Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-1015/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol Krneta, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Petrović, u upravnom sporu tužitelja DŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Vesna Terhaj, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o., Službe ugovaranja i pravne podrške u upravljanju zgrada, Zagreb, Savska cesta 1, OIB 03744272526, radi Odluke o imenovanju prinudnog predstavnika, 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika kojom osporava zakonitost odluke tuženika klasa: 371-08/25-01/5067, ur. broj: 251-319-05/01-25-1, kojom je kao prinudni predstavnik suvlasnika za (između ostalih) zgradu na adresi [adresa] ([adresa]) imenovan JŠ.
2. Tužba nije dopuštena.
3. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024, 39/2026, dalje ZUS) predmet upravnog spora jesu: ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (točka 1.), ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (točka 2.), ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu (točka 3.) te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora (točka 4.).
Odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
4. Sud utvrđuje da ocjena zakonitosti navedene odluke ne može biti predmetom upravnog spora, jer ista ne predstavlja upravni akt (pojedinačnu odluku kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari), niti postupanje javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke.
5. Naime, predmetnu odluku donio je tuženik kao upravitelj zgrade, na temelju odredbe članka 42. Zakona o upravljanju i održavanju zgrada (Narodne novine 152/2024, 47/2026, dalje Zakon). Stavkom 4. navedenog članka propisano je da je predstavnik suvlasnika osoba koja ima pravo i obvezu, između ostalog, predstavljati suvlasnike u svezi s upravljanjem i održavanjem zgrade te koordinirati i dogovarati potrebne poslove s upraviteljem zgrade. Stavkom 7. propisano je da, ako suvlasnici nisu izabrali predstavnika suvlasnika, upravitelj je sve suvlasnike dužan pisano upozoriti da to učine u roku od 60 dana od dana dostave pisanog upozorenja upravitelja. Odredbom članka 42. stavka 8. propisano je da, ako suvlasnici ne postupe u skladu s pisanim upozorenjem upravitelja iz stavka 7. ovoga članka, upravitelj će imenovati prinudnog predstavnika suvlasnika do obavijesti suvlasnika o izboru predstavnika suvlasnika.
6. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno je vidljivo da se ne radi o upravnom aktu, već o aktu upravljanja zgradom koji omogućava upravitelju zgrade da, ukoliko to ne učine suvlasnici, odredi osobu s kojom će moći komunicirati, a koja će u toj komunikaciji predstavljati suvlasnike.
7. Da bi stranka mogla pokrenuti upravni spor iz odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a mora se raditi o upravnoj stvari kako je ista definirana člankom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, 110/21.). Naime, u smislu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje (stavak 1.). Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.). Dakle, upravni akt je pojedinačni pravni akt kojim javnopravno tijelo, rješavajući o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranke konkretne stranke u upravnoj stvari, izravno primjenjuje zakone i druge propise. On mora biti konkretan (odnositi se na točno određenu osobu i specifičnu situaciju), autoritaran i jednostran (donosi ga državno ili javno tijelo na temelju svojih javnih ovlasti, bez obzira na volju stranke), njime se zasniva određen pravni odnos i utemeljen je na zakonu i donesen u propisanom postupku.
U pravnoj teoriji se navodi da se u poslovima uprave donose se različiti akti koji se u nedostatku nekog od bitnih obilježja (autoritativnost, konkretnost i pravno djelovanje) ne mogu smatrati upravnim aktom. Ako nekom aktu javnopravnog tijela nedostaje makar i samo jedno od bitnih obilježja ne može se smatrati upravnim aktom.
U konkretnom slučaju nisu ispunjena navedena bitna obilježja upravnog akta, jer tuženik ne postupa i ne donosi ovaj akt kao tijelo javne vlasti, već kao upravitelj zgrade (tuženik je društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, građevinarstvo i trgovinu) te ne rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima osobe neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte, već kao upravitelj upravlja zgradom, a što, u slučaju potrebe, uključuje i imenovanje (prinudno i privremeno) osobe koja će u komunikaciji s upraviteljem predstavljati suvlasnike.
8. Nadalje, ističe se da ovaj zaključak suda proizlazi i iz samog teksta Zakona, jer Zakon protiv Odluke o imenovanju prinudnog predstavnika ne propisuje pravo na podnošenje pravnog lijeka ili pravo na pokretanje upravnog spora.
U suprotnosti s navedenim, ističe se da je, primjerice, u odredbi članka 50. stavka 1. Zakona, izrijekom propisano da prinudnog upravitelja zgrade, ukoliko ga ne izaberu suvlasnici, imenuje rješenjem gradonačelnik odnosno općinski načelnik na čijem se području zgrada nalazi (dakle, javnopravno tijelo upravnim aktom), na temelju provedenog javnog poziva (stavak 2.), te se protiv tog rješenja ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor (stavak 8.).
9. Budući da je predmetna tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora te time ne postoje pretpostavke za vođenje spora, valjalo je tužbu odbaciti na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Sutkinja:
Janja Topol Krneta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
