Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2107/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. tužitelja OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Tokić, odvjetnik iz Dubrovnika, radi utvrđenja prava vlasništva , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-102/2022- 54 od 4. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika ČČ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-102/2022-54 od 4. ožujka 2025. godine

II Odbija se zahtjev 1. tužiteljice IČ i 2.tužitelja OČ za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da su 1. i 2.tužitelji, svaki za po 1/2 dijela, suvlasnici novoformirane k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 352 m2 (stambena zgrada [adresa]. površine 114 m2, pomoćna zgrada površine 11 m2 i dvorište površine 227 m2) i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 104 m2 ([adresa], oranica), te je tuženik dužan trpjeti provedbu prijavnog lista koji je 1. lipnja 2021. pod klasom 932-06/21-02/494 potvrdila Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Dubrovnik, uz upis prava vlasništva tužitelja na novoformiranim k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svakog za po 1/2 dijela, te se nalaže tuženiku naknaditi 1. i 2. tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 3.580,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih razloga navedenih u članku 353. st. 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda prenači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu 1. i 2. tužitelji predlažu da se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, te traže trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede iz odredbe članka 354. stav 2. toč.11. ZPP, na koje ukazuje tuženik, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničkog postupka iz članka 354. stav 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stav 2. ZPP-a.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe članka 8. ZPP, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja da se utvrdi da su oni suvlasnici predmetnih nekretnina svaki u 1/2 dijela, te da je tuženik dužan trpjeti provedbu prijavnog lista potvrđenog od Državne geodetske uprave, područnog ureda za katastar [adresa], uz upis prava vlasništva 1. i 2. tužitelja na novoformiranim predmetnim česticama, svakog u 1/2 dijela, uz naknadu troška parničkog postupka.

10. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kome se glede neke stvari ispune zakonom predviđene pretpostavke stječe samim time pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjen ja tih pretpostavki, pa pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke stjecanja dosjelosti.

11. Tužitelji navode da su oni 1974. godine, uz ostale nekretnine za koje su upisani kao vlasnici, kupili i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to njezin krajnji južni dio u površini od 80m2, te odmah po kupnji ogradili taj dio nekretnine ogradnim zidom visine od oko 1.5 – 2m i cijelom dužinom do ruba čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji zid taj kupljeni dio predmetne čestice dijeli od ostalog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Prednik 1. i 2. tužitelja poslao je pismo EČ, KČ i BČ **.**.2007., u kojem je naveo da je njima dobro poznato da su prednik 1. i 2. tužitelja, te 1. i 2. tužitelji preko trideset godina u posjedu predmetnog dijela navedene čestice jer da su odmah po dolasku na [adresa] ogradili betonskim zidovima sporni dio parcele, te napravili pregradne betonske zidove, a te navode iz pisma su Izjavom od **.**.2007. EČ, BČ i KČ potvrdili.

13. Iz toga jasno proizlazi da su u momentu sastavljanja navedene Izjave, 1. i 2. tužitelji kao i njihov prednik, već trideset godina bili u posjedu spornog dijela predmetne čestice, čime su potvrđeni navodi 1. i 2. tužitelja da su oni u posjedu tog dijela predmetne nekretnine od 1974. godine.

14. To su 1. i 2. tužitelj naveli i u svojim iskazima datim na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. veljače 2023., kojem je prisustvovao osobno tuženik, međutim on na taj njihov iskaz nije imao primjedbi, pa je neosnovan njegov žalbeni navod da 1. i 2. tužitelj nisu dokazali trajanje posjeda.

15. Osim toga, to je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja AČ, koja je navela da su tužitelji kupili kuću negdje između 1975. i 1980. godine, ali je navela da ona nikada nije vidjela zid između dva dijela predmetne parcele.

16. Prema tome, nedvojbeno je da su 1. i 2. tužitelji u nesmetanom posjedu spornog dijela nekretnine od 1974. godine, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

17. Pri tome činjenica da je KČ 1994. godine lišen u potpunosti poslovne sposobnosti, nije odlučna, budući da izjava koju je potpisao ne predstavlja neki pravni posao koji je zaključila poslovno nesposobna osoba, niti se na temelju te izjave steklo neko pravo 1. i 2. tužitelja, nego je ista služila samo kao potvrda da su tužitelji stupili u posjed predmetnog dijela nekretnine, od kad su ju kupili, odnosno od 1974. godine.

18. S obzirom da su 1. i 2. tužitelji navedeni dio predmetne nekretnine držali u posjedu od 1974. godine, to su prema odredbi članka 388. stav 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava, pa se pretpostavke za dosijedanje na predmetnom dijelu nekretnine ocjenjuju u smislu odredbe paragrafa 1468 tada važećeg Općeg građanskog zakonika (OGZ), koji se kao pravno pravilo na temelju zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (NN 71/91) primjenjuju na stjecanje vlasništva dosjelošću u ovom postupku.

19. Prema pravnom pravilu paragrafa 1460 OGZ za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću uvjet je da posjed bude zakonit, pošten i istinit i da traje zakonom određeno vrijeme, a prema pravnom pravilu paragrafa 1463 OGZ posjed mora biti pošten.

20. Isto tako, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 dalje, ZOVO) potrebno je da su ispunjene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebne za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te se sukladno odredbi članka 28. stav 2. ZOVO traži posjed određene kvalitete u vidu savjesnog (poštenog) i zakonitog posjeda, a takav posjed postoji ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja i kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, sukladno odredbi članka 72. stav 1. i 2. ZOVO.

21. I prema odredbi članka 159. stav 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dosjelošću se stječe vlasništvo samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnik te stvari.

22. Stoga je za redovnu dosjelost potrebno da je posjed stjecatelja bio određene kakvoće, sukladno odredbi članka 18. stav 1-3 ZVDSP, to jest da je zakonit, istinit, odnosno pošten, dok je za izvanrednu dosjelost potrebno da je posjed bio barem pošten.

23. Prema tome, imajući u vidu da su 1. i 2. tužitelj u posjedu spornog dijela predmetne nekretnine od 1974. godine, te da je njihov posjed bio zakonit, istinit i pošten, to su se ispunile pretpostavke za redovnu dosjelost već 1984. godine, odnosno da je njihov posjed bio samo pošten pretpostavke za izvanrednu dosjelost ispunile su se 1994. godine.

24. Navod tuženika da je on predmetnu nekretninu stekao povjerenjem u zemljišne knjige, te da nije imao fizičku mogućnost detaljno pregledati spornu nekretninu i utvrditi granice iste s obzirom da je nekretnina bila u izrazito zapuštenom stanju i neprohodna, te da zbog toga nije vidio sporni zid, nije osnovan, budući da je dužnost tuženika kao kupca bila da pregleda cijelu nekretninu, te na temelju okolnosti utvrdi je li zemljišno knjižno stanje odgovara stanju na terenu.

25. Nije uvjerljiv navod tuženika da nije vidio predmetni zid, budući da je sud na očevidu utvrdio postojanje ogradnog zida koji je starije građe i koji dijeli zemljište na dva potpuno odvojena dijela, te da se običnim pogledom moglo utvrditi da je dio dvorišta uz kuću tužitelja potpuno odvojen od dijela dvorišta uz kuću tuženika , a postojanje zida koji dijeli ta dva dijela je ne samo vidljiva iz činjenice da se isti naslanja na zid prema javnom putu, nego već iz razloga da je dvorište kuće 1. i 2. tužitelja uređeno, na njemu su posađeni agrumi, za razliku od dvorišta iznad kuće tuženika koje je zapušteno.

26. Stoga i ovaj sud smatra pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da nije uvjerljivo da je tuženik kupio nekretninu, a da prethodno nije obišao vanjske granice iste i uočio visoki betonirani zid starije gradnje. Tim više što se na sporni dio zemljišta može pristupiti isključivo s nekretnine 1. i 2. tužitelja i da je predmetni dio nekretnine u funkciji ograđene okućnice kuće tužitelja.

27. Neosnovano je pozivanje tuženika na povjerenje u zemljišne knjige, budući da načelo povjerenja u zemljišne knjige, sukladno odredbi čl. 122. st. 1. i 2. ZVDSP, štiti samo stjecatelja koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i koji nije znao, niti je s s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da stanje u zemljišnoj knjizi ne odgovara stanju na terenu i u kojem opsegu predmetna nekretnina pripada prodavatelju. Međutim, kako je utvrđeno da na terenu postoji izgrađen zid koji je vidljiv i koji odvaja dio čestice koju očigledno netko drugi koristi, to je tuženik morao posumnjati u z.k. stanje, pa kako je unatoč tome kupio i taj dio predmetne nekretnine, to je očito da prilikom kupnje nije postupao u dobroj vjeri.

28. Pri tome navod tuženika da ni geodetsko vještačenje ne pruža pouzdan temelj za identifikaciju spornog dijela zemljišta, nije osnovan, budući da je vještak naveo da su mala odstupanja do kojih dolazi prilikom prikazivanje granica na skici samog mjesta neznatna i u granicama su točnosti geodetskih mjerenja.

29. Stoga je neosnovan žalbeni navod da identitet zemljišta nije valjano definiran pa da ne postoji dovoljna identifikacija objekta dosjelosti, budući da to proizlazi iz rješenja o utvrđivanju građevne čestice od 8. travnja 2019. godine.

30. Prema tome, iz svega navedenog jasno proizlazi da su 1. i 2. tužitelj dosjelošću stekli predmetni dio nekretnine, a s obzirom na to da je došlo do promjene oblika predmetne čest. zem. [katastarska čestica], na način da dio navedene čestice u površini od 80 m2 ulazi u sastav novoformirane kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to je pravilno sud prvog stupnja prihvatio zahtjev da je tuženik dužan trpjeti provedbu prijavnog lista koju je potvrdila Državna geodetska uprava, područni ured za katastar, uz upis prava vlasništva 1. i 2. tužitelja na novoformiranoj toj katastarskoj čestici, kao i čestici [katastarska čestica], svakog u 1/2 dijela.

31. Neosnovano tuženik navodi da se pobijana presuda temelji na pretpostavci da je tuženik jedini vlasnik predmetne nekretnine a da on to nije jer je suvlasnik, budući da iz izreke presude jasno proizlazi da je tuženik dužan trpjeti provedbu prijavnog lista na temelju kojeg dio navedene čestice čest. zem. [katastarska čestica] za koju je on upisan kao vlasnik, u površini od 80 m2 ulazi u sastav novoformirane kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i za koju, uz novoformiranu česticu [katastarska čestica], tužitelji traže upis prava vlasništva svakog u jednoj polovini dijela.

32. Stoga je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev, pa svi suprotni navodi u žalbi tuženika nisu osnovani, zbog čega je valjalo na temelju odredbe članka 368. stav 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

33. Tužiteljima nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer za vođenje ovog postupka taj trošak nije bio potreban (član 155. stav 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb