REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2406/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Gavraniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika LOLA RIBAR d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 54, OIB: 96809077214, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Kišu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi predaje isprave, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOLA RIBAR d.o.o. da tužitelju SK preda izvorni primjerak Sporazuma o razumijevanju od 29. rujna 2025., u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LOLA RIBAR d.o.o. naknaditi tužitelju SK trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja SK za nakanu troška postupka u preostalom iznosu od 375,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude prvog stupnja pa do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tuženika LOLA RIBAR d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 1.000,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika od 4. studenoga 2013. do 29. rujna 2025. kada je sklapanjem Sporazuma o razumijevanju od 29. rujna 2025. sporazumno raskinut ugovor o radu. Tuženik tužitelju nije predao izvornik Sporazuma nakon samog potpisivanja niti je to učinio kasnije, kada je to tužitelj tražio od punomoćnika tuženika, jer mu je rečeno da za isto nemaju ovlaštenje stranke te mu je dostavljen isključio skenirani dokument. Iz navedenog razloga, dopisom punomoćnika tužitelja od 10. studenoga 2025., kojeg je tuženik primio 12. studenoga 2025., zatražena je dostava izvornika sporazuma, na koji se poziv tuženik oglušio. Tužitelj, nadalje, navodi da svaka strana bilo kojeg pravnog posla ima osnovno pravo imati primjerak izvornika tog pravnog posla pa ima stoga i pravni interes tražiti ga od druge ugovorne strane. U ovom konkretnom slučaju, predmetni Sporazum, između ostalog, predstavlja sporazumni raskid ugovora o radu, pa se radi o radnopravnom poslu / ispravi, koju je tuženik, kao poslodavac, dužan predati tužitelju. Nadalje, u članku 6.7. Sporazuma o razumijevanju ugovoreno je da je isti sačinjen u dva istovjetna primjerka, po jedan za svaku ugovornu stranu pa je i ugovorna obveza tuženika da tužitelju preda njegov primjerak sporazuma. Konačno, tužitelj smatra, ako se predmetni Sporazum sagleda kao pokretnu stvar u vlasništvu tužitelja, tuženik je nesavjesni posjednik istog te ga je dužan predati tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navode iz tužbe smatra pravno, tako i stvarno neosnovanima, a što obrazlaže na sljedeći način. Tužitelj u tužbi navodi da je isti bio u radnom odnosu kod tuženika od 4. studenoga 2013. do 29. rujna 2025., kada je, sklapanjem Sporazuma o razumijevanju od 29. rujna 2025. sporazumno raskinut ugovor o radu. Tuženik ističe da nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, u prethodno navedenom vremenskom periodu, kada je istom i prestao radni odnos. Također, tuženik ističe da nije sporna tvrdnja tužitelja da je istom prestao radni odnos sporazumnim raskidom ugovora o radu. Tuženik osporava da isti nikada nije predao tužitelju Sporazum o razumijevanju od dana 29. rujna 2025. godine. Naime, tužitelj je potpisao predmetni Sporazum temeljem kojeg je istom prestao radni odnos kod tuženika. S obzirom da je tužitelj bio član uprave tuženika, te da je isti u trenutku prestanka radnog odnosa bio privremeno nesposoban za rad, između stranka je bilo potrebno još izvršiti i primopredaju kako sredstva za rad odnosno sredstava koje je tužitelj zadužio, a koja su u vlasništvu tuženika, tako i izvršiti povrat osobnih sredstava. Tužitelj je prvotno odbijao izvršiti povrat zaduženih sredstava, iako je bio svjestan svoje obveze, te je tek 9. listopada 2025. godine vratio poslodavcu slijedeće stvari:

- vozilo marke Porsche model Cayenne, reg oznake ZG7878TD;

- pripadajuću prometnu dozvolu za gore navedeno vozilo;

- ENC uređaj za plaćanje cestarine,

- INA karticu za plaćanje goriva i ostale robe,

- kartice za parking,

- vatrogasni aparat,

- kablove za struju te

- laptop Lenovo sa kabelom.

Budući da tužitelj, zbog zdravstvenog stanja i privremene nesposobnosti za rad, nije bio u mogućnosti pristupiti u poslovne prostorije tuženika, ovo parnične strane su izvršile primopredaju stvari, na adresi tužitelja. Na adresi [adresa], zaposlenici tuženika su od tužitelja preuzeli gore navedena sredstva rada u vlasništvu tuženik s jedne strane, te potom tužitelju predali kutiju sa njegovim osobni stvarima. U navedenoj kutiji je tuženik tužitelju dostavio, uz ostale stvari, i primjerak Sporazuma. Dakle, nije točan navod da tuženik ne bi dostavio tužitelju njegov primjerak Sporazuma, nego upravo suprotno, tužitelj je mogao preuzeti svoj primjerak Sporazuma kod punomoćnika tuženika, a što je isti propustio učiniti. Nakon što je tužitelj obavijestio tuženika da je isti privremeno nesposoban za rad, istom je e-mailom dostavljen tekst Aneksa Sporazuma, na kojem je tužitelj inzistirao, te je isti obaviješten da dođe preuzeti svoj primjerak Sporazuma i dostaviti potpisani Aneks. S obzirom da je to propustio učiniti, kao i dostaviti Aneks Sporazuma koji je upravo tužitelj tražio da se sastavi, tuženik je tužitelj dostavio primjerak Sporazuma za njegovim osobnim stvarima kada je izvršena i primopredaja vozila. Prije toga, tuženik je tužitelj dostavio i predmetni Sporazum u digitalnom obliku, budući da isti nije pristupio i preuzeo svoj primjerak. Tužitelj je i nakon sklapanja predmetnog Sporazuma, na čiju se valjanost ovdje poziva, odnosno nakon što su istim razriješeni odnosi između parničnih strana, i dalje postavljao kontinuirano nove i dodatne zahtjeve. Temeljem navedenog, tužitelj je s članovima društva Lola Ribar d.o.o. potpisao i naknadni Sporazum o razrješavanju međusobnih odnosa, a koji sporazuma je pripremljen od strane Odvjetničkog društva Matić i partneri d.o.o. iz Zagreba, Trg hrvatskih velikana 4, odnosno odvjetnice LK, i odvjetnika DK. Za potrebe sastavljanja navedenog naknadnog sporazuma, gore navedenom Odvjetničkom društvu Matić i partneri d.o.o. je dostavljen Sporazum na uvid. Također, dodatno sastavljenim Sporazumom o razrješavanju međusobnih odnosa od strane Odvjetničkog društva Matić i partneri d.o.o., tužitelj je potvrdio i valjanost i postojanja predmetno Sporazuma. Isto tako, tuženik je dostavio ovjerenu presliku preostalog (vlastitog) primjerka Sporazuma odvjetničkom uredu Matić u Zagrebu, Trg hrvatskih velikana 4. Temeljem navedenog, predmetna ovjerena preslika Sporazuma, koja je istovjetna izvorniku, se nalazi u gore navedenom odvjetničkom uredu. Sukladno navedenom, razvidno je da je tuženik već dostavio tužitelju Sporazum u digitalnom obliku, da je tuženik dostavio tužitelju njegov primjerak Sporazuma prilikom primopredaje sredstava rada i prestanka radnog odnosa te da je dostavio ovjerenu presliku koja je jednaka izvorniku uredu koji je tužitelju sastavljao naknadni Sporazum, iz čega je jasno i nedvojbeno razvidno da tužitelj nema pravni interes za vođenje predmetnog spora, radi čega je predmetnu tužbu potrebno odbaciti. Slijedom navedenog, a budući da tužitelj svoje paušalne i općenite navode ne potkrjepljuje nikakvim dokazima, te da isti nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, predlaže se da sud primarno odbaci predmetnu tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, odnosno da odbije tužbeni zahtjev u cijelost i obveže tužitelja na nadoknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Elektroničkog zapisa od 19. listopada 2025. (str. 5-8 spisa), Sporazuma o razumijevanju od 29. rujna 2025. (str. 8-13 spisa), dopisa od 10. studenoga 2025. s povratnicom (str. 14-15 spisa), poruka elektroničke pošte (str. 25-29 spisa), zapisnika o razduženju službenih predmeta od 9. listopada 2025. (str. 30 spisa), saslušan je tužitelj SK (str. 36-38 spisa) i svjedoci VK (str. 39-40 spisa) i IK (str. 40 spisa).

4. Tuženik je preložio saslušanje svjedoka FK na okolnost preuzimanja sredstava rada od tužitelja te predaje tužitelju njegovih osobnih stvari, te svjedoka DK i LK na okolnost da je istima dostavljena ovjerena preslika Sporazuma čiju predaju tužitelj traži u ovom postupku.

4.1. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem predloženog svjedoka FK budući isti predložen na okolnost preuzimanja sredstava rada od tužitelja te predaje osobnih stvari tužitelju. Naime, predloženi svjedok nije bio prisutan preuzimanju sredstava rada od tužitelja te predaji osobnih stvari tužitelju, stoga nema neposrednih saznanja vezano uz obavljenu primopredaju koju su detaljno opisali svjedoci IK i VK. Svjedoci DK i LK predloženi su na okolnost utvrđenja činjenica koje nisu pravno relevantne u ovoj pravnoj stvari.

5. Sud nije uzeo u obzir preslike izjave od 25. svibnja 2026. i Sporazuma o rješavanju međusobnih obveza od 16. listopada 2025. koje je tuženik dostavio u sudski spis podneskom od 25. svibnja 2026. te ovjereni preslik Sporazuma o razumijevanju od 29. rujna 2025. koji je tuženik dostavio u spis podneskom od 28. svibnja 2026. budući je navedena dokumentacija dostavljena nakon zaključenja glavne rasprave, a sud ocjenjuje činjenično stanje kakvo je bilo u trenutku zaključenja rasprave.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.) dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predajom izvornika Sporazuma o razumijevanju od 29. rujna 2025.

8. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 4. studenoga 2013. do 29. rujna 2025. i

- da su tužitelj i tuženik 29. rujna 2025. sklopili Sporazuma o razumijevanju od 29. rujna 2025.

9. Sporno je da li je tuženik tužitelju predao izvornik Sporazuma o razumijevanju od 29. rujna 2025.

10. Čitanjem Sporazuma o razumijevanju od 29. rujna 2025. sud je utvrdio da se, između ostalog, člankom 1. Sporazuma kronološki konstatira radno-pravni status tužitelja kod tuženika, dok se člankom 2.1. utvrđuju prestanak ugovora o radu tužitelja kod tuženika u skladu s odredbom članka 112. stavka 1. točke 7. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR) i to zaključno s 29. rujnom 2025. Također, stranke su ujedno Sporazumom uredila i druga radno-pravna pitanja. Člankom 6.7. Sporazuma o razumijevanju utvrđeno je da je Sporazum sačinjen u dva istovjetna jednakovažeća primjerka od kojih svaka stranka zadržava jedan primjerak.

11. Tijekom postupka saslušan tužitelj SK koji je naveo da se zaposlio kod tuženika 2013., a od 2014. do 2025. bio je predsjednik uprave tuženika. Naveo je da se često u pogledu vođenja poslovnih aktivnosti nije slagao s FK, koji je većinski vlasnik i predsjednik Nadzornog odbora tuženika. U slučaju neslaganja, FK bi mu prijetio. Zadnja prijetnja zbog koje je došlo do sklapanja sporazuma o razumijevanju bila je u rujnu 2025. gdje mu je FK rekao: "Polomit ću te pred ženom i djecom, jebat ću te u usta, ja odlučujem o tvojoj sudbini, a ne sud". Također mu je rekao da zapamti da svi koji su mu se suprotstavili su ili mrtvi ili u zatvoru. Nakon te prijetnje, došlo je do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, radi čega je morao ići na bolovanje. Tijekom bolovanja, kontaktirali su ga iz Odvjetničkog društva Orehovec, Kiš i partneri te su ga pozvali da dođe kod njih u ured. U uredu su bili prisutni odvjetnik Orehovec i još jedan gospodin koji je pomogao razriješiti slučaj i koji je bio posrednik između njega i gospodina FK. Tužitelj ga je poznavao, ali se ne sjeća njegova imena. FK tome sastanku nije nazočio. Odvjetnik mu je rekao da je opozvan s funkcije predsjednika uprave od strane Nadzornog odbora te da ima dvije opcije: ili potpisati sporazum ili će protiv njega podnijeti kaznenu prijavu. Tužitelj je htio završiti s tim i doći do svog osobnog mira, budući ga je gospodin FK zvao 30-40 puta dnevno. Tužitelj je potpisao Sporazum o razumijevanju i bilo mu je bitno da je unesena klauzula da jedni prema drugima nemaju nikakvih novčanih potraživanja niti bilo kakvih drugih potraživanja te da se neće pokretati bilo kakvi sudski postupci. Nije siguran da li je sporazum o razumijevanju bio potpisan od tuženika, čini mu se da nije bio potpisan od strane TK, člana uprave. Nakon potpisivanja Sporazuma o razumijevanju, njemu nije bilo dopušteno uzeti primjerak Sporazuma o razumijevanju. Tužitelj je u više navrata i pisano i usmeno tražio od odvjetničkog društva dostavu izvornika sporazuma, međutim, u jednom trenu su mu rekli da to ne smiju na temelju upute FK. S obzirom da je bio na bolovanju i na biološkoj terapiji, bilo mu je bitno da ga ne odjavljuju s obveznog zdravstvenog osiguranja do zaključenja bolovanja stoga je odvjetničko društvu Orehovec trebalo pripremiti aneks sporazuma u kojem bi stajalo da ga se neće odjaviti sa zdravstvenog osiguranja do zaključenja bolovanja. U odvjetničkom društvu su mu rekli da će dobiti primjerak Sporazuma o razumijevanju kada donese potpisani aneks. Međutim, u međuvremenu tuženik je njega odjavio sa zdravstvenog osiguranja. Njemu tuženik nije nikada predao izvornik sporazuma niti ovjereni preslik već mu je isključivo dostavio sken tog sporazuma putem e-maila. Primopredaja sredstava odvila se na njegovoj adresi stanovanja [adresa]. Tom prilikom, tužitelj je predao zadužena sredstva, uključujući automobil, laptop i ostalo što je tuženik tražio da preda. O tome je sastavljen primopredajni zapisnik. Nakon što je tužitelj tuženiku predao sredstva, zaposlenici tuženika su mu predali jednu kutiju, u kojoj je bilo preko 200 različitih stvari (npr. kemijskih olovki, čajeva, lijekova i drugih osobnih stvari). U toj kutiji nije bio primjerak Sporazuma o razumijevanju, a niti je tuženik sastavio zapisnik o primopredaji stvari koje su bile u toj kutiji. Tužitelj se ne sjeća da li je u toj kutiji bilo papirnatih dokumenata te navodi da su u tu kutiju iz njegovog ureda pobacane sve osobne stvari, a neke su tom prilikom i porazbijane. Tužitelj se ne sjeća da li je u komunikaciji sa tuženikom ikada rekao da će vratiti vozilo nakon što mu tuženik preda izvornik Sporazuma o razumijevanju. Na sastanak u odvjetničko društvo tužitelj je došao u pratnji posrednika koji je onda prisustvovao tom zajedničkom sastanku. Tužitelj se ne sjeća da li je zatražio određeno vrijeme da pročita tekst Sporazuma o razumijevanju. Tužitelj je odjavljen nakon potpisivanja Sporazuma, a prije potpisivanja aneksa kojim bi se regulirala materija odjavljivanja s obveznog zdravstvenog osiguranja. Ne sjeća se da li je odjava uslijedila nakon što mu je dostavljen aneks na potpisivanje ili prije njegova dostavljanja. Nakon potpisivanja Sporazuma o razumijevanju, tužitelj nije potpisivao neki drugi sporazum vezano uz radnopravne odnose sa tuženikom, već se drugi sporazum odnosio na razrješenje odnosa sa FK i ČK (radi se o privatnim odnosima). Taj sporazum sklopljen je u odvjetničkom uredu DK i LK. U odvjetnički ured DK i LK nije mu dostavljen primjerak ovjerene preslike Sporazuma o razumijevanju kako bi ga mogao preuzeti. Smatra da se pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari sastoji u tome da je privatno proveo grafološko vještačenje skeniranog Sporazuma o razumijevanju koji je zaprimio putem e-maila, budući da dokument koji mu je dostavljen putem e-maila ne odgovara sadržajno Sporazumu o razumijevanju koji je potpisao u odvjetničkom društvu Orehovec. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da sa skoro 100% sigurnošću može tvrditi da TK nije vlastoručno potpisao sporazum te da zadnja stranica sporazuma, u odnosu na preostalih 6 stranica, ne odgovara istima u više segmenata (font, veličina slova, razmaci, prijelom, način na koji je pisan tekst zadnje stranice u odnosu na ostale stranice). Vještak je u svom zaključku naveo da je iz dostavljenog skeniranog dokumenta vidljivo da je dokument koji je dostavljen izmanipuliran i krivotvoren.

11.1. Sud je cijenio iskaz tužitelja u dijelu u kojemu je isti iskazivao o činjenicama relevantnim za predmet ovog spora, a to je pitanje predaje izvornika Sporazuma o razumijevanju od 29. rujna 2025. Sud vjeruje iskazu tužitelja u tom dijelu jer je isti životan i logičan. Tužitelj je na uvjerljiv i detaljan način opisao okolnosti koje su prethodile i pratile potpisivanje Sporazuma o razumijevanju. Dio iskaza tužitelja u dijelu koji se odnosi na primopredaju sredstava u suglasan je iskazima saslušanih svjedoka VK i IK, zaposlenika tuženika, koji su tu primopredaju neposredno izvršili. Naime, oba su svjedoka potvrdila da su primopredaju sredstava obavili na adresi stanovanja tužitelja, da je tužitelj njima predao službeni automobil, laptop i kartice, da je o tome sačinjen primopredajni zapisnik, te da su tužitelju tom prilikom predali kutiju s osobnim stvarima preuzetom s adrese poslodavca, pri čemu niti jedan od svjedoka nije potvrdio da se u toj kutiji nalazio primjerak Sporazuma o razumijevanju. Štoviše, svjedok IK je naveo da su se u kutiji nalazila 2–3 registratora, a da nije znao što se u njima nalazi, dok svjedok VK navodi da nije ni gledao u kutiju.

12. Svjedok VK je iskazao da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu referenta prodaje, a trenutno obnaša funkciju voditelja prodaje bolničkih kanala. Tužitelja poznaje jer je bio predsjednik uprave tuženika. Svjedok i kolega IK obavili su primopredaju osobnih sredstava na adresi tužitelja. Tom prilikom tužitelj je njima predao službeni automobil, laptop i kartice, te koliko svjedok zna, sačinjen je primopredajni zapisnik samo u odnosu na sredstva koja je tužitelj predao njima. Tom prilikom, kolega IK i svjedok predali su tužitelju kutiju koju su preuzeli na adresi poslodavca. Svjedok ne zna što je bilo u toj kutiji, niti je gledao u nju zbog opće kulture. Svjedok ne zna iz kojeg razloga je vršena primopredaja na adresi tužitelja, a dvojica su išli na primopredaju iz tehničkih razloga jer su se vraćali sa dva auta.

13. Svjedok IK je iskazao da radi kod tuženika kao prodajni predstavnik, a tužitelja poznaje jer je bio predsjednik uprave tuženika. Kolega VK i svjedok izvršili su primopredaju sredstava na adresi tužitelja. Svjedok se ne sjeća točnog datuma te primopredaje. Tom prilikom, tužitelj je njima predao osobni automobil, laptop i karticu za garažu. Potpisan je i primopredajni zapisnik, ali svjedok nije čitao što u njemu piše. Kolega VK i svjedok predali su tužitelju kutiju s nekim stvarima, ali svjedok nije gledao što se u toj kutiji nalazi. Svjedok ne zna iz kojeg razloga se primopredaja vršila na adresi tužitelja. Svjedok misli, i to koliko mu je ostalo u sjećanju, da su u toj kutiji bila 2-3 registratora te ne zna što je bilo u registratorima.

14. Sud vjeruje iskazima svjedoka VK i IK jer su isti iskaziva životno i logično, suglasno iskazu tužitelja te u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis (zapisnik o primopredaji).

15. Nakon provedenog postupka sud je utvrdio:

- da je nakon potpisivanja Sporazuma o razumijevanju od 29. rujna 2025., na adresi tužitelja u [adresa], izvršena primopredaja sredstava rada i osobnih stvari tužitelja,

- da je tom prilikom potpisan primopredajni zapisnik vezano uz sredstva rada koje je tužitelj predao radnicima tuženika,

- da su radnici tuženika istodobno tužitelju predali kutiju s osobnim stvarima koje su ostale u poslovnim prostorijama tuženika gdje je tužitelj radio,

- da nije sačinjen primopredajni zapisnik vezano uz osobne stvari koje su se nalazile u kutiji koje su radnici tuženika predali tužitelju.

16. Člankom 130. stavkom 2. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan u roku od petnaest dana od dana prestanka radnog odnosa radniku vratiti sve njegove isprave i primjerak odjave s obveznoga mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te mu izdati potvrdu o vrsti poslova koje je obavljao i trajanju radnog odnosa. Nadalje, člankom 6.7. Sporazuma o razumijevanju stranke su suglasno utvrdile da svaka stranka zadržava jedan primjerak Sporazuma.

17. Po mišljenju ovoga suda Sporazum o razumijevanju od 29. rujna 2025., kao isprava o prestanku radnog odnosa, ulazi u kategoriju isprava koje se moraju vratiti, odnosno dostaviti radniku, a tuženik se, kao stranka Sporazuma o razumijevanju dodatno usuglasila s činjenicom da tužitelja zadržava primjerak Sporazuma o razumijevanju (izvornika).

18. Nadalje, odredbama članka 74. stavka 1., 3. i 7. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16. i 57/22., dalje: ZJB) je propisano da je javni bilježnik ovlašten potvrditi da se prijepis, odnosno, preslika bilo koje isprave slaže s njenim izvornikom, odnosno s ovjerenim prijepisom ili ovjerenom preslikom izvorne isprave, a ako ne razumije jezik na kome je izvornik, odnosno ovjereni prijepis ili ovjerena preslika isprave napisana, potvrdit će samo onda ako je sam obavio prijepis, odnosno, presliku te isprave. Javni bilježnik mora točno usporediti prijepis isprave s njezinim izvornikom i ako utvrdi da se slažu, potvrdit će to na samom prijepisu, a uz to će navesti da je to prijepis izvorne isprave, ili da je to prijepis ovjerenog prijepisa izvorne isprave, čime je pisan izvornik isprave, odnosno, ovjereni prijepis izvorne isprave (rukopisom, strojopisom, drugim mehaničkim ili kemijskim sredstvom, odnosno, olovkom ili perom), a ako se pri pisanju izvorne ili pri pisanju ovjere te isprave koristila i štambilja i ta će se činjenica također navesti u potvrdi. U potvrdi će se navesti i osobno ime i adresa prebivališta stranke koja je izvornik, odnosno ovjereni prijepis izvorne isprave pokazala javnom bilježniku, a ako stranka tu ispravu nije donijela sa sobom, javni će bilježnik u potvrdi navesti gdje se ta isprava nalazila kad je njezin prijepis s njome uspoređivao. Kad se ovjerava preslika izvorne isprave, odnosno preslika ovjerenog prijepisa ili ovjerene preslike izvorne isprave, u potvrdi će se samo navesti da je to preslika izvorne isprave, odnosno preslika ovjerenog prijepisa ili preslika ovjerene preslike izvorne isprave, te osobno ime i adresa prebivališta stranke, koja je javnom bilježniku pokazala ispravu čija se preslika ovjerava, a ako stranka izvornu ispravu nije donijela sa sobom, javni će bilježnik u potvrdi navesti gdje se ta isprava nalazila u trenutku kada je s njom uspoređivao njezinu presliku.

19. Iz navedenih odredbi ZJB-a proizlazi da javni bilježnik potvrđuje da je ovjereni preslik istovjetan s dokumentom koji je predočen javnom bilježniku radi izrade ovjerene preslike, međutim javni bilježnik ne potvrđuje niti može utvrditi je li dokument koji mu je predočen i predan radi izrade ovjerene preslike autentičan i je li istovjetan s onim dokumentom koji je, u konkretnom slučaju, tužitelj i potpisao. Stoga je sud mišljenja, da u konkretnom slučaju, ovjerena preslika isprave ne može zamijeniti izvornik isprave na koju tužitelj ima pravo na temelju ranije citirane odredbe ZR-a i članka 6.7. Sporazuma o razumijevanju od 29. rujna 2025.

20. Budući da iz iskaza tužitelja, kojem sud vjeruje, proizlazi da tužitelju nije predan izvornik Sporazuma o razumijevanju od 29. rujna 2025., a tuženik nije dokazao da je tužitelju predao izvornik Sporazuma o razumijevanju od 29. rujna 2025., a kako to u odgovoru na tužbu tvrdi, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

21. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocjenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

22. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a i članku 155. stavku 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/2 Tarife) što uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 625,00 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

23. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

24. U preostalom djelu odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka kao prekomjerno zatražen te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a te je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

26. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. srpnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.