-
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2713/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6241/2022-44 od 13. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice ŽT kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6241/2022-44 od 13. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke za parnični trošak sa kojim nije uspjela te u dijelu pod točkom II izreke.
II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6241/2022-44 od 13. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke te sudi:
Odbija se tužiteljica ŽT sa tužbenim zahtjevom kojim traži naložiti tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti joj 26.022,18 eura , sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. pa do isplate te joj naknaditi parnični trošak u svoti od 5.876,39 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2026. pa do isplate.
III Svaka stranka snosi svoje troškove cijele parnice.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
"I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz [adresa], OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 26.022,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu 5.876,39 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 13. ožujka 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos 6.367,68 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos kao neosnovan."
2. Protiv presude suda prvog stupnja u dijelu pod točkom II izreke te u dijelu pod točkom I izreke za parnični trošak sa kojim nije uspjela, žali se tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredbi parničnog postupka s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti, uz naknadu troškova žalbe.
2.1. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I izreke zbog bitne povrede odredbi postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba tužiteljice je neosnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.
4. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice za isplatu svota koje je preplatila u ispunjenju Ugovora o kreditu nesporno sklopljenog 2. studenog 2006. na svotu od 180.000,00 CHF (dalje: Ugovor o kreditu) jer je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula što predstavlja nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe zbog kojih je tuženik dužan po osnovi stjecanja bez osnove platiti razliku anuiteta koja je nastala zbog rasta tečaja CHF i rasta kamatne stope .
4.1. Nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica, primjenom pravila o redoslijedu uračunavanja prema kojem se prvo namiruju kamate a potom glavnica, obračunavajući zakonske kamate na preplaćene svote jer je tuženik obračunom preplate prilikom sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu od 31. prosinca 2015. (dalje: Dodatak) namirio cjelokupni iznos zatezne kamate na preplaćene svote, traži isplatu 32.389,85 eura u vidu neisplaćene svote glavnice od 6.367,68 eura, preplate po osnovi ništetnih kamatnih stopa od 8.687,30 eura te po osnovi ništetnog tečaja 18.023,38 eura, umanjeno za preostali iznos utvrđene preplate od 688,51 eura.
5. Prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev upućujući na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te odredbu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) u smislu odredbe čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ocjenom kako tužiteljica neovisno o sklapanju Dodatka ima pravni interes za pokretanje predmetne parnice te je ovlaštena pozivati se na ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi ostvarila pravo na obeštećenje zbog primjene tih ništetnih odredbi te zaključuje kako tužiteljica osnovano zahtijeva povrat preplaćenih svota s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule te razlike obračunatih zateznih kamata do dana konverzije, umanjenih za iznos priznate preplate.
5.1. Odbija pak dio tužbenog zahtjeva gdje tužiteljica traži isplatu razlike glavnice od 6.367,68 eura jer je tuženik razliku preplaćenih svota koristio za zatvaranje budućih mjesečnih anuiteta i proveo izračun prema odredbi čl. 19.c Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZIDZPK) a nije bila obveza tuženika primjenjivati povoljniji tečaj prilikom tog izračuna.
6. Između stranaka nije sporno da su 31. prosinca 2015. sklopili Dodatak koji je sklopljen u ispunjenju zakonskih obveza i u skladu s propisanim i od strane korisnice kredita prihvaćenim izračunom konverzije s time, da se radi o Ugovoru kojim se mijenjaju odredbe iz osnovnog Ugovora te postiže sporazum o raspolaganju preplatom/podmirenju manje uplaćenog iznosa na način kako to nalaže zakon.
7. ZIDZPK je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF i rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj.
7.1. Tako je ZIDZPK predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike, ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.
8. Odredbom čl. 2. Dodatka je korisnica kredita, tužiteljica prihvatila izračun konverzije te postigla sporazum o raspolaganju preplatom i potvrdila da joj je kao preduvjet sklapanja Dodatka dostavljen izračun konverzije kredita zajedno s prijedlogom izmijenjenog Ugovora o kreditu, pregled stanja svih pojedinačnih visina tražbina odnosno, izvod otvorenih stavaka po kreditu te joj je za potrebe provjere izračuna konverzije omogućen pristup povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama i dnevnih tečajeva koji su se primjenjivali za kredite uz valutnu klauzulu u CHF i kredite u valutnu klauzulu u euro te je potvrdila da je suglasna s izračunom konverzije koji joj je kreditor dostavio u skladu s odredbama ZIDZPK i suglasnost da se konverzija kredita u CHF provede u skladu s dostavljenim izračunom konverzije.
9. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZIDZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.
10. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.
11. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi čl.a 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut Sporazum o korištenju utvrđene preplate (čl. 6. Dodatka), očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.
12. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom kao i manje uplaćenom iznosu (čl. 7. Dodatka) koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
13. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.
14. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koje su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.
15. Ovo je izrijekom ugovoreno odredbom čl. 1. Dodatka prema kojemu je tuženik poduzeo radnju sklapanja Dodatka na temelju ZIDZPK u ispunjenju svoje zakonske obveze i u svemu pod uvjetima propisanim odredbama ZIDZPK u skladu s tamo propisanim i od strane korisnika kredita prihvaćenim izračunom konverzije dok je u odredbi čl. 2. st. 2. Dodatka ugovoreno da su na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane tužitelja Dodatkom izmijenjene odredbe Ugovora o kreditu i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita te je postignut Sporazum o raspolaganju preplatom, sve na način kako to nalaže ZIDZPK te je prema čl. 2. st. 3. Dodatka tužiteljica potpisom Dodatka potvrdila da joj je kao preduvjet za sklapanje Dodatka dostavljen izračun konverzije kredita zajedno s prijedlogom izmijenjenog Ugovora o kreditu, pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina odnosno izvod otvorenih stavaka po kreditu te da mu je za potrebe provjere izračuna konverzije omogućen pristup povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama i dnevnih tečajeva koji su se primjenjivali za kredite uz valutnu klauzulu u CHF i kredite u valutnu klauzulu u euro dok je (čl. 2. st. 4. Dodatka) tužiteljica potpisom Dodatka potvrdila da je suglasna s izračunom konverzije koji joj je tuženik dostavio u skladu s odredbama zakona i suglasan da se konverzija kredita u CHF provede u skladu s dostavljenim izračunom konverzije koji je sastavni dio Dodatka.
16. Dakle, tražbina tužiteljice na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključi la Dodatak na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.
17. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope (i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli), koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ju, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila, vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim Dodatkom pa joj ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.
18. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZIDZPK stavka 1. uključuje i te uplate.
19. Stoga je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK osiguran je povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
20. Kada su dakle, svote koje je tužiteljica platila više na temelju ništetnih odredbi iskorištene u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom i koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog Ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZIDZPK.
20.1. Naime, konverzija izvršena prema ZIDZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti a time posljedično niti ništetnosti.
21. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZIDZPK sklapanjem Dodatka sa tuženikom, ona više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZIDZPK uključuje i te uplate.
22. I naposlijetku, u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. je odgovoreno na pitanje u odnosu na koje je tamo tužitelju dopušteno izjavljivanje revizije tako, da korisnik kredita koji je na temelju ZIDZPK/15 ugovaranjem Aneksa konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u euro, nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredbi iz temeljnog Ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF.
22.1. Iako je također označeno da korisnik kredita ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog Ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od pretplate utvrđene u konverziji, s obzirom na naprijed označenu jasnu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku o tome da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima prema odredbama Ugovora o kreditu i Dodatka a radilo bi se o zateznim kamatama na svote za koje je prethodno zaključeno kako korisnik kredita nema pravo na utvrđenje i isplatu preplaćenih svota, u prvostupanjskoj presudi je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZIDZPK.
23. Uz to, tužiteljica tužbenim zahtjevom, obračunom u smislu odredbe čl. 172. ZOO nije zatražila zatezne kamate na preplaćene svote na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita pa je na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke tako, da je zahtjev za isplatu odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika.
24. Slijedom iznijetog je odbijena i žalba tužiteljice kao neosnovana i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I izreke za parnični trošak sa kojim nije uspjela te u dijelu pod točkom II izreke.
25. Odluka o parničnom trošku donijeta je cijeneći činjenicu da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da je tužitelj ica izgubila parnicu.
26. Tužiteljica naime, nije mogla predvidjeti svoje izglede za potpuni uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogla biti svjesna da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer cjeloviti tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačeno pobijano prvostupanjsko rješenje s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka cijele parnice, jednom odlukom.
U Zagrebu, 14. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Andrina Raspor Flis
