- 1 -              Rev 847/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 847/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. G. iz I., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u I., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-336/19-2 od 25. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-242/16 od 26. travnja 2019., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija revizija tužiteljice, te se sudi:

 

Preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci br. Gž-336/19-2 od 25. rujna 2019. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu bruto iznosa od 1.548,21 kn, preko dosuđenog iznosa od 6.613,55 kn do iznosa od 8.161,76 kn, zajedno s kamatama, kao i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.514,06 kn, s kamatama, preko iznosa od 8.654,69 kn do iznosa od 10.168,75 kn, te se u tom dijelu odbija žalba tuženika i potvrđuje prvostupanjska presuda, dok se odbija revizija tužiteljice u dijelu u kojem je drugostupanjskom presudom odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni iznos.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 132,72 eura, u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 8.161,76 kn sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope po eskontnoj stopi koju određuje Hrvatska narodna banka uvećano za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.168,78 kn, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

 

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presude, te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati bruto iznos od 6.613,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, na pojedinačne iznose, kako je to navedeno u izreci drugostupanjske presude, kao i da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 8.654,69 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2019. do isplate. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen za iznos od 1.548,21 kn s kamatama, zahtjev za isplatu zateznih kamatama na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđeni iznos od 6.613,55 kn, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.514,06 kn, s pripadajućim zateznim kamatama.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-265/20-2 od 24. veljače 2021. tužiteljici je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojem tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, radi sljedećeg pitanja:

 

„- prilikom potraživanja za sat rada preko propisanog obračunatog i plaćenog, da li visinu satnice tog sata treba obračunavati bez dodataka iz čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika i kada je evidentno da je tužiteljica radila i u okolnostima u kojima joj pripadaju dodaci na plaću iz navedenog članka (rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću...)“

 

4. Nakon dopuštenja za podnošenje revizije tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

 

5. Tužiteljica reviziju podnosi zbog različite prakse drugostupanjskih sudova, uz prijedlog da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i odbije žalba tuženika protiv prvostupanjske presude. Ujedno tužiteljica traži naknadu troškova revizijskog postupka.

 

6. Na reviziju nije odgovoreno.

 

7. Revizija tužiteljice je djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

 

8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužiteljici za isplatu novčanog iznosa za rad koji je bio jedan sat duži od punog radnog vremena u razdoblju od travnja 2011. do zaključno studenoga 2012. Pritom nije sporno da je tužiteljica kao djelatnica Ministarstva unutarnjih poslova u Ispostavi granične policije u Imotskom bila zaposlena na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod Policijske postaje I. i da je taj rad obavljala smjenski, u turnusima od 12 sati. Isto tako nije sporno da je ista na posao dolazila pola sata ranije, te odlazila pola sata kasnije od propisanog radnog vremena.

 

9. Prvostupanjski sud je primjenom čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/08, 23/09, 39/09 i 9/10 – dalje: KU), a nakon provedenog financijskog vještačenja, dosudio tužiteljici iznos od 8.161,76 kn bruto, prihvaćajući pri tom obračun neplaćenih sati po prosječnoj bruto satnici ostvarenoj u spornom razdoblju. Pritom u prosječnu bruto satnicu ulaze svi dodaci na plaću, dodaci za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugo.

 

10. Drugostupanjski sud je djelomično prihvatio žalbu tuženika i djelomično odbio zahtjev tužiteljice navodeći da tužiteljici za navedeni rad koji je duži od formalno propisanog radnog vremena pripada naknada obračunata po satnici osnovne plaće uvećane za svaki sat rada u turnusu za 5 %.

 

11. Treba istaći da je revizijski sud u svojim odlukama Rev-184/19-2 od 30. siječnja 2019. i Rev-39/22-2 od 27. lipnja 2023. odgovorio na postavljeno pitanje. Naime, iz tih odluka jasno proizlazi da se naknada za više odrađene sate utvrđuje na bazi prosječne vrijednosti sata za svaki pojedini mjesec i to uvećavanjem osnovne plaće za sve dodatke, izuzev dodatka za prekovremeni rad, koji zajedno čine iznos bruto plaće. Pri tome nije pravilno tumačenje drugostupanjskog suda glede čl. 44. KU, jer pravilnim tumačenjem te odredbe jasno proizlazi da rad u turnusu ne isključuje druge oblike uvećanja plaća, osim naknade za rad u drugoj smjeni.

 

12. Kako je u konkretnom slučaju u prvostupanjskom postupku provedeno vještačenje i kako je vještak obračune više odrađenih sati izvršio upravo na temelju prosječne vrijednosti sata za svaki pojedini mjesec i u skladu s odredbom čl. 44. KU, valjalo je djelomično prihvatiti reviziju tužiteljici i primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijena tužiteljica s dijelom zahtjeva za isplatu bruto iznosa plaće, a kako je to i odlučeno u izreci ove presude. Jednako tako trebalo je preinačiti i odluku u dijelu gdje je tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka, a kako je to navedeno u izreci ove odluke u toč. I.

 

13. Revizija tužiteljice nije osnovana u dijelu u kojem je drugostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos i to na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pri čemu se upućuje u tom dijelu na obrazloženje drugostupanjskog suda. U tom dijelu je odlučeno primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

14. Ujedno je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi troškove sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa), a koja se u smislu čl. 52. st. 3. Tarife primjenjuje u konkretnom slučaju. Prema Tbr. 10. toč. 5. tužiteljici pripada za svaku radnju po 37,5 bodova, ili ukupno 75 bodova, odnosno pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura 150,00 eura. No kako je tužiteljica u reviziji zatražila trošak u iznosu od 1.000,00 kn, to je valjalo u skladu s postavljenim zahtjevom istoj dosuditi troškove revizijskog postupka u iznosu od 132,72 eura.

 

Zagreb, 13. veljače 2024.