Poslovni broj: K-1900/2024-65

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonije Majhen, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog BĐ, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 144/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO -DO- 1677/24 od 29. listopada 2024., nakon održane javne rasprave 14. srpnja 2026., u prisutnosti državnoodvjetničkog savjetnika OKDO-a u Zagrebu BĐB, optuženog BĐ i branitelja optuženog odvjetnika Nikole Uzura, dana 17. srpnja 2026., objavio je, a 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i Đ, rođen 7. lipnja, 1995. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, neoženjen, bez djece, trgovac, sa završenom SSS, lošeg imovnog stanja, zaposlen honorarno s mjesečnom zaradom oko 300,00 eura, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

- u razdoblju od svibnja 2024. do 29. srpnja 2024., u Zagrebu, u nakani da uznemiri i uspostavi neželjeni kontakt s bivšom intimnom partnericom ĐĐB, dolazio na njezinu adresu stanovanja, [adresa], iako je znao da ĐĐB s njim ne želi nikakav kontakt, da bi ju zatim gotovo svakodnevno zvao i slao joj veći broj SMS poruka s raznih brojeva telefona i to: [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], kojima se koristio, na njezin broj telefona [broj telefona], a u porukama koje je istoj slao je navodio da je neinteligentna, niskobudžetna drolja za jednu noć, ubojica djece, da je ubila dijete od četiri mjeseca i to tri puta, da je beskarakterni fuj, da ide od kurca do kurca, da je ciganštura matora, odron izjebani, monstrum željan kurca, da nema tko nije otresao kurac o nju, da prati njezin svaki izlazak, da će ga moliti za mir na koljenima, da ju prati i da je pod nadzorom 24 sata, da ima slike i lokacije, da je on iskusan igrač, a unatoč tome što mu je ista u više navrata rekla da ne želi nikakvu komunikaciju, da bi zatim s raznih korisničkih računa mrežne aplikacije „Instagram“ i putem Whatss Appa“ upućivao poruke prijateljima ĐĐB, u kojima je istima govorio da je ĐĐB kurva, da ih iskorištava, a također je u svibnju 2024. kada mu je imenovana rekla da želi prekinuti njihovu vezu počeo udarati glavom u okvir kreveta, tuči samoga sebe šakama po glavi, na koji si je način nanio ozlijede i kojom prilikom je krvario, da bih potom rekao da će se ubiti, da će uzeti pištolj i „roknut se“, da bi zatim dolazio na adresi stanovanja ĐĐB, [adresa], te joj govorio da će ju ubiti ako prekine vezu s njime, a zatim joj upućivao više telefonskih poziva u kojima joj je govorio da je on L i da kada uzme nešto pod svoje da je to njegovo i Božje te kako ona nema pravo živjeti i hodati po svijetu te kako će upoznati tko je on, na koji način je kod ĐĐB izazvao osjećaj nelagode i tjeskobe te straha za vlastiti život i sigurnost,

- dakle, s drugom osobom uspostavljao neželjeni kontakt te ju na drugi način zastrašivao i kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem – opisano po članku 140. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 140. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 140. stavak 2. KZ/11 optuženi BĐ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 9 (DEVET) MJESECI.

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom BĐ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom BĐ se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. rujna 2024. do 2. prosinca 2024.

V. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

VI. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženom koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja izrečenom uz uvjetnu osudu.

VII. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi BĐ se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, dok je na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 dužan naknaditi nužne izdatke oštećene te nagradu i nužne izdatke njezina opunomoćenika koji iznos će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog BĐ, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11.

2. Optuženi BĐ pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je izlist poziva i poruka s društvenih mreža (list 22-84 spisa), potvrda i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 9. kolovoza 2024. (list 90-91 spisa), zapisnik s ročišta od 2. rujna 2024. (list 135-136 spisa), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 26. rujna 2024., sa izvješćem od 17. listopada 2024. (list 194-198 spisa), potvrda Klinike za psihijatriju Vrapče od 9. prosinca 2024. (list 419 spisa), potvrda Kliničkog bolničkog centra Rijeka od 13. prosinca 2024. (list 420 spisa) i uvjerenje o vlasništvu vozila od 19. veljače 2026., list (421 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi oštećene ĐĐ (ranije ĐĐB) od 30. kolovoza 2024. (list 151-153 spisa), 12. prosinca 2025. (list 384-389 spisa) i 19. veljače 2026. (list 393-395 spisa), nalazi i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Darka Marčinka od 3. rujna 2024. (list 146-149 spisa) i 15. travnja 2026. (list 402-403 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 415-418 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da onoga dana kada je uhićen da je došlo više policijskih službenika u njegovu kuću, isti su bili naoružani do zuba te su došli sa nekim spisom vezano za provođenje pretrage iz razloga da je navodno u Zagrebu počinio kazneno djelo prijetnje na štetu neke ženske osobe. Nije znao što se događa te je odveden u Zagreb, oduzeti su mu svi predmeti zajedno sa mobitelom, mobitel je pregledan te je prespavao u zatvoru s time da je PP Otočac već ranije pregledao njegov mobilni telefon te je bilo utvrđeno da nije počinio nikakvo kazneno djelo. Nakon toga je bio odveden na Županijski sud u Zagrebu radi donošenja odluke o Istražnom zatvoru, ne može vjerovati što je tada doživio, obzirom da je prisustvovao tome da je sudac Majerović privatno "na ti" nekoga nazvao da dođe na sud nakon čega je pitao suca da li mu može pojasniti tko dolazi na što mu je on rekao "nije bitno". Za vrijeme dok je bio vezan između 3 policijska službenika u sudnicu Županijskog suda u Zagrebu je ušla njemu nepoznata ženska osoba koju je tada prvi puta vidio te je ista "iz vedra neba" bez da ju je itko išta pitao kazala "ja mislim, ne znam, mislim da je to on, možda". Ta ženska osoba kako sucu tako i odvjetniku nije mogla iznijeti nikakve osnovne podatke o njemu već je tvrdila da je on K, međutim, on nije nikakav K, on je oduvijek BĐ. Nakon toga je sudac kazao da nemaju nikoga tko se tako zove, a ta ženska osoba je ponovila "ja mislim, ne znam, mislim da je to on, možda". Napomenuo je da je njegov odvjetnik prije nego što je ta ženska osoba došla tražio da se provede dokazna radnja prepoznavanja, međutim ništa od toga se nije dogodilo, pri čemu je pojasnio da tu žensku osobu nikada ranije nije vidio, dakle prvi susret sa njom je bio u sudnici Županijskog suda u Zagrebu, a niti ju je vidio nakon toga, a niti bi je danas mogao prepoznati. Ta ženska osoba se okrenula prema njemu, podsmjehivala se, a on ju je pitao "da li me znate", međutim ta ženska osoba je samo šutila, a niti je sudac Majerović tu žensku osobu pitao da li ga zna i od kuda. Dodao je da na tom ročištu za istražni zatvor niti on niti odvjetnik nisu imali nikakvu mogućnost postaviti bilo kakvo pitanje navodnoj žrtvi. Nakon što je ista kazala da je on to možda, odnosno da ne zna ili da misli da je to on, bio mu je određen istražni zatvor. Nikada nije u životu koristio društvene mreže, on je dijete sa sela te svoje vrijeme provodi u druženju i bavljenju sportom tako da nije točno da bi ikada ikome upućivao bilo kakve prijetnje putem društvenih mreža jer iste uopće ne koristi. Obzirom da ne poznaje osobu koja je ovdje oštećena, da je istu vidio samo jednom u životu i to samo na ročištu za istražni zatvor osporava sve činjenične navode iz optužnice te je naveo kako nema nikakva saznanja o ničemu što mu se stavlja na teret. Na posebno pitanje branitelja optuženika, kada mu se čitaju brojevi telefona iz činjeničnog opisa u kojem je naznačeno da ih je koristio, odgovorio je da ih nikada nije koristio, a isto tako mu nije poznat telefonski broj [broj telefona], a niti je ikad komunicirao sa tim telefonskim brojem. U razdoblju od svibnja 2024. do kraja srpnja 2024., nije dolazio u Zagreb obzirom da je brinuo o majci koja je imala težak moždani udar, to se sve može provjeriti obzirom da postoji medicinska dokumentacija te je njegov prvi dolazak u Zagreb bio dolazak na Županijski sud kada mu je određen istražni zatvor. Na daljnje pitanje je odgovorio da nikada u svom životu nije bio na adresi [adresa], s time da se baš dobro ni ne snalazi po Zagrebu. Vezano za poruke iz činjeničnog opisa koje mu se stavljaju na teret odgovorio je da te poruke nije slao oštećenoj jer istu ne poznaje niti bi ikada takve poruke slao bilo kome, te poruke su gnjusne, on ih ne bi niti čitao, a kamoli pisao. Što se tiče samog načina na koje je provedeno psihijatrijsko vještačenje pojasnio je da je u 4 ujutro bio smješten u zatvorsku ćeliju, a u 7 sati ga je digao čuvar, bio je neispavan, u šoku, prvi put u zatvoru, te su mu kazali da dolazi vještak. Kada je otišao na kat tu se nalazila jedna muška osoba koji je uzeo neka dva tri papira sa imenima koja nemaju nikakve veze s njim, pitao ga kako je, nije ga pitao niti za ime niti prezime samo ga je pitao kakav mu je odnos sa majkom i ocem, da li ima brata ili sestru, te da li je zaposlen te je njihov razgovor trajao 2 minute i 40 sekundi, a vrijeme trajanja razgovora je saznao od voditelja odjela LĐ s time da kada je silazio nakon provedenog takozvanog vještačenja, zatvorski čuvari su mu se smijali te govorili da je došao za dvije i po minute, a da neki znaju na vještačenju biti dva do tri sata. To je sve bilo od razgovora sa vještakom, isti ga nije pitao ništa vezano za ono što mu se stavlja na teret te je nakon 20 dana dobio nalaz i mišljenje vještaka u kojem je između ostalog bilo navedeno da je on provjerio da se liječio u Klinici za psihijatriju Vrapče te da se trenutno liječi u toj klinici što ne odgovara istini imajući u vidu potvrdu koju je njegov branitelj priložio u spis. Na posebno pitanje zastupnika optužbe je odgovorio da mu nisu poznate osobe KĐ i AĐ. Od 2013./2014. koristi isti broj mobitela, taj broj mobitela je dao policiji i ne bi želio da isti uđe u zapisnik obzirom da su se u [adresa] počeli dijeliti zapisnici iz ovog sudskog postupka i nalaz i mišljenje vještaka čime mu je nanesena šteta.

5. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene ĐĐ (ranije ĐĐB) kao istinit i vjerodostojan obzirom da je iskazujući detaljno, okolnosno i sigurno na životan i logičan način opisala cjelokupnu dinamiku odnosa sa optuženim počevši od njihovog upoznavanja, ponašanja optuženika za vrijeme trajanja intimne veze, a potom i ponašanja koje je uslijedilo nakon prekida intimne veze. Navedeni iskaz oštećene je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu u vidu preslika poruka te zajedno sa nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra čini zaokruženu cjelinu na temelju čega je sud utvrdio sve okolnosti samog događaja.

6. Ovdje u prvom redu treba kazati, imajući u vidu obranu optuženog da se kao prva sporna okolnost pojavilo pitanje da li se optuženi i oštećena uopće poznaju, a posljedično, imajući u vidu činjenični opis kaznenog djela koje se optuženom stavlja na teret da li su isti bili u intimnoj vezi. Naime, optuženi svoju obranu bazira na tome da nikada u životu nije vidio ovdje oštećenu, da ju je vidio prvi put na ročištu pred sucem istrage kada se odlučivalo o istražnom zatvoru kada je oštećena došla u sudnicu i kazala "ja mislim, ne znam, mislim da je to on, možda", kao i da je kazala da je on K, iako on nije K, nego BĐ, te da nije znala iznijeti o njemu nikakve osobne podatke. Nasuprot ovakvoj obrani optuženog, oštećena je u svom iskazu navela da je optuženog upoznala preko društvenih mreža obzirom da se bavila poslovima marketinga s time da joj se isti predstavio kao K, ali joj nikada nije želio kazati koje je njegovo prezime. U vrijeme podnošenja kaznene prijave nije znala puno ime i prezime optuženog obzirom da joj to nije htio kazati već se predstavljao kao K, a kada ga je pitala zašto joj ne želi reći svoje puno ime i prezime on je kazao da će doći vrijeme kad će joj to kazat. Navela je da ju je jedne prigode zvao sudac Županijskog suda u Zagrebu, kada je došla na Županijski sud oko 17,00 sati, tu je bio optuženi kojemu su ruke i noge bile vezane „lisicama“ isti je bio u kratkim hlačama i kratkoj majci i natikačama te je kazala da je to osoba protiv koje je podnijela kaznenu prijavu i koja joj šalje poruke odnosno da je to K, međutim on je tada počeo govoriti „što je vama, niste normalni, nisam je nikad vidio, ja tu ženu ne poznajem“, a nakon što je prepoznala optuženog kazala je samo da ga moli da je ostavi na miru, nakon što je potvrdila da je to osoba protiv koje je podnijela kaznenu prijavu napustila je Županijski sud u Zagrebu. Isto tako oštećena je u svom iskazu detaljno opisala način na koji je upoznala optuženog, kao i da su nakon određenog vremena stupili u intimnu vezu, detaljno je iskazivala o ponašanju optuženog za vrijeme trajanje takve veze, o njegovim promjenama raspoloženja koje su dovele do agresivnog ponašanja, grubog vrijeđanja i ponižavanja oštećene što je bio razlog da je u travnju 2024. godine odlučila okončani intimnu vezu sa optuženim, a potom je opisala i ponašanje optuženog koje je uslijedilo nakon prekida veze.

7.Sud je prihvatio iskaz oštećene kao istinit, vjerodostojan, životan i logičan, da je upravo ovdje optuženi osoba s kojom je ista bila u intimnoj vezi i koji joj nikada nije kazao puno ime i prezime, već samo da je on K, što je očigledno i bio razlog da prilikom podnošenja kaznene prijave nije raspolagala njegovim imenom i prezimenom, međutim iz iskaza oštećene proizlazi da su se isti za vrijeme trajanja veze konstantno čuli, da su se vidjeli 10-ak puta, što znači da kada je oštećena pozvana na Županijski sud u Zagrebu na ročište radi određivanja istražnog zatvora ista ne bi trebala imati nikakve dvojbe o tome da li je optuženi osoba s kojom je bila u intimnoj vezi, odnosno da bi imala sumnje u identitet optuženika kako to isti pokušava prikazati u svojoj obrani na način da je oštećena po dolasku na Županijski sud u Zagrebu za njega kazala "ja mislim, ne znam, mislim da je to on, možda”. Upravo je sud, imajući u vidu naprijed navedeno prihvatio iskaz oštećene kao životan i logičan u dijelu da je ista odmah po dolasku na Županijski sud u Zagrebu kazala da je osoba koja je u svojstvu osumnjičenika K sa kojim je bila u intimnoj vezi, odnosno da o tome nije imala nikakve dvojbe, a navedeno proizlazi i iz samog zapisnika sa ročišta za određivanje istražnog zatvora od 2. rujna 2024. (list 135-136 spisa). Pored toga, nije životno ni logično da bi oštećena za počinjenje kaznenog djela teretila osobu koju nikada ranije nije vidjela kako to optuženi pokušava prikazati u svojoj obrani koju sud nije prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu, pri čemu je indikativno, ali ne odlučujuće da optuženi unatoč tome što je oštećena dala svoj iskaz u dva navrata pred sudom niti jednom nije pristupio na raspravu, a bilo bi životno i logično da je to učinio imajući u vidu da svoju obranu bazira na činjenici da oštećenu nikada ranije nije vidio, već prvi put na ročištu za određivanje istražnog zatvora na kojem, kako navodi u svojoj obrani, niti on niti njegov branitelj nisu navodnoj žrtvi imali mogućnost postaviti niti jedno pitanje, a na koji način bi pristupom na rasprave optuženi imao prilike postavljati pitanja oštećenoj vezano za njegov identitet, međutim očigledno je izbjegavao dolazak kako ne bi bio suočen sa time da oštećena ponovno, jednako kao i na ročištu za istražni zatvor potvrdi da je on osoba s kojom je bila u intimnoj vezi.

8. Nadalje, oštećena je u svom iskazu detaljno opisala početak svoje veze sa optuženim, koliko često su se viđali, čuli, o čemu se razgovarali, da je optuženi znao mijenjati raspoloženja, da je sebe uzdizao kao da je L, da je spominjao mafiju, da zna neke ljude u Srbiji, da zna neke kriminalce, da je potom postao agresivan i počeo je vrijeđati i ponižavati što je bio razlog da s njim prekine vezu. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene u kojem je detaljno opisala ponašanje optuženog nakon prekida veze, odnosno da je istoj bez najave dolazio na njezinu adresu stanovanja, [adresa], pa se tako jedne prigode počeo udarati glavom u okvir kreveta, tuči samoga sebe šakama po glavi, na koji si je način nanio ozlijede i kojom prilikom je krvario, da bi potom rekao da će se ubiti, da će uzeti pištolj i „roknut se“, dok joj je u drugom navratu govorio da će ju ubiti ako prekine vezu s njime, te po ocjeni suda optuženi nije mogao prihvatiti životne okolnosti u kojima se našao uslijed prekida intimne veze sa oštećenom, te je suočen sa takvim razvojem situacije pribjegavao impulzivnim i rizičnim ponašanjima, a sklonost takvom ponašanju je utvrdio i sam vještak u nalazu i mišljenju, a pored toga sud je prihvatio iskaz oštećene i da ju je optuženi svakodnevno zvao i slao joj veći broj SMS poruka s raznih brojeva telefona i to: [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], kojima se koristio, na njezin broj telefona [broj telefona], a u porukama koje je istoj slao je navodio da je neinteligentna, niskobudžetna drolja za jednu noć, ubojica djece, da je ubila dijete od četiri mjeseca i to tri puta, da je beskarakterni fuj, da ide od kurca do kurca, da je ciganštura matora, odron izjebani, monstrum željan kurca, da nema tko nije otresao kurac o nju, da prati njezin svaki izlazak, da će ga moliti za mir na koljenima, da ju prati i da je pod nadzorom 24 sata, da ima slike i lokacije, da je on iskusan igrač, a upravo je navedeni dio iskaza u pogledu poruka potvrđen materijalnom dokumentacijom u spisu u vidu poruka dostavljenih od strane oštećene. Ovdje je potrebno kazati kako je sud analizom poruka koje prileže spisu, a koje je dostavila oštećena utvrdio da iste predstavljaju jednu cjelinu na način da se radi o komunikaciji između dvije osobe koje su bile u intimnoj vezi i da je komunikacija uslijedila netom nakon prekida te veze, a obzirom da je oštećena u svom iskazu navela da je bila u vezi sa optuženim, da u toj istoj komunikaciji osobu s kojom komunicira oslovljava sa K (poruka na listu 52 spisa), što odgovara podacima koje je znala o optuženom, da sadržaj poruka suštinski odgovara komunikaciji koja je bila razlog za prekid veze, konkretno uvrede i ponižavanje oštećene, da se u porukama oštećena referira na to da joj je ta ista osoba prijetila da će joj otac dobiti otkaz (list 78 spisa), te da njoj prijeti jer ne želi biti s njim više u vezi (list 79 spisa), a upravo je oštećena u svom iskazu navela da ju je optuženi jedne prigode nazvao u noći u 2 sata ujutro te govorio da će joj otac ostati bez posla, a otac je tada radio u HNK te joj je govorio da joj otac neće biti živ i da ga više nikada neće vidjeti, a kada mu je obznanila da s njim ne želi nikakvu vezu učestalo joj je putem telefona prijetio da će je ubiti, da će poslat neke ljude, da će prijatelji ostat bez nje, da će joj napraviti pakao, da je pratio svaki njezin korak na način da bi joj govorio gdje je i s kim je u točno određeno vrijeme onda je razvidno da se radi komunikaciji između optuženog i oštećene koji su bili u intimnoj vezi, da se radi o komunikaciji koje potječe iz inkriminiranog razdoblja, kao i da je optuženi učestalo mijenjao brojeve telefona sa kojih je kontaktirao oštećenu jer bi ona blokirala prethodni broj sa kojeg ju je kontaktirao, kao i da mu je oštećena u više navrata, kako proizlazi ne samo iz njezinog iskaza, već i iz materijalne dokumentacije u spisu u vidu njihove međusobne komunikacije govorila da želi da je ostavi na miru i da joj se ne javlja. Isto tako, oštećena je u svom iskazu navela da bi joj optuženi upućivao više telefonskih poziva, odnosno da ju je zvao sa milijun brojeva, a kada bi iste blokirala optuženi bi se tada ponovno javio sa drugog broja, te da bi joj u tim telefonskim razgovorima govorio da je on L i da kada uzme nešto pod svoje da je to njegovo i Božje te kako ona nema pravo živjeti i hodati po svijetu te kako će upoznati tko je on, a što suštinski odgovara riječima koje joj je spominjao i za vrijeme dok su bili u intimnoj vezi. Također je oštećena navela da je optuženi njezinim prijateljima slao poruke u kojima je istima govorio da je ĐĐB kurva, da ih iskorištava, a što je sve također potkrijepljeno materijalnom dokumentacijom u spisu, te sadržaj poruka koje je upućivao njezinim prijateljima sadržajno odgovaraju porukama koje je slao oštećenoj, pa je sud utvrdio da se radi o istoj osobi, odnosno upravo o optuženom koji je nakon prekida veze sa oštećenom na sve moguće načine pokušao istu diskreditirati. Ovdje je potrebno navesti kako je u činjeničnom opisu naznačeno da je optuženi s raznih korisničkih računa mrežnih aplikacija „TIK-TOK“ i „Instagram“ naziva „999+", „Yasa2", upućivao poruke prijateljima ĐĐB, u kojima je istima govorio da je ĐĐB kurva, da ih iskorištava, međutim oštećena je u svom iskazu potvrdila da je optuženi poruke takvog sadržaja slao njezinim prijateljima, međutim navela je u svom iskazu da se optuženi koristio profilima "999+" i "Yasa2", da se radi o dva profila na Tik-Toku, da je optuženi imao 17 do 18 takvih profila, ali da se njezinim prijateljima javljao putem Instagrama i Whatss Appa, slijedom čega je sud neznatno, na način da ne zadire u bitna obilježja kaznenog djela precizirao činjenični opis kaznenog djela vodeći pri tome računa da optuženom ne dodaje veću kriminalnu količinu no što mu se optužnicom stavlja na teret i to na način da umjesto „da bi zatim s raznih korisničkih računa mrežnih aplikacija „TIK-TOK“ i „Instagram“ naziva „999+", „Yasa2" ima stajati „da bi zatim s raznih korisničkih računa mrežne aplikacije „Instagram“ i putem Whatss Appa“.

9. Nadalje, oštećena je u svom iskazu navela da je kod optuženog već za vrijeme trajanja intimne veze dolazilo do promjena raspoloženja, a također i nakon prekida intimne veze da je najprije istu učestalo vrijeđao, ponižavao, upućivao joj razne prijetnje te je na razne načine pokušavao diskreditirati da bi potom govorio da joj želi pomoći, da ju želi oženiti, da je našao kuću, da je želi spasiti, da će joj pomoći pokrenuti firmu, otvoriti polikliniku sa njegovom sestrom te da će preko njega dobiti status žene kao dama jer samo on to može učiniti, da je isti plakao govoreći joj da je voli, tražio je da mu pruži priliku, govorio je da joj želi pomoći i zašto je takva. Iz poruka koje je oštećena dostavila u spis razvidno je također da nakon brojnih uvreda upućenih oštećenoj osoba koja s njom komunicira oštećenoj govori da ga ne blokira nego da ga nazove na 10 minuta, da je barem to zaslužio, da se neće svađati, da ne želi njezine suze, da ne zaslužuje dečka kao on, što također potkrepljuje utvrđenja suda da optuženi stoji iza poruka koje su upućene oštećenoj i njezinim prijateljima, a koje su priložene u sudski spis.Ovdje je potrebno dodati kako je iskaz oštećene o karakteru i ponašanju optuženog potvrđen porukama koje su dostavljene u sudski spis, ali i nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da optuženi ima elemente granične organizacije ličnosti, što je analogija strukturalnog deficita (smetnje i poremećaj ličnosti mješovitog tipa uz paranoidni i narcistični set kao i mehanizmi obrane poricanja, rascjepa i projekcije), te da obilježje ovog oblika funkcioniranja uključuje i teže nošenje s narcističnom povredama i jačim vanjskim stresom, kao i sklonost poricanju vlastitih postupka te paranoidnim doživljajima, a u podlozi ovih stanja su povremen distorzije realnosti, promjene raspoloženja, sklonost impulzivnosti i rizičnim ponašanjma, kao i problem na razini uvida i kritičnosti. Optuženi u svojoj obrani navodi da oštećenu nikada ranije nije vidio, pa samim time negira da bi on bio počinitelj radnji koje su opisane u činjeničnom opisu, međutim sud je već naprijed, u prethodnim točkama otklonio obranu optuženog kao neistinitu i nevjerodostojnu, te je na temelju detaljnog, životnog i logičnog iskaza oštećene kojeg je sud prihvatio kao istinit i vjerodostojan najprije utvrdio da je optuženi osoba s kojom je oštećena bila u intimnoj vezi, a potom je prihvaćajući iskaz oštećene koji je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu u vidu poruka, te potvrđen nalazom i mišljenjem vještaka o karakteru optuženog kako ga je opisala oštećena u svom iskazu, utvrdio da je upravo optuženi osoba koja je poduzela radnje opisane u činjeničnom opisu.

10. Nadalje, oštećena je u svom iskazu navela da je pred kraj travnja 2024. optuženom kazala da se s njim više ne želi viđati, čime je došlo do prekida njihove veze, kao i da mu je u više navrata govorila da je ostavi na miru, da nađe neku drugu osobu, da živi svoj život te da za sve to više nema snage, kao i da bi blokirala telefonske brojeve sa kojih ju je optuženi kontaktirao, međutim da bi se isti tada ponovno javio sa drugog broja, a iskaz oštećene je i u tom dijelu potvrđen materijalnom dokumentacijom u spisu u vidu dostavljenih poruka, za koje je sud prethodno utvrdio da predstavljaju komunikaciju između optuženog i oštećene, a u kojoj ista optuženom u više navrata piše da ga moli da završe ovu agoniju, da samo želi da je ostavi na miru, da s njim nema više što raditi nakon svega, niti to želi, da s njim ne želi imati nikakav kontakt, da prestane slati poruke, iz čega je razvidno da dolasci optuženika na adresu oštećene, brojni telefonski pozivi i poruke u kojima je vrijeđao i ponižavao oštećenu, što je svoj nastavak dobilo i slanjem poruka takvog sadržaja njezinim prijateljima uz višestruka prethodna upozorenja da je ostavi na miru jasno ukazuje da se radi o uspostavi neželjenog kontakta, dok postupci optuženog koji je kada mu je oštećena rekla da želi prekinuti njihovu vezu počeo udarati glavom u okvir kreveta, tuči samoga sebe šakama po glavi, na koji si je način nanio ozlijede i kojom prilikom je krvario, da bih potom rekao da će se ubiti, da će uzeti pištolj i „roknut se“, da će ju ubiti ako prekine vezu s njime, da je on L i da kada uzme nešto pod svoje da je to njegovo i Božje te kako ona nema pravo živjeti i hodati po svijetu te kako će upoznati tko je on predstavljaju modalitet zastrašivanja oštećene na drugi način.

11. Imajući u vidu sve naprijed navedeno sud je utvrdio da se radilo o uspostavi neželjenog kontakta optuženog prema oštećenoj i zastrašivanju oštećene od strane optuženog, i to bliske osobe kako to definira članak 87. stavak 9. KZ/11 obzirom da se radi o bivšoj partnerici u intimnoj vezi, a da su postupci optuženog kod oštećene izazvali osjećaj nelagode, tjeskobe, straha za vlasti život i sigurnost proizlazi iz njezinog iskaza u kojem je navela da je cjelokupno ponašanje optuženika kod nje izazvalo nelagodu, tjeskobu i strah kako za život tako i za sigurnost te da može kazati da se radio o najgorem osjećaju ikada, nije znala da li može slobodno hodati po cesti, nije znala da li će optuženi nekom nanijeti zlo, da li će nekoga ubiti a sve imajući u vidu da se predstavljao da je on dio kriminalne skupine. Isto tako u to vrijeme nije uopće mogla normalno spavati, do 5-6 sati ujutro bi gledala kroz prozor i reagirala na svaki šum, kod nje su dolazili prijatelji kako bi bili sa njom te je optuženi sa svojim ponašanjem ulazio u njezinu psihu, utjerao joj je strah te nije mogla normalno funkcionirati, bila je pod velikim pritiskom, srce joj je jako lupalo, stezalo je u prsima, te je došla u situaciju da se boji u vlastitom domu.

12. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je obzirom na životnu dob i iskustvo bio svjestan da dolasci na adresu oštećene nakon prekida intimne veze gdje bi udarao glavom u okvir kreveta, tukao samoga sebe šakama po glavi i govorio da će se ubiti, da će uzeti pištolj i „roknut se“, da će ubiti oštećenu ako prekine vezu s njime, brojnost telefonskih poziva i poruka upućenih ne samo oštećenoj, već i nježnim prijateljima, imajući u vidu njihov sadržaj za oštećenu predstavljaju uspostavu neželjenog kontakta te zastrašivanje, pogotovo imajući u vidu da mu je oštećena u više navrata jasno dala do znanja da samo želi da je ostavi na miru, da s njim nema više što raditi nakon svega, niti to želi, da s njim ne želi imati nikakav kontakt, da prestane slati poruke, međutim unatoč tome optuženi je u inkriminiranom razdoblju oštećenoj učestalo slao poruke uvredljivog i ponižavajućeg sadržaja, zvao je sa raznih telefonskih brojeva, dolazio na adresu njezinog stanovanja gdje bi joj prijetio i zastrašivao kako je naprijed opisano, slao poruke njezinim prijateljima u kojima je vrijeđao oštećenu te je bio svjestan da takvo postupanje kod oštećene mora izazvati osjećaj nelagode i tjeskobe te straha za vlastiti život i sigurnost, a radi se o radnjama koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj nelagode i tjeskobe te straha za vlastiti život i sigurnost, te njegovo postupanje upućuje na zaključak da je isto bilo usmjereno upravo ka uznemiravanju i uspostavi neželjenog kontakta sa oštećenom i izazivanju tjeskobe i straha za njezinu sigurnost.

13. Optuženom se u zakonskom opisu stavlja na teret da je pratio i uhodio drugu osobu i s njom uspostavljao neželjeni kontakt te ju na drugi način zastrašivao, međutim sud je u prethodnim točkama utvrdio da radnje optuženog opisane u činjeničnom opisu predstavljaju modalitet uspostave neželjenog kontakta i zastrašivanja na drugi način. Naime, iako je oštećena u svom iskazu navela da je optuženi između ostalog u porukama pisao da ju prati i da je pod nadzorom 24 sata, da ima slike i lokacije, da ju je uhodio pa joj je tako slao poruke "sad si ušla u klub, mi smo MUP, vidjet ćeš ti, uništit ću ti život", da je pratio svaki njezin korak na način da bi joj govorio gdje je i s kim u točno određeno vrijeme treba kazati da radnje uhođenja i praćenja nisu opisane u činjeničnom opisu, već samo da je optuženi slao poruke u kojima bi govorio oštećenoj da je prati i da je pod nadzorom 24 sata, slijedom čega su iz zakonskog opisa ispušteni modaliteti praćenja i uhođenja.

14. Tijekom postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje na okolnost ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela po stalnom sudskom vještaku dr. Darku Marčinku, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da optuženi ima elemente granične organizacije ličnosti, što je analogija strukturalnog deficita (smetnje i poremećaj ličnosti mješovitog tipa uz paranoidni i narcistični set kao i mehanizmi obrane poricanja, rascjepa i projekcije), te da obilježje ovog oblika funkcioniranja uključuje i teže nošenje s narcističnom povredama i jačim vanjskim stresom, kao i sklonost poricanju vlastitih postupka te paranoidnim doživljajima, a u podlozi ovih stanja su povremene distorzije realnosti, promjene raspoloženja, sklonost impulzivnosti i rizičnim ponašanjima, kao i problem na razini uvida i kritičnosti. Njegova emocionalna reakcija uključivala je visok stupanj anksioznosti, jaki doživljaj ugroženosti uz nemogućnost adekvatnog procesiranja informacija te sklonost maladaptivnom reagiranju. Sukladno tome uzevši u obzir oštećenja subsistema ličnosti u sferi morala, mentalizacije, identiteta i karaktera, u periodu predmetnog događaja nije bio u mogućnosti optimalno vladati svojom voljom i nagonima, te je imao jače pogoršanje psihičkog stanja zbog čega je bio bitno smanjeno ubrojiv. Ovakav nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud u cijelosti prihvaća jer je dan jasno i koncizno, u skladu s pravilima struke i iskustva te od strane osobe nezainteresirane za ishod kaznenog postupka te je vještak jasno naveo u svom nalazu i mišljenju da je do zaključka o bitno smanjenoj ubrojivosti došao temeljem psihijatrijsko psiho metrijske procjene, što je njegov svakodnevni posao kao liječnika psihijatra, a kao vještak nije vršio nikakvu procjenu dokaza. Optuženi u svojoj obrani nastoji osporiti nalaz i mišljenje vještaka navodeći da vještak od njega nije uzeo nikakve podatke, a da je nakon 20 dana dobio nalaz i mišljenje vještaka u kojem je između ostalog bilo navedeno da je provjerio da se liječio u Klinici za psihijatriju Vrapče te da se trenutno liječi u toj klinici što ne odgovara istini imajući u vidu potvrdu koju je njegov branitelj priložio u spis. Međutim već je naprijed navedeno da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je detaljno opisao na temelju čega je sačinio nalaz i mišljenje, dok navodi iz obrane optuženog da je vještak provjerio da se ranije psihijatrijski liječio ne odgovara onome što je navedeno u nalazu i mišljenju obzirom da je vještak naveo da je to saznao iz razgovora sa optuženim, a ne da je vještak to osobno provjeravao, a isto tako su neosnovani navodi optuženog da vještak s njim uopće nije razgovarao, osim da ga je pitao podatke o tome pitao kakav mu je odnos sa majkom i ocem, da li ima brata ili sestru, te da li je zaposlen obzirom da suprotno proizlazi iz ad 2) nalaza i mišljenja (list 147 spisa). Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a na temelju spomenutog nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je optuženi, iako bitno smanjeno ubrojiv, upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11 počinjenog na štetu bivše partnerice u intimnoj vezi ĐĐB, odnosno bliske osobe kako to definira članak 87. stavak 9. KZ/11.

15. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

16. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, kako prije tako i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, da je kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, da se nakon ukidanja istražnog zatvora pridržavao samostalnih mjera opreza, dok je otegotno cijenio da je tijekom postupka kršio mjere opreza zbog čega mu je bio određen istražni zatvor, kao i modalitete i brojnost poduzetih radnji što ukazuje na izrazitu upornost i odlučnost u protupravnom postupanju optuženog. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

17. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je prvenstveno vodio računa da se radi o optuženom koji je kazneno i prekršajno neosuđivan, kako prije tako i nakon počinjenja djela, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen sa pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo može smatrati izoliranim incidentom u njegovom životu, slijedom čega je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje i ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, koliko god ga iste teško pogađale, pa makar za njih smatrao odgovornim i druge osobe, ne može rješavati na protupravan način prema tim osobama. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 3 (tri) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da ovakvo protupravno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, već da se radilo o izoliranom ekcesu, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

18. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom BĐ se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. rujna 2024. do 2. prosinca 2024.

19. Tijekom postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Darku Marčinku, a iz nalaza i mišljenja vještaka od 3. rujna 2024. proizlazi da optuženi ima elemente granične organizacije ličnosti, što je analogija strukturalnog deficita (smetnje i poremećaj ličnosti mješovitog tipa uz paranoidni i narcistični set kao i mehanizmi obrane poricanja, rascjepa i projekcije), te da obilježje ovog oblika funkcioniranja uključuje i teže nošenje s narcističnom povredama i jačim vanjskim stresom, kao i sklonost poricanju vlastitih postupka te paranoidnim doživljajima, a u podlozi ovih stanja su povremene distorzije realnosti, promjene raspoloženja, sklonost impulzivnosti i rizičnim ponašanjima, kao i problem na razini uvida i kritičnosti. Njegova emocionalna reakcija uključivala je visok stupanj anksioznosti, jaki doživljaj ugroženosti uz nemogućnost adekvatnog procesiranja informacija te sklonost maladaptivnom reagiranju. Sukladno tome uzevši u obzir oštećenja subsistema ličnosti u sferi morala, mentalizacije, identiteta i karaktera, u periodu predmetnog događaja nije bio u mogućnosti optimalno vladati svojom voljom i nagonima, te je imao jače pogoršanje psihičkog stanja zbog čega je bio bitno smanjeno ubrojiv. Vještak je naveo da postoji opasnost da razlozi koji su doveli do duševnih smetnji kod optuženog mogu u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela te da postoji vjerojatnost da bi zbog duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo ako ne bi postojalo psihijatrijsko liječenje te je vještak naglasio da se jedino kroz proces kontinuiranog psihijatrijskog liječenja može smanjiti rizik da optuženik u budućnosti počini neko od kaznenih djela, a preporučio je mjeru psihosocijalnog tretmana. Vještak je ispitan 15. travnja 2026. naveo da duševne smetnje kod optuženog uključuju smetnje koje su detaljno navedene u točki 1 i 2 završnog mišljenja, a to su promjene raspoloženja, sklonost impulzivnosti, povremen distorzije realnosti kao i izmijenjeno sagledavanje sebe i drugih osoba. Na posebno pitanje suda, a imajući u vidu cjelokupni nalaz i mišljenje kao i dopunu na raspravi zašto je u nalazu i mišljenju vještak savjetovao mjeru psihosocijalnog tretmana obzirom da ono što je naveo u svom nalazu i mišljenju ispunjava uvijete za određivanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68 KZ/11 odgovorio je da osobno obje mjere (psihosocijalni tretman, odnosno obvezno psihijatrijsko liječenje) mogu pomoći. Kao psihijatar nema ništa protiv niti jedne od tih dviju mjera a na sudu je da odluči, a on može sa sigurnošću reći da primjena od bilo koje dvije mjere može pomoći optuženiku u poboljšanju njegovog psihičkog stanja te da se može pozitivno izraziti kao psihijatar da bi kod optuženog u slučaju određivanja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja došlo do poboljšanja njegovog psihičkog stanja. Imajući u vidu se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11 izriče počinitelju kaznenog djela s elementima nasilja ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo, a optuženi je proglašen krivim zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja s time da je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da je optuženi u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, da postoji opasnost da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila bitno smanjena ubrojivost mogao u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, te da se pozitivno očitovao vezano za određivanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, sud je uzimajući u obzir sve naprijed navedeno optuženom izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11 koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude s time da je optuženi upozoren na mogućnost opoziva uvjetne osude ako bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena izrečenom sigurnosnom mjerom.

20. Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 136/25 ) nisu blaže za optuženog.

21. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 obzirom da je lošeg imovnog stanja te je zaposlen honorarno s mjesečnom zaradom oko 300,00 eura, te je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje, dok je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u vidu nužnih izdatka oštećene te nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećene, koji iznos će biti određen posebnim rješenjem, a za koje troškove ne postoji mogućnost oslobođenja od plaćanja.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO ZG na broj KO-DO-1677/24

2. optuženi BĐ, [adresa]

3. branitelj optuženog, odvjetnik Nikola Uzur

4. oštećena ĐĐ – nakon pravomoćnosti

5. opunomoćenik oštećene odvjetnik Branimir Ždravac – nakon pravomoćnosti.