Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1580/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. mr.sc. Emiru Kulenoviću i dr., odvjetnicima u Puli-Pola, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Jelačića 10, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević &partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-329/2023-20 od 5. veljače 2026., 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-329/2023-20 od 5. veljače 2026. u dijelu pod točkom I izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-329/2023-20 od 5. veljače 2026. u dijelu pod točkom II, III i IV izreke te se predmet vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu br. [broj kredita] sklopljenog 15. studenog 2004. između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, a na kojem je ugovoru ovjeren potpis tužiteljice kod javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule, Smareglina 7, pod br. OV -2689/04 dana 16. studenog 2004. (u daljnjem tekstu: Ugovor) i to sljedeće odredbe: odredba čl. 2., st. 1. Ugovora u dijelu koji glasi: “…promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.;, odredba čl. 2., st. 2. Ugovora u dijelu koji glasi:”…sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koje su promjenjive,” odredba čl. 2., st. 5. Ugovora koja glasi: ”Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor”, odredba čl. 4., st. 2. Ugovora koja glasi: ”Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima Poslovanja Kreditora.” odredba čl. 14. Ugovora koja glasi: “Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja

Kreditora, važećim u trenutku prijevremene otplate.”

II 1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 68,56 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od: 3,91 eur od 31. listopada 2008., 3,86 eur od 31. listopada 2008., 3,86 eur od 27. ožujka 2009., 3,90 eur od 27. ožujka 2009., 3,85 eur od 27. ožujka 2009., 3,76 eur od 29. svibnja 2009., 3,65 eur od 29. svibnja 2009., 3,59 eur od 26. lipnja 2009., 3,53 eur od 31. kolovoza 2009., 3,49 eur od 31. kolovoza 2009., 3,42 eur od 08. rujna 2010., 3,34 eur od 08. rujna 2010., 3,28 eur od 08. rujna 2010., 3,21 eur od 08. rujna 2010., 3,15 eur od 08. rujna 2010., 3,09 eur od 08. rujna 2010., 3,02 eur od 08. rujna 2010., 2,95 eur od 08. rujna 2010., 2,88 eur od 08. rujna 2010., 2,82 eur od 08. rujna 2010., po kamatnoj stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., zatim, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.931,44 eur.

III Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova.

IV Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 88,25 eur, u roku od 15 dana.

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

V Odbacuje se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova stavljen u podnesku podnesenom 12. siječnja 2026.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica u dijelu pod točkom II st. 2, III izreke kao i u dijelu pod točkom IV izreke u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I i II st. 1. izreke kao i u odbijajućem dijelu tuženikovog zahtjeva za naknadom troška parničnog postupka pod točkom IV izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima tuženika podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema Odluci o kamatnim stopama ovdje tuženika kao kreditora kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove prema Odluci banke kao i platiti naknadu kod prijevremene otplate kredita prema Odluci banke.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 15. studenog 2004. (dalje: Ugovor) proizlazi da su isti sklopili tuženik, kao kreditor i tužiteljica, kao korisnik kredita, a kojeg je ovjerio javni bilježnik Mirna Pliško, iz Pule-Pola, 16. studenog 2004. pod br. OV-2689/04,da je čl. 1. st. 1.ugovora tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 15.000,00 eur, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, da je čl. 2. st. 1. Ugovora je ugovoreno da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos od 15.000,00 eur i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 9,50 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, da je čl. 2. st. 5.Ugovora je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, da je st. 2. Ugovora ugovoreno za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, da je čl. 14. Ugovora ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknade za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, odnosno, općim uvjetima poslovanja kreditora, važećim u trenutku prijevremene otplate, da je čl. 5. st. 1.

Ugovora ugovoreno da je kredit nenamjenski.

-da iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Slavice Perić, iz Dugog Sela, posl. br. Ovrv-1824/10 od 04. listopada 2010. proizlazi da je predmetno rješenje doneseno u ovršnom postupku ovdje tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv ovdje tužiteljice, kao ovršenice a kojim je je naloženo tužiteljici platiti tuženiku na ime duga po kreditu br. [broj kredita], dospjeli dug na dan 09. rujna 2010. u iznosu od 54.312,34 kn, kao i ugovorenu kamatu prema odluci o kamatnim stopama banke (promjenjiva kamatna stopa) koja teče od 10. rujna 2010. do naplate po stopi jednakoj eskontnoj stopi HNB -a uvećanoj za pet % poena godišnje (na dan podnošenja ovršnog prijedloga 14 % godišnje), troškove ovršnog postupka, te zakonsku zateznu kamatu po stopi jednakoj eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet % godišnje na sve troškove postupka od dana plaćanja troškova do naplate te je radi naplate tražbine iz predmetnog rješenja određena ovrha općenito na imovini ovršenika,

-da u svom iskazu tužiteljica navodi da je kredit iskoristila za opremanje stana u kojem živi, kupnju namještaja, postavljanje stepeništa prema stanu, postavljanje ograde na terasi i balkonu, da se o odredbama Ugovora o promjenjivim kamatnim stopama nije pojedinačno pregovaralo jer joj nisu bili objašnjeni nikakvi parametri temeljem kojih će se kamatna stopa mijenjati, niti što znači promjenjiva kamatna stopa, odnosno, po kojim kriterijima će se ona mijenjati a u pogledu odredbi ugovora koje se odnose na naknade i troškove, odnosno, o odredbama ugovora iz čl. 2. st. 5. i čl.14. se nije pojedinačno pregovaralo jer su te odredbe bile unaprijed formulirane odstrane tuženika i tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je prihvaćajući iskaz tužiteljice kao logičan i uvjerljiv ,pravilno zaključio da se radilo unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati niti je imala mogućnost o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovarati stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu u cijelosti neosnovani.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud zaključio da ovdje tužiteljica u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03 dalje: ZZP/03) ima svojstvo potrošača .

11. Prema odredbi čl. 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a u ovom konkretnom slučaju iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ista podigla kredit u svrhu opremanja stana u kojem živi dakle u osobne svrhe, stoga je tužiteljica u ovom postupku dokazala da ima svojstvo potrošača a tuženik ukoliko tvrdi suprotno da je kredit podignut za neku drugu svrhu (poduzetničku djelatnost, poslovnu aktivnost) je dužan to i dokazati a tuženik u tom pravcu nije sudu pružio dokaze stoga su u tom dijelu žalbeni navodi tuženika neosnovani.

12. Također i iz samog Ugovora (list 16 spisa) i to čl. 5. Ugovora proizlazi da je isti nenamjenski kredit.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ovdje tužiteljici nije bilo uopće objašnjeno a niti su vođeni pregovori u pogledu spornih odredbi ugovora već se radi o uvjetima koje je odredio tuženik a tužitelj je imao mogućnost ili to prihvatiti ili ostaviti a pri tome tuženik ove navode nije u bitnome osporio niti je sudu predložio dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja kao i pojašnjenja o kakvim se naknadama i troškovima radi a niti je tužiteljici pojašnjeno na koji način se mijenja ugovorena kamata stoga je takva odredba protivna čl. 81. st. 1. ZZP/03.

14. Naime, sukladno odredbi čl. 81. ZZP/03, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita kao i naknade za prijevremenu otplatu kredita i visini te naknade kao i ugovorenoj kamatnoj stopi dok tuženik ne samo da nije navedeno dokazao već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužiteljica obvezuje isplati određene naknade i troškove za obradu kredita kao i naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita pa je stoga takva odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a to znači da je takva odredbe Ugovora o kreditu nepoštene odredbe u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03, te ništetne u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

15. Također iz svih naprijed navedenih razloga nepoštena je i odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja na temelju jednostrane odluke banke a što posljedično dovodi do ništetnosti takve odredbe a što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa. (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka odnosno prosječnog potrošača s jedne strane i urednog savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada govorimo o profesionalnoj djelatnosti u smislu odredbe čl. 10. ZOO -a stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

16. Ovdje valja naglasiti da je Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

17. Suprotno žalbenim navodima tužene, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare a na što ukazuje pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.

18. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su -IV- 47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim.

19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu pod točkom I izreke a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

20. Žalbeni navodi tužiteljice u pogledu odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva u dijelu pod točkom II .t. 2. izreke su osnovani.

21. Naime tužiteljica opravdano ukazuje da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje pogrešno smatrajući da nije bilo potrebe za dopunom nalaza i mišljenja vještaka financijske struke kao i njegovog usmenog obrazloženja pisanog nalaza i mišljenja a što je predložila tužiteljica nakon što je zaprimila pisani nalaz i mišljenje a zbog čega je sud uskratio pravo tužiteljici da postavlja pitanja vještaku nakon istaknutih prigovora na pisani nalaz ukazujući da je obveza vještaka da usmeno obrazloži svoj nalaz .

22. U smislu odredbe čl. 260. ZPP-a vještak je u obvezi usmeno obrazložiti svoj nalaz te odgovoriti na postavljena pitanja stranaka u vezi sačinjenog pisanog nalaza i mišljenja vještaka.

23. Nadalje tužiteljica je prigovorila u dijelu u kojem sud nije uzeo u obzir dio tužbenog zahtjeva za iznos od 300,00 EUR koji iznos predstavlja trošak naknade a koje banka nije uvrstila u knjigovodstvenu karticu kredita.

24. Prvostupanjski sud je utvrdio da je financijskim vještačenjem utvrđeno da su novčani iznosi s osnova troškova i naknade u iznosu od 300,00 EUR naznačeni u inicijalnom planu a što banka nije uvrstila u knjigovodstvenu karticu a na što je tužiteljica ukazivala nakon provedenog financijskog vještačenja i u tom pravcu predlagala da banka dostavi podatak odnosno potvrdu da je taj trošak banka naplatila tužiteljici a sud je taj dokazni prijedlog tužiteljice odbio.

25. Naime sud je u ovom dijelu pogrešno primijenio odredbu čl. 232. ZPP -a a što je rezultiralo pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem jer ukoliko tužiteljica takvu ispravu ne posjeduje tada je u smislu odredbe čl. 232. st. 3. ZPP -a sud trebao zatražiti istu od banke koja posjeduje cjelokupnu dokumentaciju a posebno kada je vještak u svom pisanom nalazu utvrdio da predmetna naknada je zabilježena u inicijalnom planu.

26. Iz historijata tužbe i predloženih dokaznih prijedloga tužiteljice u tužbi, a koje je sud na pripremnom ročištu prihvatio kada je zaključio prethodni postupak jasno proizlazi da je tužiteljica u točki III historijata tužbe predložila da tuženik dostavi kompletnu knjigovodstvenu i poslovnu dokumentaciju po predmetnom kreditu kao i provođenje financijskog vještačenja.

27. Stoga je sud pogrešno zaključio da tužiteljica nije do zaključenja prethodnog postupka predložila taj dokaz (uvid u potvrdu o isplaćenoj naknadi) jer dostavljanjem cjelokupne poslovne dokumentacije u vezi kredita koji je predmet ovog spora je predložen i taj dokaz a upravo banka kao pravna osoba je dužna dostaviti cjelokupnu poslovnu dokumentaciju prema tome ovdje bi se radilo o pretjeranom formalizmu na štetu tužiteljice i povredi prava tužiteljice da raspravlja pred sudom.

28. Međutim kako je u ovom konkretnom slučaju pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu visine tužbenog zahtjeva iz naprijed navedenih razloga valjalo je posljedično ukinuti i točku II .t.1. izreke pobijane presude a na koju se žali ovdje tuženik.

28. Slijedom navedenog ,a s obzirom da je iz svih naprijed navedenih razloga činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno ,valjalo je na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a u tom dijelu pod točkom II izreke ukinuti pobijanu presudu a kako je to odlučeno u izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

29. Također ovdje je valjalo ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka u dijelu pod točkom III i IV izreke jer će sud u konačnoj odluci odlučiti o troškovima parničnog postupka prema konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu.

30. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević