- 1 -              Rev 733/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 733/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. D. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u R., protiv tuženice Osnovne škole Z. i F., O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1619/2021-2 od 28. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu broj Pr-18/21-14 od 2. lipnja 2021., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da otkaz ugovora o radu od 18. rujna 2017., potvrđen odlukom tuženice o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava od 13. listopada 2017. nije dopušten te da radni odnos tužiteljice nije prestao (toč. I. izreke); naloženo je tuženici tužiteljicu vratiti na rad (toč. II. izreke) te je naloženo tuženici tužiteljici isplatiti na ime pripadajućih plaća za vrijeme nedopuštenog otkaza 97.879,67 kn / 13.112,57 EUR i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 14.062,50 kn / 1.866,42 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim u izreci presude (toč. III. i IV. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnijela je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu na način na tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da ukine nižestupanjsku presudu, odnosno nižestupanjske presude te predmet vrati sudu drugog ili prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, zahtjev za vraćanje na rad i na isplatu pripadajuće plaće za trajanja nedopuštenog otkaza.

 

7. Prvostupanjski sud tužbu ocijenio je pravovremenom, a tužbeni zahtjev osnovanim uz obrazloženje

- da je tuženica tužiteljici otkazala ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga dana 18. rujna 2017.;

- da je protiv navedene odluke tužiteljica u roku iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR), podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji zahtjev je odbijen odlukom tuženice od 13. listopada 2017.;

- da je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela preporučenom pošiljkom 28. listopada 2017., dakle, u roku iz čl. 133. st. 2. ZR-a;

- da je tuženica dokazala prestanak potrebe za radom jednog učitelja razredne nastave, ali da nije dokazala da je postupak usporedbe radnika, radi odluke o tome koji od radnika ima prednost u nastavku radnog odnosa, provela ispravno i transparentno.

 

8. Drugostupanjski sud u cijelosti je prihvatio utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda. Pritom drugostupanjski sud je kao nedovoljno obrazloženu otklonio tvrdnju o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, kao i tvrdnje o postojanju bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. i 13. ZPP-a.

 

9. Prema odredbi čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

10. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženica temelji na tvrdnji o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 11., 12. i 13. ZPP-a te bitnoj povredi iz čl. 354. st. 1. ZPP-a počinjenoj po drugostupanjskom sudu.

 

11. Postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6.,11. i 13. ZPP-a, kao ni bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a počinjene po drugostupanjskom sudu, tuženica određeno ne obrazlaže niti konkretizira, pa ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a nije našao da bi bile počinjene navedene povrede.

 

12. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud u bitnom odlučio o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, a koji zahtjev je istaknut sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a.

 

13. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

14. Pretežnim revizijskim navodima, kako u pogledu dopuštenosti otkaza, tako i u pogledu visine pripadajuće plaće, tuženica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ti revizijski navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

15. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženica temelji na tvrdnji

o pogrešnoj primjeni čl. 115. st. 2. ZR-a. Naime, smatra tuženica da je postupak proveden transparentno te da sama okolnost, da su radnici, koji u odnosu na tužiteljicu imaju manje bodova (105, 96 i 106), zaštićeni radnici kojima se ne može otkazati ugovor o radu, ovim radnicima daje prednost.

 

16. Navedeno shvaćanje revidentice nije prihvatljivo.

 

17. Odredbom čl. 151. st. 1. toč. 1. do 5. ZR-a propisano je da za  određene kategorije radnika poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu ugovora o radu, odnosno odluku o uvrštavanju osoba iz članka 34. stavka 1. toga Zakona u kolektivni višak radnika, osim u slučaju kada je poslodavac u skladu s posebnim propisom pokrenuo, odnosno provodi postupak likvidacije (st. 6.). Dakle, navedenom odredbom za navedene radnike propisana je zaštita kroz sam postupak otkazivanja (suodlučivanje, umjesto savjetovanja), ali nije za te radnike posebno propisana i prednost pri odlučivanju sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a. Okolnost da je neki radnik osoba s invaliditetom može po poslodavcu biti određena kao jedan od kriterija za ocjenu prednosti pojedinog radnika u zadržavanju na radu, koji kriterij bi prilikom bodovanja kao i drugi kriteriji trebao biti određen.

 

18. Dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu potrebno je ocijeniti kroz primjenu odredbe čl. 115. st. 1. podstavak 1. ZR-a kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, kao i odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a, koja propisuje da pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

19. Autonomno je pravo poslodavca da proces rada organizira tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu, pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.

 

20. Zakon propisuje samo neke kriterije o kojima poslodavac mora voditi računa pri odlučivanju o tome koji radnik ima prednost u nastavku radnog odnosa dok je u odnosu na druge kriterije poslodavac slobodan u odlučivanju. Pritom, neovisno o autonomnom pravu poslodavca da odredi i druge kriterije, određujući te kriterije i njihov značaj izražen kroz broj bodova poslodavac mora postupati pošteno i savjesno i ne zloupotrebljavati to svoje pravo.

 

21. Slijedom iznesenog pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 115. st. 2. ZR-a, kada su ocijenili da tuženica kao poslodavac nije pravilno provela postupak usporedbe radnika kada nije odredila i bodovala kriterije kojima je, odlučujući u odabiru radnika koje zadržava na radu, dala prednost.

 

22. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

23. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 13. veljače 2024.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                      Ivan Vučemil, v.r.