- 1 -              Rev 376/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 376/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica B. I., odvjetnica u Z., protiv tuženice Kliničke bolnice D. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. V. odvjetnik u Z. i tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica po zaposlenju M. G., radi utvrđenja diskriminacije, uznemiravanja, isplate i naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-628/2021-2 od 13. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-739/2019-64 od 16. travnja 2021., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-628/2021-2 od 13. listopada 2021. u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.000,00 kn / 3.981,68 EUR u odnosu na tuženicu Kliničku bolnicu D. i u odluci o troškovima postupka u odnosu na tu tuženicu, odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o j e:

 

 

I. U dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje postojanja diskriminacije u odnosu na tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (toč. I. izreke prvostupanjske presude) ukidaju se presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-628/2021-2 od 13. listopada 2021. i presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-739/2019-64 od 16. travnja 2021. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. U dijelu kojim je u odnosu na tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje odlučeno o zahtjevu tužitelja za isplatu neimovinske štete u iznosu od 5.308,91 EUR / 40.000,00 kn (toč. VI. i VII. izreke prvostupanjske presude) i u odluci o troškovima postupka u odnosu na tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, ukidaju se presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-628/2021-2 od 13. listopada 2021. i presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-739/2019-64 od 16. travnja 2021., te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

III. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Utvrđuje se da je 2. tuženik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje diskriminirao, poticao druge na diskriminaciju i uznemiravao tužitelja, te mu se nalaže da prestane s takvim postupanjem i zabranjuje mu se ubuduće poduzimati radnje kojim se krše ili bi se moglo prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje i pravo da ne bude uznemiravan, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se u odnosu na 1. tuženu Kliničku bolnicu D. utvrdi da je ista diskriminirala, poticala druge na diskriminaciju i uznemiravala tužitelja, te da se naloži 1. tuženoj da prestane s takvim postupanjem i zabrani joj se ubuduće poduzimati radnje kojim se krše ili bi se moglo prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje i pravo da ne bude uznemiravan, u roku 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se u odnosu na 1. tuženu Kliničku bolnicu D. utvrdi da je račun broj 17-016938 od 21. rujna 2017. izdan tužitelju od strane 1. tuženika Kliničke bolnice D. nezakonit.

IV Nalaže se 1. tuženiku da tužitelju vrati iznos od 3.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. listopada 2018. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V Odbija se tužitelj sa zahtjevom da mu 1. tuženik na iznos od 3.000,00 kuna plati zakonske zatezne kamate od 21. rujna 2017. do 18. listopada 2018., kao neosnovan.

VI Nalaže se 2. tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da naknadi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 20.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. listopada 2018. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VII Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu neimovinske štete od strane 2. tuženika preko dosuđenih 20.000,00 kuna do zatraženih 40.000,00 kuna, odnosno za iznos od 20.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos kao neosnovan.

VIII Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu neimovinske štete od strane 1. tuženika u iznosu od 40.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos kao neosnovan.

IX Tužitelj je dužan 1. tuženiku nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 11.875,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

X Drugo tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 6.000,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.".

 

2. Presudom suda drugoga stupnja žalba tuženice Kliničke bolnice D. je odbijena i u odnosu na tu tuženicu potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. III., IV. i VII. izreke.

 

2.1. Istom presudom odbijena je žalba tuženika HZZO-a i potvrđena je prvostupanjska presuda tu dijelu kojim je utvrđeno postojanje diskriminacije u odnosu na tog tuženika (toč. I. izreke prvostupanjske presude), kao i u dijelu kojim je tom tuženiku naloženo tužitelju isplatiti na ime naknade štete 10.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (dio toč. VI. izreke prvostupanjske presude). Ujedno je djelomično prihvaćena žalba tog tuženika, preinačena je prvostupanjska presuda (dio. toč. VI. izreke) i odbijen je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 10.000,00 kn.

 

2.2. Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja je djelomično prihvaćena te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev za utvrđenje postojanja diskriminacije u odnosu na tuženicu Kliničku bolnicu D. odbijen (toč. II. izreke prvostupanjske presude) na način da je taj zahtjev prihvaćen, djelomično je prihvaćena žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu 10.000,00 kn u odnosu na tu tuženicu te je zahtjev u tom dijelu prihvaćen. U preostalom dijelu odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete u odnosu na oba tuženika preko iznosa od 10.000,00 kn (za iznos od 30.000,00 kn).

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete preko dosuđenog iznosa od 10.000,00 kn do zatraženog iznosa od 40.000,00 kn tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382.a st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude  uz naknadu troškova za pristojbu na reviziju.

 

4. Tuženik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je podnio reviziju iz čl. 382.a st. 1. t. 3. ZPP-a protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena presuda suda prvog stupnja pod toč. I., u dijelu kojim mu je naloženo tužitelju naknaditi neimovinsku štetu u iznosu od 10.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (dio. toč. VI. izreke) te protiv odluke o troškovima postupka i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bez prijedloga za postupanje ovog suda.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelja, tuženik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

6. Revizija tužitelja je djelomično osnovana, dok je revizija tuženika osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje diskriminacije i zahtjev za zabranu diskriminacije u odnosu na tuženike, te zahtjev za naknadu neimovinske štete. U revizijskom stadiju postupka sporno je, je li tužitelj diskriminiran od strane tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te visina naknade štete.

 

8. Na temelju utvrđenja:

 

- da je tužitelj transrodna osoba te se na temelju medicinske dokumentacije, a prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti, vodi pod šifrom F64 (poremećaj spolnog identiteta);

 

- da je tužitelju kod tuženice Kliničke bolnice D. obavljen operacijski zahvat mastektomije (odstranjenje obje dojke), a da joj je za operacijski zahvat tužitelj morao platiti na temelju predračuna iznos od 3.000,00 kn, nakon čega mu je tuženica Klinička bolnica D. izdala račun od 21. rujna 2017. na iznos od 7.661,18 kn;

 

- da je u razdoblju od 2011. do 2016. zahvat mastektomije kod tuženice Kliničke bolnice D. izvršilo dvadesetak transseksualnih osoba, a troškovi operacija obavljeni su na teret tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

 

prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj u smislu odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD) bio diskriminiran na način da je stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, jer da su druge transrodne osobe upravo zato što su transrodne osobe obavile operaciju mastektomije kod tuženice Kliničke bolnice D. na teret tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pa da je za diskriminaciju odgovoran samo tuženik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje iz razloga jer je (prema iskazu svjedokinje I. Ž., psihologice) navedena operacija nužna za psihičko zdravlje tužitelja i ne može se smatrati estetskim i kozmetičkim zahvatom, a kako je tuženik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje vraćao račune za takve operacije u 2017. (prema iskazu svjedokinje A. M., zaposlenice tuženice Kliničke bolnice D. kao voditeljice Odsjeka za bolnički obračun) time je prisilio tuženicu Kliničku bolnicu D. da traži od tužitelja da snosi troškove takve operacije i poticao ju na diskriminaciju, pa da u postupanja tuženice Kliničke bolnice D. nema elemenata diskriminacije.

 

8.1. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je naložio tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da tužitelju naknadi neimovinsku štetu u iznos od 20.000,00 kn, dok u odnosu na tuženicu Kliničku bolnicu D. i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev jer nije utvrđeno njeno diskriminatorno postupanje.

 

9. Prihvaćajući utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda drugostupanjski sud zaključuje:

 

- da su neosnovani žalbeni navodi tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje da nije mogao diskriminirati tužitelja jer nije ovlašten odlučivati o tome koja pružena zdravstvena usluga je medicinski indicirana, a samim time i opravdana;

 

- da bez obzira na to što je tuženik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje početkom 2017. vratio tuženici Kliničkoj bolnici D. nekoliko računa za takve operacije, postupanje te tuženice koja uvjetuje izvršenje operacije plaćanjem iznosa od 3.000,00 kn, ukazuje da tuženica Klinička bolnica D. nije imala nikakvo legitimno opravdanje za takvo postupanje te da je na ovaj način i tuženica Klinička bolnica D. ovakvim postupanjem diskriminirala tužitelja i istog uznemiravala u smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZSD-a;

 

- da je tužitelj na razini vjerojatnosti i dokazao da je došlo do njegovog stavljanja u nepovoljniji položaj i da je došlo do izravne diskriminacije jer je u usporedivoj situaciji (sa ostalim transseksualnim osobama) stavljen u nepovoljniji položaj, dok tuženici nisu dokazali da diskriminacije nije bilo (čl. 20. ZSD-a)

 

- da je, cijeneći iskaz tužitelja i posljedice ovakve diskriminacije od strane tuženih, primjerena naknada od 10.000,00 kn za neimovinsku štetu koju je zatražio tužitelj kao žrtva diskriminacije, koju su tuženici solidarno dužni tužitelju isplatiti.

 

10. Odredbama ZSD-a osigurana je zaštita od diskriminacije time da je tužitelj u tužbi naveo osnove diskriminacije iz čl. 1., čl. 2. st. 1. i 2. te čl. 8. ZSD-a, jer su mu tuženici onemogućili jednak pristup u području zdravstvene zaštite radi njegovog rodnog identiteta i spola.

 

11. Jamstvo zabrane diskriminacije sadržano je i u čl. 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) koji glasi "1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. 2. Nitko ne smije biti diskriminiran od strane javnih tijela na bilo kojoj osnovi kako je navedeno u stavku 1.".

 

12. Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav RH) u čl. 14. ukazuje na otvorenu listu osnova diskriminacije jer određuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

 

13. Diskriminacija postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe/pojedinci, različito tretiranje, prema zabranjenim osnovama, bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili neprimjeren cilju).

 

14. Izravna diskriminacija prema odredbi čl. 2. ZSD-a podrazumijeva postupanje uvjetovano nekim od osnova diskriminacije kojima se osoba stavlja u nepovoljniji položaj, ili je bila stavljena u nepovoljniji položaj ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (st. 1.), dok neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna (st. 2.).

 

15. Odredba čl. 20. st. 1. ZSD-a propisuje da, ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije; u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

 

16. Tužitelj treba dokazati da je došlo do stavljanja u nepovoljniji položaj, te da je moguće po redovnom tijeku stvari da je do toga došlo zbog izravne ili neizravne diskriminacije, sve na razini vjerojatnosti. Dakle, tužitelj mora dokazati činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje na razini razumnog zaključivanja; potom sud vrši procjenu jesu li te činjenice dovoljno relevantne da rezultiraju predmnijevom postojanja diskriminacije; tada teret dokazivanja prelazi na diskriminatora koji treba dokazati da nema diskriminacije.

 

17. Kao tijekom cijelog postupka tako i u stadiju ovog revizijskog tuženik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije uz tvrdnje da nije mogao diskriminirati tužitelja budući da nije ovlašten niti smije donositi odluku o tomu je li neka zdravstvena usluga medicinski indicirana, a podredno tomu i opravdana, već je to isključivo u nadležnosti pružatelja zdravstvene usluge pacijentu, a da pobijana presuda ne sadrži obrazloženje odnosno razloge o istaknutim prigovorima.

 

17.1. Ujedno ističe da je u svemu postupao sukladno Statutu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ("Narodne novine", broj 18/09, 33/10, 8/11, 1/14 i 83/15), Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13, 137/13 i 98/19 - dalje: ZOZO) i podzakonskim aktima te je radi razjašnjenja konkretnog slučaja, a ne radi diskriminacije, dopisom od 20. studenoga 2017. zatražio od tuženice Kliničke bolnice D. očitovanje o uvjetima pod kojima je liječen i hospitaliziran tužitelj, na što mu je odgovoreno da je tužitelj liječen kod tuženice Kliničke bolnice D. od 18. rujna do 21. rujna 2017. te da je operativni zahvat izvršen na zahtjev tužitelja u svrhu poboljšanja i dobivanja željenog izgleda, da operativni zahvat spada u domenu estetske kirurgije, a da se estetske operacije ne obavljaju na teret obveznog zdravstvenog osiguranja i da je tužitelj bio suglasan za podmirenjem troškova zahvata.

 

18. U odnosu na zdravstvenu zaštitu koju ne osigurava obvezno zdravstveno osiguranje u čl. 34. ZOZO-a propisano je da se osiguranim osobama Zavoda u okviru prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova zdravstvenih usluga koje su pružene na način i po postupku koji nije propisan propisima Europske unije, Direktivom 2011/24/EU, međunarodnim ugovorom, ovim Zakonom, odnosno podzakonskim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, kao i za:

 

1. razliku za povećane troškove liječenja koji su posljedica osobne želje osigurane osobe zbog njezina vjerskog, drugog uvjerenja ili bilo kojeg drugog razloga, a koje predstavlja liječenje izvan utvrđenog standarda prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja koji se osigurava svim osiguranim osobama pod jednakim uvjetima,

 

2. eksperimentalno liječenje, eksperimentalne medicinske proizvode, pomagala, dentalna pomagala i lijekove koji su u fazi kliničkih ispitivanja,

 

3. terapijske i dijagnostičke postupke te lijekove koji su provedeni, odnosno primijenjeni na zahtjev osigurane osobe u okolnostima kada ti postupci i lijekovi nisu određeni od strane ugovorne zdravstvene ustanove ili ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse u sklopu korištenja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ili po svojoj vrsti i količini nisu pravo iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,

 

4. estetske zahvate, osim za estetsku rekonstrukciju kongenitalnih anomalija, rekonstrukciju dojke nakon mastektomije, estetsku rekonstrukciju nakon teških ozljeđivanja,

 

5. liječenje dobrovoljno stečenog steriliteta,

 

6. zdravstvenu zaštitu korištenu mimoilazeći utvrđenu listu naručivanja u okviru standarda zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja prema osobnoj želji osigurane osobe, na osnovi njezine pisane izjave,

 

7. kirurško liječenje pretilosti, osim u slučaju patološke pretilosti kada indeks tjelesne mase (BMI) prelazi 40, odnosno kada BMI prelazi 35, uz uvjet da osigurana osoba boluje i od drugih pridruženih bolesti,

 

8. liječenje medicinskih komplikacija koje nastaju kao posljedica korištenja zdravstvene zaštite izvan obveznoga zdravstvenoga osiguranja,

 

9. zdravstvenu zaštitu koju na temelju zakona i drugih propisa osiguravaju poslodavci, Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

 

19. S obzirom na navedene zakonske odredbe, pobijane presude o odlučnim činjenicama - postojanju obveze tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a s obzirom na medicinsku indiciranost neke zdravstvene usluge koja se pruža pacijentu, nisu dale jasne i dostatne razloge. Do zaključka da se radi o medicinskoj indiciranosti troškova koje podmiruje HZZO svakako se nije moglo doći na iskazu zaposlenice pravnoekonomske službe tuženice Kliničke bolnice D. Iz stanja spisa proizlazilo bi da je tuženik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje upravo od tuženice Kliničke bolnice D. dobio očitovanje da je operativni zahvat spada u domenu estetske kirurgije i da je izvršen na zahtjev tužitelja uz njegovu suglasnost za podmirenjem troškova s obzirom da estetske operacije ne obavljaju na teret obveznog zdravstvenog osiguranja, a o toj bitnoj okolnosti ni pobijana niti prvostupanjska presuda nemaju razloga. Stoga ni to što svjedokinja, psihologica I. Ž., iskazuje da je navedena operacija nužna za psihičko zdravlje tužitelja i da se ne može smatrati estetskim i kozmetičkim zahvatom ne znači da je, a s obzirom na dokumentaciju dostavljenu po Kliničkoj bolnici d. tuženik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje imao saznanje da je riječ o medicinski indiciranom zahvatu.

 

20. Naime, nisu sve razlike u postupanju diskriminacijske, kada se objektivno i razumno mogu opravdati, kada imaju legitimni cilj i kada su sredstva koja se pritom primjenjuju razumno razmjerna legitimnom cilju koji se nastoji postići. Upravo u tom kontekstu treba tumačiti navode tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i tek na temelju utvrđenja pod kojim uvjetima je bio dužan tužitelju priznati pravo na zdravstvenu zaštitu za operaciju mastektomije koju osigurava obvezno zdravstveno osiguranje, sud može pravilno ocijeniti ima li postupanje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje spram tužitelja u konkretnoj situaciji obilježje diskriminacije u smislu odredbi ZSD-a.

 

21. Kako se radi o odlučnoj činjenici za rješenje ovog spora, a budući da nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, to je u dijelu kojim je odlučeno u odnosu na tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

 

22. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).

 

23. Suprotno tvrdnji tužitelja drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kada je tužitelju za pretrpljene duševne boli zbog povrede prava osobnosti dosudio naknadu u iznosu od 10.000,00 kn, a preko tog iznosa tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim. Naime, i prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje naknade upravo u navedenom iznosu.

 

24. Postojanje revizijskih razloga u dijelu odluke o troškovima postupka u odnosu na tuženicu Kliničku bolnicu D. tužitelj posebno ne obrazlaže pa ovaj sud u tom dijelu nije našao postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

 

25. Slijedom iznesenog valjalo je u dijelu kojim je u odnosu na tuženicu Kliničku bolnicu D. tužbeni zahtjev odbijen, na temelju čl. 393. st. 2. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti, a na temelju čl. 394. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude u dijelu u kojem, je odlučeno o tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

26. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 13. veljače 2024.

 

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                        Ivan Vučemil, v.r.