Poslovni broj: P-1173/2019-73

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Rijeci, po sucu mr. sc. Ani Zaborac, u pravnoj stvari tužitelja TK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Kseniji Grba, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, javno objavivši dana 15. srpnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br. 396- 2e82/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 27. studenoga 2006. godine koji je solemniziran kod javnog bilježnika Radosne Mavrinac iz Kastva, sklopljen između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, sada Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora i TK, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i to:

-dio odredbe čl. 2.

„...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 137.450,00 CHF (slovima:stotridesetsedamtisućačetristopedeset švicarskih franaka), prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.“

-dio odredbe čl. 4.

„Kredit se otplaćuje u 360 (slovima: tristošezdeset) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 646,73 CHF (slovima: šestočetrdesetšest švicarskih franka i 73/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja“

-dio odredbe čl. 6.

„Nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“

-dio odredbe čl. 21.

„Korisnik kredita potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je upoznat s efektivnom kamatnom stopom. Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita Založni dužnik i Sudužnik, u cijelosti prihvaćaju Odluku o kamatnim stopada Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te druge Opće akte Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz ovog Ugovora.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„1.Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br. 396- 282/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 27. studenoga 2006. godine koji je solemniziran kod javnog bilježnika Radosne Mavrinac iz Kastva, sklopljen između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, sada Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora i TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i to:

-dio odredbe čl. 3.

„Na iznos kredita iz čl. 2. ovog Ugovora obračunavaju se kamate od 3,88% (slovima: tricijelihosamdesetosam posto) dekurzivno godišnje. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.

2.Nalaže se tuženiku da s osnove promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, tužitelju isplati iznos od 8.851,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 21.09.2007. godine do 31.12.2007. godine teku po kamatnoj stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01.01.2008. godine do 30. lipnja 2011. godine teku po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 4,50% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

-na iznos od 100,28 EUR od 21.09.2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 77,90 EUR od 22.10.2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 77,88 EUR od 22.11.2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 77,86 EUR od 20.12.2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 77,83 EUR od 23.01.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 77,80 EUR od 21.02.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 77,78 EUR od 18.03.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 126,01 EUR od 31.03.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 125,98 EUR od 30.04.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 125,95 EUR od 26.06.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 125,92 EUR od 22.07.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 125,89 EUR od 25.08.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 179,02 EUR od 02.10.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 72,66 EUR od 24.10.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 125,79 EUR od 21.11.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 125,75 EUR od 22.12.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 42,23 EUR od 20.02.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 163,05 EUR od 23.02.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 122,32 EUR od 20.03.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 131,31 EUR od 24.03.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 152,89 EUR od 22.04.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 244,73 EUR od 23.07.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 127,16 EUR od 24.07.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 187,74 EUR od 24.08.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 51,55 EUR od 25.08.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 152,69 EUR od 24.09.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 152,65 EUR od 28.10.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 152,60 EUR od 23.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 35,96 EUR od 16.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 116,60 EUR od 21.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 52,02 EUR od 18.01.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 38,12 EUR od 21.01.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 50,02 EUR od 16.02.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 164,81 EUR od 23.02.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 63,74 EUR od 23.03.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 91,99 EUR od 22.04.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 274,87 EUR od 24.05.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 178,75 EUR od 21.06.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 152,21 EUR od 14.07.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 152,15 EUR od 24.08.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 152,09 EUR od 24.09.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 152,04 EUR od 22.10.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 151,98 EUR od 23.11.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 151,92 EUR od 22.12.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 135,29 EUR od 21.01.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 135,23 EUR od 22.02.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 135,18 EUR od 23.03.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 135,11 EUR od 21.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,24 EUR od 18.05.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 88,81 EUR od 24.05.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 134,98 EUR od 24.06.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 134,92 EUR od 22.07.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 134,85 EUR od 23.08.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 134,78 EUR od 23.09.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 34,35 EUR od 21.10.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 87,45 EUR od 27.10.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 114,87 EUR od 24.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 34,73 EUR od 22.12.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 82,41 EUR od 22.02.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 188,38 EUR od 27.02.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,71 EUR od 22.03.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,65 EUR od 20.04.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,57 EUR od 22.05.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 102,52 EUR od 21.12.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 83,75 EUR od 23.01.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 18,70 EUR od 25.01.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 27,02 EUR od 29.03.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 178,26 EUR od 24.04.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 203,76 EUR od 24.05.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 102,07 EUR od 24.06.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,99 EUR od 24.07.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,92 EUR od 23.08.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,84 EUR od 24.09.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,76 EUR od 24.10.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,68 EUR od 21.11.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,60 EUR od 20.12.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,51 EUR od 24.01.2014. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, od prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da s osnove promjene tečaja CHF-a tužitelju isplati ukupan iznos od 9.151,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 18.03.2008. godine do 30. lipnja 2011. godine teku po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 4,50% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

-na iznos od 2,71 EUR od 18.03.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 0,05 EUR od 20.03.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 8,35 EUR od 24.10.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 12,43 EUR od 28.10.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 9,48 EUR od 31.10.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,96 EUR od 21.11.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 0,09 EUR od 25.11.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,63 EUR od 22.12.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 0,62 EUR od 23.12.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 16,85 EUR od 22.01.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 12,77 EUR od 02.02.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 16,42 EUR od 20.02.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 13,23 EUR od 23.02.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 19,01 EUR od 20.03.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR od 24.03.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 7,41 EUR od 15.04.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 34,43 EUR od 22.04.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 0,34 EUR od 30.04.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 10,52 EUR od 25.05.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 5,54 EUR od 10.06.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 10,90 EUR od 30.06.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 16,36 EUR od 23.07.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 5,56 EUR od 24.07.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,97 EUR od 14.08.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 15,46 EUR od 24.08.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,83 EUR od 25.08.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,13 EUR od 10.09.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 5,96 EUR od 15.09.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 15,29 EUR od 24.09.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 3,59 EUR od 05.10.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4,33 EUR od 15.10.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 8,63 EUR od 28.10.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4,95 EUR od 06.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 5,03 EUR od 13.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 11,00 EUR od 23.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4,86 EUR od 15.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 7,31 EUR od 16.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 20,70 EUR od 21.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 7,94 EUR od 15.01.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 12,84 EUR od 18.01.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,65 EUR od 21.01.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 24,20 EUR od 16.02.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 29,12 EUR od 23.02.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 16,39 EUR od 24.02.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,05 EUR od 01.03.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 29,02 EUR od 23.03.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 33,32 EUR od 22.04.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 49,15 EUR od 24.05.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 64,95 EUR od 21.06.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 80,94 EUR od 14.07.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 99,17 EUR od 24.08.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 4,54 EUR od 27.08.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 104,17 EUR od 24.09.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 115,19 EUR od 22.10.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 36,68 EUR od 25.10.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,86 EUR od 23.11.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 13,62 EUR od 25.11.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 139,42 EUR od 22.12.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 119,81 EUR od 21.01.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 94,53 EUR od 22.02.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 94,14 EUR od 23.03.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 22,83 EUR od 31.03.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 105,88 EUR od 21.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 80,47 EUR od 18.05.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 99,87 EUR od 24.05.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 27,53 EUR od 31.05.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 133,51 EUR od 24.06.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 164,22 EUR od 22.07.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 227,53 EUR od 23.08.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 11,08 EUR od 26.08.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 148,45 EUR od 23.09.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 86,43 EUR od 21.10.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 28,80 EUR od 27.10.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 24,74 EUR od 31.10.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 121,46 EUR od 24.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 32,12 EUR od 25.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 22,41 EUR od 28.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,11 EUR od 30.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 92,11 EUR od 22.12.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 55,39 EUR od 23.01.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 24,59 EUR od 30.01.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 126,25 EUR od 22.02.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 88,35 EUR od 27.02.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 64,72 EUR od 07.03.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 200,11 EUR od 22.03.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 13,75 EUR od 26.03.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 83,74 EUR od 31.03.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 81,76 EUR od 20.04.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,44 EUR od 14.05.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 137,02 EUR od 22.05.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 32,76 EUR od 23.05.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 7,43 EUR od 30.11.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 153,47 EUR od 21.12.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 106,72 EUR od 23.01.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 53,85 EUR od 25.01.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 94,12 EUR od 28.02.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,56 EUR od 01.03.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 56,12 EUR od 25.03.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 27,37 EUR od 29.03.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 146,81 EUR od 24.04.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 61,20 EUR od 23.05.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 135,20 EUR od 24.05.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 105,19 EUR od 29.05.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 150,25 EUR od 24.06.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 152,17 EUR od 24.07.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 153,70 EUR od 23.08.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,21 EUR od 31.08.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 159,14 EUR od 24.09.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 6,31 EUR od 30.09.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 133,10 EUR od 24.10.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 186,59 EUR od 21.11.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,24 EUR od 30.11.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 149,64 EUR od 20.12.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 42,54 EUR od 23.01.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 112,73 EUR od 24.01.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 139,06 EUR od 25.02.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 26,11 EUR od 26.02.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 15,25 EUR od 28.02.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 124,93 EUR od 20.03.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,51 EUR od 31.03.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 72,79 EUR od 18.04.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 61,99 EUR od 22.04.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 135,37 EUR od 22.05.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,36 EUR od 31.05.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 133,44 EUR od 23.06.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,92 EUR od 30.06.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 64,81 EUR od 24.07.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 71,23 EUR od 25.07.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 42,53 EUR od 31.07.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 12,21 EUR od 22.08.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 85,95 EUR od 25.08.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 142,22 EUR od 25.09.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,72 EUR od 30.09.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 141,94 EUR od 24.10.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,45 EUR od 31.10.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 145,05 EUR od 25.11.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 0,83 EUR od 01.12.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 28,72 EUR od 22.12.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 117,16 EUR od 23.12.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 271,72 EUR od 26.01.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 34,44 EUR od 31.01.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 27,56 EUR od 04.03.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 209,60 EUR od 26.03.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 24,50 EUR od 27.03.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,53 EUR od 31.03.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,05 EUR od 08.04.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 141,48 EUR od 24.04.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 148,05 EUR od 26.05.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 193,97 EUR od 20.07.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 95,43 EUR od 21.07.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 4,55 EUR od 01.08.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 6,72 EUR od 21.08.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 49,42 EUR od 16.09.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 13,58 EUR od 23.09.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 228,55 EUR od 24.09.2015. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnove razlike nedovoljno umanjene glavnice u provedenoj konverziji isplati ukupan iznos od 5.643,51 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iz odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od 30.09.2015. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe“.

III. Usvaja se dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva te se nalaže tuženiku da s osnova neisplaćene zatezne kamate obračunate na svaki preplaćeni iznos s osnova promjene kamatne stope i promjene početnog tečaja CHF isplati tužitelju iznos od 8.415,08 eur (osamtisućačetristopetnaesteuraiosamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od dana 31. svibnja 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos pod točkom III. za razdoblje od 01. listopada 2015. do 30. svibnja 2019., kao i u preostalom dijelu koji glasi:

„2. Nalaže se tuženiku da s osnove promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, tužitelju isplati iznos od 8.851,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama iz odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od 30. rujna 2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da s osnove promjene početnog tečaja CHF-a tužitelju isplati ukupan iznos od 9.151,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama iz odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od 30. rujna 2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnove razlike nedovoljno umanjene glavnice u provedenoj konverziji isplati ukupan iznos od 5.643,51 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iz odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od 30. 09. 2015. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe“.

V. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.619,06 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 15. srpnja 2026.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27. studenog 2006. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 396-282/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, radi kupnje stana, a koji je soleminiziran kod javnog bilježnika Radosne Mavrinac iz Kastva dana 29. studenog 2006. pod posl. br. OU-237/06.

Ugovor je sklopljen na iznos od CHF 137.450,00 švicarskih franaka kako je navedeno u čl. 2. Ugovora, dok je u čl. 3. ugovorena kamatna stopa od 3,88% godišnje, dekurzivno, dok je u čl. 6. određena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, sve na rok otplate od 30 godina, odnosno 360 mjeseci.

Ugovor o kreditu sklopljen je kao tipski te se o odredbama ugovora niti u jednom trenutku nije pregovaralo. Predmetnim ugovorom tuženik je ugovorio s tužiteljem odredbu u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF.

Odredba ugovora o kreditu broj 396-282/2006 u kojoj se glavnica kredita veže za odredbu CHF je ništetna.

U ovom i sličnim slučajevima da je činjenica kako su banke, prije nego su ugovori o kreditu zaključeni, propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu u CHF, o činjenici da je rizik intervalutnih promjena i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, sve stoga što HNB ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku onako kako ga štiti prema euru, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EUROzone gotovo potpuno neizvjestan, što je utvrdio MMF još 1997., te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, što je potvrđeno i kolektivnim presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018.

Sve gore navedeno čini ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjenjivoj valutnoj klauzuli nepoštenima pa samim time i ništetnima.

Činjenica je da Ugovor o kreditu broj 396-282/2006 sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF, a iz takve odredbe nisu prosječnom potrošaču kao što je tužitelj, niti objašnjeni, a niti vidljivi kriteriji na temelju kojih bi mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takve klauzule.

Ugovori koji su sastavljeni unaprijed, poput ovog između tužitelja i tuženika, moraju udovoljavati zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta ugovornih odredbi, što zapravo znači da potrošač, ovdje tužitelj, koji je slabija i ranjiva strana, na temelju točnih i razumljivih kriterija mora moći predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredbi za njega proizlaze, pri čemu se kao stupanj pažnje uzima pažnja prosječnog potrošača koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću. U konkretnom slučaju ugovor između tužitelja i tuženika nikako nije udovoljio zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta.

Tužitelj u vrijeme kada je sklapao ugovor nije bio upoznat niti je išta znao o ekonomskom riziku koji za njega predstavlja vezivanje glavnice kredita za valutu CHF. Jedino s čime je tužitelj bio upoznat jest činjenica da tečaj švicarskog franka može rasti i padati pa da bi sukladno tome mogao rasti i padati iznos anuiteta, no to je činjenica koju zna skoro svaka osoba bez da bude upućena u dublju problematiku, jer takav zaključak ne vrijedi samo za franak nego bilo koju valutu koja nije kuna. Dakle, to je nešto što je poznato svakome bez da bude detaljnije o tome informiran.

Tuženik je bio dužan informirati tužitelja o rizicima i karakteristikama konkretne valute CHF, te svim rizicima koji, vezano za tu valutu, mogu dovesti do značajne neravnoteže prava tijekom trajanja ugovora na štetu tužitelja, a što je sve tuženiku bilo poznato u vrijeme sklapanja kredita jer je isto utvrdio MMF još 1997. Pogotovo je tuženik trebao informirati tužitelja kako valutna klauzula u CHF nije isto što i valutna klauzula EURO budući da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj franka kao što štiti tečaj eura.

Slijedom svega navedenog, tužitelj navodi kako je odredba ugovora o kreditu broj 396-282/2006 u kojoj se glavnica kredita veže za odredbu CHF ništetna. Konkretno, u izračunu dostavljenom uz tužbu, u koloni "NIŠTETNOST VK-RAZLIKA anuiteta umanjena za preplaćenu kamatu" iskazana je razlika plaćenog iznosa u odnosu na prvobitno ugovoreni iznos kredita, koja je nastala zbog primjene valutne klauzule u švicarskim francima, a koja iznosi 46.111,08 kn.

Ugovor o kreditu sklopljen je kao tipski te se odredbama ugovora niti u jednom trenutku nije pregovaralo. Predmetnim ugovorom tuženik je ugovorio sa tužiteljem odredbu u kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

Odredba ugovora o kreditu broj 396-282/2006 u kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa je ništetna.

Naime, tuženik je odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi unio u ugovor sa tužiteljem za potpuno nerazumljiv način. Brojni i nepovezani kriterij općih uvjeta banke ne daju temelj za ocjenu da se radi o objektiviziranim kriterijima koji bi se mogli podvesti pod pojam odredivog predmeta obveze, a niti ugovor, niti opći uvjeti, ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti preciziran način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva odredba, ne samo da nije razumljiva tužitelju ili prosječnom potrošaču, već nije razumljiva nikome, čemu u prilog ide i činjenica da jedini siguran element o kojem ovisi promjena kamatne stope jest odluka banke za koju nitko, pa ni tužitelj, nije siguran na temelju čega se donosi.

Dakle, osim što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i ništetna sa aspekta zaštite potrošača, ista je neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala.

Suprotno svim ovim odredbama tuženik nije u ugovor unio niti jedan parametar koji bi bio tržišno povjerljiv, već je ugovorio da se kamatna stopa mijenja odlukom banke koja nije utemeljena ni na jednoj matematičkoj formuli, već isključivo na volji same banke odnosno ovdje tuženika i to sve na štetu tužitelja, na način da je kamatna stopa krenula sa 3,88% u trenutku sklapanja ugovora, da bi 30.06.2007. narasla na 4,60%, zatim 31.08.2007. na 5,00% te 29.02.2008. na 5,70%, zatim 30.11.2008. na čak 6,10%, 30.11.2010. na 5,85% te se tek 31.12.2013. smanjila na 3,23%. To bi značilo da je tužitelj počeo preplaćivati kamatu od 30.06.2007. kada se prvi put povećala pa do dan danas.

Nije predmet postupka utvrđivati opravdanost promjene kamatne stope, već isključivo način na koji je to učinjeno. Tužitelj pri tom ne aludira na to da bi kamata bila, ili trebala biti fiksna u utuženom razdoblju, no razlika preplaćenih iznosa je, laički rečeno,svojevrstan penal tuženiku za nedopušten način promjene kamatne stope. Da je tuženik mijenjao kamatu na dopušten način, ne bi bilo potrebno utvrđivati nastale razlike.

Nesporno je da se pravilnost promjene kamatne stope ne može povjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, matematičkih, a posebno ne pravnih, koji bi mogli dati okvir takvoj provjeri. Ovakav stav zauzima i Europski sud pri donošenju presude C- 26/13 u točki 55:

"Razlog za izuzimanje provjere ugovornih odredbi s obzirom na odnos kvalitete i cijene robe ili usluge leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer takvoj provjeri."

Dakle, osim što je ugovorio nepoštenu kamatnu stopu, tuženik je tijekom otplate primjenjivao i anuitetnu otplatu kredita, čime je uzrokovao da se kod svakog povećanja kamatne stope smanjuje udio glavnice u anuitetu, zbog čega se kod svakog povećanja kamate usporava smanjivanje glavnice na štetu potrošača, odnosno tužitelja.

Zbog svega gore navedenog, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nepoštena i ništetna.

Neovisno o sklopljenom Aneksu Ugovora o kreditu broj: 396-282/2006 od 9. veljače 2016. kojim se regulirala konverzija kredita iz valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu EUR, postoji ništetnost pojedinih odredbi Ugovora, te prava tužitelja na isplatu. Kako konvalidacija ništetnih odredbi ne proizlazi iz zakona, te nije moguća voljom ugovornih strana, tada je i izvršena konverzija sklapanjem dodataka ugovora o kreditu ništetna, budući da, po prirodi stvari, dodatak ugovoru prati pravnu sudbinu osnovnog ugovora.

Slijedom iznesenog, tužitelj potražuje iznos s osnova preplaćenih kamata na iznos s osnova ništetne valutne klauzule CHF do konverzije odnosno do 30.09.2015.

Također, u trenutku konverzije iz valute CHF u valutu EUR došlo je do značajne razlike u iznosu glavnice na štetu tužitelja. Naime, tuženik je izračunao istu upotrijebivši nepovoljni tečaj za tužitelja umjesto da je izračunao glavnicu po početnom tečaju CHF/HRK. Stoga tužitelj i s osnove razlike u glavnici koja je nastala u trenutku konverzije potražuje iznos od 42.000,12 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 30.09.2015. sve sukladno obračunu u privitku tužbe.

Slijedom, svega iznijetog tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnim dio odredbe čl.2, 3, 4, 6 i 21 ugovora sklopljenog između stranaka te naložiti tuženiku da isplatu tužitelju iznose s osnova preplaćene razlike u kamatama, s osnova valutne klauzule te s osnova razlike u iznosu glavnice sveukupan iznos od 167.078,21 kn (odnosno 22.175,09 eur) sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu (list 48-53 spisa) tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovu tako i po visini. Ne osporava da je sa tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 396-282/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine 29. studenog 2006. Međutim tužitelj da je predmetni ugovor izmijenio u djelu valutne obveze i kamatne stope sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu 9. veljače 2016. Sklapanje predmetnog Aneksa tuženik da je bio obvezan ponuditi tužitelju sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Sklapanjem Aneksa tužitelj da je u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu, čl. 3. Aneksa ugovora o kreditu. Aneks da se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno. Visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) da je određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u eur valuti i to od dana početka otplate ugovora o kreditu. Aneksom da je izmijenjena obveza o promjenjivoj kamatnoj stopi te je ista vezana uz šestomjesečni EURIBOR, stoga je odrediva. Tuženik nadalje ističe da predmetnim Aneksom nije došlo do konvalidacije eventualno ništetne odredbe što po odredbama ZOO-a nije niti moguće, međutim, da je došlo do zamijene postojeće odredbe novom. Odredbe Aneksa u djelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u EUR da treba promatrati kao nove odredbe kojima su ugovorne strane slobodne i u skladu s načelom slobode ugovaranja uredile svoje odnose s retroaktivnim učinkom i koje nisu ništetne.

Ističe tuženik da odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2868/2019 od 12. veljače 2019. nije utvrđeno pravo tužitelja na isplatu i kod konvertiranih kredita. Takav stav nigdje u tom rješenju nije iznesen niti je takav stav izražen u bilo kojoj drugoj odluci toga suda. Stoga, tuženik smatra da Aneks treba promatrati kao konačno rješenje svih odnosa ugovornih strana po pitanju konverzije i ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu.

Sklapanjem Aneksa ugovorne strane da su suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa.

Budući da se presuda u kolektivnom sporu primjenjuje isključivo na ugovore o kreditu u kojima je valuta vezana uz glavnicu u CHF a koji su sklopljeni s tuženikom u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. ista da nije primjenjiva u ovom postupku. Tužitelj da pogrešno tvrdi kako je pravna osnova njegovog tužbenog zahtjeva odluka u kolektivnom sporu. Ugovor sa valutnom klauzulom u EUR valuti da ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da niti u vrijeme sklapanja ugovora, a niti danas ne postoji veliki rizik tečajnih razlika. Ukazuje tuženik da su stranke izmijenile valutu obveze iz CHF u EUR Aneksom prije donošenja presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2017. te da stoga tužitelj ne može isticati prigovor kako je Aneksom izmijenjena ništetna odredba.

Tuženik da je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu te da ga upozorio na rizike koje valutna klauzula CHF nosi, a tuženik da je također kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika iz čega da je vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i načinu prezentacije uvjeta kredita klijentima. S obzirom na rok otplate od 30 godina da je jasno da je u trenutku sklapanja ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune tako i CHF. Promjena tečaja strane valute ni na koji način da nije mogla biti predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga da je nesporno da tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni sam tuženik nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 30 godina.

U odnosu na utvrđenje ništetnosti čl. 21. Ugovora o kreditu tuženik ističe da se na istu ne mogu primijeniti utvrđenje iz kolektivnih presuda budući da se o predmetnoj odredbi u tom sporu nije niti odlučivalo. Čak i da se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos navodne preplate da bi se mogao računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju. U ovom predmetu da nije riječ o naknadi štete te ZPP ne propisuje da bi u ovakvim situacijama na koje se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove sud bio vezan presudom u kolektivnom sporu. Osim toga pravo tužitelja na pozivanje na presudu u kolektivnom sporu da ne znači da tužitelj nije dužan dokazivati sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.

Tuženik ističe prigovor zastare te navodi da ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koja se nalaze u glavi 32 ZPP-a. Čak i kada bi sud prihvatio stav o prekidu zastare podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu zastara za ona potraživanja koja su zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe ne može ponovno početi teći ispočetka.

Slijedom iznijetog tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 396-282/2006 od 27.11.2006., potvrdu soleminizacije privatne isprave, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu, otplatni plan za kredit, pregled prometa za klijenta, specifikaciju uplata, obavijest o ukupnoj plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 1.10.2015. do 21.6.2018., te za razdoblje od 1.1.2007. do 30.9.2015., Aneks uz ugovor o kreditu broj 396-282/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, podatke o kamatnim stopama banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš.

4. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 396-282/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 8-13 spisa) utvrđeno je da su ga sklopili tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao davatelj kredita dana 27. studenog 2006. na iznos od 137.450,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Rok otplate je 30 godina. Čl.6. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 3,88% (čl.3). Nadalje je ugovoreno (čl.21) da korisnik kredita, založni dužnik i sudužnik u cijelosti prihvaćaju Odluku o kamatnim stopama banke sa svim izmjenama i dopunama iste koje budu donesene za vrijeme trajanja postojanja tražbine banke iz ovog ugovora.

5. Saslušan u tijeku postupka tužitelj je naveo (list 319-320 i 900-901 spisa) da je on 2006. odlučio kupiti stan kako bi stambeno zbrinuo sebe i svoju obitelj. Imao je tada račun kod tuženika, tada se to zvala Hypo banka, a u izlogu je vidio reklamu za kredite u CHF sa kamatnom stopom od 3,28 % čega se dobro sjeća. U banci mu nisu niti ponudili kredit u nekoj drugoj valuti već u CHF. Da je skupio sve potrebne papire i oni su mu u roku od 7-10 dana odobrili kredit što mu se tada činilo jako brzo, bio je sretan što je dobio novac. Dio kredita koji mu je nenamjenski isplaćen utrošio je za kupnju namještaja za stan. Početna rata bila mu je 2.900,00 kn, a popela se na 5.400,00 kn tijekom vremena. Rekli su mu da je kamata promjenjiva, ali da neće značajnije utjecati na ratu, pa je računao da mu se rata može povisiti za najviše par sto kuna. Kada je vidio kako se rata povećava otišao je u banku jer je želio konvertirati kredit, ali su mu rekli da je to preskupo, odnosno da za njega to nije povoljno. To je bilo nakon otprilike 5-6 godina od potpisivanja ugovora o kreditu pa je tada pitao koliko im duguje u eurima i izračunali su da je dužan 109.000,00 eura, s time da je digao kredit u protuvrijednosti od 85.000,00 eura, što znači da je nakon otplaćivanja 5-6 godina bio dužan više nego što je dobio pa kada je pitao kako je to moguće rekli su mu da je to tako, da su tu kamate i tečaj. Kako se radilo o hipotekarnom kreditu predložio im je da im prepusti stan, ali oni na to nisu pristali, tako da je nastavio otplaćivati kredit. Potpisao je aneks ugovora ali može reći da se na neki način osjećao prisiljen na to, jer su mu u banci rekli da moraju to napraviti. Trenutno mu je rata oko 3.700,00 kn. U banci mu prije sklapanja ugovora nisu rekli ništa o tečaju CHF u smislu kretanja tog tečaja kroz povijest odnosno o njegovoj stabilnosti. Slali su mu obavijesti o promjeni kamatne stope, ali iz tih obavijesti nije vidio, jer nije bilo navedeno, kako je banka došla do nove visine kamatne stope. Niti prilikom sklapanja ugovora nisu mu objasnili na koji način će se kamatna stopa mijenjati.

Njegova plaća da je u trenutku potpisivanja ugovora bila 6.000,00 kn i u banci su mu rekli da rata ne smije prelaziti 1/3 plaće. Da bi mogao otplaćivati kredit on da je otišao raditi u Njemačku iako je prije radio ovdje, jer je uz to morao uzdržavati i troje djece, školarce. Nakon što već 14 godina otplaćuje kredit a od početnih 85.000,00 eura sada mu dug iznosi 67.000,00 eura. Platio je sve rate, ponekad je možda zakasnio koji dan ovisno kada mu je stizala plaća.

Dopunski saslušan tužitelj je naveo da je pogrešno u zapisnik ušlo da je u izlogu banke vidio reklamu za kredite u CHF s kamatnom stopom od 3,28%, budući da je vidio reklamu za kredite s kamatnom stopom od 3,88%. S bankom ni o kojoj odredbi ugovora nije mogao pregovarati. Tekst ugovora sastavila je banka. On da je u vrijeme potpisivanja ugovora, kao i danas, zaposlen u trgovačkom društvu A.K.Z. d.o.o. Kada mu se predočava sadržaj odredbe čl.6. Ugovora o kreditu, odgovara da on o toj odredbi doista ne zna ništa, nisu o njoj posebno pregovarali, niti mu je itko u banci uopće skrenuo pažnju na tu odredbu. Nije mu poznato da bi zaposlenici A.K.Z. - a imali neki posebni tretman, odnosno spadali u neku posebnu kategoriju klijenata. Primao je od banke obavijesti o promjenama kamatne stope, međutim u tim obavijestima se nisu navodili razlozi promjene.

Naveo je da je ugovor pročitao prije potpisivanja. Nitko u banci nije mu objasnio niti jednu odredbu ugovora, a može reći da mu sve odredbe nisu bile jasne, on je po struci trgovac i vozač. Nisu mu u banci spominjali mogućnost ovakve promjene kamatne stope. Može reći da mu je sklapanje aneksa od strane banke gotovo nametnuto, tekst ugovora je pročitao iako mu nije bio u cijelosti jasan, nije tražio dodatna pojašnjenja. Ne sjeća se da je uz aneks dobio izračun konverzije. Stan koji je kupio i namjestio sredstvima kredita koristi isključivo za stanovanje. Jedina kamatna stopa za koju je smatrao da se primjenjuje na ovaj ugovor je kamata od 3,88%. U banci mu prilikom sklapanja ugovora nisu spomenuli visinu niti jedne druge kamatne stope. Nisu mu spomenuli koliko iznosi komercijalna kamatna stopa, kao niti kamatna stopa za kredite za mlade, kao niti koliko iznosi kamatna stopa važeća za skupine klijenata kojoj je navodno pripadao u vrijeme odobravanja kredita. Nije mu poznato niti su mu u banci rekli da pripada nekoj posebnoj skupini klijenata.

6. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Goranke Šmer Maraš, ispravka istog te Dopune istog od 21.7.2024., 10.12.2024. i 24.09.2025. (list 349-403, 405- 426 i 686-768 spisa) proizlazi da visina preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu od 3,88% p.a. za utuženo razdoblje ukupno iznosi 8.851,38 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6.

Preplate koje su nastale kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja važećeg na dan plaćanja svake rate/anuiteta, odnosno pozitivne tečajne razlike, ukupno iznose 9.151,56 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8.

Manje plaćene kamate po osnovi promjene kamate u razdoblju niže kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu ukupno iznose 699,73 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7.

Manje plaćeni anuiteti u razdoblju nižeg tečaja od početnog, odnosno negativne tečajne razlike, ukupno iznose 278,03 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 9.

U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. godine, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju iznosi 5.643,51 EUR, u kojem iznosu je viša nedospjela glavnica konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji.

Tuženik je tužitelju u konverziji na dan 30.09.2015. godine utvrdio preplatu u iznosu od 75,69 EUR.

Sukladno odredbama ZIDZPK (112/15) konverzija se provodila na način da se uzmu u obzir svi kunski iznosi koje je tužitelj uplatio po realiziranom (stvarno plaćanom) kreditu s vk u CHF sa svim izmjenama kamatnih stopa i tečaja po kreditu, a koji sadrže i iznose preplate anuiteta s osnova promjene kamatne stope i tečaja utvrđene ovim vještačenjem.

6.1. U ispravku nalaza vještak navodi da visina preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu od 3,88% p.a. za utuženo razdoblje ukupno iznosi 8.851,38 EUR kako je specificirano u stupcu 16 Tabele br. 1 ovog Ispravka nalaza i mišljenja. Manje plaćene kamate po osnovi promjene kamate u razdoblju niže kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu ukupno iznose 699,73 EUR kako je specificirano u stupcu 16 Tabele br. 2 ovog Ispravka nalaza i mišljenja.

6.2. U Dopuni nalaza i mišljenja vještak navodi da zatezna kamata obračunata na svaki pojedinačni iznos preplate s osnova promjene kamatne stope za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznosi 5.548,09 EUR kako je specificirano u stupcu 4 Tabele br. 1 ove Dopune nalaza i mišljenja.

Zatezna kamata obračunata na svaki pojedinačni iznos preplate s osnova promjene tečaja (pozitivne tečajne razlike) za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznosi 2.942,68 EUR, kako je specificirano u stupcu 7 Tabele br. 1 ove Dopune nalaza i mišljenja.

Dakle, ukupna zatezna kamata obračunata na svaki preplaćeni iznos s osnova promjene kamatne stope i tečaja i to samo na pozitivne razlike do 30. rujna 2015. godine iznosi 8.490,77 EUR kako je specificirano u stupcu 9 Tabele br. 1 ove Dopune nalaza i mišljenja.

Kunska protuvrijednost nedospjele glavnice prema početnom otplatnom planu i obračunata po početnom tečaju iznosi 531.774,35 HRK.

Razlika između glavnice nakon konverzije 30.09.2015. godine, uzimajući u obzir početni tečaj i kamatnu stopu, odnosno glavnice utvrđene po početnom otplatnom planu i početnom tečaju iznosi 7.622,35 EUR, u kojem iznosu je viša konvertirana glavnica kredita.

Vještak ističe da nedospjele glavnice u odnosu na početni otplatni plan i početni tečaj prema prijedlogu tužitelja nije ispravno uspoređivati iz sljedećih razloga:

- utvrđenjem iznosa preplate u anuitetima iz prve i druge alineje zadaće vještačenja pod pretpostavkom ništetnosti kamatne stope i tečaja kako je utvrđeno predmetnim vještačenjem u suštini se otplaćivan kredit sveo na početni otplatni plan tj. početne uvjete kredita u pogledu kamatne stope i tečaja. Preostala nedospjela glavnica je različita u odnosu na početni otplatni plan, jer je zbog rasta kamatne stope iznos kamate u novom anuitetu veći, a glavnice manji, i obrnuto u slučaju niže kamatne stope. Posljedično, preostala nedospjela glavnica može biti viša ili niža,

- dakle, može se promatrati isključivo stvarni ostatak nedospjele glavnice kredita s vk u CHF koja je konvertirana, koja je iznosila 118.253,06 CHF i nedospjele glavnice konvertiranog kredita, a koja razlika iznosi 5.643,51 EUR, u kojem iznosu je viša nedospjela glavnica konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji.

Tuženik je izračun konverzije kredita izvršio ispravno i u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine.

Prilikom izračuna konverzije uzete su u obzir sve tužiteljeve kunske uplate vršene po realiziranom (stvarno plaćanom) kreditu s vk u CHF sa svim izmjenama kamatnih stopa i tečaja po njemu do 30.09.2015. godine. Dakle, obračun konverzije izvršen je uključujući i plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, odnosno iznosi utvrđeni pod prvom i drugom alinejom zadaće vještačenja. Ukupna razlika utvrđena vještačenjem na dan 30.09.2015. godine s uključenim samo pozitivnim razlikama s obračunatom zateznom kamatom te s umanjenjem za preplatu iz konverzije po tuženiku je sljedeće specifikacije:

- preplata s osnova promjenjive kamatne stope iznosi 8.851,38 EUR

- preplata s osnova promjene tečaja u anuitetima ukupno iznosi 9.151,56 EUR

- zatezna kamata obračunata na svaki preplaćeni iznos s osnova promjene kamatne stope i tečaja do 30. rujna 2015. godine umanjena za preplatu po tuženiku iz konverzije iznosi 8.415,08 EUR

- razlika u nedospjelim glavnicama iznosi 5.643,51 EUR,

a sve kako je specificirano u Tabeli br. 5 ove Dopune nalaza i mišljenja.

7. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Nakon provedenog vještačenja tužitelj precizira tužbeni zahtjev u djelu koji se odnosi na isplatu podneskom od dana 11.12.2024. (list 427-438 spisa) i to na način da s osnove promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika potražuje iznos od 8.851,38 eur, s snove promjene tečaja CHF potražuje iznos od 9.151,56 eur, te s osnove umanjene glavnice potražuje iznos od 5.643,51 eur sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7.1. Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtijeva iz podnesak tužitelja od 11.12.2024.

7.2. U podnesku od dana 12.11.2025. (list 813-818 spisa) tužitelj navodi da ustraje kod tužbenog zahtjeva preciziranog podneskom od 11.12.2024. Zbog izbjegavanja dvojbe da li je tužitelj oduzeo priznati iznos iz konverzije od svojeg potraživanja iz ove tužbe, tužitelj da ističe i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev sukladno dopunskom nalazu i mišljenju vještakinje od 24.09.2025. u kojem je preplata koju je tuženik priznao u konverziji oduzeta od zbrojenih zateznih kamata obračunatih na svaki preplaćeni iznos s osnova promjene kamatne stope i tečaja CHF na dan 30. rujna 2015. Stoga tužitelj osim utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora sada postavlja i zahtjev za isplatom u točkama 2-5 i to na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 8.851,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana 30.09.2025. do isplate s osnova promjenjive kamatne stope, iznos od 9.151,56 eur sa zateznom kamatom od dana 30.09.2025. s osnove promjene početnog tečaja CHF, iznos od 8.415,08 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana 01. listopada 2015. s osnova neisplaćene zatezne kamate obračunate na svaki preplaćeni iznos s osnove promjene kamatne stope i promjene početnog tečaja CHF iz točke 2 i 3, a koja je umanjena za priznatu preplatu iz konverzije, te iznos od 5.643,51 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 30.09.2025. s osnove razlike nedovoljno umanjene glavnice u provedenoj konverziji.

8. U podnescima od dana 22.4.2025. i 3.11.2025. (list 540-547 i 3.11.2025. (list 782- 783 spisa) tuženik je istaknuo svoje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, na koje primjedbe se vještakinja očitovala u podnesku od dana 15.1.2026. (list 891-892 spisa). U očitovanju na primjedbe tuženika vještakinja navodi da se svojim podneskom od 22. travnja 2025. godine tuženik očitovao na Nalaz i mišljenje vještaka navodeći kako je vještak prikazao veći iznos razlike od one koja se dobije kada se od ukupne tužiteljeve uplate odbije iznos anuiteta po početno ugovorenim uvjetima te kako je vještak vršio izračun samo razlike između kamata, te kako smatra da bi se ispravno prikazala predmetna razlika da je potrebno usporediti anuitete po primijenjenom otplatnom planu i anuitete po početno ugovorenim uvjetima.

Na navedenu primjedbu vještak se očituje kako je neosnovana. Naime tuženik predlaže neispravnu metodu izračuna na način da se usporede plaćeni anuiteti u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu za utvrđenje razlike s osnova promjene kamatne stope. Upravo iz razloga što se promjenom kamatne stope mijenja odnos kamate i otplatne glavnice u anuitetu nije ispravno uspoređivati anuitete već iznose kamata, a sve iz razloga što promjenom kamatne stope nastaje razlika u glavnici, a koju tužitelj duguje tuženiku u vidu nedospjele glavnice. Ukoliko se otplaćuje manje glavnice preostaje u nedospjeloj glavnici, a ukoliko otplaćuje više glavnice preostaje manja nedospjela glavnica. Ispravnu metodu izračuna za utvrđenje razlike s osnova promjene kamatne stope i tečaja vještak je obrazložio u Nalazu i mišljenju na stranici br. 10 i 11. Metodom izračuna kako to predlaže tuženik umanjuje se razlika kamate za razliku glavnice koju će tužitelj platiti tuženiku, odnosno takvim načinom izračuna došlo bi do dvostrukog obračuna.

Tuženik nadalje navodi primjedbu kako su u Nalazu i mišljenju neispravno navedeni datumi plaćanja. Na navedenu primjedbu vještak se očituje kako je neosnovana, jer je vještak kontrolom izračuna utvrdio da je ispravno prikazao datume plaćanja anuiteta sukladno tuženikovim ispravama, odnosno knjigovodstvenom prometu kredita – dokumentu Pregled prometa za klijenta ( list 24-31 spisa), te ih iskazao po svakom pojedinom mjesecu kako su stvarno knjigovodstveno evidentirana.

Tuženik je podnesku priložio vlastiti izračun razlika prema kojemu navodi kako je iznos razlike niži od vještakovog. Na navedenu primjedbu vještak se očituje kako je tuženik pogrešno iskazao izračun razlike s osnova promjene kamatne stope primjenjujući pogrešan način izračuna kojim je razliku kamate s osnova promjene kamatne stope umanjio za razliku glavnice u anuitetima, odnosno primijenio je pogrešan način izračuna kako je gore vještak obrazložio.

U pogledu tuženikova izračuna s osnova promjene tečaja tuženik je u pojedinim mjesecima prikazao neispravan uplaćen iznos i primijenjeni tečaj uslijed čega su proizašla manja odstupanja u odnosu na vještakov izračun.

Tuženik u svom podnesku osporava metodologiju koju je vještak koristio prilikom izračuna budući da je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile kunski kredit, te predlaže izračun razlika na način da se izračuni izvrše primjenjujući kamatnu stopu na kunske kredita u predmetnom razdoblju, a prema tablici kamatnih stopa dostavljenoj na ročištu održanom 06.07.2020. godine.

Na navedenu primjedbu vještak se očituje kako je neosnovana, jer je vještak primijenio parametre izračuna određene zadaćom vještačenja – početno ugovorena kamatna stopa i početni tečaj kredita s vk u CHF.

Svojim podneskom od 04. studenog 2025. godine tuženik prigovora i Dopuni nalaza i mišljenja navodeći kako je sukladno primjedbama iz podneska od 22. travnja 2025. godine pogrešan i izračun zateznih kamata iz Dopune nalaza i mišljenja.

Na navedenu primjedbu vještak se očituje kako je izvršio kontrolu izračuna, te su i izračuni zatezne kamate točni, sukladno gore navedenim očitovanjima vještaka na primjedbe iz podneska od 22. travnja 2025. godine.

Slijedom svega navedenog vještak se konačno očituje kako je vještačenje proveo sukladno određenoj mu zadaći, objektivno, prema pravilima znanosti i struke, te ostaje u cijelosti pri svom Nalazu i mišljenju, Ispravku i Dopuni nalaza i mišljenja.

9. Nakon očitovanja vještaka tuženik je na ročištu dana 21.1.2026. (list 893 spisa) naveo da nakon očitovanja vještaka tuženik nema daljnjih prigovora na nalaz vještaka.

10. Sud je dopustio preinaku tužbe učinjenu nakon zaključenja prethodnog postupka, temeljem odredbe članka 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s obzirom da je tužitelj tek nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja mogao postaviti konačni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu odnosno tek su provedenim vještačenjem utvrđeni obračuni tuženika, a pored toga preinaka je svrsishodna u smislu odredbe članka 190. st. 3. ZPP-a za konačno rješenje odnosa između stranaka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

11. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim te djelomično osnovanim eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

12. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i prednika tuženika, kao davatelja kredita 27. studenog 2006. zaključen Ugovor o kreditu br. 396-282/2006, a kojim ugovorom je u čl. 3. ugovorena kamatna stopa od 3,88%. U čl. 6. je ugovoreno da banka ugovorenu kamatnu stopu iz čl.3. neće mijenjati do 30.6.2007. ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ugovora. Ugovoreno je nadalje da je banka ovlašten za cijelo vrijeme otplate kredita promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog ugovora, te da su ugovorne strane suglasne da će se korisniku kredita ako se pridržava svih odredbi ovog Ugovora i ako mu nije prestao radni odnos u A.K.Z. d.o.o., 01.07.2007. promijeniti kamatna stopa na kamatnu stopu važeću za skupinu klijenata kojoj je korisnik kredita pripadao u vrijeme odobravanja kredita. Ugovoreno je nadalje da su ugovorne strane suglasne da će se korisniku kredita, ako se pridržava svih odredbi ovog ugovora, a prestao mu je radni odnos kod navedenog poslodavca nakon 30.6.2007. kamatna stopa promijeniti na kamatnu stopu važeću za „kredite za mlade“, a da se nakon promjene kamatne stope ista mijenja sukladno odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. oznake Pž – 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv pravnog prednika ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

14. Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1-7 među kojima i tuženika, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

15. Odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt- 249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo".

16. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt -575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.

17. VTSRH je donio novu Presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih osam tuženih banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

18. Vrhovni su RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev-2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

19. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

20. Odredbom čl. 81. st. 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

21. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. Citiranim odredbama ZPP-a propisan je direktni učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, prema stavu suda, a imajući u vidu i iskaz tužitelja osnovan je zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži utvrđenje ništenosti dijela odredbi čl.2, 4, 6 i 21, sve kako je to navedeno u izreci, dok nije osnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl.3. koji glasi: „Na iznos kredita iz čl.2. ovog Ugovora obračunavaju se kamate od 3,88% (slovima:tricijelihosamdesetosam posto) dekurzivno godišnje. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja“. Ovaj dio tužbenog zahtijeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 3 sud smatra neosnovanim jer navedena kamatna stopa od 3,88% nije ugovorena kao promjenjiva, te ne postoje razlozi iz kojeg bi tako ugovorena kamatna stopa bila ništetna. Osim toga i vještačenje u ovoj pravnoj stvari provedeno je sa zadaćom vještaku da izvrši obračun pod pretpostavkom da je za cijelo vrijeme važenja ugovora bila ugovorena kamatna stopa u visini od 3,88 %, a kojoj zadaći niti tužitelj nije prigovarao, kao uostalom niti nalazu i mišljenu vještaka te je nejasno iz kojeg razloga tužitelj ugovorenu kamatnu stopu od 3,88% smatra ništetnom. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana je u čl.6 i taj dio tužbenog zahtijeva je usvojen budući da se radi o ništetnoj odredbi. Imajući u vidu da je efektivna kamatna stopa (EKS) stvarna cijena kredita koja prikazuje ukupne troškove zaduživanja izražene kao godišnji postotak koja za razliku od nominalne stope, uključuje osnovne kamate, ali i sve dodatne naknade (npr. troškove obrade kredita, interkalarnu kamatu, troškove javnog bilježnika, procjene nekretnine i police osiguranja) , pa kako je utvrđena ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja utječe na ukupnu visinu efektivne kamatne stope osnovano tužitelj traži da se i taj dio odredbe čl. 21 ugovora utvrdi ništetnim, jer bez da mu je poznata visina kamatne stope tužitelj nije mogao znati koliko iznosi efektivna kamatna stopa.

23. Odluka u ovom postupku temelji se kako na individualizirano utvrđenim relevantnim činjenicama koje se odnose na predmetni Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka, tako i na relevantnim utvrđenjima iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava (čl. 502.c ZPP).

24. Iz provedenog postupka proizlazi dakle da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj, odnosno da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Ovo proizlazi iz iskaza tužitelja kojeg je sud u cijelosti prihvatio budući da je u skladu s ostalim provedenim dokaznima dok tuženik nije pružio dokaz da se o pojedinim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo.

25. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata mijenjao jedino navedenu visinu kamatne stope u ugovoru (čl.3) što mu je omogućeno odredbom čl.6. predmetnog ugovora, dok tužitelj nije bio obaviješten o razlozima i načinu donošenja odluke o povišenju kamatne stope, a što je u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i kao takva je nepoštena slijedom čega je taj dio ugovora po navedenim presudama utvrđen ništetnim pravnim poslom. Takva presuda prema odredbi čl. 138.a ZZP/03 obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

26. Nadalje je stav suda da je ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva te nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

27. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka. Stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutjela dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tuženik privlačio potrošače da konzumiraju upravo navedeni proizvod banke.

28. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci kao i cijena kredita budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obveznopravnih odnosa.

29. Sama činjenica da je postojala mogućnost odabira valute kao ni odluka da li će tužitelj uzeti kredit ili ne pod ponuđenim uvjetima banke ne znači da je postojala mogućnost pregovaranja.

30. Slijedom navedenog proizlazi da tužitelj osnovano traži utvrđenje ništenim dijela odredbi članaka u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, te da je tužitelj upoznat sa efektivnom kamatnom stopom, kako je to specificirano u izreci slijedom čega je djelomično usvojen tužbeni zahtjev te je odlučeno kao u točci I izreke.

31. Uvidom u Aneks uz Ugovor o kreditu broj 396-282/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 44-45 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen dana 09. veljače 2016. između tužitelja i tuženika. Utvrđeno je da je čl.2. ugovoreno da se sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovom izmjenama i dopunama, a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, ovim Aneksom regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Stranke sukladno izračunu konverzije utvrđuju stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 77.132,86 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke. Nadalje, stranke suglasno utvrđuju preplatu na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 570,32 kn koji iznos će se koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

32. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu valja ukazati na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026. u kojoj je dan odgovor na pitanje u odnosu na koje je tužitelju dopušteno izjavljivanje revizije i koji glasi:

"Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji".

33. Donošenjem ZID ZPK/15 uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. S obzirom da je vještačenjem u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da je tuženik izračun konverzije kredita izvršio ispravno i u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, neosnovano je isticanje tužitelja da se o sklapanju Aneksa ugovora kojim je izvršena konverzije nije pojedinačno pregovaralo budući da se isti temelji na zakonskim odredbama te drugačiji obračun konverzije od onoga koji je predvidio ZID ZPK/15 nije bio niti moguć odnosno da se vještačenjem utvrdilo da konverzija nije provedena u skladu sa odredbama ZID ZPK/15 tada bi prema stavu suda tužitelj s uspjehom mogao isticati navedene prigovore. Zakon je dakle propisao uvjete konverzije, a tužitelj je imao mogućnost izbora da li će pod jasno zakonom utvrđenim uvjetima sklopiti Aneks ugovora odnosno konvertirati ugovor o kreditu. S obzirom da je obračun konverzije izvršen u skladu s odredbom čl. 19c u svezi čl.19e ZID ZPK/15, o kojem načinu obračuna je tužitelj bio informiran prije sklapanja Aneksa budući da se radio o Zakonom utvrđenom načinu obračuna za zaključiti je da su stranke prilikom sklapanja Aneksa ugovora kojim je izvršena konverzija postupale u dobroj vjeri.

34. Stoga je sud odbio dio prvopostavljenog tužbenog zahtijeva kojim tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope, s osnova promjene tečaja CHF, te s osnove razlike nedovoljno umanjene glavnice slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke ove presude.

35. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

36. Istaknuti prigovor zastare sud smatra neosnovanim. U konkretnom slučaju radi se o restitucijskom zahtjevu te zastrani rok iznosi 5 godina. Podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/12 (u kojem postupku je tuženik bio stranka) došlo je do prekida zastare potraživanja koja proizlaze iz pojedinačno zaključenih ugovora o kreditima u vremenskom periodu obuhvaćenom kolektivnom tužbom (u tom vremenu sklopljen je i predmetni ugovor), te je zastara ponovno počela teći od pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku. Trgovački sudu u Zagrebu je u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača donio presudu posl.br.P-1401/12 dana 4. srpnja 2013.g. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima ugovara promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke. Ta je odluke postala pravomoćna 13. lipnja 2014.g. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu presuda je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta sudu neposredno dana 31. svibnja 2019.g. zastara nije nastupila.

36.1. Ovdje je za ukazati i na Zaključak građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. iz kojeg proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne nastupa tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

37. Stoga je sud usvojio dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtijeva u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zatezne kamate obračunate na svaki preplaćeni iznos s osnove promjene kamatne stope i promjene početnog tečaja CHF koje prema nalazu i mišljenju vještaka iznose 8.415,08 eur. Radi se o iznosu do kojeg se dolazi nakon umanjenja za preplatu priznatu iz konverzije, pa iako prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske potrošač ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi iz temeljnog ugovora bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji kako je tužitelj zatražio navedeni iznos umanjen za preplatu iz konverzije isti mu je i dosuđen, jer bi u suprotnom sud prekoračio tužbeni zahtjev. Na dosuđeni iznos tužitelju prema stavu suda pripadaju zatezne kamate temeljem čl. 31. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) od dana podnošenja tužbe sudu, dakle od dana 31. svibnja 2019., a ne od dana 01. listopada 2015. kako to tužitelj traži.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a u svezi s odredbom članka 155. istog Zakona.

38.1. Tužitelj je uspio u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u omjeru od 36% (tražio ukupno 23.646,45 eur, dosuđeno 8.415,08 eur), a u cijelosti u pogledu osnove zahtjeva, a koji uspjeh je sukladno čl.154. st.2. ZPP-a također potrebno cijeniti prilikom donošenja odluke o troškovima postupka. Dakle tužitelj je u konačnosti uspio u omjeru od 68% (36+100/2). Tuženik je uspio u omjeru od 32% (100-68). Stoga je od uspjeha tužitelja koji je veći oduzet postotak uspjeha tuženika te tužitelju dosuđen parnični trošak u omjeru od 36% (68-32).

38.2. Trošak tužitelja sastoji se troška sastava tužbe (500,00 eura; Tbr. 7 t.1 Tarife), sastava podneska od 12.11.2019., 04.6.2020., 2.10.2020., 11.12.2024., (500,00 eurx4; tbr.8.1. ), sastava podneska od 29.7.2022. (50,00 eur; tbr.8.4), sastava podnesaka od 19.2.2025., 16.5.2025., 12.11.2025. (250,00 eurx3; tbr.8.3), zastupanja na ročištu dana 12.11.2019. (250,00 eur; tbr.9.2.), zastupanja na ročištima dana 06.7.2020., 12.10.2020., 21.5.2025., 25.11.2025., 21.1.2026. (500,00 eurx5; tbr.9.1) što ukupno iznosi 6.050,00 eur odnosno uvećano za PDV (1.512,50 eur) 7.562,50 eur, te umanjeno razmjerno uspjehu u sporu (36%) 2.722,50 eur.

Tužitelju je u cijelosti valjalo priznati trošak vještačenja u iznosu od 800,00 eur kao neophodan za vođenje spora.

Trošak sudske pristojbe na tužbu (268,23 eur) tužitelju je dosuđen također umanjen razmjerno uspjehu u sporu, dakle u iznosu od 96,56 eur.

Ukupno je dakle tužitelju na ime troškova postupka dosuđen iznos od 3.619,06 eur sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

38.3. U preostalom dijelu u kojem nije u skladu s Tarifom zahtjev za naknadom troškova postupka je odbijen. Zatraženi trošak sastava podneska od 4.12.2020. tužitelju nije priznat budući da je ocjenjen kao nepotreban za vođenje spora jer je prijedlog zadaće vještaku tužitelj mogao staviti već u tužbi, u nekom od ranijih podnesaka ili na ročištu.

U Rijeci, 15. srpnja 2026.

S U D A C

mr.sc. Ana Zaborac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka istih.

Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.