Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 677/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 677/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. A. iz Z., OIB: , koju zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Z. d.d., Z., OIB: , koju zastupana punomoćnica M. K. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj -792/2022-2 od 1. kolovoza 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7687/19-26 od 26. travnja 2022., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 9.268,90 kuna sa zateznim kamatama tekućim od svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude (točka I. izreke), pod točkom II. izreke je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 34.024,11 kuna sa zateznim kamatama tekućim od svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate kako je to pobliže opisano u točki II. izreke prvostupanjske presude (točka II. izreke), a pod točkom III. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 11.029,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2022. do isplate sve u roku od 15 dana.

 

2.              Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke žalba tuženice odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3.              Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-249/2023-2 od 1. veljače 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj -792/2022-2 od 1. kolovoza 2022. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

 

              „Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“

 

4.              Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

5.              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6.              Revizija nije osnovana.

 

7.              U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga zakona zbog kojeg je dopuštena.

 

8.              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

9.              U ovoj revizijskoj fazi postupka je sporno treba li prilikom donošenja odluke uzeti u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku odnosno kada je tužiteljica uplatila manji iznos od onog tečaja koji je bio ugovoren prilikom sklapanja ugovora.

 

10.              Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojim je tražila isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli i po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope, na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka iz F. d.o.o. Pritom nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

 

11.              Prema shvaćanju drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju bilo bi neosnovano utvrđene iznose preplate umanjiti za tzv. negativnu razliku koja je proizašla zbog tečajne razlike CHF, u odnosu na koje tuženik nije postavio zahtjev ili prigovor prijeboja, a koja nije bila jasno predočena tužiteljici od strane tuženika pa stoga tuženik ne može imati koristi od svog nezakonitog postupanja.

 

12.              Suprotno navedenome, tuženica smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate. Pritom tuženica smatra da primjenom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 155/23 - dalje: ZOO) kada se vraća stečeno bez osnove valja uračunati ne samo korist koju je jedna strana imala od ništetne ugovorne odredbe već i eventualnu korist koju je druga strana imala od takve ništetne ugovorne odredbe.

 

13.              Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

 

14.              U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prije čijeg donošenja je sud odlučivao u proširenom vijeću prema čl. 390. st. 2. ZPP izraženo je sljedeće pravno shvaćanje koje ujedno predstavlja i odgovor na pitanje postavljeno i u ovom predmetu:

 

              "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

 

15.              Iz navedenog proizlazi da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.

 

16.              U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

 

17.              U ovom konkretnom predmetu tuženica samo osporava visinu potraživanja tužiteljice temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, smatrajući da je vještak prilikom izračuna iznosa koje je tužiteljica preplatila na ime takve ništetne odredbe trebao uzeti u obzir i iznose koje je tužiteljica manje platila u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije stavila prigovor u smislu shvaćanja izraženog kao pod točkom 14. ove presude.

 

18.              Stoga u konkretnom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate te je odluka nižestupanjskih sudova u skladu sa shvaćanjem ovog suda izraženo u odluci broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

 

19.              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 13. veljače 2024.

 

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu