Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1880/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović predsjednice vijeća, Milene Frankić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1.TM Ante pok. T iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]., 2.TM PM iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]., oboje zastupani po punomoćniku Anti Ćurkoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika AIOLOS PROJEKT d.o.o., [adresa], OIB:35913986960., zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & Partneri, Miramarska 24., Zagreb, radi uklanjanja i uspostave prijašnjeg stanja, te sprječavanja štetnih utjecaja, odlučujući o žalbi tužitelja 1. i 2. protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-2438/18 od 28.veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba 1. tužitelja TM i 2. tužitelja NM kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-2438/18 od 28. veljače 2023. pod toč. I. izreke
r i j e š i o j e
I.Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-2438/18 od 28. veljače 2023. pod toč. II. izreke, i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku AIOLOS PROJEKT d.o.o. sa sjedištem u [adresa]., u roku od 15 dana demontirati i ukloniti vjetroagregat (vjetroturbinu) broj 14 sa betonskim temeljem i podložnim betonom izgrađen na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ukloniti postavljene kabele i druge instalacije te odvesti nasuti materijal, te time predmetne nekretnine dovesti u prvobitno stanje kakvo je bilo prije početka izvedenih radova.
2. Nalaže se tuženiku AIOLOS PROJEKT d.o.o. sa sjedištem u [adresa]., u roku od 15 dana uspostaviti prijašnje stanje na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 51 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1329 m2 sve položeno u K. O. [katastarska općina] i označeno slovima A i brojevima 1-7 odnosno B i brojevima 8-40 prema Skici Petra Garmaza sudskog vještaka geometra koja Skica čini sastavni dio ove presude na način da ukloni postavljene kablove i druge instalacije, te podigne srušeni suhozid te predmetne nekretnine vlasništvo tužitelja pod 1.VM pok. P i tužitelja pod 2.TMD dovede u prvobitno stanje kakvo je bilo prije izvođenja radova.
3.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima cjelokupni parnični trošak."
II. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u visini od 78.125,00 kuna/ 10.368,96 EUR.
2.Protiv navedene presude žale se 1. i 2. tužitelji (dalje: tužitelji).
3.Tužitelji se žale protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23– dalje: ZPP). Predlažu pobijanu presudu preinačiti, sukladno žalbenim navodima, uz naknadu cjelokupnih parničnih troškova podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4.U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže žalbu tužitelja odbiti, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
5.Žalba tužitelja djelomično je osnovana.
6.Sud prvog stupnja odbija zahtjev tužitelja polazeći od utvrđenja:
- da je uvidom u rješenje suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-7886/15 utvrđeno da je pravomoćno odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere kojom se od strane predlagatelja osiguranja, između ostalih i ovdje tužitelja, protiv ovdje tuženika, tražilo obustavljanje svih građevinskih i drugih radova povezanih sa postavljanjem turbina, vjetrenjača i stavljanja u funkciju [obrt], te uklanjanje ili stavljanje izvan funkcije turbine vjetrenjače s uzemljenjem postavljene na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
-da se u obrazloženju navedene odluke navodi da predlagatelji nisu dokazali postojanje svoje tražbine, odnosno nisu dokazali da bi bili vlasnici spornih nekretnina, bilo knjižni ili izvan knjižni, te da se na predmetnoj lokaciji ne događa nikakva gospodarska djelatnost koju bi postojanje vjetroparka ugrozilo, obzirom da se predmetne nekretnine ne koriste niti za ispašu stoke, dok su kuće zapuštene i u ruševnom stanju, a u što se sud uvjerio neposrednim opažanjem , dok iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako nema ili su zanemarive štetne imisije i da postoji nesmetana mogućnost bavljenja pčelarstvom, stočarstvom i ispašom,
-da je tuženik zaključio Ugovor o osnivanju prava služnosti na šumi i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, u kojem se navodi da je Republika Hrvatska vlasnik nekretnina, između ostalih k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojima se osniva pravo služnosti u svrhu izgradnje vjetroelektrane [obrt], da su za izgradnju vjetroelektrane [obrt] izdane lokacijske, građevinske i uporabne dozvole, da u blizini vjetroturbina nema objekata koji bi se koristili za stanovanje, da su kuće zapuštene i u ruševnom stanju zajedničkog naziva "[obrt]", kao i da se na predmetnoj lokaciji ne događa nikakva gospodarska djelatnost koju bi postojanje vjetroparka ugrozilo, te da postoji nesmetana mogućnost bavljenja pčelarstvom, stočarstvom i ispašom stoke,
-da tužitelji nisu dokazali da bi bili vlasnici-suvlasnici nekretnina na kojima su izgrađene vjetroturbine, odnosno vjetroturbina broj 14 i na kojima su poduzimani građevinski radovi, pa sukladno tome da bi bili aktivno legitimirani tražiti uspostavljanje prijašnjeg stanja tih nekretnina i uklanjanje objekata, u prilog kojim tvrdnjama govori i činjenica da su u ovršnom postupku broj Ovr -7886/15 osim tužitelja, kao predlagatelji osiguranja sudjelovale i treće osobe, njih ukupno šest i svi su tvrdili da su posjednici, odnosno vlasnici predmetnih nekretnina,
-da je u provedenom postupku također utvrđeno da su za vjetroturbine izdane sve propisane dozvole, dakle lokacijska, građevinska i uporabna dozvola i da vjetroturbine, prema utvrđenjima vještaka iz citiranog ovršnog spisa, ne ugrožavaju mogućnost bavljenja djelatnostima na koje se pozivaju tužitelji,
-da tužiteljima nije dozvoljena preinaka tužbe na način da uz postojeći postave i alternativni tužbeni zahtjev radi sprječavanja štetnih imisija i naknade štete, pa u tom pravcu nisu niti izvođeni dodatni dokazi, a niti je bilo potrebe za izvođenjem daljnjih dokaza predlaganih od strane tužitelja obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev i činjenicu postojanja pravomoćnih dozvola za izgradnju vjetroturbina.
7.Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, ta žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju.
8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 354 st.2 ZPP nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365.st.2 ZPP niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
9.Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354 st.2 toč.11. ZPP, na koju ukazuju tužitelji u svojoj žalbi.
10. Prema odredbi čl. 220.st. 2. ZPP, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa eventualno odbijanje dokaznog prijedloga stranke, može predstavljati samo relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukoliko je neosnovano odbijanje prijedloga za provođenje dokaza imalo utjecaja na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja. No kako je sud prvog stupnja obrazložio iz kojih je razloga odbio prijedloge tužitelja, to takvim postupanjem nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. ZPP jer su izvedeni dokazima utvrđene odlučne za razrješenje predmetnog spora.
11. Predmet tužbenog zahtjeva je nalaganje tuženiku da demontira i ukloni vjetroagregat (vjetroturbinu) broj 14 sa betonskim temeljem i podložnim betonom izgrađen na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ukloni postavljene kablove i druge instalacije, odveze nasuti materijala, te dovede predmetne nekretnine u prvobitno stanje kakvo je bilo prije početka izvedenih radova. Nadalje, tužitelji traže uspostavu prijašnjeg stanja na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 51 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1329 m2 sve položeno u K. O. [katastarska općina] i označeno slovima A i brojevima 1 -7 odnosno B i brojevima 8-40 prema Skici Petra Garmaza sudskog vještaka geometra koja Skica čini sastavni dio presude uklanjanjem postavljenih kablova i drugih instalacija, podizanjem srušenog suhozida te dovođenjem predmetnih nekretnina vlasništvo tužitelja u prvobitno stanje kakvo je bilo prije izvođenja radova.
12. U konkretnom slučaju iz tužbe tužitelja, odnosno iz činjeničnih navoda i načina postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužba koncipirana kao tužba za zaštitu od uznemiravanja iz čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP) tj. da je riječ o zahtjevu za oslobođenjem od onoga što uznemirava vlasnika, a ne o zahtjevu za zaštitu od imisija.
13. Zaštita od uznemiravanja i zaštita od imisija iako su u određenoj mjeri slične ipak imaju određene razlike. Naime, zaštita od imisija ostvaruje se negatornim zahtjevom odnosno specifičnom negatornom tužbom koja se od klasične negatorne tužbe razlikuje po sadržaju tužbenog zahtjeva, te po krugu osoba koje su ga ovlaštene podići. U načelu, klasičnu negatornu tužbu ovlašten je podnijeti vlasnik (čl. 167. st. 1. ZVDSP) odnosno predmnijevani vlasnik (čl. 167. st. 4. ZVDSP). S druge strane, zaštitu od imisija, osim vlasnika i predmnijevanog vlasnika, mogu zahtijevati i sve osobe koje nekretninu posjeduju na temelju prava izvedenog iz vlasnikova prava. U pogledu sadržaja pravne zaštite negatorna tužbe je u načelu petitorna tužba kojom se zahtijeva neka činidba najčešće uspostava prijašnjeg stanja, prestanak radnji uznemiravanja, kao i zabrana budućeg uznemiravanja. Kada se negatornom tužbom zahtijeva zaštita od imisija zahtjev može biti proširen i zahtjevom za uklanjanje izvora nedopuštenih imisija, što znači i promjenu stanja tuđe nekretnine, te zahtjevom za poduzimanje svrhovitih mjera (čl. 110. st. 5. ZV) kada prijeti predvidiva opasnost od bilo posrednih ili posrednih prekomjernih imisija.
14. Iz sadržaja spisa proizlazi da sud prvog stupnja rješenjem od 16. ožujka 2021. nije dozvolio preinaku tužbe na način da se uz postojeći tužbeni zahtjev radi uklanjanja i uspostave u prijašnje stanje postavi i alternativni tužbeni zahtjev radi sprečavanja štetnih imisija i naknade štete, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1049/2021-2 od 12. srpnja 2021.
15. Dakle, u situaciji kada sud nije dopustio preinaku tužbe tada zahtjev za zaštitu od imisija nije postao predmetom odlučivanja u ovom postupku.
16. Stoga žalbeni navodi kojima se tužitelji pozivanju na zaštitu od imisija (navodeći da su ovlašteni zahtijevati uklanjanje izvora prekomjernih imisija, odnosno provođenje određenih svrhovitih mjera od predvidive opasnosti od prekomjernih od neposrednih odnosno posrednih imisija koje nisu dužni trpjeti), kao i dokazi predloženi na tu okolnost nisu odlučni.
17. Prema odredbi čl. 167. ZVDSP ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane (st. 1.). Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. tog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st. 2.). Pravo na zaštitu poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svojeg stjecanja posjeda stvari (predmnijevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnijevanog vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika (st. 4.).
18. Iz navedene zakonske odredbe koja uređuje vlasničku tužbu – actio negatoria proizlazi da navedenu tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik – posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju u fizičkom vršenju prava vlasništva i slično. Smisao negatorijskog zahtjeva je isključenje trećih osoba od nedozvoljenog zadiranja u vlasnikovu pravnu vlast na stvari, odnosno zahtijevanje oslobođenja od onoga što uznemirava vlasnika. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati: svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje, propuštanje neke dužne radnje, a koje su dovele do neosnovanog uznemiravanja.
19. Iz sadržaja izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik zaključio Ugovor o osnivanju prava služnosti na šumi i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, u kojem se navodi da je Republika Hrvatska vlasnik nekretnina, između ostalih k.č.br.
18/1 k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojima se osniva pravo služnosti u svrhu izgradnje vjetroelektrane [obrt], da su za izgradnju vjetroelektrane [obrt] izdane lokacijske, građevinske i uporabne dozvole, da u blizini vjetroturbina nema objekata koji bi se koristili za stanovanje, da su kuće zapuštene i u ruševnom stanju zajedničkog naziva "[obrt]", kao i da se na predmetnoj lokaciji ne događa nikakva gospodarska djelatnost koju bi postojanje vjetroparka ugrozilo, te da postoji nesmetana mogućnost bavljenja pčelarstvom, stočarstvom i ispašom stoke, 20. Iz stanja zemljišne knjige proizlazi da su predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske, a za tvrdnju da su predmnijevali vlasnici nekretnina na kojima je izgrađena vjetroturbina br. 14, postavljeni kabeli i druge instalacije, kao i izvedeni građevinski radovi, tužitelji nisu dostavili valjane dokaze niti je navedeno bilo moguće zaključiti iz izvedenih dokaza, slijedom čega tužitelji nemaju pravo na zaštitu od uznemiravanja - u smislu odredbe čl. 167. ZVDSP.
21. U prilog tome govori i činjenica da su u postupku osiguranja koji se vodilo pod brojem Ovr-7886/15 osim tužitelja sudjelovale i druge osobe, koje su također tvrdili da su posjednici odnosno vlasnici predmetnih nekretnina.
22. No, sve i da se zahtjev tužitelja ne bi kvalificirao kao zahtjev za negatornu zaštitu vlasništva niti tada zahtjev ne bi bio osnovan
23. Naime, iz rezultata postupka proizlazi da su za izgradnju vjetroelektrane [obrt] izdane sve potrebne dozvole (lokacijska, građevinska i uporabna dozvola), dakle da se radi o djelatnosti za koju postoji dopuštenje nadležne vlasti, a u postupku koji je prethodio njihovom izdavanju utvrđeno je da u blizini vjetroturbina nema objekata koji bi se koristili za stanovanje, da su kuće zapuštene i u ruševnom stanju zajedničkog naziva "[obrt]", kao i da se na predmetnoj lokaciji ne događa nikakva gospodarska djelatnost koju bi postojanje vjetroparka ugrozilo, te da postoji nesmetana mogućnost bavljenja pčelarstvom, stočarstvom i ispašom stoke .
24. Kada prekomjerne posredne imisije, na čije postojanje ukazuju tužitelji potječu od djelatnosti za koju postoji dopuštenje nadležne vlasti, vlasnik nekretnine koja im je izložena nema pravo zahtijevati obustavljanje tih djelatnosti sve dok je dozvola valjana, ali zato može zahtijevati naknadu prekomjerne štete, dakle one koja je rezultat objektivno prekomjernih imisija, i može tražiti poduzimanje mjera da se ubuduće spriječe ili smanje prekomjerne imisije (odredba čl. 110. st.3. ZVDSP i čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 -dalje: ZOO), a što tužitelji u ovom postupku ne traže.
25. Osim toga, štetne imisije moraju dolaziti s tuđe nekretnine jer vlasnici nekretnina koje su izložene prekomjernim posebnim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje oni potječu zahtijevati da otklone uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere potrebne da onemoguće prekomjerne imisije, a tužitelji tvrde da su upravo oni predmnijevani vlasnici, nekretnina na kojima je sagrađena vjetroturbina br.14. i poduzimani građevinski radovi (čije uklanjanje i uspostavljanje prijašnjeg stanja traže u ovom postupku).
26. Stoga suprotnim žalbenim navodima tužitelja kojima u žalbi i nadalje ponavlja ju da su kao presumptivni (predmnijevani vlasnici) ovlašteni zaštiti svoju imovinu od uznemiravanja trećih osoba i zahtijevati uspostavu prvobitnog stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja, a čemu u prilog govori i skica sudskog vještaka koja prikazuje slovima i numeričkim oznakama zahvate u nekretninu tužitelja čest. zem [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], pravilnost odluke suda prvog stupnja nije dovedena u sumnju.
27. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
28. U odnosu na odluku o troškovima postupka, koju tužitelji osporavaju kroz osporavanje utvrđene vrijednosti predmeta spora valja navesti slijedeće:
28.1. Kada je u pitanju spor u kojem se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, kao što je u konkretnom slučaju, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je u tužbi naznačio tužitelj (čl.40.st.2. ZPP).
28.2. Prema odredbi čl.40.st.3. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, tada će sud po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.
28.3.Sud prvog stupnja, povodom prigovora tuženika na ročištu održanom dana 23. siječnja 2020. vrijednost predmeta spora odredio je u vrijednosti od 402.000 kn međutim u presudi nije obrazložio iz kojih razloga vrijednost predmeta spora, koju su u tužbi označili tužitelji, smatra nepravilnom, niti iz kojih razloga je vrijednost predmeta spora utvrdio upravo u iznosu od 402.000 kn ( 53.354,57 eura), koju vrijednost je naveo tuženik, dostavljajući u prilog tome obračun vrijednosti pojedinog agregata (vjetroturbine), kao i ostale razvojne troškove vjetroparka. Naime, u konkretnom slučaju takva odluka suda svakako utječe na visinu parničnog troška stranaka iz ovog postupka.
29. Zbog navedenog, odluku suda prvog stupnja pod toč.II. izreke valjalo je ukinuti i sukladno čl.380.toč.3. ZPP predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, radi ponovne ocjene označene vrijednosti predmeta spora, te sukladno tome i iznosa parničnog troška koji su tužitelji dužni naknaditi tuženiku i odlučiti kao pod toč.I izreke ovog rješenja.
30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166.st.3. ZPP.
U Zagrebu, 14. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
