Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-64/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IZ, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-963/2023-20 od 06. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog IZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi IZ zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – iz članka 190. stavak 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, te mu je na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode 22. srpnja 2022 u 9,45 sati do 22. srpnja 2022. u 19,30 sati.

3. Na temelju članka 190. stavak 8. KZ/11 od optuženika trajno se oduzima 99 stabljika biljke cannabis sativa tipa droge marihuana, koje su od imenovanog privremeno oduzete potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Kaštela, serijski broj: [serijski broj] od 22. srpnja 2022., a koji predmeti će se po pravomoćnosti ove presude uništiti.

4. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženika trajno se oduzima kanta od 15 kg, škare crne dužine 14 cm, bačve rezervoari 6 komada, oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela, serijski broj: [serijski broj] od 22. srpnja 2022., koji predmet će se po pravomoćnosti presude uništiti.

5. Na temelju članka 189. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženiku će se vratiti, po pravomoćnosti presude, ruksak u kojem se nalaze ključevi, novac i majica, sunčane naočale NN marke, a koji su od istog oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela, serijski broj: [serijski broj] od 22. srpnja 2022.

6. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 eura (slovima: tisućueura) u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

7. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Tajane Martinović Kapetanović, odvjetnice iz Kaštel Sućurca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona te zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

10. Žalba optuženika nije osnovana.

11. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP optuženik obrazlaže na način da je sud pobijanu presudu utemeljio na iskazima policijskih službenika za koje je naveo da su podudarni, iako iz njihovih iskaza proizlazi proturječnost o bitnim okolnostima, uslijed čega je presuda nerazumljiva, te tvrdi da se presuda temelji na nezakonitom dokazu pa smatra da je time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP.

12. Ukazuje na proturječnost u iskazima ispitanih svjedoka navodeći da u točki 26. obrazloženja pobijane presude sud navodi da policijski službenik EZ nije iskazao da je krenuo za uočenom osobom koja je bježala dok je svjedok KZ naveo da je kolega EZ krenuo za bjeguncem, ali se ne može sjetiti koliko je dugo za njim išao, te isto tako niti jedan policijski službenik osim EZ nije vidio o kome se radi, odnosno tko je bjegunac, a iz službenih bilješki na koje se sud poziva proizlazi proturječnost o mjestu na kojem su navedene stabljike zatečene. Međutim, nije u pravu optuženik da je na opisani način ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje, jer okolnost što svjedok EZ nije iskazao da je krenuo za uočenom osobom dok je svjedok KZ iskazao da je ovaj krenuo za bjeguncem nije odlučna okolnost koja se odnosi na počinjeno kazneno djelo, već se odnosi na postupanje policijskih službenika na mjestu događaja, pri čemu iskaz svjedoka EZ nije suprotan iskazu svjedoka KZ. Njihovi su iskazi o svim odlučnim činjenicama suglasni, jasni i međusobno podudarni pa je tako svjedok EZ naveo da su 22. srpnja 2022. postupali zajedno sa službenicima Službe kriminaliteta droga na način da je zajedno s kolegom KZ pristupao nasadima konoplje s brdovite strane, a kolege ZZ i FZ su došli sa sjeverne strane prema jugu preko parcele optuženikove majke, pa je na udaljenosti od oko 10 metara uočio optuženog IZ kojeg je sa sigurnošću prepoznao jer on radi i živi u [adresa] što je manja sredina te ga poznaje iz viđenja, te je u ruci držao kantu za zalijevanje stabljika i nalazio se unutar zapadne parcele sa nasadom marihuane, a kada su povikali da stane isti se dao u bijeg tako što je preskočio ogradni zid i nastavio bježati kroz šikaru. Suglasno je iskazivao svjedok KZ u bitnome navodeći da je s kolegom EZ pristupao spornoj parceli preko nepristupačnog terena, te je EZ išao ispred njega jer je poznavao teren, te je prvo čuo EZ da je povikao „eno ga“, te je vidio osobu koja se dala u bijeg, a kolega EZ je rekao da je to IZ kojeg poznaje, te je EZ krenuo za njim, ali ne zna koliko je dugo išao, jer on nije trčao za IZ s obzirom ne poznaje teren. Stoga, nije u pravu optuženik da su iskazi ove dvojice svjedoka proturječni, već upravo suprotno, njihovi su iskazi o načinu postupanja prije zaticanja optuženika na mjestu događaja i o identitetu počinitelja istovjetni.

13. Optuženik u žalbi ističe da iz iskaza policijskih službenika EZ, UZ, PZ i FZ proizlazi da optuženika kritične zgode nitko nije vidio osim svjedoka EZ, pa je nejasno u kojem se to bitnom djelu iskazi policijskih službenika podudaraju. Suprotno navedenoj tvrdnji, osim svjedoka EZ koji je naveo da je sto posto siguran da je na mjestu događaja s kantom u ruci vidio optuženika kojeg poznaje iz viđenja jer živi i radi u [adresa], isto je potvrdio svjedok KZ kojem je EZ rekao da je osoba koja se dala u bijeg sa nasada marihuane IZ kojeg poznaje, te svjedok PZ koji je naveo da su kolege EZ i FZ znali o kome se radi i da je to optuženi IZ te je čuo da kolega EZ viče da optuženik bježi. S obzirom na takve iskaze svjedoka, nije od utjecaja okolnost što svjedoci KZ i PZ nisu iskazali da je na mjestu događaja bio optuženik jer to nije niti moguće , s obzirom da ga od ranije ne poznaju, jer su na postupanje kao ispomoć kolegama iz PP Kaštela upućen i kao djelatnici Službe kriminaliteta droga. Stoga nije u pravu optuženik da je pobijana presuda nerazumljiva i da su iskazi policijskih službenika međusobno u nesuglasju.

14. Žalitelj u žalbi navodi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu i to na posebnim dokaznim radnjama tajnog praćenja optuženika bez valjanog naloga, te zaključuje da se presuda temelji na nezakonitom dokazu sukladno članku 10. stavak 1. i 2. točka 1. ZKP i tvrdi da su sve radnje poduzete nakon toga nezakonite, uključujući i vještačenje Centra za vještačenje, te je iste potrebno izdvojiti iz spisa. Smatra da su policijski službenici provodili izvide kaznenog djela protivno članku 332. ZKP. Smatra da su policijski službenici postupali protivno članku 80. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, koju odredbu citira.

15. Protivno iznesenim žalbenim tvrdnjama optuženika da su policijski službenici provodili posebne dokazne radnje bez valjanog naloga, ali i da su provodili izvide kaznenog djela i postupali protivno odredbama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, postupanje policijskih službenika bilo je zakonito i sukladno odredbama ZKP. Naime, iz sastavljenih službenih bilješki policijskih službenika prije zaticanja optuženika na mjestu događaja, te iskaza policijskih službenika ispitanih u svojstvu svjedoka, proizlazi da su policijski službenici od lipnja 2022. poduzimali izvide sukladno članku 207. ZKP u cilju da se pronađe počinitelj kaznenog djela koji je uzgojio drogu marihuanu, da se osiguraju i otkriju tragovi kaznenog djela i predmeti koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica, te su policijski službenici sukladno članku 207. stavak 3. ZKP o činjenicama i okolnostima koje su poduzimali tijekom kriminalističkog istraživanja, sastavili službene zabilješke. Stoga nije u pravu optuženik da su policijski službenici provodili posebne dokazne radnje bez valjanog naloga, niti da su provodili izvide protivno članku 332. ZKP, već su postupali zakonito o čemu su sastavili službene zabilješke, koje protivno žalbenim navodima, nisu nezakoniti dokazi.

16. Zbog navedenog nije prihvaćena žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je izreka presude jasna i suglasna razlozima, te su u istoj navedeni jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama bez proturječja, kao i analiza i ocjena proturječnih dokaza. Jednako tako, nije prihvaćena žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP, jer se presuda ne temelji na nezakonitom dokazu.

17. Osporavajući utvrđeno činjenično stanje optuženik smatra da nije dokazano da je on počinitelj kaznenog djela, te da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazima policijskih službenika, te zbog okolnosti „što je prečesto viđen u blizini navedenih parcela na kojima je zasađena konoplja“, a pretragom njegovog doma i automobila nije pronađeno ništa s čime bi ga se moglo povezati sa kaznenim djelom za koje je proglašen krivim. Žalitelj iznosi svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza, zaključno smatrajući da nema dokaza da je on počinio navedeno kazneno djelo.

18. Međutim, suprotno iznesenim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice u odnosu na inkriminirano kazneno djelo, te je potom izveo pravilan zaključak o krivnji optuženika za počinjeno kazneno protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – iz članka 190. stavak 2. KZ/11.

19. Nije u pravu žalitelj da u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da je upravo optuženik počinitelj kaznenog djela. Pravilnim prihvaćenjem u bitnome suglasnih iskaza svjedoka policijskih službenika koji su iskazali da je na mjestu događaja, odnosno na mjestu nasada uzgojenih stabljika biljke cannabis sativa, tipa droge marihuana, zatečen upravo optuženik s kantom u ruci za zalijevanje stabljika konoplje, da je uočivši policijske službenike pobjegao, da su mu prilikom bijega ispale sunčane naočale i ključevi, da su policijski službenici i prije zaticanja optuženika na mjestu događaja provodili izvide te u više navrata uočili optuženika na istim parcelama i vozilo kojim se koristi marke Toyota model Rav4 reg. oznake [registarska oznaka] u neposrednoj blizini tih parcela, uz okolnost da je optuženik dolaskom policijskih službenika na parcelu sa zasađenim biljkama marihuane pobjegao, a protekom oko dva sata došao na adresu prebivališta kojom prilikom su na njemu bile vidljive svježe ogrebotine po rukama i licu, pri čemu su iskazi policijskih službenika u skladu sa sadržajem službenih bilješki o provedenim izvidima, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da je upravo optuženik počinitelj ovog kaznenog djela, odnosno da je upravo on u cilju uzgoja radi daljnje preprodaje zasadio, zalijevao, gnojio i uzgojio 99 stabljika biljke cannabis sativa tipa droge marihuana, a da se radi o navedenoj drogi utvrđeno je provedenim toksikološkim vještačenjem. Zbog navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

20. Iako optuženik u žalbi navodi da žalbu podnosi i zbog odluke o kazni, navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže, no s obzirom žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

21. Prvostupanjski je sud prilikom odluke o kazni pravilno utvrdio i ispravno vrednovao sve one okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje su od važnost za proces individualizacije kazne, pa je tako kao olakotno cijenio optuženiku da je neosuđivana osoba, a otegotnim mu je cijenio visok stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, odnosno zdravlja ljudi, pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno ( u cilju ostvarenja „lake“ zarade), kao i veću količinu uzgojene droge jer se radi o uzgoju 99 stabljika biljaka tipe droge marihuana.

22. Stoga je polazeći od stupnja krivnje, jačine ugrožavanja zaštićenog dobra i svrhe kažnjavanja, uz utvrđene okolnosti iz članka 47. KZ/11, optuženiku osnovano izrečena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, te je primijenjena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno dje lo. Izrečena djelomična uvjetna osuda, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u svemu je primjerena kaznena sankcija, podobna za ostvarenje propisane svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te primjerena težini i posljedicama kaznenog djela.

23. S obzirom na imovinske prilike optuženika, te cijeneći složenost i trajanje postupka, pravilno je prvostupanjski sud obvezao optuženika na plaćanje troškova kaznenog postupka na ime provedenog toksikološkog vještačenja i troškova paušala, jer nisu utvrđene okolnosti iz članka 148. stavak 6. ZKP za odluku o oslobođenju optuženika od obveze naknade troškova postupka.

24. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević