REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-260/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Kornelije Kallay Blažeković i Gorana Škugora kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RĆ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog RĆ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-91/2026 od 1. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog RĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je optuženi VĆ proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv javnog reda, i to protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano u članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11. i prisile prema službenoj osobi opisano u članku 314. stavku 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., a kažnjivo po članku 314. stavku 1. KZ/11. i osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, pod točkom I. izreke je, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.
– dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08, određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici broj R1078/2025 od 3. prosinca 2025., a produljen rješenjem tog suda broj Kov-389/2025 od 12. prosinca 2025., rješenjem broj Kov-389/2025 od 7. siječnja 2026. i rješenjem broj K-91/2026 od 25. ožujka 2026. Pod točkom II. izreke je određeno da se optuženiku u istražni zatvor uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. prosinca 2025., pa nadalje.
2. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi VĆ putem branitelja Ivana Župana, odvjetnika iz Zagreba, zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede načela razmjernosti i pogrešne primjene odredaba Zakona o kaznenom postupku koje uređuju istražni zatvor i blaže mjere za osiguranje prisutnosti okrivljenika u postupku“ s prijedlogom da se usvoji žalba te preinači pobijano rješenje na način da protiv optuženika ukine istražni zatvor i odredi njegovo puštanje na slobodu, odnosno da se preinači na način da se istražni zatvor zamijeni jednom ili više blažih mjera predviđenih Zakonom o kaznenom postupku, uključujući mjere opreza i/ili jamstvo, odnosno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj ističe da produljenje istražnog zatvora ne smije biti rezultat inercije postupka, niti okolnosti da je istražni zatvor ranije već bio određen ili produljen. Sud je bio dužan ispitati je li u ovoj fazi postupka, nakon proteka znatnog vremena, i dalje nužno primjenjivati najtežu mjeru ili se prisutnost optuženika može osigurati blažim mjerama, pa smatra da pobijano rješenje u tom dijelu nema dostatno obrazloženje
6. Razmatrajući razloge u pobijanom rješenju te žalbene navode, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom ni ne dovodi u pitanje, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza ili jamstvom.
6.1. Nadalje, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, protivno prigovorima žalitelja da su razlozi apstraktni, u svim njenim dijelovima izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Slijedom navedenog nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju sadržajno upire žalitelj jer je prvostupanjski sud izložio jasne i adekvatne razloge u odnosu na postojanje opasnosti od bijega i zbog čega se jedino istražnim zatvorom može prevenirati opasnost od bijega, a ne i blažim mjerama. Napominje se žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i/ili kvantitetom izloženih razloga, ne opravdava niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
7. Protivno daljnjim prigovorima žalitelja, i po ocijeni ovog suda, ispunjen je poseban uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani optuženika postoji realna i razumno predvidiva opasnost da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, mogao postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
7.1. Posebne okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega prvenstveno proizlaze iz činjenice da je optuženik državljanin Kraljevine Maroko, s prebivalištem u [adresa], a prema vlastitim navodima mu roditelji žive u [adresa]. Optuženik u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Stoga je očito kako je optuženik u Republiku Hrvatsku došao radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv i nepravomoćnom presudom proglašen krivim u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela za koje se tereti. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa da je za kaznena djela za koja je proglašen krivim osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine, što može biti dodatan motiv za napuštanje područja Republike Hrvatske. Sve navedeno u svojoj ukupnosti opravdava daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
7.2. Gore istaknute i pravilno utvrđene okolnosti, žalitelj zanemaruje kada prigovara kako je strano državljanstvo optuženika tek apstraktna okolnost, koja ne opravdava zaključak o njegovoj nedostupnosti. Isto tako, tvrdnjama kako nema okolnosti koje bi ukazivale na to da je optuženik pokušao izbjeći postupanje tijela kaznenog progona ili da bi to u budućnosti namjeravao učiniti, žalitelj ispušta iz vida da je optuženik pokušao pobjeći službenicima policije prilikom zaustavljanja, te je tek naknadno pronađen i uhićen, kada je pružao i aktivan otpor policijskim službenicima, pa je osuđen i za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. Također, paušalne žalbene tvrdnje o optuženikovoj spremnosti na suradnju s pravosudnim tijelima, nisu okolnosti koje bi, imajući u vidu ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, dovele u sumnju pravilnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Isto tako, neosnovano je žalbeno upiranje na optuženikovu vezanost za Talijansku Republiku. Naime, premda je ova država članica Europske unije, utvrđena opasnost od bijega optuženika ne odnosi se isključivo na države članice Europske unije niti je postojanje europskog uhidbenog naloga zakonom predviđena blaža mjera kojom se ostvaruje svrha istražnog zatvora. Pored toga, ovaj institut niti ne predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega, nego prisilnu mjeru osiguranja optuženikove nazočnosti. Uz navedeno, treba voditi računa i o tomu da je optuženik državljanin države koja nije članica Europske unije. Stoga je pravilno produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. radi opasnosti od bijega. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza čije određivanje žalitelj predlaže u žalbi ili jamstvom, a kako je to pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
8. Protivno i tom prigovoru žalitelja, nije povrijeđeno načelo razmjernosti imajući u vidu da je optuženik lišen slobode 3. prosinca 2025. i da je nepravomoćnom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, pri čemu se imala u vidu i potreba određivanja istražnog zatvora kao što se cijenilo i maksimalno trajanje istražnog zatvora sukladno članku 133. ZKP/08.
9. Slijedom svega navedenog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 14. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec
