Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1403/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa punomoćnik Sanjin Jurmić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj P-3900/2024-11 od 19. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj P-3900/2024-11 od 19. studenoga 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.858,63 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.777,56 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremeno se žali tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje ZPP) te predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je potraživanje tužiteljice s osnove 1/2 otplaćenog kredita za stan u [adresa], a za koji je utvrđeno da predstavlja (izvan)bračnu stečevinu stranaka.

6. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužiteljica kao korisnik kredita i založni dužnik, na temelju Ugovora o namjenskom kreditu od 13. ožujka 2013. (list 50-59 spisa), podignula kredit u Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb radi refinanciranja stambenog kredita u Hypo Alpe - Adria-Bank d.d. na iznos od 96.804,14 EUR i rok otplate od 27 godina,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-167/2021 od 3. veljače 2022. (list 5-13 spisa) utvrđeno da stan u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu (pravilno bi bilo izvanbračnu) tužiteljice i tuženika, te da je tuženik suvlasnik istog stana u 1/2 dijela , dok je iz obrazloženja iste presude vidljivo kako je prvostupanjski sud utvrdio da je bračna zajednica stranaka prestala u ljeto 2019.,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda broj R1-407/2024 od 24.10.2024. (list 72- 77 spisa) razvrgnuta suvlasnička zajednica stranaka za predmetnu nekretninu, te da je određena civilna dioba prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način ,

- da je iz prometa po kreditu Zagrebačke banke d.d. Zagreb klijenta HĆ, odobreni kredit 96.804,14 eura (list 14-23 spisa), razvidno da je tužiteljica u razdoblju od 15. srpnja 2019. do 15. lipnja 2024. uplatila na ime kredita izravnim terećenjem njezinog računa iznos od 27.717,26 eura,

- da je tužiteljica imala otvoren račun u RaiffeisenBank pod br. 3235245736, da su uplate na njezin račun tijekom 2018. godine vršene od strane društva Altria Media d.o.o. s oznakom najam poslovnog prostora, te da je ovaj račun tužiteljica zatvorila 30. siječnja 2019.,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela je da je kredit podignula radi kupnje stana u [adresa] u [adresa], da ona cijelo vrijeme otplaćuje predmetni kredit, da joj mjesečna rata iznosi 470,00 eura, te da tuženik u ovoj otplati nije niti na koji način sudjelovao; da se uplate od strane trgovačkog društva Altria Media d.o.o. nisu odnosile na dugovanja po predmetnom kreditu kako to tvrdi tuženik, već na najamninu, jer je predmetno trgovačko društvo bilo registrirano na njihovoj adresi te je koristilo dio stana u [adresa] za poslovni prostor,

- da je tužitelj u svom iskazu naveo da su u predmetnom stanu živjeli on i tužiteljica; tvrdi da su se uplate od strane trgovačkog društva Altria Media odnosile upravo za predmetni kredit, jer je njihovo trgovačko društvo koristilo njihov prostor u [adresa]; da je to trg. društvo odavno likvidirano; da tuženik potvrđuje i da je imao punomoć na računu tužiteljice u RBA banci, kao i da su računi u bankama koji su glasili na njegovo ime u zadnjih 10 godina cijelo vrijeme bili u blokadi,.

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik suvlasnik stana u [adresa] u 1/2 suvlasničkog dijela, zbog čega su stranke u jednakim dijelovima i obveznici otplate kredita pa stoga tužiteljica ima pravo na isplatu 1/2 iznosa koji je platila za predmetni kredit za stan za koji je utvrđeno da predstavlja „bračnu stečevinu stranaka, i to od prestanka bračne zajednice, tj. od ljeta 2019 .“ Opisani zaključak suda prvog stupnja je pravilan, s time da s u konkretnom slučaju radi o izvanbračnoj stečevini stranaka i o prestanku izvanbračne zajednice stranaka u ljeto 2019., jer stranke nisu sklopile brak, već su živjele u izvanbračnoj zajednici, što jasno proizlazi iz činjeničnih tvrdnji u tužbi te provedenih dokaza tijekom prvostupanjskog postupka.

9. Prilikom donošenja pobijane presude se sud pozvao na odredbu čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona iz 2015. ("Narodne novine", br.103/15 i 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ) kojom je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

10. Ovdje treba dodati da je odredbom čl. 11. st. 1. ObZ-a propisano da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

Prema st. 2. istog članka izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

11. U konkretnom slučaju su pretpostavke iz odredbe čl. 11. st. 1. ObZ-a ispunjene jer je izvanbračna zajednica stranaka trajala od 2004. do 2019., a u istoj je rođeno i zajedničko dijete 2005., što je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-167/2021 od 3. veljače 2022., osim što je također pogrešno utvrđeno da se radi o bračnoj zajednici i bračnoj stečevini, umjesto pravilno o izvanbračnoj zajednici i izvanbračnoj stečevini.

12. U konkretnom slučaju tužiteljica potražuje isplatu ½ otplaćenih rata kredita, a kako se radi o obvezi koju je preuzela tužiteljica za kupnju stana koji nedvojbeno predstavlja izvanbračnu stečevinu, to je tuženik, kao suvlasnik ½ dijela tog stana, dužan isplatiti tužiteljici ½ otplaćenih rata kredita u utuženom razdoblju, u skladu s odredbom čl. 44. st. 2. ObZ-a.

13. Naime, otplata rata kredita za stan koji je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen kao izvanbračna stečevina, predstavlja zajedničku obvezu, pa ona strana koja je umjesto druge isplatila dug sasvim ili djelomično, ima pravo tražiti od druge strane da joj namiri ono što je bila dužna učiniti, dakle postaviti obveznopravni zahtjev koji je predmet spora u ovoj pravnoj stvari.

14. Tuženik u žalbi ističe da je sudjelovao u otplati kredita mjesečnim iznosima isplaćenim s računa tvrtke Altra Media te je „u jednom trenutku uplaćen iznos od 34.5000,00 kn, odnosno 4.578,94 eura te iznos od 400.000,00 kn, odnosno 53.089,12 eura, a koji iznosi su bili korišteni za otplatu kredita.“

15. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

15.1. Iz pregleda prometa za račun broj 3235245736 otvoren kod RaiffeisenBank d.d., za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 4. studenoga 2018. (list 81-100 spisa) , vidljivo je da 30. lipnja 2018. trg. društvo Altria media d.o.o. uplatilo na taj račun iznos od 400.000,00 kuna s opisom „povrat dijela pozajmice“, koji iznos je isplaćen s tog računa dana 4. srpnja 2018. s upisanom vrstom prometa „naplata efektive isplata kupnja nekr“.

15.2. S obzirom da je stan u [adresa], kupljen prije 2013., očito da iznos od 400.000,00 kn nije korišten za kupnju predmetnog stana, već eventualno za kupnju neke druge nekretnine, dok je iz prometa po kreditu na listu 14-22 spisa, vidljivo da je dana 6. srpnja 2018. tužiteljica izvršila uvećanu otplatu kredita u iznosu od 21.654,59 kn.

15.3. Međutim, predmet ovog spora je povrat ½ dijela rata kredita koji su otplaćeni u razdoblju od 15. srpnja 2019. do 15. lipnja 2024. pa naprijed navedena uvećana otplata kredita u srpnju 2018. nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

16. Također su neodlučni žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je trgovačko društvo Altria media d.o.o. plaćalo najam tužiteljici za korištenje dijela stana, jer je plaćanje najma predstavljalo obvezu koju je preuzelo navedeno trgovačko društvo, a plaćanje rata kredita je obveza koju je izvršavala tužiteljica.

17. Nadalje, treba reći da je iz potvrde od 30. siječnja 2019. (list 113 spisa) vidljivo da je račun za plaćanje [broj bankovnog računa], vlasnika HĆ, zatvoren dana 30. siječnja 2019., iz čega jasno proizlazi da s tog računa (za koji je tužitelj imao punomoć i na koji je trg. društvo Altria media d.o.o. uplaćivalo najamninu i druge novčane iznose) u utuženom razdoblju nisu vršene nikakve isplate, tako da nisu mogle biti plaćane ni rate kredita u utuženom razdoblju.

18. Također su neodlučni i paušalni žalbeni navodi žalitelja kako sud prvog stupnja ni u jednom trenutku nije ispitao niti se osvrnuo na navode tuženika da je u cijelosti financirao kupnju parkirališnog mjesta oznake GPM4, a koje također predstavlja izvanbračnu stečevinu. Naime, ponovo se ističe da je predmet ovog postupka zahtjev za isplatu ½ dijela rata kredita koje je tužiteljica otplatila za kupnju stana u [adresa], korisne površine 59,89 m2 i parkirališno mjesto oznake PM2 u prizemlju objekta, površine 2,88 m2, pa tvrdnja tuženika da je naknadno sam financirao kupnju parkirnog mjesta GPM4 koje također predstavlja bračnu stečevinu, nije od utjecaja na tuženikovu obvezu na vraćanja ½ dijela rata kredita za stan i parkirno mjesto oznake PM2, već tuženik eventualno može, ako smatra da mu to pravo pripada, zahtijevati od tužiteljice vraćanje dijela sredstava utrošenih u kupnju tog parkirnog mjesta, ovisno o porijeklu tog novčanog iznosa.

19. Na kraju, tuženik u žalbi navodi kako smatra da „sud nije mogao naložiti isplatu iznosa počevši od srpnja 2019. godine ako je postojanje izvanbračne zajednice utvrđeno tek s danom 3.2.2022. godine“(?!).

19.1. Dana 3. veljače 2022. je donesena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 5-11 spisa) kojom je utvrđeno koje nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu (pravilno: izvanbračnu stečevinu), svake od stranaka u ½ dijela, te je utvrđena odlučna činjenica da je izvanbračna zajednica stranaka trajala od 2004. do ljeta 2019. Dakle, za odlučivanje u ovom postupku nije odlučno kojeg dana je sudskom odlukom utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice, već u kojem razdoblju je izvanbračna zajednica postojala te koje nekretnine predstavljaju izvanbračnu stečevinu, kao i je li tužiteljica rate kredita otplaćivala za nekretnine koje utvrđene izvanbračnom stečevinom. Upravo je te odlučne činjenice utvrdio prvostupanjski sud i pravilno je zaključio da je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici iznos od 13.858,63 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

20. S obzirom da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.

21. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da tuženik nije iznio niti jedan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

22. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke.

23. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac