Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2806/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Hajnal, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-131/2019-23 od 13. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-131/2019-23 od 13. ožujka 2020. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika Addiko bank d.d. se ostavlja za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke utvrđen ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o kreditu, broj [broj kredita], sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koje nije upisano u zemljišnim knjigama, od dana 25. srpnja 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-1703/2005-1, dana 01. kolovoza 2005. godine, koji glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru ", pod točkom II izreke je naloženo tuženiku na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplatiti tužitelju svotu od 33.620,87 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svake preplate do isplate, pod točkom III izreke je utvrđen ništretnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu koji glasi: "u iznosu od 74.000,00 CHF (slovima: sedamdesetčetiritisuće CHF), odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita a pod točkom IV izreke dio ugovorne odredbe članka 3. točka 5. Ugovora o kreditu, koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja te je pod točkom V izreke naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu 36.473,81 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svake preplate do isplate dok je pod točkom VI izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 10.100,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13. ožujka 2020. pa do isplate.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetn im dijelova odredbi sadržanih u čl. 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje nije upisan u zemljišnim knjigama kojega su nesporno sklopili 25. srpnja 2005. tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor za svotu od 74.000,00 CHF i rokom vraćanja od 30 godina (dalje: Ugovor o kreditu) stoga, što se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju označenih odredbi Ugovora o kreditu.
5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje ništetnim njegovih točno određenih odredbi jer one predstavljaju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovoru o kreditu upućujući na direktni učinak presuda i rješenja Vrhovnog suda Republike donijetih u kolektivnim sporovima koji su se vodili pred Trgovačkim sudom u Zagrebu a potom, na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka sudi, primjenom pravila o stjecanju bez osnove svote preplaćene u ispunjenju ugovornih odredbi čl. 2.,3. i 4. Ugovora o kreditu.
6. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.
7. Ovo shvaćanje je također podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu) a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.
8. Tuženik je u odgovoru na tužbu, radi utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja stranaka Ugovora o kreditu predložio saslušanje svjedoka UT iz [adresa] i na kojem prijedlogu je ustrajao na ročištu održanom 20. siječnja 2020. kada je „ostao“ kod odgovora na tužbu i svih navoda dok je tužitelj u tužbi predložio svoje saslušanje radi utvrđenja okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu.
9. Naime, u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
9.1. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka sud je dužan, u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjeriti na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donijetih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) predmetnog Ugovora o kreditu u cjelini, čime bi se tek udovoljilo temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumače i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud, ali i institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje kao što je pravo na pristup sudu.
10. Zbog toga je, radi utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja o cjelovitom sadržaju ugovora odnosno, je li potrošač mogao utjecati na ili mijenjati sadržaj unaprijed pripremljenih standardnih odredbi Ugovora o kreditu a u smislu činjeničnog obrazloženja tužbe, potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom i primjenom odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
11. U ponovnom je postupku tako potrebno, potpuno utvrditi činjenično stanje i ocijeniti valjanost Ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 1065 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora a gdje je određen pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, utvrđenjem njegovih bitnih sastojaka u smislu tužbenih navoda koje je sud dužan ispitati i u presudi obrazložiti, jer se izostankom samo jednog od bitnih sastojaka dovodi u pitanje valjanost ugovora, čime će tek u ovom predmetu biti donijeta nova i zakonita odluka.
12. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je uvažiti žalbe stranaka i ukinuti odluku o njihovom parničnom trošku sadržanu pod točkom II izreke prvostupanjskog rješenja primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP.
13. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika se osniva na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 14. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Andrina Raspor Flis
