Poslovni broj: Us I-1037/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, Lovretska 27, protiv tuženika, Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta, KLASA:UP/II-335-06/25-01/167, URBROJ:529-06-03-02/2-26-2 od 14.siječnja 2026. godine.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-335- 06/25-01/167, URBROJ:529-06-03-02/2-26-2 od 14.siječnja 2026. godine tužiteljica je u bitnom navela: da su rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje nezakonita i protivna odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o nasljeđivanju; da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je podnositeljica zahtjeva ŽG suvlasnica predmetne nekretnine, te da slijedom toga ima pravo tužiteljici uskratiti suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu; da iz spisa predmeta proizlazi da nije doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iz pokojne IG, da je ostavinski postupak prekinut i da su stranke upućene u parnični postupak, kao i da postoji sporo tome što ulazi u ostavinsku masu; da u trenutku donošenja osporenog rješenja od strane tuženika, nije bilo utvrđeno tko su suvlasnici predmetne nekretnine niti koliki su njihovi suvlasnički dijelovi, tako da tuženik svoju odluku temelji na pretpostavkama, a ne na utvrđenom pravnom statusu; da tuženik pogrešno primjenjuje članak 34. stavak 2. točka 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti kada zaključuje da tužiteljica ne ispunjava uvjete zbog nedostatka suglasnosti suvlasnika; da se navedena odredba može primijeniti isključivo u situaciji kada je nedvojbeno utvrđeno postojanje suvlasništva i identitet suvlasnika, što u konkretnom slučaju nije ispunjeno; da je tuženik svojim rješenjem povrijedio članak 8. i 47 Zakona o općem upravnom postupku jer nije utvrdio sve činjenice i okolnosti potrebne za donošenje zakonitog rješenja, a da je donio rješenje iako je bilo jasno da je pitanje vlasništva predmet sudskog postupka, čime je postupio preuranjeno i protivno načelu materijalne istine; da osoba koja nema nesporno utvrđen status suvlasnika, a da podnositeljica zahtjeva ŽG nema, ne može pravno valjano uskratiti bilo kakvu suglasnost ikome, pa tako ni tužiteljici za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, jer se ne može tražiti suglasnost osobe čije prava na suvlasništvo nije dokazano; da tuženik u obrazloženju svog rješenja navodi da se nasljedno pravo stječe smrću ostavitelja, ali da zanemaruje činjenicu da se prema trećima dokazuje rješenjem o nasljeđivanju, koje u ovom slučaju ne postoji, već postoji spor o ostavini; da je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede postupka od strane tuženika, tužiteljica dovedena u pravnu nesigurnost i protuzakonito joj je onemogućeno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Tužbenim zahtjevom zatražio je da se poništi osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je odgovorio na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod sadržaja osporenog rješenja. Naveo je da je neosnovan tužbeni navod da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na utvrđenje da je podnositeljica zahtjeva ŽG suvlasnica predmetne nekretnine te da stoga ima pravo tužiteljici uskratiti suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, koja činjenica da je odlučna za ukidanje odobrenja, s obzirom da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iz pok. IG nije doneseno, ostavinski postupak je prekinut te su stranke upućene u parnični postupak, odnosno postoji spor što ulazi u ostavinsku masu. Tuženik navodi da je navedena činjenica pravilno utvrđena budući da iz zapisnika sa ročišta provedenog u ostavinskoj raspravi dana 29. studenog 2022. godine te rješenja Općinskog suda u Splitu od 2. svibnja 2024. godine, kojim se prekida ostavinski postupak iza pok. IG te se tužiteljica i sin ostaviteljice FG upućuju pokrenuti parnični postupak protiv MG radi utvrđenja jesu li nekretnine u korist zakonskog nasljednika FG, kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s osnove bračne stečevine, dio ostavine ostaviteljice, proizlazi da je ostaviteljica iza sebe ostavila troje djece, među kojom i podnositeljicu zahtjeva za ukidanje MG koja je sukladno članku 3. stavku 1., članku 4. stavku 4. i članku 8. stavku 1. Zakona o nasljeđivanju, svoju majku naslijedila danom njezine smrti, te u smislu članka 141. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03,163/03,35/05,127/13,33/15. i 14/19) ima svojstvo sunasljednika zajedničara; da slijedom navedenog, ŽG, s obzirom na svojstvo sunasljednika zajedničara, zajedno sa ostalim sunasljednicima, do utvrđenja koliki dijelovi vlasničkog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, ima pravo upravljati i raspolagati svime što čini nasljedstvo tako i predmetnom kat. čest. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da nije osnovan tužbeni navod da se odredba članka 34. stavak 2. točka 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti primjenjuje kada je nedvojbeno utvrđeno postojanje suvlasnika i identitet suvlasnika, što u konkretnom slučaju nije ispunjeno, jer je imovina zajednička imovina nasljednika od časa smrti ostavitelja, stoga da tužiteljica bez suglasnosti MG ne može ispuniti uvjet iz članka 34. stavak 2. točka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti; da nije osnovan tužbeni navod da je tuženik rješenjem povrijedio članak 8. i 47 Zakona o općem upravnom postupku jer nije utvrdio sve činjenice i okolnosti potrebne za donošenje zakonitog rješenja, već da je odluku iako je bilo jasno da je pitanje vlasništva predmet sudskog postupka, čime je postupio preuranjeno i protivno načelu materijalne istine; da svaki zajedničar ima pravo glede stvari postavljati iste zahtjeve koje može postaviti vlasnik, što uključuje i pravo uskrate suglasnosti da se na nepodijeljenoj nekretnini u zajedničkom vlasništvu pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu; da je iznajmljivač dužan sve uvjete oz članka 34. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ispunjavati za sve vrijeme pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, stoga da tuženik nije potvrdio preuranjenu odluku prvostupanjskog tijela niti je postupio protivno načelu materijalne istine; da je tuženik prilikom rješavanja upravnih stvari iz svoje nadležnosti se dužan pridržavati odredbi ZV-u, te da pravna praksa od donošenja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2209/19-2 od 08. listopada 2020. godine, u kojoj je izražen pravni stav da je. kada se ugostiteljske usluge u domaćinstvu pružaju u ne etažiranoj zgradi te se radi o suvlasništvu u idealnim dijelovima, a ne o vlasništvu posebnog dijela nekretnine, potrebna suglasnost suvlasnika za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu; da navedeni stav potvrđuje da nije osnovan navod da je tuženik izašao iz okvira svoje nadležnosti i odlučio o pitanju iz nadležnosti suda; da analogno navedenom stavu VUS-a, tim više bi, u odnosu na zajedničko vlasništvo koje podrazumijeva jednoglasnost svih zajedničara u poslovima izvanredne uprave, proizlazila da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu potrebna suglasnost podnositeljice zahtjeva za ukidanje MG, koju tužiteljica ne može ishoditi. Tuženik je predložio da se tužba odbije i potvrdi osporeno rješenje.

3.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i promet, Odsjeka za turizam, Pododsjeka za kategorizaciju i minimalne uvjete-Kaštela, KLASA: UP/I-335-02/25-0301/0336, URBROJ: 2181-1-06-01-02/13-25-0004 od 22.liostopada 2025. godine.

Označenim prvostupanjskim rješenjem od 22. listopada 2025. godine ukinuto je privremeno rješenje, KLASA:UP/I-335-02/18-01/175, URBROJ:2181-01/03-18-3 od 09. travnja 2018. godine, izdano tužiteljici za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u smještajnom objektu vrste studio apartman, na adresi [adresa], jer se sunasljednica nekretnine u kojoj se nalazi predmetni smještajni objekt protivi da tužiteljica u njemu pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu, slijedom čega je tužiteljica prestala ispunjavati uvjet iz članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

4.Na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. srpnja 2026. godine nije pristupio nitko za tuženik iako su uredno pozvani a izostanak nisu opravdali, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika.

Zamjenica opunomoćenika tužiteljice je iskazala da ostaje u cijelosti kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Navela je da tužiteljica ugostiteljsku djelatnost u predmetnoj nekretnini obavlja kroz dulje razdoblje čemi se podnositeljica zahtjeva ŽG nije protivila, iz čega da proizlazi da je ista konkludentskim očitovanjem volje odobrila korištenje predmetnog objekta tužiteljici. Ponavlja da se u vezi predmetne nekretnine vodi sudski spor pa da je tuženik donoseći predmetno rješenje prejudicirao ishod tog sudskog postupka. Svakako ukoliko se u tom postupku i utvrdi da ŽG je suvlasnik predmetne nekretnine da bi njezin suvlasnički dio bio 1/12 dijela, da da je u takvim okolnostima neprihvatljivo dopustiti da podnositeljica zahtjeva ŽG sa minimalnim suvlasničkim djelom blokira gospodarsko korištenje predmetne nekretnine. Popisala je trošak sastava tužbe, te zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od 500 bodova, odnosno po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV od 25%.

5.U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 14.siječnja 2026. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem od 22. listopada 2025. godine zakonito ukinuto je privremeno rješenje, KLASA:UP/I-335-02/18-01/175, URBROJ:2181-01/03-18-3 od 09. travnja 2018. godine, izdano tužiteljici za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u smještajnom objektu vrste studio apartman, na adresi [adresa].

8.Sporno je među strankama da li je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da tužiteljica više ne ispunjava uvjet propisan člankom 34. stavak 2.Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj; 85/15, 121/16,99/18, 25/19,98/19, 32/20,42/20, 126/21. i 152/24, dalje: ZOUD-u) u vezi sa člankom 38. stavak 1. istog Zakona, odnosno da li je zakonito ukinuto privremeno rješenje od 09. travnja 2018. godine.

9.Člankom 34. stavkom 2. ZOUD-st propisano je da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz slijedeće uvjete:1.da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor i sl.) ili vlasnik zemljišta objekt za robinzonski smještaj, za kamp ili kamp odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu, 3. da građevina-objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnom propisu kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti, da objekt u kojem se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjet koji se odnosi na prethodnu suglasnost suvlasnika za kratkoročni najam sukladno propisu kojim se uređuje upravljanje i održavanje zgradama.

Člankom 38. st. 1. ZOUD-st propisano je da će se rješenje o odobrenju ukinuti rješenjem: 1. u slučaju smrti iznajmljivača, 2. u slučaju odjave pružanja ugostiteljskih usluga danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave nadležnom uredu, ako je iznajmljivač u odjavi utvrdio datum unatrag, te 3. ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. st. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

Prema članku 39. stavak 1.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96,68/98,22/00,73/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14,81/15. 94/17, dalje; ZV), svaki suvlasnik ima pravo odlučivati o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu.

Člankom 41. stavkom 1. ZV propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika. Stavkom 2. istog članka propisano je da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja.

10.Prema stanju spisa proizlazi da je privremenim rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA:UP/I-335-02/18-01/175, URBROJ: 2181-01/03-18-3 od 09. travnja 2018. godine tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u smještajnom objektu vrste studio apartman, na adresi [adresa], koji objekt se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica], Zk. ul. [broj ZK uloška],što je utvrđeno identifikacijom nekretnine.

11.Dana **.**.2025. ŽG, sestra tužiteljice, je dostavila zahtjev za ukidanje privremenog rješenja od 09. travnja 2018. godine izdano tužiteljici za pružanje usluga u domaćinstvu na navedenoj adresi, navodeći da je ona sunasljednica predmetne nekretnine, a da isto proizlazi iz zapisnika sa ročišta provedene ostavinskoj raspravi održanoj 29. studenog 2022. godine. Iz navedenog zapisnika proizlazi da je podnositeljica zahtjeva ŽG kći ostaviteljice pok. IG koja je bila u braku s TG, koji brak je prestao njegovom smrću, a u kojem braku je rođeno troje djece (podnositeljica zahtjeva ŽG, tužiteljica i FG); da je ostaviteljica ostavila oporuku koja je proglašena i koju je tužiteljica priznaje. Na zapisnik sa ostavinske rasprave tužiteljica je dala izjavu da priznaje predmetnu oporuku ostaviteljice kao istinitu i pravno valjanu, te da nema nikakvih potraživanja prema istoj dok u odnosu na imovinu koja nije obuhvaćena predmetnom oporukom izjavljuje da se prihvaća nasljednog dijela koji joj pripada po zakonu i da ga ustupa nasljedniku FG. U zapisniku se također navodi da imovinu ostaviteljice sačinjava i ¼ dijela kat. čest. br. [katastarska čestica] zgr. Zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12.Provedenom identifikacijom katastarskih čestica proizlazi da kat. čest. br. [katastarska čestica] (nova izmjera), upisana u Zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], odgovara kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] (stara izmjera) te kat. čest. br. [katastarska čestica] (stara izmjera), k. o. [katastarska općina].

13.Neosnovani su tužbeni navodi da sunasljednica i podnositeljica zahtjev ŽG, nije ovlaštena uskratiti tužiteljici suglasnost za pružanje usluga u domaćinstvu. Naime, podnositeljica zahtjeva ŽG, s obzirom na svojstvo sunasljednika zajedničara, zajedno sa ostalim sunasljednicima, do utvrđenja koliki dijelovi vlasničkog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, ima pravo upravljati i raspolagati svime što čini nasljedstvo tako i predmetnom kat. čest. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bez obzira na sudski postupak koji se vodi. Ostavina prelazi na nasljednike u samom trenutku ostaviteljičine smrti, a rješenje o nasljeđivanju je deklaratorni akt. Za vrijeme dok se rješenjem o nasljeđivanju ili odlukom suda, ostavina ne rasporedi donese, njome sunasljednici upravljaju kao zajedničkom imovinom dakle imaju ista prava na ostavinskoj imovini.

14.Iznajmljivanje nekretnine u turističke svrhe, radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti u domaćinstvu se smatra poslovima izvanredne uprave te je za takve poslove potrebna suglasnost svih suvlasnika.

Slijedom navedenog podnositeljica zahtjeva ŽG kao sunasljednica je imala zakonsku osnovu da uskrati suglasnost tužiteljici za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u domaćinstvu. Stoga, zakonito je prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem od 22. listopada 2025. godine ukinulo privremeno rješenje KLASA:UP/I-335-02/18- 01/175, URBROJ:2181-01/03-18-3od 09. travnja 2018. godine, radi čega je osporeno rješenje zakonito.

15.Nije od utjecaja navod tužiteljice da je ona predmetni objekt koristila za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u domaćinstvu kroz dulje vremensko razdoblje, čemu se nije protivila sunasljednica i podnositeljica zahtjeva ŽG, pa da je time ista iskazala svoju volju tj. suglasnost da tužiteljica obavlja navedenu djelatnost u predmetnom objektu.

U vezi sa navedenim istaći da je tužiteljici obavljanje ugostiteljske djelatnosti u domaćinstvu u predmetnoj nekretnini odobreno privremeno tj. dok se ne promjene okolnosti, budući da je tužiteljici obavljanje navedene djelatnosti u predmetnoj nekretnini odobreno je privremenim rješenjem, KLASA:UP/I-335-02/18-01/175, URBROJ:2181-01/03-18-3 od 09. travnja 2018. godine.

Kako je podnositeljica zahtjeva i sunasljednica ŽG, sestra tužiteljice dana 23. lipnja 2025. godine podnijela zahtjev za ukidanje privremenog rješenja od 09. travnja 2018. godine, okolnosti su se promijenilo, a pravo podnositeljice zahtjeva i sunasljednice MG se nije moglo zanemariti, budući da ona kao sunasljednica ima ovlast da osporava korištenje predmetne nekretnine, bez obzira što se u vezi iste vodi sudski spor, jer se u konkretnom slučaju sunasljednici-tom imovinom upravljaju kao zajedničkim vlasništvom, tj. traži se suglasnost sviju.

16.Prema stanju spisa proizlazi da je u ostavinskom postupku koji se vodio kod označenog javnog bilježnika rješenjem prekinut ostavinski postupak zbog spora o ostavinskoj imovini, te su tužiteljica i nasljednik FG upućeni da protiv podnositeljice zahtjeva i sunasljednice MG pokrenu parnicu radi dokazivanja svojih navoda i tvrdnji. S tim u vezi navesti je da se kod prekida ostavinskih postupaka radi spora oko ostavinske imovine u parnicu u pravilu upućuju nasljednici čije je pravo manje izgledno (vjerojatno).

17.Neosnovan je navod tužiteljica da ukoliko bi podnositeljica zahtjeva i sunasljednica ŽG bila suvlasnica da bi njezin suvlasnički dio bio samo 1/12 dijela pa da slijedom toga ne bi bilo opravdano da ona nedavanjem suglasnosti tužiteljici, blokira gospodarsko korištenje predmetne nekretnine radi obavljanja navedene djelatnosti od strane tužiteljice.

U vezi na navedenim prigovorom je navesti da Iznajmljivanje nekretnine u turističke svrhe, radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti u domaćinstvu se smatra poslovima izvanredne uprave te je za takve poslove potrebna suglasnost svih suvlasnika. Po navedenom postoji brojna sudska praksa prvostupanjskih upravnih sudova i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

18.Tuženik je u odgovoru na tužbi dao detaljno očitovanje po tužbenim navodima koje očitovanje u potpunosti prihvaća sud i radi ekonomičnosti ne nalazi potrebu da isto ponavlja.

19.Stoga, kako je osporeno rješenje zakonito, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17. i 110/21, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

20.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljičin zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 15. srpnja 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1.ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice, Mariju Vukoviću, Split, Lovretska 27,

- tuženiku Ministarstvu turizma RH, Zagreb, Prisavlje 14,

- u spis.