Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-346/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa Hrvoje Maratović, odvjetnik u Zagrebu, Jarunska ulica 35, protiv prvotuženice MSM iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Anamarija Križanović, odvjetnica u Krku, Sv. Bernardina 6 A i drugotuženika KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa privremena zastupnica Jasmina Milosavljević, odvjetnica u Krku, J. J. Strossmayera 16, radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i drugotuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-906/2023-24 od 6. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-906/2023-24 od 6. studenoga 2025. pod točkom I. i II. izreke.

II. Odbija se žalba drugotuženika KS kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P - 906/2023-24 od 6. studenoga 2025. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem se nalaže drugotuženiku SS da isplati tužitelju OS iznos od 25.552,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2015. do isplate.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-906/2023-24 od 6. studenoga 2025. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je na iznos od 25.552,00 eura dosuđena zatezna kamata od 5. prosinca 2014. do 5. lipnja 2015. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za zatezne kamate na iznos od 25.552,00 eura od 5. prosinca 2014. do 5. lipnja 2015.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-906/2023-24 od 6. studenoga 2025. pod točkom I. izreke i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da je tužitelj dužan prvotuženici MSM nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.716,67 eura, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba drugotuženika KS kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-906/2023- 24 od 6. studenoga 2025. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da je drugotuženik KS dužan tužitelju OS nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.720,60 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja i drugotuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev prvotuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj MS kupoprodajnim ugovorom od 5. prosinca 2014. godine, sklopljenim sa tuženicima ZS i SS stekao pravni osnov (titulus) za stjecanje 1/3 suvlasničkog dijela z.k. č. br. [katastarska čestica]/2G kuća površine 30 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Krk, a što su I. I II. tuženici dužni priznati i tužitel ju izdati valjano tabularnu ispravu za uknjižbu suvlasničkog dijela predmetne nekretnine na ime tužitelja, te tužitelju naknaditi parnični trošak ovog postupka i to sve u roku od 15 dana".

Pod točkom II. izreke odbijen je u odnosu na prvotuženicu KSM tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se I. i II. tuženicima da kao solidarni dužnici isplate tužitelju iznos od 25.552,00 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05. 12. 2014. godine do 31. 07. 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je pre thodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te naknaditi mu parnični trošak, i to sve u roku od 15 dana."

Pod točkom III. izreke prihvaćen je u odnosu na drugotuženika KS tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se II. tuženiku SS iz [adresa] da isplati tužitelju OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 25.552,00 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05. 12. 2014. godine do 31. 07. 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke rješenja odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

"I. Određuje se privremena mjera zabrane I . tuženiku ( protivniku osiguranja) da otuđi ili optereti 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine i to z.k. č. br. [katastarska čestica]/2G kuća površine 30 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Krk.

II. Zabilježbu ove privremene mjere provesti će Zemljišnoknjižni odjel Krk Općinskog suda u Rijeci, Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog rješenja Zemljišnoknjižnom odjelu toga suda.

III. Ova privremena mjera traje do okončanja parnice koja se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Krku pod poslovnim brojem____________( po tužbi iz ovog podneska)."

Pod točkom II. izreke odlučeno je da je drugotuženik KS dužan tužitelju OS , nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.720,60 eura u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška tužitelj odbija.

Pod točkom III. izreke odlučeno je da je tužitelj dužan prvotuženici MSM nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.716,67 eura , u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova, prvotužen ica odbija.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. i II. izreke i protiv prvostupanjskog rješenja pod točkom I. i III. izreke u dijelu u kojem nije uspio žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) predlažući da se odluke u pobijanom dijelu preinače, podredno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

2.1. Žali se i drugotuženik protiv prvostupanjske presude pod točkom III. izreke i protiv prvostupanjskog rješenja pod točkom II. izreke u dijelu u kojem nije uspio zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) predlažući da se odluke u pobijanom dijelu preinače, podredno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja prvotuženica se protivi navodima iste, predlaže da se žalba odbije te traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba drugotuženika je neosnovana u odnosu na glavnu stvar, a djelomično osnovana u odnosu na tijek kamata .

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom od 5. prosinca 2014., sklopljenim sa ZS (prednikom prvotuženice) i SS stekao pravni osnov (titulus) za stjecanje 1/3 suvlasničkog dijela z.k. č. br. [katastarska čestica]/2G kuća površine 30 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Krk, a što da su prvo i drugotuženici dužni priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu suvlasničkog dijela predmetne nekretnine na ime tužitelja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se naloži tuženicima da kao solidarni dužnici isplate tužitelju iznos od 25.552,00 eura zajedno s zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2014. do isplate.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje i postupak koji im je prethodio ovaj sud nije ustanovio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), kao niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koji u žalbi upire i tužitelj i drugotuženik jer je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanih odluka dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreke pobijanih odluka su razumljive, ne proturječe same sebi, niti razlozima, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluka navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijanih odluka ne bi bilo moguće ispitati.

7. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, koja povreda postoji ako sud prekorači tužbeni zahtjev, koje navode obrazlaže tvrdnjama da je prvostupanjski sud odlučio o nečemu drugom, a ne onome što je tražio u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev, s obzirom da je prvostupanjski sud donio pobijane odluke u okviru tužbenog zahtjeva tužitelja na način da je utvrdio osnovanost zahtjeva na isplatu u odnosu na drugotuženika, a neosnovan u odnosu na prvotuženicu. S obzirom da je utvrdio osnovanost zahtjeva samo u odnosu na drugotuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji osnova za solidarnost tuženika.

8. Neosnovani su žalbeni navodi drugotuženika da je prvostupanjski sud postavljenjem drugotuženiku privremenog zastupnika počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 84. st. 2. toč. 5. ZPP, koja propisuje da će sud postaviti tuženiku privremenog zastupnika osobito ako se tuženik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Republici Hrvatskoj, nalaze u inozemstvu, a dostava se nije mogla obaviti, s obzirom da iz sadržaja spisa proizlazi da se drugotuženiku, nakon što mu je uredno dostavljen poziv za saslušanje, dostava poziva nije mogla izvršiti, što potvrđuje i privremena zastupnica na ročištu 18. ožujka 2025. (list 200 spisa).

9. Isto tako su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 332.a st. 2. ZPP jer nije u odnosu na drugotuženika kao nasljednika prvotnog prvotuženika donio presuda bez održavanja rasprave, s obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da je u odnosu na prvotnog prvotuženika, pa tako i u odnosu na njegove nasljednike, neosnovan i glavni i eventualno kumulirani zahtjev.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da sporni ugovor sadrži elemente kupoprodajnog ugovora kao i elemente ugovora o zajmu,

-da ugovor nije ovjeren kod nadležnog tijela,

-da se u ugovoru navode kao predmet kupoprodaje 1/3 dijela kuće i 1/3 dijela okućnice, da su prodavatelji ZS i KS, a da su oni jedini vlasnici najmanje 1/3 dijela kuće i zemljišta,

-da su prema tom ugovoru prodavatelji suglasni da se tužitelj upiše u zemljišnoj knjizi najkasnije nakon ostavinske rasprave iza majke prodavatelja pok. ĐS koja da je umrla **.**.2013.,

-da se u ugovoru navodi da se upis u vlastovnicu 1/3 dijela treba izvršiti u roku od najviše šest mjeseci i da je to uvjet kupoprodaje, da se u protivnom mora izvršiti povrat uplate u iznosu od 25.552,00 eura sa zateznim kamatama,

-da tužitelj nije ostvario upis u vlastovnicu na svoje ime niti do danas, a kamoli u roku od šest mjeseci od ugovora,

-da iz ugovora proizlazi da se drugotuženik obvezao na redovitu otplatu iznosa od 25.000,00 eura u mjesečnim obrocima od 250,00 eura,

-da je tužitelj u stranačkom iskazu izjavio da su on i prvotni tuženici, ZS i KS, bili kod odvjetnika u Njemačkoj koji da im je rekao da svoje dužničko vjerovničke odnose neće moći regulirati u Njemačkoj jer da se nekretnina nalazi u Hrvatskoj, da su ga prodavatelji izigrali jer da je kuća u [adresa], koja je predmet ovog spora, nakon majčine smrti i isplate suvlasnika HS, trebala pripasti braći KS svakome u ½ dijela, da su se braća bez znanja tužitelja dogovorili da će kuća u [adresa] pripasti samo M, a stan u [adresa] samo SS ,

-da je prvotužena u svom iskazu izjavila da je ona isplatila HS s iznosom od 12.000,00 eura, ali iz potvrda o plaćanju koje tužitelj dostavlja u spis, proizlazi da je tužitelj uplaćivao novac HS,

-da je tužitelj iskazao da su mu K i ČS predali iznos od 6.650,00 eura o čemu je u spisu i potvrda, a da je on – tužitelj isplatio HS s ostatkom do 12.000,00 eura,

-da svjedok HS navodi da je za svoj dio nekretnine u [adresa] dobio 13.000,00 eura,

-da budući da su K i ČS predali tužitelju 6.650,00 eura, a kako su u to vrijeme braća ČS bili suvlasnici tj. trebali biti suvlasnici nekretnine svaki u ½ dijela, da logično proizlazi da se ostatak iznosa do 12.000,00 ili 13.000,00 eura odnosi na dio koji je HS trebao platiti KS, ali to nije učinio već je umjesto njega to učinio tužitelj,

-da tužitelj nema osnove tražiti od prvotuženika odnosno sada njegove nasljednice ČS, izdavanje tabularne isprave jer prvotuženiku nije platio ništa,

-da prema stanju spisa tužitelj ne može tražiti izdavanje tabularne isprave od drugotuženika jer nije upisani vlasnik niti suvlasnik,

-da ugovor od 4. prosinca 2014. nije određen,

-da tužitelj može uspjeti samo s obveznopravnim dijelom zahtjeva i to u odnosu na drugotuženika,

-da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj drugotuženiku dao više od 25.000,00 eura,

-da je drugotuženik KS u ispravi naziva " testament, oporuka, izjava" od 19. veljače 2016. (list 55 spisa) naveo da mu je tužitelj dao 30.000,00 eura ,

-da je drugotuženik primio tužbu, ali i nekoliko drugih sudskih pismena te poziv radi saslušanja, ali se nije odazvao niti se očitovao,

-da je tužitelj ustrajao na prijedlogu da se drugotuženika ponovno pozove radi saslušanja što je sud odbio jer je bio uredno pozvan na ročište radi saslušanja 28. ožujka 2021., pozivu se nije odazvao niti je ispričao svoj nedolazak,

-da je zahtjev za isplatu iznosa od 25.552,00 eura koji je predmet tužbe, osnovan,

-da tuženik tužitelju nije vratio dugovani iznos tj. zakasnio je s ispunjenjem , radi čega je dužan platiti i zateznu kamatu prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO),

-da se privremenom mjerom osigurava tražbina iz tužbe, da tužitelj traži da se prvotuženiku zabrani da otuđi ili optereti 1/3 dijela k. č. [katastarska čestica]/2G k. o. [katastarska općina], a kako je tužbeni zahtjev u stvarnopravnom dijelu za stjecanje 1/3 dijela vlasništva u cijelosti odbijen, da nije osnovan niti zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužitelj i drtugotuženik navodima žalbe nisu s uspjehom osporili, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužitelja i drugotuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

13. U odnosu na žalbene navode tužitelja i drugotuženika koji se odnose na ocjenu dokaza s obrazloženjem da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio provedene dokaze radi utvrđivanja prave volje stranaka ( žalbeni navodi tužitelja) kao i utvrđivanja osnove i visine obaveze drugotuženika (žalbeni navodi drugotuženika), valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene provedenih dokaza, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

14. Prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih odlučnih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

15. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 219. st. 1. ZPP, kojom je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, kao i odredbu čl. 221.a ZPP, kojom je propisano da će, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit primjenom pravila o teretu dokazivanja. S obzirom da drugotuženik uredno pozvan nije pristupio na sud radi saslušanja, okolnost da je prvostupanjski sud odustao od njegovog saslušanja i odluku donio na temelju ostalih provedenih dokaza , nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

16. Odredbom čl. 114. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

17. Tužitelj u konkretnom slučaju traži utvrđenje da je stekao pravni osnov za upis vlasništva na temelju pravnog posla. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je kupoprodajnim ugovorom od 5. prosinca 2014. stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva 1/3 dijela predmetne nekretnine, za koje utvrđenje je dao valjane i argumentirane razloge. Žalbeni navodi tužitelja svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja i o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva tužitelja, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost zaključka prvostupanjskog suda.

18. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osnovanost obveznopravnog zahtjeva tužitelja prema drugotuženiku za povrat novca u iznosu koji tužitelj traži tužbom, s obzirom da taj iznos proizlazi iz ugovora o kupoprodaji, pri čemu je drugotuženik u ispravi naziva " testament, oporuka, izjava" od 19. veljače 2016. (list 55 spisa) naveo da mu je tužitelj dao i više od utuženog iznosa te naveo da je dužan tužitelju 30.000,00 eura.

19. Iz sadržaja kupoprodajnog ugovora je razvidno da je sklopljen pod raskidnim uvjetom (čl. 297. ZOO), s obzirom da je u istome ugovoreno da se upis u vlastovnicu 1/3 dijela treba izvršiti u roku od 6 mjeseci i da je to uvjet kupoprodaje, a da se u protivnom mora izvršiti povrat uplate (list 77 spisa), pa kako do upisa nije došlo, drugotuženik, za kojeg je utvrđeno da je primio uplatu, je dužan novac vratiti (čl. 368. ZOO), sa kamatama od nastupa raskidnog uvjeta jer obaveza povrata novca nastaje u trenutku ispunjenja raskidnog uvjeta pa od tog trenutka prestaje pravna osnova za zadržavanje primljenog iznosa, dakle, od 5. lipnja 2015.

20. Stoga je slijedom svega navedenog valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

21. S obzirom da je drugotuženik uspio sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu to nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o troškovima s tim da tužitelj i drugotuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je dosuđen trošak.

22. Prvostupanjski sud je za odluku kojoj je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere dao valjane razloge s tim da tužitelj istu odluku navodima žalbe posebno ne osporava. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj:112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024) odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i u tom dijelu.

23. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe je odbijen jer sa žalbom nije usp io (čl. 154. st. 1. ZPP), a drugotuženiku nije priznat trošak sastava žalbe jer je djelomično uspio samo u odnosu dio tijeka zateznih kamata, a sukladno odredbi čl. 35. st. 1. i 2. ZPP kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

24. Zahtjev prvotuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj