Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2486/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KV, kao vlasnika obrta „[obrt]“, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Horvat, odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika Gradska Toplana društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, Tina Ujevića 7, Karlovac, OIB 84300617934, zastupanog po punomoćnicima Josipu Janković, Mati Burazin, Dariu Banić i Tomislavu Horački odvjetnicima iz Karlovca, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu posl. broj P-756/2024-8 od 17. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. broj P-756/2024-8 od 17. travnja 2026. u točki II izreke, te dijelu točke IV. (pravilno: III) izreke, kojim tužitelju nisu dosuđeni troškovi postupka.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u dijelu pobijane točke I. izreke, kojim se utvrđuje se da tužitelj IV, vlasnik obrta “[obrt]”, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ne koristi toplinsku energiju u svojem poslovnom prostoru koji je smješten u prizemlju i podrumu, označen sa šifrom [adresa], prema nacrtu poslovnog prostora veličine 243,26 m2, upisan u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što predstavlja suvlasnički dio: 1/203 etažno vlasništvo (E-186), a koji poslovni prostor nalazi se u zgradi mješovite uporabe u [adresa] koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega nije u obvezi plaćanja računa za isporuku toplinske energije prema tuženiku GRADSKOJ TOPLANI društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, Tina Ujevića 7, Karlovac, OIB 84300617934, od dana stjecanja prava vlasništva na naznačenom poslovnom prostoru odnosno od 23.05.2018.g., što je tuženik dužan priznati .

III Preinačava se navedena odluka u dijelu točke I. izreke, kojim se tuženiku nalaže u svojoj evidenciji isknjižiti tužitelja kao korisnika i krajnjeg kupca toplinske energije te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se žalba tuženika protiv odluke o trošku postupka iz točke IV. (pravilno: III) izreke presude Općinskog suda u Karlovcu posl. broj P -756/2024-8 od

17. travnja 2026. kao nedopuštena.

II Preinačava se navedena odluka u dijelu, u kojem je tužitelj obvezan tuženiku isplatiti parnične troškove u iznosu od 3.225,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 17. travnja 2026. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose i sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

“I. Utvrđuje se da tužitelj IV, vlasnik obrta “[obrt]”, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ne koristi toplinsku energiju u svojem poslovnom prostoru koji je smješten u prizemlju i podrumu, označen sa šifrom [adresa], prema nacrtu poslovnog prostora veličine 243,26 m2, upisan u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što predstavlja suvlasnički dio: 1/203 etažno vlasništvo (E-186), a koji poslovni prostor nalazi se u zgradi mješovite uporabe u [adresa] koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega nije u obvezi plaćanja računa za isporuku toplinske energije prema tuženiku GRADSKOJ TOPLANI društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, Tina Ujevića 7, Karlovac, OIB 84300617934, od dana stjecanja prava vlasništva na naznačenom poslovnom prostoru odnosno od 23.05.2018.g., što je tuženik dužan priznati i u svojoj evidenciji isknjižiti tužitelja kao korisnika i krajnjeg kupca toplinske energije.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

Tuženik GRADSKA TOPLANA društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju I distribuciju toplinske energije, Tina Ujevića 7, Karlovac, OIB 84300617934 dužna je tužitelju KV, vlasniku obrta “[obrt]”, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 368,11 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.10.2018.g., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

IV. Tužitelj IV, vlasnik obrta “[obrt]”, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je isplatiti tuženiku Gradska Toplana društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, Tina Ujevića 7, Karlovac, OIB 84300617934 iznos od 3.225,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2026.g., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.”

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 55/23 - dalje: ZPP), kojom istu pobija u točki II i IV (ispravno: III) izreke, uz prijedlog da se presuda preinači u osporenom dijelu u smislu žalbenih navoda odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troškova postupka i troškova žalbe.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude kojom istu pobija u točki I. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz dosudu troškova postupka tuženiku uvećanih za troškove žalbe.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja, dok tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke I izreke, traži trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok žalba tužitelja nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, niti onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP budući da presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud utvrdi, da nije obveznik plaćanja računa za isporuku toplinske energije prema tuženiku i da tu energiju u svom poslovnom prostoru ne koristi, te povrat plaćenog iznosa od 368,11 eur (2.773,52 kn), koji je platio da bi izbjegao prisilu.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora u prizemlju i podrumu veličine 243,26 m2 upisanog u [broj poduloška] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zgradi mješovite uporabe u [adresa] koji je stekao na temelju ugovora o kupop rodaji nekretnine od 3.4.2018. od ... [adresa],

- da su tužitelju od strane tuženika dostavljeni računi za korištenje toplinske energije za lipanja 2018. od 920,65 kn, za srpanj 2018. od 923,10 kn, za kolovoza 2018. 929,77 kn, za rujan 2018. 935,99 kn i listopad 2018. 1.051,49 kn,

- da je, na temelju nalaza i mišljenja vještaka za strojarstvo ing. Maria Ciraki utvrđeno, da od 12 ogrjevnih tijela niti jedan radijator nije spojen na mrežu centralnog toplinskog sustava, da su cijevi iz tog sustava prema radijatorima ispod razine poda presječene i zavarene i krajevi su vodonepropusni, cijevi su odspojene, izrezane i većim dijelom uklonjene, neki su radijatori skinut s nosača i odloženi u prostoru, a na većem broju radijatora postavljeni su kalorimetri marke Brunata. Vještak navodi da nit i jedno ogrjevno tijelo nije spojeno na instalaciju centralnog toplinskog sustava u objektu s time da nije moguće odrediti kada su cijevi presječene i zavarene ali s obzirom na stupanj korozije na cijevima i mjestima zavara radi se o duljem vremenskom periodu,

- da iz dopisa tuženika od 11.3.2019. proizlazi da je dana 10.12.2018. izvršen pregled prostorija tužitelja uz njegovu nazočnost te je utvrđeno da postoji tehnička mogućnost za primanje toplinske energije a kvar je na razvodu unutarnjih instalacija koje je dužan održavati vlasnik prostora a ne tuženik, dok iz dopisa Dinove Dione d.o.o. Gradskoj toplani d.o.o. od 12. kolovoza 2015. proizlazi da je prednik tužitelja tražio izdvajanje za sporni poslovni prostor.

9. Nadalje, sud je uvidom u priležeće račune Gradske Toplane d.o.o. utvrdio da su tužitelju su od strane tuženika dostavljeni računi za korištenje toplinske energije, koji se odnose na fiksne troškove.

10. Člankom 9. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (NN br. 35/14, 129/15, dalje: Opći uvjeti za opskrbu) važećih u spornom razdoblju, propisano je, da ugovor o opskrbi kupca toplinske energije sklapaju opskrbljivač toplinskom energijom i kupac toplinske energije, ako je na obračunskom mjernom mjestu u toplinskoj podstanici priključen samo jedan krajnji kupac, koji samostalno upravlja svojim unutarnjim instalacijama (primjerice: poslovni prostor, privatna kuća, industrijski objekt i sl.), krajnji kupac sklapa ugovor o opskrbi toplinskom energijom s opskrbljivačem toplinskom energijom te da se sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi kupca toplinske energije i ugovora o opskrbi toplinskom energijom uređuju Općim uvjetima za isporuku toplinske energije.

11. Odredbom članka 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14, dalje: Opći uvjeti za isporuku) propisano je, da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika, te da se ugovor o potrošnji toplinske energije iz stavka 1. ovoga članka sklapa na način i po postupku određenom odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, a smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine za koje se isporuka toplinske energije obavlja preko zajedničkog mjerila toplinske energije.

12. Premda tuženik tvrdi da pravni prednik tužitelja SV sa površinom od 236 m2 i udjelom od 7,98% nije potpisao predmetni ugovor o potrošnji toplinske energije, osnovano prvostupanjski sud smatra da je potpisom Ugovora o potrošnji toplinske energije br. 1/9-2016 između ovlaštenog predstavnika suvlasnika za zgradu u kojoj se nalazi i poslovni prostor tužitelja nastala obveza za sve suvlasnike, pa tako i za tužitelja neovisno o tome je li on ili njegov pravni prednik potpisao ugovor. Pri tome tužitelj nije osporio ovlaštenje predstavnika suvlasnika za sklapanje tog ugovora, već samo da njegov prednik isti nije potpisao, što nije odlučno.

13. Člankom 26. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije propisano je, da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava na način i po postupku propisanom Zakonom o tržištu toplinske energije.

14. Nadalje, čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije (NN br. 80/13, 14/14, 102/14, 94/15, dalje: ZTTE), propisani su uvjeti i način izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava kako slijedi:

(1) Iznimno od odredbi članaka ovoga Zakona, krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje sljedećih uvjeta: 1. ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine, 2. nakon pribavljene suglasnosti iz točke 1. ovoga stavka, pisanu suglasnost za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava ovlašteni predstavnik suvlasnika dužan je ovjeriti i dostaviti kupcu, 3. radovi za izdvajanje samostalne uporabne cjeline krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava smatraju se jednostavnim radovima koji se mogu izvoditi bez lokacijske dozvole i akta kojim se odobrava građenje, a u skladu s glavnim projektom, izrađenim po ovlaštenom inženjeru, 4. izvođenje radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava može izvoditi izvođač koji ispunjava uvjete za obavljanje tih djelatnosti prema posebnom zakonu, 5. nakon izvedbe radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava izvođač je obvezan izraditi izviješće o izvedenim radovima i dati pisanu izjavu da su izvedeni radovi sukladni glavnom projektu i pravilima struke za ovu vrstu radova.

15. Po završetku radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava i njihovu pregledu, projektant glavnog projekta obvezan je dati izjavu da su izvedeni radovi sukladni glavnom projektu i pravilima struke za ovu vrstu radova, 7. izjave izvođača i projektanta čuva upravitelj zgrade/građevine i obvezni su dio obavijesti opskrbljivaču energije o izdvajanju samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava, 8. nakon provedenog postupka izdvajanja potrebno je izvijestiti opskrbljivača toplinske energije. Izvješćivanje i dostava dokumentacije iz točke 7. ovog stavka obveza je kupca. (2) Isključenje zgrade/građevine iz toplinskog sustava moguće je uz podnošenje zahtjeva ovlaštenog predstavnika suvlasnika, na temelju prethodno postignute suglasnosti svih krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, za izdvajanje svih samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine te uz prethodnu suglasnost distributera i opskrbljivača toplinskom energijom. (3) Krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

16. Kako tužitelj nije ispunio sve navedene uvjete za izdvajanje, već je samo fizički obavio odvajanje to je tužitelj stavku 9. citirane odredbe kao krajnji kupac dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

17. Pravilno zato prvostupanjski sud zaključuje, da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj dužan plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage i sve one troškove koji nisu u vezi sa grijanjem njegova stana ili poslovnog prostora (dakle troškove koji nisu u vezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i zagrijavanje tople vode) ali nastaju kao nužni.

18. Zato je osnovano sud odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom glede vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti od strane tuženika, jer je uvidom u priležeće račune utvrdio da se isti ne odnose na isporučenu toplinsku energiju, jer ista nije isporučena već se odnose isključivo na snagu koju je tužitelj temeljem citiranih odredaba čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije dužan plaćati.

19. Tužitelj se, iako nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 45. ZTTE, izdvojio iz zajedničkog sustava grijanja, tako što je fizički obavio odvajanje, radi čega je na temelju st. 9. navedene odredbe kao krajnji kupac dužan plaćati sve troškove osim troškova za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

20. Odredbom čl. 12. st. 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN br. 35/14) propisano je, da opskrbljivač toplinskom energijom u zatvorenom toplinskom sustavu formira račun za toplinsku energiju na temelju potrošnje toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu u toplinskoj podstanici, priključne snage, slobodno ugovorenih cijena i ugovorene naknade za opskrbu toplinskom energijom, te ga ispostavlja krajnjem kupcu u skladu s ugovorom o opskrbi toplinskom energijom.

21. U konkretnom slučaju, kada je tužitelj izdvojen iz zajedničkog toplinskog sustava i ne koristi uslugu tuženika bi plaćanje troška za uslugu, koja se ne izvršava, tj. isporuku toplinske energije, bilo suprotno osnovnim načelima obveznog prava iz čl. 4. i 7. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO) kao i odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15).

22. U provedenom postupku utvrđeno je, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, da od 12 ogrjevnih tijela niti jedan radijator nije spojen na mrežu centralnog toplinskog sustava, da su cijevi iz tog sustava prema radijatorima ispod razine poda presječene i zavarene i krajevi su vodonepropusni, cijevi su odspojene, izrezane i većim dijelom uklonjene, neki su radijatori skinut s nosača i odloženi u prostoru, a na većem broju radijatora postavljeni su kalorimetri marke Brunata. Vještak navodi da niti jedno ogrjevno tijelo nije spojeno na instalaciju centralnog toplinskog sustava u objektu s time da nije moguće odrediti kada su cijevi presječene i zavarene ali s obzirom na stupanj korozije na cijevima i mjestima zavara radi se o duljem vremenskom periodu.

23. Radi toga je osnovan zahtjev za utvrđenje, da tužitelj ne koristi toplinsku energiju u svom poslovnom prostoru.

24. Sud pri tom nije, kako se prigovara u žalbi tuženika, oslobodio tužitelja svih obveza, već samo obveze plaćanja računa za isporuku toplinske energije, koju tužitelj ne koristi i koju mu tuženik ne isporučuje za njegov poslovni prostor.

25. Osnovano se međutim prigovara prvostupanjskoj odluci u dijelu, u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev da je tuženik dužan tužitelja isknjižiti u svojoj evidenciji kao korisnika i krajnjeg kupca toplinske energije, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju jasno naveo, da tužitelj, koji nije ispunio sve zakonske uvjete za izdvajanje, već je samo fizički obavio odvajanje, i dalje ima obvezu kao krajnji kupac plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Tužitelj je dakle dužan plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage i sve one troškove koji nisu u vezi s grijanjem njegovog poslovnog prostora ali nastaju kao nužni (a koji su predmet računa iz točke II izreke, koje je dakle tužitelj bio dužan platiti pa se ne radi o stečenom bez osnove na strani tuženika).

26. Tuženik u žalbi osporava odluku o troškovima postupka iako mu je trošak dosuđen u cijelosti, pozivom na čl. 154. st. 1. ZPP, pa na temelju čl. 358. st. 3. ZPP, u tom dijelu nije ovlašten na podnošenje žalbe zbog nedostatka pravnog interesa.

27. Osnovano tužitelj prigovara odluci o troškovima postupka, koja se temelji na zaključku da je tuženik u osnovi uspio s tužbenim zahtjevom.

28. Tužitelj je tražio da sud utvrdi da on ne koristi toplinsku energiju u svom poslovnom prostoru u [adresa], čemu je prvostupanjski sud udovoljio, a ista je odluka u pretežnom dijelu potvrđena i ovom, drugostupanjskom odlukom.

29. Zahtjev za vraćanje uplaćenog iznosa od 368,11 eur (2.773,52 kn), akcesorni je zahtjev koji proizlazi iz zahtjeva za utvrđenje. Radi toga, iako je taj zahtjev neosnovan, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da bi tuženik u osnovi uspio s tužbenim zahtjevom. Tuženik se tijekom cijelog postupka, pa i u ovoj žalbenoj fazi, protivio zahtjevu za utvrđenje iz točke I. izreke, pa se ne može osnovano zaključiti da je uspio u osnovi kada je taj zahtjev u pretežnom dijelu prihvaćen.

30. Radi toga ovaj sud smatra da je, s obzirom na prethodno navedeno, uspjeh u sporu obje stranke podjednak te je, na temelju čl. 154. st. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci rješenja.

31. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1., čl. 358. st. 3. i čl. 373. st. 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. i 2. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci. Strankama nisu dosuđeni troškovi žalbi jer u pretežnom dijelu nisu uspjeli sa žalbama a u dijelu u kojem su uspjele, nisu nastali posebni troškovi, dok troškovi odgovora na žalbu nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić