REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: P-7369/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja, dana 15. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odredba članka 3./treće/ NAKNADA Ugovora o kreditu br. 228-50-3268432 od 13.2.2006. zaključenog između tužitelja FĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, koja glasi "0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...”, utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 340,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15.07.2026. godine, kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 15.11.2025. navodi da je kao korisnik kredita zaključio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 228-50-3268432 od 13.2.2006. godine, kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 100.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. Kredit je dan na rok otplate od 360 mjeseci. Člankom 3. NAKNADA predmetnog Ugovora tužitelju je nametnuta/ugovorena naknada u visini od 0,50 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužitelj bio primoran pristati odnosno platiti ju kako bi mogao dobiti traženi kredit. Tužitelj prije svega ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama, pa tako i o spornoj odredbi o tzv. ulaznoj naknadi, nije pojedinačno pregovaralo, što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03)koji je bio na snazi u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu. Također, navodi da je sporna odredba kojom je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade umetnuta u predmetni ugovor o kreditu, a da tuženik tužitelja uopće nije upoznao sa sadržajem te odredbe. Sve je tužitelju bilo ponuđeno po principu „uzmi ili ostavi“, na način da je tužitelj na potpis dobio unaprijed pripremljen ugovor. Tuženik tužitelju uopće nije prezentirao koje to posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita. Također, tuženik nije tužitelju prikazao i naveo na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da je odredba koja se odnosi na naplatu tzv. ulazne naknade bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojoj odredbi nije bilo pregovora između ugovornih strana, niti je tužitelj imao mogućnost utjecaja na njen sadržaj, a kojom odredbom je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana (osim želje za ekstraprofitom) obveza, tužitelj smatra da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača (tužitelja) kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca (tuženika) kao druge ugovorne strane, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti suradnje i zabrane zlouporabe prava. Završno, tužitelj smatra da je jedini interes i ratio sporne odredbe dodatno bogaćenje tuženika, stjecanje ekstraprofita i neopravdano korištenje pozicije jače strane ugovornog odnosa budući da potrošač, ukoliko treba kredit, mora pristati i na tu naknadu, samo da bi dobio traženi iznos kredita. Tužitelju je na ime tzv. ulazne naknade (prilikom isplate kredita) tuženik naplatio iznos od 311,21 EUR (0,50% od iznosa kredita).

2. Slijedom navedenog, kako je tuženik prilikom isplate kredita tužitelju naplatio tzv. ulaznu naknadu, a tužitelj smatra da je ugovorna odredba kojom je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade nepoštena, a slijedom toga i ništetna ugovorna odredba, to tužitelj tužbenim zahtjevom iz tužbe traži da sud:

- utvrdi ništetnom i bez pravnog učinka odredbu čl. 3./treće/ NAKNADA predmetnog ugovora o kreditu koja glasi: "0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...”,

- naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. Tuženiku su tužba od 15.11.2025. godine sa prilozima, kao i rješenje od 20.01.2026. godine kojim se poziva na podnošenje odgovora na tužbu u roku 45 dana (u kojem je upozoren na donošenje presude zbog ogluhe ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u određenom mu roku te ukoliko bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku) uredno dostavljeni dana 21.1.2026. godine, što je sud utvrdio uvidom u potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena koja prileži na listu 21 spisa te uvidom u e-Spis.

4. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i poziv na davanje odgovora na tužbu, nije u roku od 45 dana, podnio odgovor na tužbu.

5. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili općepoznatim činjenicama te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu koju je uredno zaprimio, ovaj sud je na temelju čl. 331.b. (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev te presudio kao u točki I izreke.

6. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste te na trošak sudskih pristojbi tužitelja odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi (50/26).

7. Vrijednost predmeta spora je u tužbi naznačenih 1.327,01 EUR, što je u skladu s čl. 40. st. 2. ZPP-a.

8. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od sastava tužbe - 100 bodova po Tbr. 7. toč. 1. te sastava podneska od 7.7.2026. – 25 bodova po Tbr. 8. toč. 4., što ukupno iznosi 125 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR dobiva se iznos od 250,00 EUR, što sa PDV-om (25%) po Tbr. 46., u iznosu od 62,50 EUR, daje iznos od 312,50 EUR, što čini trošak zastupanja tuženika po odvjetniku.

9. Trošak sudskih pristojbi tužitelja, sastoji se od troška sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 27,50 EUR (uz primjenu čl. 7. st. 3. ZSP-a), dok tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer tužitelj u spis nije dostavio dokaz o plaćanju sudske pristojbe na tužbu, niti je plaćanje sudske pristojbe na tužbu vidljivo kroz e-spis, a obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu nastaje u trenutku podnošenja tužbe sudu, na temelju čl. 4. st. 1. točka 1. ZSP-a.

10. Slijedom navedenog, kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, to mu sud dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku i priznati trošak sudskih pristojbi, što čini dosuđeni parnični trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 340,00 EUR, kao u točki II izreke ove presude.

11. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos parničnog troška od 340,00 EUR tekuća od 15.07.2026. godine, kao dana donošenja ove presude, kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužitelju, do isplate, dosuđena je tužitelju temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 15. srpnja 2026. godine

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a)

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu od 27,50 EUR

2. tuženiku uz podnesak od 7.7.2026.