Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3092/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-411/2019 od 7. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja IP kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-411/2019 od 7. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja IP za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 187,50 eura.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 10.000,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 10. lipnja 2015. do isplate.
2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove.“ II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 800,00 eura."
2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u bitnome ističe kako mu je Hrvatska odvjetnička komora obustavila obavljanje odvjetničke djelatnosti radi presude Županijskog suda u Splitu kojom je nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je preinačio presudu Županijskog suda u Splitu i oslobodio tužitelja od optužbe da je počinio kazneno djelo. Dakle, tužitelj nije mogao obavljati odvjetničku djelatnost radi pravno neosnovane presude Županijskog suda u Splitu, radi čega nije mogao ostvarivati prihode od zastupanja stranaka (izmakla korist). Tužitelj prilaže tekst presude Općinskog suda u Splitu u predmetu Pn-217/2020, koji je činjenično i pravno sličan ovome predmetu, a gdje je prvostupanjski sud usvojio zahtjev tužitelja za naknadu izmakle koristi. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev te naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 eura.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja. Predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.327,23 EUR, tj. 10.000,00 kn na ime naknade imovinske štete radi izmakle koristi, a za koju štetu tvrdi da mu je nastala zbog nemogućnosti da kao punomoćnik zastupa JP u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1092/2014.
5.1. Naime, tužitelj nije mogao zastupati JP i time ostvariti novčanu korist kao profesionalni punomoćnik iz razloga što mu je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/14 od 8. rujna 2014. obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti, jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/2001 od 27. lipnja 2014., a koja je preinačena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske te u odnosu na tužitelja odbijena optužba, nakon čega je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. u odnosu na njega ukinuta obustava prava na obavljanje djelatnosti, prethodno utvrđena rješenjem od 8. rujna 2014.
5.2. Prvostupanjski sud je ocijenio zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim.
6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:
53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP)., a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da je tužitelj presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K -16/2001 od 27. lipnja 2014. proglašen krivim zbog počinjenja više kaznenih djela te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine
- da je Hrvatska odvjetnička komora rješenjem od 8. rujna 2014. obustavila tužitelju kao odvjetniku obavljanje odvjetničke djelatnosti radi pokretanja gore navedenog kaznenog postupka, tj. zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kaznena djela koja bi dovodila u pitanje dostojnost za daljnje obavljanje odvjetništva - da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž - 646/14 od 23. svibnja 2017. preinačena prvostupanjska presuda Županijskog suda u Splitu na način da je protiv tužitelja IP odbijena optužba
- da je Hrvatska odvjetnička komora rješenjem od 5. srpnja 2017. ukinula rješenje od 8. rujna 2014., a kojim je tužitelju kao odvjetniku bilo obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti
- da je JP ovlastio tužitelja kao odvjetnika, ali i druge odvjetnike zaposlene u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. da ga zastupaju u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, poslovni broj Pst- 1092/2014,
- da je na pripremnom ročištu u predmetu Pst-1092/2014, održanom dana **.**.2015., JP zastupala IPR, odvjetnička vježbenica iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan, a s takvom pravnom ocjenom se slaže i ovaj drugostupanjski sud.
9. Prvenstveno, okolnost što je protiv tužitelja vođen kazneni postupak radi kojeg je tužitelju zabranjeno obavljanje odvjetničke djelatnosti, a koji postupak je naposljetku pravomoćno okončan presudom kojom je odbijena optužba ne znači i postojanje odštetne odgovornosti tužene Republike Hrvatske, jer se vođenje kaznenog postupka i u slučaju kada je postupak završen presudom kojom se optužba odbija, odnosno oslobađajućom presudom, ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom koja povlači odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štete.
10. Naime, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nije utvrđena odgovornost tuženice Republike Hrvatske u smislu članka 105. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024, 136/2025) prema kojem Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Dakle, protupravnost postoji ako je riječ o nezakonitom i/ili nepravilnom radu. Nepravilan rad je činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. U odnosu na rad sudaca to bi značilo da postoji bitan otklon od uobičajenog postupanja ili postupanje suprotno usvojenim stajalištima. O nepravilnom radu moglo bi se govoriti u onim predmetima gdje sudac donosi određenu odluku na zahtjev stranke i gdje zbog propusta, neopravdanih razloga ili nepažnje ne donese odluku ili je donese nakon neopravdano dugog vremena. Nezakoniti rad je postupanje protivno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje postupanja u skladu sa zakonom. Tužitelj ni na jedan način ne dokazuje da bi je u postupku Kž-16/2001 kojeg je vodio Županijski sud u Splitu, točnije sudac Marko Pribisalić, došlo do takvog nepravilnog ili nezakonitog rada koji povlači odštetnu odgovornost Republike Hrvatske. Naime, treba napomenuti kako se ne može smatrati nezakonitim radom suca kada sudac pogrešno primjenjuje materijalno pravo i iznosi svoje pravno mišljenje ili pravno stajalište u postupku. Dakle, pogrešna primjena materijalnog prava ne znači da je sudac nezakonito radio. Sudbena vlast je samostalna i neovisna te je sudac autonoman u tumačenju i primjeni pravne norme u postupku te se u slučaju donošenja različitih odluka u pogledu određene pravne stvari ne radi o nezakonitom radu sudaca.
11. Nadalje, tužitelju nije Županijski sud u Splitu niti Republika Hrvatska zabranila obavljanje odvjetničke djelatnosti, budući da je zabrana obavljanja odvjetništva posljedica donošenja rješenja Hrvatske odvjetničke komore, a komora je tijelo za koje Republika Hrvatska ne odgovara. Naime, rješenje o obustavi obavljanja odvjetništva donijela je Hrvatska odvjetnička komora i ta je činjenica u neposrednoj uzročnoj vezi s činjenicom da tužitelj za vrijeme trajanja obustave obavljanja odvjetničke djelatnosti nije mogao zastupati stranke, a zbog čega tvrdi da mu je nastala predmetna šteta. Međutim, tuženik ne odgovara za rad toga tijela, a čija je radnja u neposrednoj uzročno posljedičnoj vezi sa štetom koju tužitelj tvrdi da trpi.
12. Međutim, čak i da se zauzme stajalište da postoji protupravna štetna radnja te da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete radi izmakle koristi, tužbeni zahtjev bi svejedno bio neosnovan.
12.1. Naime, tužitelj je, u vrijeme zabrane obavljanja odvjetničke službe, bio član Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d., dakle, tužitelj je obavljao odvjetničku djelatnost u odvjetničkom društvu, sukladno čl. 4. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011). Slijedom navedenog, prihodi od zastupanja stranaka su prihodi odvjetničkog društva, a ne pojedinog člana društva.
12.2. Nadalje, punomoći kojom je JP ovlastio tužitelja za zastupanje, za zastupanje su bili i ovlašteni i drugi odvjetnici koji su zaposleni u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. te je na pripremnom ročištu u predmetu Pst-1092/2014, održanom dana **.**.2015., JP zastupala IPR, odvjetnička vježbenica koja je zaposlena u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d.
12.3. Dakle, tužitelj ne može tvrditi da nije ostvario prihod zastupanjem JP, budući da u utuženom razdoblju nije bio samostalni odvjetnik, već je zastupao stranke te ostvarivao prihode od zastupanja u korist i za račun Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. Slijedom navedenog, time što je tužitelju bila zabranjena djelatnost obavljanja odvjetništva, naknadu izmakle koristi eventualno bi moglo tražiti Odvjetničko društvo Lubina i Čutura j.t.d. Međutim, u konkretnom predmetu društvo nije onemogućeno da ostvari dobitak zastupanjem JP, dapače, IPR, kao odvjetnička vježbenica iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d., je obavila radnju zastupanja JP u predmetu Pst-1092/2014 i time omogućila da društvo ostvari prihod od zastupanja.
13. Zbog svega navedenoga se žalbeni navodi tužitelja ne mogu prihvatiti.
14. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.
15. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio, Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 14. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Iris Gović Penić
