Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-706/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene ĐI, zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevetom iz članka 149. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe privatnog tužitelja AI podnesene protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj K-200/2023.-23 od 21. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatnog tužitelja AI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Gospiću, broj: K-200/2023.-23 od 21. srpnja 2025. na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) optužena ĐI oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu privatni tužitelj AI putem opunomoćenika Ivana Smokrovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri iz Rijeke zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbene navode privatnog tužitelja te da donese rješenje kojim će ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno podredno da, donese presudu kojom se preinačuje prvostupanjska presuda na način da se optuženicu proglasi krivom za učin predmetnog kaznenog djela i kazni sukladno zakonu.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba privatnog tužitelja nije osnovana.
6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je izreka presude nerazumljiva zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati. S tim u vezi ističe da je prvostupanjski sud oslobađajuću presudu temeljio na članku 453. ZKP koja sadrži više okolnosti temeljem kojih se može izreći presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe, a prvostupanjski je sud propustio naznačiti na temelju koje okolnosti je odlučio izreći oslobađajuću presudu. Naime, točno je da je u izreci presude naznačen članak 453. ZKP kao temelj za donošenje oslobađajuće presude, kao i da ovaj članak sadrži više odredbi, odnosno razloga za donošenje oslobađajuće presude, međutim, ne preciziranje osnova za donošenje oslobađajuće presude ne čini izreku presude nerazumljivom. U obrazloženju presude, a što je prvostupanjski sud vrlo jasno obrazložio, potrebno je navesti iz kojih točno razloga naznačenih u članku 453. ZKP je donesena prvostupanjska presuda. Iz točke 16. obrazloženja pob ijane presude jasno proizlazi da je nakon ocjene svakog pojedinačnog dokaza kao i svih izvedenih dokaza u njihovoj ukupnosti sud ocijenio da optužena ĐI nije postupala s izravnom namjerom i počinila kvalificirano kazneno djelo klevete kako se to navodi u privatnoj tužbi u članku 149. stavak 1. i 2. KZ/11. pa je na temelju članka 453. točka 3. ZKP donijeta oslobađajuća presuda.
7. Nastavno žalitelj ističe da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a vezano uz postupanje optuženice s izravnom namjerom i ispunjenje elementa javnosti, kao bitne sastavnice kvalificiranog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11., odnosno polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda vezano uz utvrđenje istaknutih elemenata terećenog kaznenog djela, što ukazuje na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da će ovi žalbeni navodi biti analizirani vezano uz žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Kazneno djelo klevete, a prema odredbi članka 149. KZ/11. čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili prenese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita, dok kazneno djelo iz stavka 149. stavak 2. KZ/11. čini onaj tko djelo iz stavka 1. počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba. Iz zakonskog opisa kaznenog djela klevete, dakle, proizlazi da se ovo kazneno djelo može počiniti samo s izravnom namjerom . S izravnom namjerom prema odredbi članka 28. stavak 2. KZ711. postupa počinitelj kada je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće ili je siguran u njihovo ostvarenje, što ukazuje da subjektivni element kaznenog djela klevete postoji kada je počinitelj znao za neistinitost činjenične tvrdnje koju iznosi, odnosno prenosi za drugu osobu te da je svjestan da se radi o činjeničnoj tvrdnji koja može naškoditi njezinoj časti i ugledu.
9. U konkretnom slučaju iz provedenih dokaza proizlazi da je podnesak koji sadrži klevetničke tvrdnje sastavio punomoćnik optuženice u parničnom postupku, odvjetnik Tomislav Mučnjak, da optuženica nije bila upoznata sa sadržajem podneska prije no što je isti poslan u sudski spis, za sadržaj podneska je saznala od privatnog tužitelja AI, na hodniku suda, kada joj je privatni tužitelj pokazao podnesak, a zbog sadržaja podneska je i otkazala punomoć odvjetniku Tomislavu Mučnjaku . Dakle, iako je sporni podnesak podnesen u ime optuženice, s obzirom da nije znala za sadržaj istog, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da nije dokazana namjera optuženice kao jedan od bitnih elemenata kaznenog djela klevete.
10. U odnosu na ispunjenje elementa javnosti, odnosno dostupnosti klevetničke izjave većem broju osoba, potrebnog za egzistenciju kvalificiranog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11. treba istaći da u konkretnom slučaju nisu ostvareni bitni elementi osnovnog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11. jer nije dokazana namjera optuženice, stoga nema razloga upuštati se u ocjenu jesu li klevetničke tvrdnje bile nekom dostupne, kada nisu ispunjeni bitni elementi osnovnog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11.
11. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka ili da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Slijedom navedenog, s obzirom da privatni tužitelj svojom žalbom nije osnovano osporio prvostupanjsku presudu, ovaj drugostupanjski je na temelju odredbe članka 482. ZKP odbio žalbu privatnog tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 14. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči
