije u kojoj je propustila urediti obveznopravni odnos s tužiteljem kao pružateljem javne usluge te je posljedično odgovorna za nastalo dugovanje i dužna ga je podmiriti.

13. Odbijeni su preostali dokazni prijedlozi jer je sud relevantne činjenice utvrdio na temelju već provedenih i cijenjenih dokaza, stoga su drugi dokazni prijedlozi ocijenjeni nepotrebnim.

14. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a i 461.a stavka 3. ZPP-a.

15. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članku 29. stavku 1. ZOO -a, a visina stope zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavka 2. ZOO-a.

16. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a sukladno shvaćanju najvišeg suda iz točke 3.1. Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj: Su-IV-204/17., prema kojom se o trošku iz rješenja o ovrsi odlučuje posebno presudom ovisno o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

16. Budući da tuženica nije uspjela u ovom postupku, dužna je tužitelju temeljem čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku naknaditi prouzročeni trošak i to trošak plaćene naknade javnom bilježniku u iznosu od 25,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a.

16.1. Članak 164. st.1. do 3. Zakona o parničnom postupku propisuje da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu te da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka da je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučuje.

16.3. Kako tužitelj u podnesku od 24. rujna 2025. nije postavio zahtjev za naknadu parničnog troška za sastav tog podneska po punomoćniku odvjetniku to mu sud taj trošak nije dosudio.

17. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka u cijelosti jer je parnicu izgubila.

U Puli 15. srpnja 2026.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, putem sustava e -komunikacije, a ako ju podnosi stranka koja nije obvezan sudionik e-komunikacije, dužna ju je podnijeti u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

- tužitelju - uz sudsku pristojbu za presudu

- tuženiku