Poslovni broj: Us I-690/2026-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zadra, Gradonačelnika, OIB: 09933651854, Zadar, Narodni trg 1, radi obveze polaganja državnog ispita II. razine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 14. srpnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, 15. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Grada Zadra, Gradonačelnika, KLASA: UP/I-133-01/26-01/01, URBROJ:2198-1-02-26-3 od 19. veljače 2026. godine i da se predmet vrati na ponovni postupak.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-133-01/26- 01/01, URBROJ:2198-1-02-26-3 od 19. veljače 2026. godine tužitelj iznosi sadržaj osporenog rješenja tuženika. Navodi da je osporenim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je pod točkom 2. utvrđeno da tužitelj nema položen državni ispit II razine (propisane razine) za radno mjesto na koje je raspoređen, ta mu je naložena obveza polaganja istog do 01. lipnja 2026. godine. U tužbi je u bitnom naveo: da kod donošenja prvostupanjskog rješenja nije poštovano njegovo pravo na izjavljivanje žalbe; da nije istekao rok za žalbu od 15 dana od dana dostave tog prvostupanjskog rješenja (rješenje tužitelju dostavljeno 28. siječnja 2026.), da isto rješenje nije moglo biti dostavljeno dana 30. siječnja 2026. godine Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za službenički sustav, Sektor za službeničke poslove, Služba za državni ispit, kako je postupilo prvostupanjsko tijelo; da je tuženik u rješenju zauzeo stav da radno mjesto na koje je raspoređen uvjetuje položen državni ispit II razine, ili obvezu polaganja državnog ispita II razine u zakonskom roku u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koji je stupio na snagu 01. lipnja 2025. godine, budući da ima položen državni ispit I. razine; da tuženik pogrešno zauzima stav da raniji Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji je stupio na snagu 31. srpnja 2008. godine kao i sve njegove izmjene i dopune nisu propisivale mogućnost od oslobađanja obveze polaganja državnog ispita službenika u nijednom obliku kretanja u lokalnoj službi koja obuhvaća sve vrste rasporeda službenika upravnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a i da nisu bile propisane razine državnog stručnog ispita; da Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi u članku 124. uređuje status zatečenih službenika i namještenika; da se u članku 125. istog Zakona definira obveza polaganja državnog ispita na način „službenici koji do stupanja na snagu ovog zakona nisu položili državni ispit, a nisu oslobođeni obveze polaganja ispita po ranijim propisima, dužni su položiti državni ispit u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.; da se u članku 60. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN br. 17/25) navodi“ službenik koji je oslobođen obveze polaganja državnog stručnog ispita za poslove radnog mjesta određene razine obrazovanja, sukladno propisima koji su bili na snazi u vrijeme oslobođenja obveze polaganja državnog stručnog ispita, nije dužan polagati državni ispit odgovarajuće razine u smislu odredaba ovog Zakona“; da je u postupku trebalo utvrditi što su određivali propisi koji su bili na snazi prije stupanja ovih izmjena i dopuna navedenog Zakona te dovesti to u vezu s tužiteljevim napredovanjem; Da je ranijim Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 86/08,61/11, 04/18, 112/19) obveza polaganja državnog ispita propisana je samo na novoprimljene službenike (članak 14.,88.92), a ne za službenike koji napreduju, odnosno raspoređuju se na drugo radno mjesto tijekom službe; da je člankom 102. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 86/08,61/11, 04/18, 112/19)propisano da službenik može napredovati rasporedom na radno mjesto s višim koeficijentom za izračun plaće od onog na koje je raspoređen, u istom ili drugom mjestu rada, ako postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu, na koje se službenik napredovanjem raspoređuje, ispunjava uvjete za raspored za radno mjesto, njegov rad je najmanje dvaput uzastopno ocjenjen kao „odličan“ ili „vrlo dobar“ te da je službenik dao svoj pristanak na raspored; da navedenim Zakonom nije propisana obveza polaganja državnog ispita nakon napredovanja službenika na radno mjesto za koje je propisan viši stupanj obrazovanja; da je obveza polaganja državnog ispita više razine prilikom raspoređivanja ili premještanja službenika na radno mjesto s položenim državnim ispitom niže razine od propisane za to radno mjesto zakonski propisano tek od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN br. 17/25). Budući da nije postojala zakonska odredba i propis koji bi utvrđivali obvezu polaganja više razine ispita prilikom napredovanja službenika do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („ NN“ br. 17/25) službenik nije dužan polagati državni ispit odgovarajuće razine u smislu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN br. 17/25) tj. oslobođen je obveze sukladno citiranom članku 60. st. 3. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, se očitovao po tužbenim navodima te je u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja. Navodi se da je tužitelj službenik u Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša na radnom mjestu viši stručni suradnik I- za komunalnu naknadu i da nema položen državni ispit I. razine, da radno mjesto na koje je raspoređen uvjetuje položen državni ispit I. razine ili obvezu polaganja državnog ispita I. razine u zakonskom roku (točka 12. Pravilnika o unutarnjem redu Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša od 19. srpnja 2024. godine i 24. rujna 2026. godine, rok koji je u predmetnom slučaju do 01. lipnja 2026. godine. Tuženik je istakao da je člankom 60. stavak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 17/25, koji je stupio na snagu 01. lipnja 2025. godine propisano da službenik koje nema položen državni ispit propisane razine za radno mjesto na koje je raspoređen je dužan položiti državni ispit najkasnije u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona o izmjenama i dopunama zakona, odnosno do 01. lipnja 2026. godine. Tuženik ističe da suprotno navodima tužitelja od trenutka prijema tužitelja u službu nije postojala valjana pravna osnova po kojoj ga se moglo osloboditi od obveze polaganja tada državnog stručnog ispita, a danas državnog ispita; da je oslobađanje od polaganja državnog stručnog ispita bilo propisano isključivo odredbama Zakona o upravi („Narodne novine“, broj: 16/78,50/78,29/85, 48/85, 41/90,47/90. i 53A/91) i prema odredbama Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih dužnosti („Narodne novine“, broj: 74/94,86/94. i 7/95); da sukladno članku 325. Zakona o upravi i članku 37. stavku 1. Uredbe o jedinstvenim nazivima zadataka i poslova te o stručnom osposobljavanju i usavršavanju radnika u organima uprave („Narodne novine“, broj: 12/84 i 60/91) čelnik tijela mogao je prilikom zasnivanja radnog odnosa s osobom koja je imala radni staž duži od vremena određenog za pripravnički staž, takvu osobu osloboditi od obveze polaganja stručnog ispita, pod uvjetom da je radila na odgovarajućim poslovima i zadacima određeni broj godina. Isto tako da je sukladno članku 93. stavak 2. i 3. Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih dužnosti, državnog službenika se moglo osloboditi obveze polaganja državnog stručnog ispita ako je u odgovarajućoj struci imao najmanje 10 godina radnog staža, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno. Rješenje o oslobađanju od obveze polaganja državnog stručnog ispita mogao je donijeti ministar za opću upravu i državni službenik sa državnim službenicima koji imaju državni ispit; da je tužitelj primljen u službu na neodređeno radno vrijeme dana 31. ožujka 2017. godine, a dana 05. travnja 2017. godine je raspoređen na radno mjesto prometni redar, dok je dana 01. listopada 2018. godine raspoređen na radno mjesto višeg referenta za prometno redarstvo, kada prethodno citirani zakoni i uredbe nisu bili na snazi, pa samim time čelnik tijela nije imao zakonsku mogućnost donijeti rješenje o oslobađanju od polaganja državnog ispita. Poziva se na presudu Upravnog suda u Rijeci broj: UsI- 1501/2023-7 od 21. veljače 2024. godine; da se slijedom navedenog na tužitelja ne primjenjuje odredba članka 60. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 17/25) već se primjenjuje odredba članka 60. stavak 4., koja glasi: službenik koji nema položen državni ispit propisane razine za radno mjesto na koje je raspoređen dužan je položiti državni ispit najkasnije u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona o izmjenama i dopunama zakona, odnosno do dana 01.lipnja 2026. godine. U odnosu na navod tužitelja kojim se on poziva na članak 124. i 125. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 86/08) koji je stupio na snagu 31. srpnja 2008. godine, ističe da se navedeni članci nalaze u prijelaznim i završnim odredbama i da se odnose na službenike i namještenike tada zatečene na radu a da se nikako ne mogu odnositi na tužitelja koji je primljen u službu na neodređeno vrijeme 2017. godine. Tuženik je predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-133-01/26-01/01, URBROJ: 2198-1-02-26-3 od 19. veljače 2026. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja pročelnika Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša Grada Zadra, KLASA:UP/I 133-01/26-01/01, URBROJ:2198-1-09-26-1 od 26. siječnja 2026. godine kojim je tužitelju utvrđena obveza polaganja državnog ispita II. razine najkasnije do 01. lipnja 2026. godine.
4.U upravnom sporu je održana rasprava 14. srpnja 2026. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora,.
Na raspravu nisu pristupile uredno pozvane stranke, pa kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez stranaka i rasprava zaključena temeljem stanja spisa.
Sud je odbio prijedlog iznijet u tužbi da se saslušaju stranke jer je isti prijedlog ocijenjen paušalnim budući da nije navedeno na koje okolnosti bi se stranke saslušavale. Također sud je ocijenio da predloženo saslušanje je nepotrebno budući da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja stranaka.
U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu osporeno rješenje tuženika od 19. veljače 2026. godine, odgovor na tužbu zajedno, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika. KLASA: UP/I-133-01/26-01/01, URBROJ:2198-1-02-26-3 od 19. veljače 2026. godine.
7.Sporno je među strankama da li tužitelj s obzirom na konkretnu situaciju vezano za svoje zaposlenje treba polagati državni ispit.
8.Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj službenik u Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša na radnom mjestu viši stručni suradnik I. za komunalnu naknadu i da nema položen državni ispit I. razine, da radno mjesto na koje je raspoređen uvjetuje položen državni ispit I. razine ili obvezu polaganja državnog ispita I. razine u zakonskom roku (točka 12. Pravilnika o unutarnjem redu Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša od 19. srpnja 2024. godine i 24. rujna 2026. godine. Rok u kojem je tužitelj trebao položiti državni ispit je do 01. lipnja 2026. godine.
9.Člankom 60. stavak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 17/25, koji je stupio na snagu 01. lipnja 2025. godine propisano da službenik koje nema položen državni ispit propisane razine za radno mjesto na koje je raspoređen je dužan položiti državni ispit najkasnije u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona o izmjenama i dopunama zakona, odnosno do 01. lipnja 2026. godine.
10.Pravilno zaključuje tuženik zaključuje i obrazlaže u odgovoru na tužbu da od trenutka prijema tužitelja u službu nije postojala valjanja pravna osnova po kojoj ga se moglo osloboditi od obveze polaganja tada državnog stručnog ispita, a danas državnog ispita. S navedenim obrazloženjem sud se u cijelosti slaže.
11.Naime, na tužitelja se ne primjenjuje odredba članka 60. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 17/25) već se primjenjuje odredba članka 60. stavak 4., koja glasi: službenik koji nema položen državni ispit propisane razine za radno mjesto na koje je raspoređen dužan je položiti državni ispit najkasnije u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona o izmjenama i dopunama zakona, odnosno do dana 01. lipnja 2026. godine.
Stoga kako tužitelj nema položen državni ispit razine I. za poslove koje obavlja, zakonito je tuženik tužitelju utvrdio obvezu polaganja državnog ispita, a osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja,
12.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu, 15. srpnja 2026.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju, AČ, [adresa],
- tuženiku, Grad Zadar, Gradonačelnik, Zadar, Narodni trg 1,
- u spis.
