Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2310/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, ČF, izvjestiteljice i članice, LF, članice, u pravnoj stvari tužiteljice ČFV /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Zoran Sloković, Bojan Zustović i Marina Matanović, odvjetnici iz Pazina, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. /OIB : 92963223473/ sa sjedištem u [adresa], koju zastupa Margita Kiš Kapetanović, Boris Porobija i Sanja Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j. t. d. iz Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice i žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-336/2025-11 od 23. ožujka 2026., u sjednici održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-336/2025-11 od 23. ožujka 2026. pod stavcima I., II., III. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-336/2025-11 od 23. ožujka 2026. pod stavkom IV. izreke.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita], kojeg su 26. rujna 2006. sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor, a koji je istog nadnevka solemniziran po javnom bilježniku Davoru Dušiću iz Rovinja, pod brojem OU-854/06, u dijelu članka 2. stavka 3. i članka 18. stavka 1. točke H) u kojem je navedeno da troškove obrade kredita snosi Korisnik kredita, članku 2. stavku 4. koji glasi: „Korisnik kredita se obvezuje platiti jednokratnu premiju osiguranja tražbine Kreditora po ovom Ugovoru o kreditu po premijskoj stopi u visini 1,7 % koja se obračunava na iznos kredita iz čl. 1. ovog Ugovora, uvećanog za 20 %.“, članka 18. stavka 1. točki D) u kojoj je navedeno da Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate (stavak I. izreke).

Naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 472,78 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 169,14 eura od 2. listopada 2006., 230,03 eura od 2. listopada 2006.; 73,61 eura od 8. svibnja 2012., sve do isplate (stavak II. izreke) i naknaditi trošak u iznosu od 546,45 eura sa zateznim kamatama od 23. ožujka 2026. do isplate (stavak III. izreke).

Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška preko dosuđenog iznosa (stavak IV. izreke) i zahtjev tuženice za naknadu troška (stavak V. izreke).

2. Protiv presude pod stavcima I., II., III. i V. izreke žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 182,79 eura sa zateznim kamatama.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv odluke o troškovima pod stavkom IV. izreke žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a. Predlaže preinaku tog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 138,27 eura.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženice je neosnovana.

7. Žalba tužiteljice je neosnovana.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju se poziva tuženica, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Odlučeno je o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska, niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, koju je moguće ispitati.

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 145/2025., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

Nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 37. ZPP-a na koju se poziva tužiteljica.

6. Tumačenje činjenica po tuženici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi nema značaj žalbenog razloga nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a), niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

7. Nije sporno da je između tuženice kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita u rujnu 2006. realiziran kredit za kupnju motornog vozila, u kunskoj protuvrijednosti od 18.303,36 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita, da je u članku 2. stavku 3. Ugovora o kreditu navedeno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora, da je u stavku 4. istog članka navedeno da se korisnik kredita obvezuje platiti jednokratnu premiju osiguranja tražbine Kreditora po tom Ugovoru po premijskoj stopi u visini 1,7 %koja se obračunava na iznos kredita iz članak 1. Ugovora, uvećanog za 20%, da je u članku 18. točki D) navedeno da korisnik može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremen otplate kredita, da je u članku 18. točki H) navedeno da korisnik kredita snosi javnobilježničke troškove, troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbine vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima, troškove obrade kredita i sve ostale troškove u vezi sklapanja i ispunjenja Ugovora o kreditu.

8. U članku 10. Ugovora o kreditu je navedeno da će tužiteljica sa kreditoru prihvatljivim osiguravajućim društvom sklopiti ugovor o kasko osiguranju motornog vozila, vinkulirati u korist kreditora i u roku 35 dana od dana isplate kredita predati kreditoru policu kasko osiguranja (točka A), i ugovor o obveznom osiguranju od odgovornosti vlasnika motornog vozila proširen osiguranjem za slučaj smrti do visine iznosa cjelokupne tražbine tuženice iz Ugovora o kreditu, za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa (točka B).

9. Nije dvojbeno da je tuženica u potvrdi od 18. travnja 2025. (list 16.) za razliku od one izdane 12. lipnja 2025. (list 140 A), obje dostavljene tužiteljici, nije navela da bi naplaćena jednokratna premija osiguranja (1.733,13 kuna) bila za korist Croatia osiguranja d.d., da tijekom postupka nije dostavila dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je taj iznos uplatila osiguravajućoj kući, a niti da je u prometu po kreditu tužiteljice kojeg je izdala tuženica, u opisu plaćanja, za isti iznos navedeno isplata i smanjenje odobrenog kredita / limita (list 17.).

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je unaprijed pripremljeni Ugovor o kreditu sklopljen u auto kući [obrt] u [adresa], gdje je kreditnim sredstvima kupila automobil za osobne potrebe i da joj u razmatranju ponude za kredit, kao niti u vrijeme njegovog sklapanja, uopće nije omogućeno stupanje u kontakt sa djelatnicima tuženice (list 162. - 163.).

11. Tuženica u žalbenom stadiju ustrajava na stavu da predmetne ugovorne odredbe nisu nepoštene (ništetna), odnosno da su jasne, lako razumljive i uočljive, da ne uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana, da su sve naknade naplaćene na temelju zakona, da je jednokratna premija osiguranja naplaćena u korist Croatia osiguranja d.d. i da je prigovor zastare osnovan.

12. Izbor i primjena materijalnog prava po prvostupanjskom sudu je pravilna i s tim u vezi su utvrđene odlučne činjenice.

13. Naime, prema ZZP-a/2003[2] (u kontinuitetu i propisima o zaštiti potrošača koji su kasnije doneseni, uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna u predmetnom postupku), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. stavak 1.), s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca i zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (članak 81. stavak 2.), da je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati (članak 81. stavak 4.) i da je nepoštena ugovorna odredba ništava (članak 87. stavak 1.).

14. S navedenim posebnim pravilima korespondiraju u kontinuitetu i odredbe obveznog prava o bitnim elementima ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO-a[3] ) prema kojima su samo kamate „accessorno ili nuzgredno“ pravo, odredbe o ništetnosti (i djelomičnoj ništetnosti) ugovora (članak 322., članak 342. ZOO-a) prema kojima je ništetan ugovor (dio ugovora) kojom strana koja ima jaču poziciju istu koristi za postupanje koje nije u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja (dobre vjere), a nastavno i pravila o vraćanju stečenog bez osnove (članak 1115. u vezi s člankom 1111. ZOO-a).

15. Pored činjenice da je Ugovor o kreditu unaprijed formulirala tuženica, da tuženica na kojoj je teret dokazivanja nije niti tijekom predmetnog postupka na pravno relevantan način objasnila je li, kako i kada inače prezentirala korisnicima kredita zašto i na temelju kojih kriterija su određivane naknade za obradu zahtjeva za kredit, naknade za prijevremeno zatvaranje (otplatu) kredita, te zašto je s obzirom na odredbu članka 10. točku A) i B) Ugovora o kreditu, jednokratna premija osiguranja naplaćena njoj kao kreditoru (što je tom jednokratnom premijom pokriveno, u odnosu na koju policu osiguranja, kada i kojem osiguravajućem društvu je proslijeđen iznos od1.733,13 kuna), a niti da bi isto bilo prezentirano tužiteljici (potrošaču) na način da bi ona kao slabija strana bila u mogućnosti pregovarati i koristiti se svojim ovlaštenjima (kada je i na temelju kojih okolnosti tužiteljica mogla znati da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje su joj naplaćene predmetne jednokratne naknade), kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da su predmetne ugovorne odredbe nepoštene (ništetne), a u prilog čemu naravno treba imati u vidu da se ispitivanje znatnije neravnoteže ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi

2 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003.)

3 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

ukupnog iznosa transakcije koja je predmet ugovora, s jedne strane, i troškova koji na temelju te odredbe terete potrošača, s druge strane, odnosno da znatnija neravnoteža, što jest slučaj u predmetnom sporu, može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je i na temelju primjenjivih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju tog ugovora ili ograničenja u njihovu korištenju.

16. Stoga, nije u pravu tuženica kada u nepotrebno opširnoj žalbi tvrdi da je za odluku o ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu jedino od značaja to što su odredbe jasne, lako uočljiva i razumljive, da je tužiteljica ta koja nije uložila minimum dužne pažnje (jedino što je tužiteljica mogla u okolnostima i uvjetima nametnutim po tuženici, te načinu kako su osmišljeni i formulirani, odustati od kredita, što ne bi bilo u interesu niti jedne strane) i da nisu kumulativno ostvareni uvjeti za ispitivanje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi jer da ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača koja bi bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja (dobroj vjeri), a niti je od utjecaja na konačno rješenje predmetnog spora pozivanje na pravna shvaćanja iskazana u odlukama drugih sudova za koje pogrešno drži da podržavaju njezino viđenje predmetnog spora.

17. Primjena i tumačenje pravila o ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu po prvostupanjskom sudu u skladu je i sa pravnom stečevinom Europske unije, prema kojoj " … potrošač mora biti u mogućnosti provjeriti da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se one naplaćuju, uz široko tumačenje pojma „ukupni troškovi kredita za potrošača" i ispitivanju znatnije neravnoteže (spojeni predmeti C-84/19, - Profi Credit Polska SA protiv QJ, predmet C-222/19 - BW protiv DR , C-252/19 QL protiv CG).

18. Nadalje, proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 1111. stavak 1. ZOO-a), što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C- 308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

19. Prema tome, kako je tuženica povrijedila interese i prava tužiteljice kao potrošača jer se u potrošačkom Ugovoru o kreditu, pored ugovorenih kamata i navedenih naknada u članku 18. točki H (javnobilježnički troškovi, troškovi upisa u Upisnik ….) koristila nepoštenim ugovornim odredbama kojima je za sebe ugovorila ne pripadajuće naknadu za obradu zahtjeva za kredit, jednokratne premije osiguranja i prijevremenu otplatu kredita, o kojim se nije pojedinačno pregovaralo, a koje kao takve uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, iz naprijed navedenih razloga, zbog čega su nepoštene (ništetne), odnosno kako je otpala osnova po kojoj je tuženica od tužiteljice nesporno naplatila iznos od 472,78 eura (2. lipnja 2006. iznos od 399,17 eura i 8. svibnja 2012. iznos od 73,61 eura), to je tuženica dužan vratiti tužiteljici isti iznos (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama od stjecanja do isplate (članak 1115., članak 29. stavak 2., 7. i 8. ZOO-a), budući da je tuženica i prije obraćanja tužiteljice imala razloga vjerovati da je stekla bez osnove predmetni iznos, a time bila i nesavjesna od dana stjecanja, kako je to zaključio i prvostupanjski sud.

20. Neosnovano je i ustrajavanje tuženice na prigovoru zastare novčanog potraživanja koji veže uz stav da je odluka u tom dijelu neobrazložena i arbitrarna.

20.1. Naprotiv, za ocjenu neosnovanosti prigovora zastare u obrazloženju prvostupanjske presude pod točkom 13. su navedeni razlozi, koji su u skladu sa načelom ekvivalentnosti i djelotvornosti kao temeljnim principima pravnog poretka Republike Hrvatske, pravima koja proizlaze iz članka 47. Povelje[4] i ciljeva postavljenih Direktivom Vijeća 93/13/EEZ[5] , a prema kojima sud u tumačenju i primjeni propisa mora voditi računa o podređenom položaju potrošača u odnosu na trgovca, ne samo u pogledu pregovaračke moći, nego i u pogledu informiranosti, i da se potrošaču koji nije znao niti mogao znati kako ocijeniti opseg svojih prava (što je u konkretnom slučaju tužiteljica) ne može uskratiti pravo na pravnu zaštitu u subjektivno materijalnom smislu računanjem roka zastare za restitucijski zahtjev od dana kad je nepošteni trgovac neosnovano stekao određene iznose, kako to tvrdi tuženica.

21. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio pravne posljedice predložene tužbenim zahtjevima na utvrđenje i isplatu (stavak I. i II. izreke) i nije dao važniju prednost tužiteljici niti postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tuženica.

22. Suprotno žalbenim navodima stranaka, odluka o trošku, kako u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice, tako i u dijelu u kojem su zahtjevi stranaka odbijeni je pravilna u osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a) i visini (članak 151., u vezi s člankom 155. ZPP-a i OT-om[6] ).

23. Prema pravilima o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, između ostalog i za određivanje nagrade za zastupanje stranke po punomoćniku odvjetniku, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (članak 35. stavak 1. ZPP-a). Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev (članak 35. stavak 2. ZPP-a).

24. Za odnos stranaka u predmetnoj parnici vezano za vrijednost predmeta spora radi utvrđivanja troškova na ime nagrade za zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, nije mjerodavan odredba članka 37. ZPP-a, na koju se poziva tužiteljica. To iz razloga što je deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje u predmetnoj parnici poslužio samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplati iznosa od 472,28 eura i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora za određivanje nagrade na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, kako je to zaključio i prvostupanjski sud. Osim toga, svako drugačije tumačenje i primjena pravila o vrijednosti predmeta spora, u okolnostima kao što su predmetne - kad se parnica vodi

4 Povelja Europske unije o temeljnim pravima (SL C 326, 26. 10. 2012., str. 391.)

5 Direktiva Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. 4. 1993. (SL L 95, 21. 4. 1993., str. 29. - 34.)

6 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj : 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)

po restitucijskom glavnom zahtjevu za isplatu iznosa od 472,78 eura, bilo bi neracionalno, nesvrsishodno i nepravedno (u pravilu troškovi stranke na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, koja je uspjela u parnici, ne bi trebali biti dva i više puta veći od ostvarenog prava na isplatu po glavnom tužbenom zahtjevu) , odnosno suprotno temeljnim principima kojim je sud vezan u odlučivanju o troškovima, neovisno kako glase pravila o dužnosti naknade troškova.

25. Stoga se drugostupanjski sud ne može složiti sa stavom tužiteljice da je kao vrijednost predmeta spora radi utvrđivanja nagrade na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku trebalo uzeti iznos od 1.800,00 eura (1.327,23 eura kao vrijednost predmeta spora za deklaratorni zahtjev + 472,28 eura koji se odnosi na glavni kondemnatorni zahtjev). Za određivanje troškova po toj osnovi, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud je kao vrijednost predmeta spora mjerodavan iznos od 472,28 eura.

26. Nije u pravu niti tuženica kada tvrdi da je odluka o dosuđenim troškovima tužiteljici nezakonita jer da tužiteljica troškovnik nije predala putem e-komunikacije, zbog čega da se isti sa istim nije mogao upoznati, a čime da je povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u postupku i pravo na raspravljanje, budući da su bile ispunjene procesne i materijalno - pravne pretpostavke za odlučivanje o tužbi i u dijelu postavljenog zahtjeva za naknadu troškova (zahtjev je postavljen u tužbi i kao takva je egzistirao do zaključenja glavne rasprave, a tužiteljica je i u svakom podnesak naznačila i visinu troškova), da na ročištu za glavnu raspravu priložen troškovnik sadržajno predstavlja popis izdataka, za koji tuženica pogrešno drži da je morao biti dostavljen isključivo u elektroničkom obliku i da sud o troškovima odlučuje na određen zahtjev bez raspravljanja (članak 164. stavak 1. ZPP-a).

27. Na ročištu održanom 11. studenog 2025. (list 160. - 161.) se raspravljalo o glavnoj stvari i nagrada za zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku na tom ročištu je pravilno odmjerena prema odredbi članka 155. stavku 2. ZPP -a u vezi s Tbr. 9/1. OT, zbog čega se suprotni žalbeni navodi tuženice ne mogu prihvatiti.

28. Neosnovano tuženica osporava odluku o troškovima u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđena sudska pristojba na tužbu preko iznosa od 13,27 eura do iznosa od 33,18 eura (za iznos od 19,91 eura), koju je tužiteljica platila isti dan kad je e-komunikacijom sudu dostavljena tužba (28. travnja 2025.), prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi sa iznosom od 1.800,00 eura (50% od 66,36 eura - nominalnog iznosa prema Tar. br. 1. st. 1. - plaćeno 33,18 eura).

28.1. Naime, obveza plaćanja pristojbe na tužbu prema odredbi članka 4. točki 1. ZSP- a[7] nastaje u vrijeme podnošenja tužbe, prema vrijednosti predmeta spora u to vrijeme (članak 14. stavak 1. i 2. ZSP-a), a po novoj vrijednosti predmeta spora (određenoj rješenjem suda) se plaća od dana donošenja rješenja o novoj vrijednosti predmeta spora (članak 26. stavak 1. ZSP-a), odnosno u konkretnom slučaju po novoj vrijednosti od 11. studenog 2025. (list 160. – 161.).

7 Zakon o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023., u daljnjem tekstu: ZSP-a) 29. Stoga, nije u pravu tuženica kad tvrdi da je tužiteljici na ime plaćene sudske pristojbe na tužbu mogao biti priznat maksimalni iznos od 13,27 eura (50% od 26,54 eura prema novo utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 472,78 eura) , a preostali iznos do plaćenog (19,91 eura) da je posljedica propusta tužiteljice u određivanju vrijednosti predmeta spora u tužbi, poglavito ako se ima u vidu da je upravo tuženica kao jača ugovorna strana u odnosu na tužiteljicu kao potrošača, svojim držanjem prije i tijekom predmetne parnice, uzrokovala tužiteljici troškove ove parnice, koju je u konačnici izgubila i da označavanje vrijednosti predmeta spora u tužbi sa iznosom od 1.800,00 eura, nije posljedica tužiteljičine samovolje, već neustaljene sudske prakse po tom pitanju.

30. Zahtijevani troškovi povodom predmetnih žalbi nisu priznati jer stranke nisu uspjela sa žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

31. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P- 336/2025-11 od 23. ožujka 2026. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženici i tužiteljici (članak 365. stavak 1. ZPP-a), niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavaka I. i II., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak III. i IV.).

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović