REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJGORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-261/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Kornelije Kallay Blažeković kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Gorana Škugora kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Slavice Horvačić, u kaznenom predmetu protiv optuženika ZU i optuženika MU zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje: KZ/11), povodom žalbe optuženog MU protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K - 38/2021 od 5. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog MU odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim uvodno navedenim rješenjem nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je optuženi MU proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 243. stavka 1. i 3. KZ/11 te je na temelju članka 243. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca, pod točkom I. izreke je na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08) optuženom MU produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je određeno da se optuženiku MU u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. siječnja 2026. pa nadalje. Pod točkom III. izreke je određeno da istražni zatvor prema tom rješenju može trajati najdulje do pravomoćnosti presude odnosno do upućivanja na izdržavanje kazne po pravomoćnoj presudi, ali ne dulje od isteka maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavak 3. ZKP/08.
2. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi MU po branitelju Josipu Reljiću, odvjetniku u Zagrebu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, „pogrešne primjene odredaba ZKP -a o istražnom zatvoru“ kao i zbog povrede ustavnog i konvencijskog načela razmjernosti pri ograničavanju osobne slobode iz članka 22. Ustava Republike Hrvatske i članka 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor protiv optuženika MU. Podredno se predlaže da se istražni zatvor zamijeni jamstvom i mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08, odnosno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalbom se ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da su izostali konkretni razlozi o postojanju okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, a tako i zbog čega se ista svrha ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera ili jamstvom. Sadržajno se ističe i počinjenja bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP/08 jer žalitelj smatra da odluka nije valjano obrazložena što bi impliciralo nemogućnost podnošenja učinkovitog pravnog lijeka.
5.1. Protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge za postojanje općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, koji se žalbom ne osporava, a tako je i u točki 4. obrazloženja pobijanog rješenja naznačio razloge o postojanju posebnih okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu opasnost od bijega i zbog čega se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti mjerama opreza niti jamstvom. Jednako tko, s obzirom da sud smatra da se istražni zatvor ne može zamijeniti blažim mjerama niti jamstvom nije niti bio dužan određivati visinu jamstva,
6. Osporavajući postojanje opasnosti od bijega, žalitelj smatra da činjenica stranog državljanstva i da je optuženik uhićen u Beogradu tek nakon raspisivanja međunarodne tjeralice i izdavanja europskog uhidbenog naloga, nije dostatno za zaključak o postojanju opasnosti od bijega. Osim toga, optuženik je osuđen nepravomoćnom presudom i smatra da bi se mjerama opreza, a što bi bilo u skladu s načelom razmjernosti, zabranom napuštanja boravišta, obvezom redovitog javljanja određenoj policijskoj postaji, privremenim oduzimanjem putne i druge isprave za prijelaz državne granice i jamstvom u primjerenom novčanom iznosu, mogla ostvariti ista svrha. Također, nije se imalo u vidu da se optuženik nalazio u ekstradicijskom pritvoru od 1. kolovoza 2025. što je važno za načelo razmjernosti neovisno od toga što taj pritvor se ne uračunava u ukupno trajanje istražnog zatvora. Smatra da nepravomoćna presuda i izrečena kazna zatvora ne smiju biti okolnost koja je od utjecaja na ocjenu postojanja opasnosti od bijega.
7. Protivno prigovorima žalitelja, i po ocjeni ovoga suda, i nadalje postoje posebne okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu opasnost od bijega i time nedostupnosti optuženog MU pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Naime, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, optuženi MU je prilikom prvog ispitivanja 4. lipnja 2020. uredno upozoren da je dužan prijaviti svaku promjenu adrese prebivališta ili boravišta, kao i na zakonske posljedice uslijed nepostupanja po uputi te je tada kao adresu stanovanja naznačio [adresa], gdje prema vlastitim navodima živi 7 godina. Usprkos navedenom, tijekom postupka se dostava optužnice vratila s te adrese s napomenom pošte "obaviješten nije podigao pošiljku", kao što je zbog istog razloga vraćen i poziv za raspravu 21. travnja 2021., nakon čega je terenskom provjerom adrese utvrđeno da isti na toj adresi ne stanuje i da se više ne nalazi na teritoriju Republike Hrvatske, već da je prijavio prebivalište u [adresa]. No niti na toj adresi nije primio poziv povodom čega mu je i određen istražni zatvor, te je po raspisivanju međunarodne tjeralice i europskog uhidbenog naloga, uhićen u Beogradu, u Republici Srbiji tek 2025. godine, a u Republiku Hrvatsku izručen je 30. siječnja 2026. Dakle, iz gore navedenog je razvidno da ne samo da nije prebivao na adresi u [adresa], već mu se poziv nije mogao uručiti niti na adresu u [adresa] već je tek po raspisivanju međunarodne tjeralice uhićen u Republici Srbiji. Sve navedene okolnosti, a cijeneći pritom da je nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca što može biti dodatan motiv za napuštanje teritorija Republike Hrvatske, su posebne okolnosti koje ukazuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
7. Protivno prigovoru žalitelja, prvostupanjski sud je imajući u vidu odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08 razmotrio može li se ista svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ostvariti i blažim mjera. No, cijeneći sve utvrđene posebne okolnosti, osobito da optuženik nije obavijestio sud o promjeni adrese prebivališta i da je uhićen tek po raspisivanju međunarodne tjeralice i potom izručen Republici Hrvatskoj iz Republike Srbije, su argumenti zbog čega se ista svrha ne može ostvariti mjerama opreza niti jamstvom uopće.
8. Jednako tako nije povrijeđeno načelo razmjernosti pri čemu se ekstradicijski pritvor uračunava u kaznu, a ne i u ukupno trajanje istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku, a ovdje je i izrečena i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da nije došlo do povrede načela razmjernosti.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 14. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Kornelija Kallay Blažeković
