Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2401/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anti Omaziću, odvjetniku iz ZOU Filip Gradišek i Ante Omazić u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB. 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz OD Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3263/2024-18 od 23. siječnja 2026., dana 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3263/2024-18 od 23. siječnja 2026.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o namjenskom kreditu, [broj], sklopljenog dana 13. travnja 2007. godine između tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb kao Kreditora i tužiteljice JA kao Korisnika kredita, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Nives Mirčetić iz Zagreba pod brojem OV-6344/07 i to:
- dio odredbe čl. 2. navedenog Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenljiva u skladu sa promjena tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke;
- dio odredbe čl. 7. navedenog Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.122,29 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:
- na iznos od 3,86 € od dana 16.11.2007. pa do isplate;
- na iznos od 3,86 € od dana 16.12.2007. pa do isplate;
- na iznos od 3,86 € od dana 16.01.2008. pa do isplate;
- na iznos od 3,86 € od dana 16.02.2008. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.03.2008. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.04.2008. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.05.2008. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.06.2008. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.07.2008. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.08.2008. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.09.2008. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 €od dana 16.10.2008. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.11.2008. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.12.2008. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.01.2009. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.02.2009. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.03.2009. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.04.2009. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.05.2009. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.06.2009. pa do isplate;
- na iznos od 12,60 € od dana 16.07.2009. pa do isplate;
- na iznos od 23,59 € od dana 16.08.2009. pa do isplate;
- na iznos od 23,59 € od dana 16.09.2009. pa do isplate;
- na iznos od 23,59 € od dana 16.10.2009. pa do isplate;
- na iznos od 23,59 € od dana 16.11.2009. pa do isplate;
- na iznos od 23,59 € od dana 16.12.2009. pa do isplate;
- na iznos od 23,59 € od dana 16.01.2010. pa do isplate;
- na iznos od 23,59 € od dana 16.02.2010. pa do isplate;
- na iznos od 23,59 € od dana 16.03.2010. pa do isplate;
- na iznos od 23,59 € od dana 16.04.2010. pa do isplate;
- na iznos od 23,59 € od dana 16.05.2010. pa do isplate;
- na iznos od 20,74 € od dana 16.06.2010. pa do isplate;
- na iznos od 20,74 € od dana 16.07.2010. pa do isplate;
- na iznos od 20,74 € od dana 16.08.2010. pa do isplate;
- na iznos od 20,74 € od dana 16.09.2010. pa do isplate;
- na iznos od 20,74 € od dana 16.10.2010. pa do isplate;
- na iznos od 20,74 € od dana 16.11.2010. pa do isplate;
- na iznos od 20,74 € od dana 16.12.2010. pa do isplate;
- na iznos od 20,74 € od dana 16.01.2011. pa do isplate;
- na iznos od 20,74 € od dana 16.02.2011. pa do isplate;
- na iznos od 20,74 € od dana 16.03.2011. pa do isplate;
- na iznos od 20,74 € od dana 16.04.2011. pa do isplate;
- na iznos od 20,74 € od dana 16.05.2011. pa do isplate;
- na iznos od 20,74 € od dana 16.06.2011. pa do isplate;
- na iznos od 20,74 € od dana 16.07.2011. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.08.2011. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.09.2011. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.10.2011. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.11.2011. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.12.2011. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.01.2012. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.02.2012. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.03.2012. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.04.2012. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.05.2012. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.06.2012. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.07.2012. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.08.2012. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.09.2012. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.10.2012. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.11.2012. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.12.2012. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.01.2013. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.02.2013. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.03.2013. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.04.2013. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.05.2013. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.06.2013. pa do isplate;
- na iznos od 18,22 € od dana 16.07.2013. pa do isplate;
- na iznos od 18,53 € od dana 16.08.2013. pa do isplate;
- na iznos od 18,53 € od dana 16.09.2013. pa do isplate;
- na iznos od 18,53 € od dana 16.10.2013. pa do isplate;
- na iznos od 18,53 € od dana 16.11.2013. pa do isplate;
- na iznos od 18,53 € od dana 16.12.2013. pa do isplate;
- na iznos od 18,53 € od dana 16.01.2014. pa do isplate;
- na iznos od 16,90 € od dana 16.02.2014. pa do isplate;
- na iznos od 16,90 € od dana 16.03.2014. pa do isplate;
- na iznos od 16,90 € od dana 16.04.2014. pa do isplate;
- na iznos od 16,90 € od dana 16.05.2014. pa do isplate;
- na iznos od 16,90 € od dana 16.06.2014. pa do isplate;
- na iznos od 16,90 € od dana 16.07.2014. pa do isplate;
- na iznos od 15,22 € od dana 16.08.2014. pa do isplate;
- na iznos od 15,22 € od dana 16.09.2014. pa do isplate;
- na iznos od 15,22 € od dana 16.10.2014. pa do isplate;
- na iznos od 15,22 € od dana 16.11.2014. pa do isplate;
- na iznos od 15,22 € od dana 16.12.2014. pa do isplate;
- na iznos od 15,22 € od dana 16.01.2015. pa do isplate;
- na iznos od 14,28 € od dana 16.02.2015. pa do isplate;
- na iznos od 14,28 € od dana 16.03.2015. pa do isplate;
- na iznos od 14,28 € od dana 16.04.2015. pa do isplate;
- na iznos od 14,28 € od dana 16.05.2015. pa do isplate;
- na iznos od 14,28 € od dana16.06.2015. pa do isplate;
- na iznos od 14,28 € od dana 16.07.2015. pa do isplate;
- na iznos od 13,50 € od dana 16.08.2015. pa do isplate;
- na iznos od 13,50 € od dana 16.09.2015. pa do isplate;
- na iznos od 13,50 € od dana 16.10.2015. pa do isplate;
- na iznos od 13,50 € od dana 16.11.2015. pa do isplate;
- na iznos od 13,50 € od dana 16.12.2015. pa do isplate;
- na iznos od 13,50 € od dana 16.01.2016. pa do isplate;
- na iznos od 12,59 € od dana 16.02.2016. pa do isplate;
- na iznos od 12,59 € od dana 16.03.2016. pa do isplate;
- na iznos od 12,59 € od dana 16.04.2016. pa do isplate;
- na iznos od 12,59 € od dana 16.05.2016. pa do isplate;
- na iznos od 12,59 € od dana 16.06.2016. pa do isplate;
- na iznos od 12,59 € od dana 16.07.2016. pa do isplate;
- na iznos od 12,20 € od dana 16.08.2016. pa do isplate;
- na iznos od 12,20 € od dana 16.09.2016. pa do isplate;
- na iznos od 12,20 € od dana 16.10.2016. pa do isplate;
- na iznos od 12,20 € od dana 16.11.2016. pa do isplate;
- na iznos od 12,20 € od dana 16.12.2016. pa do isplate;
- na iznos od 12,20 € od dana 16.01.2017. pa do isplate;
- na iznos od 11,47 € od dana 16.02.2017. pa do isplate;
- na iznos od 11,47 € od dana 16.03.2017. pa do isplate;
- na iznos od 11,47 € od dana 16.04.2017. pa do isplate;
- na iznos od 11,47 € od dana 16.05.2017. pa do isplate;
- na iznos od 11,47 € od dana 16.06.2017. pa do isplate;
- na iznos od 11,47 € od dana 16.07.2017. pa do isplate;
- na iznos od 10,82 € od dana 16.08.2017. pa do isplate;
- na iznos od 10,82 € od dana 16.09.2017. pa do isplate;
- na iznos od 10,82 € od dana 16.10.2017. pa do isplate;
- na iznos od 10,82 € od dana 16.11.2017. pa do isplate;
- na iznos od 10,82 € od dana 16.12.2017. pa do isplate;
- na iznos od 10,82 € od dana 16.01.2018. pa do isplate;
- na iznos od 10,44 € od dana 16.02.2018. pa do isplate;
- na iznos od 10,44 € od dana 16.03.2018. pa do isplate;
- na iznos od 10,44 € od dana 16.04.2018. pa do isplate;
- na iznos od 10,44 € od dana 16.05.2018. pa do isplate;
- na iznos od 10,44 € od dana 16.06.2018. pa do isplate;
- na iznos od 10,44 € od dana 16.07.2018. pa do isplate;
- na iznos od 10,32 € od dana 16.08.2018. pa do isplate;
- na iznos od 10,32 € od dana 16.09.2018. pa do isplate;
- na iznos od 10,32 € od dana 16.10.2018. pa do isplate;
- na iznos od 10,32 € od dana 16.11.2018. pa do isplate;
- na iznos od 10,32 € od dana 16.12.2018. pa do isplate;
- na iznos od 10,32 € od dana 16.01.2019. pa do isplate;
- na iznos od 10,25 € od dana 16.02.2019. pa do isplate;
- na iznos od 10,25 € od dana 16.03.2019. pa do isplate;
- na iznos od 10,25 € od dana 16.04.2019. pa do isplate;
- na iznos od 10,25 € od dana 16.05.2019. pa do isplate;
- na iznos od 10,49 € od dana 16.06.2019. pa do isplate; po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.026,63 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje tuženik, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla na pravilan način ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe u dijelu pod točkom 2. i pod točkom 7. Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., ovdje tuženika.
6. Među strankama nije sporno postojanje Ugovora o kreditu, a kojim je tužiteljici kao korisniku kredita odobren stambeni kredit u iznosu od 206.000,00 HRK, uz promjenjivu kamatnu stopu, na rok od 12 godina kao i da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da iz Ugovora o namjenskom [broj kredita] od 13. 4. 2007. (dalje Ugovor) proizlazi da je čl. 2. predmetnog Ugovora određena kamatna stopa od 5,50% godišnje, uz napomenu da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, da iz čl. 7. Ugovora proizlazi da je korisnik kredita suglasan da u slučaju izmjene redovne kamatne stope kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete,
- da tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu u bitnome navodi da je predmetni kredit podignula radi rješavanja stambenog pitanja, odnosno za kupnju nekretnine u [adresa], a kojeg je u cijelosti isplatila te da predmetnu nekretninu nije koristila za iznajmljivanje, da je Ugovor pročitala, no nitko joj nije objasnio što znači pojam promjenjive kamatne stope, da je Ugovor bio unaprijed pripremljen, tipski, te ona u svakom slučaju nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora a kredit je podignula kod tuženika, jer je bila njihov dugogodišnji klijent.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je, prihvativši iskaz tužiteljice kao životan i logičan, pravilno zaključio da u ovom konkretnom slučaju se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed sastavljen od tuženika kao kreditora a na čiji sadržaj ovdje tužiteljica nije mogla utjecati niti joj je bilo pojašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa, pa da je upravo iz tih razloga takva ugovorna odredba nepoštena u smislu odredbe čl.81.Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji je zakon bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora.
9. Pravilno sud ukazuje da se radi o lex specialis a kojim se regulira zaštita potrošača i to upravo člankom 81. ZZP/03 u kojem se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a posljedica te odredbe je da je ista ništetna (čl. 87. ZZP/03).
10. Naime, sukladno odredbi čl. 81. ZZP/03, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o promjeni kamatne stope dok tuženik ne samo da nije navedeno dokazao već iz predmetne odredbe Ugovora proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se će se kamatna stopa mijenjati jednostranom odlukom tuženika a da pri tome nisu tužiteljici na temelju jasnih i razumljivih kriterija objašnjene sporne odredbe Ugovora kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu Ugovora o kojoj tužiteljica nije bila u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima -Narodne novine br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka odnosno prosječnog potrošača s jedne strane i urednog savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada govorimo o profesionalnoj djelatnosti u smislu odredbe čl. 10. ZOO-a stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.
11. Ovdje valja naglasiti da je Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
12. Žalbeni prigovori tuženika da ovdje prvostupanjski sud je propustio utvrditi svojstvo potrošača ovdje tužiteljice nisu osnovani.
13. Naime iz Ugovora o kreditu kojeg je zaključila tužiteljica kao i iz njenog iskaza u ovom postupku, proizlazi da je tužiteljica zaključila predmetni Ugovor kao fizička osoba u svrhu rješavanja stambenog pitanja te da predmetnu nekretninu nije iznajmljivala već je samo jednu prostoriju povremeno koristila jer je radila u školi kao logoped.
14. Dakle iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je kupila kuću odnosno srušila staru i sagradila novu kuću pored kuće svojih roditelja u kojoj je stanovala i nije ju nikada iznajmljivala.
15. Prema odredbi čl. 3. ZZP/03 je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a što je tužiteljica i dokazala jer je u istoj stanovala te ju nije iznajmljivala niti je kuća bila namijenjena njenom zanimanju već njenom stanovanju prema tome ovdje je tužiteljica na kojoj jest teret dokazivanja dokazala svojstvo potrošača pa se stoga radi o potrošačkom ugovoru a tuženik ukoliko tvrdi suprotno treba to i dokazati u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP- a a što tuženik nije dokazao u ovom postupku.
16. Žalbeni prigovori tuženika da u ovom konkretnom slučaju, a s obzirom da se radi o kunskom kreditu, sud se nije mogao pozivati na postupak kolektivne zaštite potrošača koja se isključivo odnosila na kredite s valutnom klauzulom u CHF, su osnovani.
17. Međutim, iako se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na kolektivnu zaštitu potrošača kao i sudske odluke koje su donesene u tim predmetima, to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke iz naprijed navedenih razloga jer je sud u ovom konkretnom slučaju utvrdio da su sporne odredbe ništetne a što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka pravilno pozivajući se na relevantne odredbe ZZP/ 03 utvrdivši u ovom postupku da se radi o ništetnim odredbama, stoga žalbeni navodi tuženika da odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može na pravilan način ispitati jer je manjkava i neobrazložena, nisu osnovani.
18. Također nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojim ističe prigovor zastare.
19. Suprotno žalbenim navodima tužene, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare pozivajući se na pravo shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.
20. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su -IV- 47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teči od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovani.
21. Prema tome ovdje se radi o restitucijskom zahtjevu kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnosti ugovora odnosno ugovorne odredbe pa stoga zastarni rok teče od kada je ta ništetnost ustanovljena.
22. Također u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate, sud prvog stupnja pravilno utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a da je ovdje tuženik nesavjestan stjecatelj stoga kamata teče od dana stjecanja.
23. Nadalje ovdje tuženik pogrešno zaključuje da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio kamate na pojedinačne iznose od dana dospijeća pojedinih iznosa anuiteta a ne od idućeg dana od dana dospijeća jer iz stanja spisa i provedenog financijskog vještačenja proizlazi da svaki pojedini iznos je plaćen svakog 15-og u mjesecu a tijek kamata koju je dužan naknaditi tuženik kao nesavjestan stjecatelj je upravo određen od 16-tog u mjesecu dakle idući dan po dospijeću.
24. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Darku Prpić utvrdio da je razlika između stvarno plaćenih anuiteta prema izmijenjenim kamatnim stopama u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosila 2.122,29 EUR, te stranke nisu imale primjedbe na matematički izračun vještaka.
25. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog tumačenja relavantnih zakonskih odredbi materijalnog prava koji se primjenjuje u ovom konkretnom slučaju.
26. Žalbeni prigovor tuženika na odluku o troškovima parničnog postupka u dijelu u kojem tuženik ističe da ovdje tužiteljica nema pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude jer se dostava presude vrši putem e-oglasne ploče suda, nije osnovan.
27. Suprotno ovim žalbenim navodima, pravilno je sud zaključio da tužiteljica čiji je punomoćnik pristupio na ročište za objavu presude ima pravo na taj trošak po Tbr. 9. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) jer se isti smatra opravdanim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, a iz stanja spisa proizlazi da je ovdje punomoćnik tužiteljice (list 143 spisa) pristupio na ročište za objavu presude.
28. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
29. Tuženiku nije priznat trošak ovog žalbenog postupka jer isti nije uspio u ovom žalbenom postupku. (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 14. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Joka Umićević
