Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4326/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Ukaloviću, odvjetniku u Zadru, Zore Dalmatinske 2/II, protiv I. tuženika CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Čaviću, odvjetniku Odvjetničkom društvu Čavić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ribnjak 2, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-879/2023-29 od 5. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-879/2023-29 od 5. srpnja 2024.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na I. tuženika CP,

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo da I. tuženiku CP nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2024. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-879/2023-29 od 5. srpnja 2024.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na II. tuženicu UP,

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo da II. tuženici UP nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2024. do isplate,

te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tužitelj vlasnik

- realnog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] [adresa] od181 m[2] ,dvorište od 118 m[2] , stambena zgrada, [adresa], padrele 17 od 63 m , ukupne površine 181 m , zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela u površini od 61 m[2] , prikazano na skici sudskog očevida izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frani Vlatkoviću dana 17. siječnja 2024. likom i točkama A-B-C-D-A i obojano žutom bojom,

- realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] [adresa] 138 m[2] , dvorište od 118 m , stambena zgrada, [adresa] pov. 20 m , ukupne površine 138 m[2] , zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela u površini od 38 m , prikazano na skici sudskog očevida izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frani Vlatkoviću dana 17. siječnja 2024. likom i točkama C-D-E-F-C i obojano rozom bojom,

- realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] [adresa], dvorište od 250 m[2] , ukupne površine 250 m , zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela u površini od 44 m[2] , prikazano na skici sudskog očevida izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frani Vlatkoviću dana 17. siječnja 2024. likom i točkama B -C-

H-I-B i obojano zelenom bojom,

- realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] [adresa], dvorište od 285 m[2] , ukupne površine 285 m , zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela u površini od 30 m[2] , prikazano na skici sudskog očevida izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frani Vlatkoviću dana 17. siječnja 2024. likom i točkama C -F-

G-H-C i obojano sivom bojom,

kao i tužbeni zahtjev tužitelja za ishođenjem uknjižbom prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na novoformiranim česticama zemljišta, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika. Također, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženicima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.125,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (točka II izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je temeljem pravnog posla i dosjelosti stekao pravo vlasništva na realnim dijelovima kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: sporna nekretnina).

5. Tužitelj u postupku tvrdi da je spornu nekretninu koja se sada katastarski proteže na dijelu četiri katastarskih čestica kupio od ĐP, te da se nalazi u neprekinutom zakonitom, istinitom i poštenom posjedu iste više od 20 godina. Tužitelj u postupku i tužbi tvrdi da je ĐP zajedno sa predniikom tuženika JP kupio kčbr. [katastarska čestica] koju su nakon toga ĐP, te JP realno podijelili na dva dijela pri čemu je JP zajedno sa suprugom HP na svojoj polovici nekretnine izgradio kuću i svoj dio nekretnine ogradio.

6. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

7. Sadržajno identičnu odredbu čl. 159. st. 1. i 2. ZVDSP, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997. godine, te je odredbom čl. 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti.

8. Dakle, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću su: 1. samostalan posjed određene kakvoće, 2. neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, 3. sposobnost stvari da bude objektom stjecanja i 4. sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom stvari.

9. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja navodeći u obrazloženju (točka 21. obrazloženja) da njegovo posjedovanje nekretnine nije zakonito u odnosu na dijelove kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] (koji su na skici označeni rozom i sivom bojom). Također, sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja je odbio jer tužitelj nije dokazao da je posjedovao spornu nekretninu, te stoga što je njegov posjed nepošten.

10. Međutim, utvrđenja i zaključci suda prvog stupnja ne mogu se za sada prihvatiti. te tužitelj u žalbi osnovano ističe da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

11. Prije svega iz pobijane presude nije jasno da li sud smatra da su ĐP i JP zajednički od ŽP kupili kčbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] kako to tvrdi tužitelj ili je JP sam kupio cijelu kčbr. [katastarska čestica]. Također, iz pobijane presude nije jasno da li sud smatra istinitom i dokazanom tvrdnju tužitelja da su nakon kupnje JP i ĐP fizički podijelili nekretninu koju su kupili i to na način da je JP svoj dio iste ogradio, dok je ista u preostalom dijelu koji je tom diobom pripao ĐP ostala neograđena. Nejasno je tko je spornu nekretninu nakon što je ista kupljena od ŽP posjedovao, odnosno, da li je istu posjedovao ĐP, JP i HP ili netko treći.

12. Ne mogu se dakle, prihvatiti zaključci suda prvog stupnja koji se tiču posjedovanja, te u to dijelu pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Prije svega ono što je sud prvog stupnja trebao utvrditi je tko se nalazio u posjedu sporne nekretnine, što u postupku treba dokazati tužitelj, te ako utvrdi da se su se tužitelj i prije njega ĐP nalazili u posjedu sporne nekretnine ocijeniti da li je njihov posjed bio pošten pri čemu se, sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP, poštenje posjednika presumira tako da je teret dokaza na tuženicima da je posjed tužitelja bio nepošten.

13. Dakle, iz pobijane presude nije jasno kada je točno JP sam ili zajedno sa ĐP kupio kčbr. [katastarska čestica] od ŽP, te tko je nakon kupoprodaje posjedovao spornu nekretninu koja se položajno nalazi izvan ograde koju je nakon kupnje postavio JP. Također, nejasno je što je sporna nekretnina nakon kupnje iste od ŽP u naravi predstavljala (primjerice, da li je ista predstavljala livadu, oranicu, voćnjak i sl.), te tko je i na koji način na istoj vršio posjedovne čine. Iz obrazloženja suda prvog stupnja proizlazi da prvostupanjski sud smatra da se tužitelj nije nalazio u posjedu sporne nekretnine. Međutim, tužitelj u postupku tvrdi da se u posjedu zajedno sa svojim prednikom RP nalazi dulje od 20 godina, pa je u postupku bilo potrebno prije svega utvrditi da li je ĐP zajedno sa JP kupio spornu kčbr. [katastarska čestica]. Ako je ĐP zajedno sa JP kupio spornu nekretninu bilo je potrebno utvrditi da li su isti nekretninu fizički (realno) podijelili kako to tvrdi tužitelj, te da li je nakon tog ĐP posjedovao dio nekretnine koji mu je takvom realnom diobom pripao pri čemu je bilo potrebno utvrditi do kada se ĐP nalazio u posjedu jer o tom ovisi od kada se počinje računati rok dosjelosti na spornoj nekretnini. Ako bi se utvrdilo da je ĐP posjedovao spornu nekretninu tada se u tužiteljevo vrijeme dosjelosti, sukladno odredbi čl. 160. st. 2. ZVDSP, uračunava i vrijeme posjedovanja ĐP, što sud prvog stupnja treba imati u vidu.

14. Osnovani su i žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na ocjenu izvedenih dokaza. Naime, iz pobijane presude nejasno je da li sud smatra da je iskaz ĐP istinit ili nije, odnosno, ako nije, iz kojih razloga sud smatra da je isti neistinito iskazivao. Navedeni iskaz sud prvog stupnja ne dovodi u svezu s drugim iskazima primjerice iskazom svjedoka ZP koji je iskazivao da mu je poznato da su dva prijatelja zajedno kupili nekretninu od ŽP, te da je zajedno sa sinom i tužiteljem na spornoj nekretnini posadio masline (što potvrđuje i svjedok IP), pa se postavlja pitanje, iz kojih razloga bi II. tuženica odnosno njezini pravni prednici, ako je JP sam kupio cijelu nekretninu i ako su oni vlasnici i sporne nekretnine, trpjeli da tužitelj bespravno na njihovoj nekretnini sadi masline. Sud prvog stupnja nije ocijenio niti potvrdu od 21. srpnja 2000. iz koje proizlazi da je tužitelj od ĐP **.**.2000. kupio polovicu kčbr. [katastarska čestica], te da mu je ĐP dozvolio da odmah stupi u posjed, što bi ukazivalo da se ĐP nalazio u posjedu sporne nekretnine

15. Ne mogu se za sada prihvatiti niti utvrđenja suda prvog stupnja koja se odnose na poštenje posjeda. Naime, tužitelj u postupku tvrdi da mu je spornu nekretninu prodao ĐP te da mu, nakon što je od istog kupio istu i djelomično mu isplatio kupovninu, njegov posjed nije nitko osporavao, pa tako nitko od obitelji JP pri čemu je na nekretnini koju je kupio posadio masline. Također, tužitelj je u svom iskazu naveo da je o upisu svog vlasništva razgovarao sa D, točnije HP koja njegov posjed, a niti vlasništvo njegovog prednika ĐP nije osporavala pri čemu se 2.000,00 eura koje je isplatio HP temeljem predugovora kojeg je sklopio 2006. godine odnosi na troškove. U takvim okolnostima, ako bi se iskaz tužitelja prihvatio, iako niti taj iskaz sud prvog stupnja nije ocijenio odnosno nije jasno naveo zašto isti prihvaća ili ne prihvaća, nejasno je zašto bi tužiteljev posjed u situaciji kada mu nitko ne osporava niti vlasništvo ĐP, niti njegovu kupoprodaju sporne nekretnine, bio nepošten, što su, kako je ranije navedeno, bili dužni dokazati tuženici.

16. U tom smislu potrebno je navesti da je poštenje posjeda kompleksan skup činjeničnih utvrđenja i pravnih ocjena, da se isto pretpostavlja, te da se isto ocjenjuje imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja. Za poštenje posjeda je dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži na temelju valjanog naslova. Pritom sama činjenica upisa u zemljišne knjige ne utječe na poštenje posjednika, te znanje posjednika za stanje u zemljišnoj knjizi, samo za sebe, ne znači da je posjed posjednika nepošten (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-725/2022 od 11. listopada 2022., t. 15.).

17. Dakle, pobijana presuda u odnosu na II. tuženicu dijelom ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a dijelom su isti proturječni dokazima koji su izvedeni u postupku tako da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Također, i dokaz i koji su izvedeni nisu ocijenjeni sukladno odredbi čl. 8. ZPP tako da je počinjena i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP. Posljedično tome , i činjenično stanje ne pogrešno i nepotpuno utvrđeno tako da je u odnosu na II. tuženicu ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na II. tuženicu UP.

19. Međutim, iako je žalba tužitelja osnovana u odnosu na II. tuženicu, ista je neosnovana u dijelu u kojem se ista odnosi na I. tuženika. Naime, sud prvog stupnja je u postupku utvrdio da je u zemljišnim knjigama odnosu na sporne kčbr. [katastarska čestica] kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] kao vlasnik nije upisan I. tuženik. Stoga je prigovor promašene pasivne legitimacije koji je I. tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu ocijenio osnovanim, te je tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika odbio i iz tog razloga.

20. U tom dijelu sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, tužiteljeva tužba usmjerena je na uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Odredbom čl. 45. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/19, 128/22, 155/23, 127/24 – dalje: ZZK) propisano je da su upisi u zemljišnu knjigu dopušteni samo protiv osobe koja je u trenutku podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježena.

21. Dakle, sukladno pravilu knjižnog prednika iz čl. 45. ZZK, upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv osobe koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik zemljišta. Stoga u parnicama u kojima se zahtijeva ovlaštenje ili trpljenje uknjižbe prava vlasništva pasivno su legitimirane osobe koje su u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici zemljišta. Navedeno je i logično jer kada u takvim parnicama zemljišnoknjižni vlasnici nekretnine ne bi bili pasivno legitimirani donijeta presuda kojom bi eventualno bilo utvrđeno tužiteljevo pravo vlasništvo se zbog pravila knjižnog prednika ne bi mogla zemljišnoknjižno provesti čime takva pravna zaštita suštinski ne bi imala nikakvog smisla.

22. U konkretnom slučaju, I. tuženik nije u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnina koje su predmet utvrđenja prava vlasništva, pa stoga nije pasivno legitimiran u postupku kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja. Stoga je u odnosu na I. tuženika sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika odbio.

23. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, u odnosu na I. tuženika žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a kako je to pobliže navedeno u izreci presude.

24. Također, i odluka o troškovima u dijelu u kojem se ista odnosi na I. tuženika je također pravilna i zakonita tako da je istu također valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi u dijelu u kojem se ista odnosi na I. tuženika tj. u dijelu u kojem je tužitelju naloženo da plati troškove postupka u iznosu od 2.062,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

25. S druge strane, s obzirom da u odnosu na troškova tužitelja i II. tuženice obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta odluka o troškovima parničnog postupka u dijelu u kojem se ista odnosi na II. tuženicu, a kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke ovog rješenja.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

27. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj žalbeni sud ukazao ovim rješenjem, te će ponovo ocijeniti sve dokaze i utvrditi sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost ili neosnovanost tužiteljevog tužbenog zahtjeva. Sud će tako najprije utvrditi da li su i kada ĐP i JP zajedno kupili spornu kčbr. [katastarska čestica], te da li su nakon te kupnje JP i ĐP sporazumno fizički podijelili nekretninu na način da je RP pripao dio koji sada u ovom postupku predstavlja spornu nekretninu (a koju sada čine dijelovi četiri katastarske čestice). Također, utvrditi će da li se ĐP nalazio u posjedu sporne nekretnine i od kada, da li je njegov posjed bio zakonit ili barem pošten, te a koji način je vršio posjed. Utvrditi će da li se u posjedu sporne nekretnine nalazio i tužitelj i do kada, koje je posjedovne radnje činio, te da li je njegov posjed bio zakonit ili barem pošten, a nakon čega će moći ocijeniti da li su na strani tužitelja ostvarene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj