Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2284/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović predsjednice vijeća, Milene Frankić, izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u suposjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-173/2020-19 od 10. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se žalba tužitelja Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-173/2020-19 od 10. ožujka 2026. pod toč.II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.270,00 kn sa zateznom kamatom i pod toč. III. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da tužitelj sam snosi svoje troškove postupka.
II.Odbija se žalba tuženika ĐS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-173/2020-19 od
10. ožujka 2026. pod toč.I. izreke.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku predati tužitelju u suposjed sljedeću nekretninu: suvlasnički dio s neodređenim omjerom zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada [adresa] izgrađeno zemljište, spremište i dvorište, [adresa], s kojim je trajno i neodvojivo povezano vlasništvo 1⁄2 dijela posebnog dijela nekretnine označeno kao 7. etaža u naravi dvosobni stan u III (trećem) katu zgrade, ukupne površine 80,08 m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, [adresa], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (toč.I. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim predlaže naložiti tuženiku da predmetnu nekretninu preda slobodnu od osoba i stvari te u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.270,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća pa do isplate svakog pojedinog mjesečnog obroka, po stopama, sve kako je to pobliže navedeno pod toč.II. izreke. Konačno, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. III. izreke).
2. Tužitelj žalbom pobija presudu i to pod toč.II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.270,00 kn sa zateznom kamatom i pod toč. III. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da sam snosi svoje troškove postupka zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu u navedenim dijelovima preinačiti i zahtjev tužitelja prihvatiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik žalbom pobija presudu, sadržajno pod toč.I. izreke, bez navođenja žalbenih razloga iz čl.353.st.1. ZPP i bez prijedloga o sadržaju odluke ovog suda.
4. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužite lja za predaju u suposjed ½ dijela stana pobliže opisanog u izreci presude, slobodnog od osoba i stvari, kao i za isplatu iznosa od 4.017,52 eura (30.270,00 kn) na ime naknade za korištenje predmetnog stana u suvlasništvu tužitelja u ½ dijela i tuženika u ½ dijela za razdoblje od travnja 2014. do rujna 2019.
6. Polazeći od sljedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:
-da su stranke suvlasnici nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada [adresa], izgrađeno zemljište, spremište i dvorište, [adresa], s kojim je trajno i neodvojivo povezano vlasništvo 1⁄2 dijela posebnog dijela nekretnine označeno kao 7. etaža u naravi dvosobni stan u III (trećem) katu zgrade, ukupne površine 80,08 m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, [adresa], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
-da je tužitelj utvrđen vlasnikom 1/2 dijela navedene nekretnine rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada, Klasa UP/I- 942-02/2005-013/37 od 11. srpnja 2008., kako to i proizlazi iz tog rješenja,
-da iz zapisnika s očevida predmetne nekretnine od 29. srpnja 2019. i 25. travnja 2017. proizlazi da je tuženik u posjedu ključeva i u posjedu predmetne nekretnine od 2005.,
-da je prilikom očevida od 2. ožujka 2023. tuženik otključao lokot na ulaznim vratima u stan, te je utvrđeno da je stan u derutnom stanju, zapušten i oštećen u potresu,
-da iz iskaza tuženika u bitnom proizlazi da je, nakon što mu je stan vraćen u povratu, stupio u posjed predmetnog stana u kojemu nitko ne živi, da ga do podnošenja tužbe, odnosno zahtjeva za mirno rješenje spora, nikad nitko bilo iz Državnih nekretnina, bilo iz Ministarstva nije tražio da preda ključeve od stana ili da preda stan u suposjed, da su ga kontaktirali iz Državnih nekretnina i to 2015. i 2018., da ih je pustio da pregledaju i fotografiraju stan, da se vezano za stanove koji su mu vraćeni u povratu obraćao na više adresa što Ministarstvu, što Državnim nekretninama, ali ništa do danas nije uspio riješiti, kao i da je podnio zahtjev za razvrgnuće suvlasništva.
7. Primjenjujući odredbe čl. 46. st.1. i čl. 161. st.1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17
- dalje u tekstu: ZVDSP) ocjena je suda prvog stupnja da su stranke suvlasnici predmetnog stana, svaki u ½ dijela istog, da tuženik nije dokazao da bi imao pravo na posjed cijelog stana, dakle i suvlasničkog dijela tužitelja, slijedom čega prihvaća osnovanim zahtjev tužitelja radi predaje predmetnog stana u suposjed. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja radi predaje stana slobodnog od osoba i stvari nalazi neosnovanim jer tuženik, kao suvlasnik predmetnog stana ima sve ovlasti koje pripadaju vlasniku (čl. 37.st.4. ZVDSP).
8. Nadalje, primjenjujući odredbe čl.18.st.5., 164.st.1., čl. 165.st.1. ZVDSP sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe pokušao ostvariti svoje suvlasničko pravo na suposjed odnosno da je zahtijevao od tuženika predaju predmetne nekretnine u suposjed ili na drugi način pokazao volju za posjedovanjem iste, radi čega se tuženik u utuženom razdoblju ima smatrati poštenim posjednikom, pa odbija zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine kao neosnovan.
9. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da su stranke suvlasnici predmetnog stana, svaki u ½ dijela istog, da tuženik nije dokazao da bi imao pravo na posjed cijelog stana, dakle i suvlasničkog dijela tužitelja, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik na temelju odredbi čl. 38.st.1., čl.42.st.1. i 46.st.1. ZVDSP obvezan tužitelju predmetnu nekretninu predati u suposjed, budući da tužitelj kao suvlasnik predmetne nekretnine ima pravo na suposjed sve dok suvlasnička zajednica ne bude razvrgnuta ili njegovo suvlasništvo na neki od zakonom propisanih načina ne prestane, pa je žalba tuženika bez utjecaja na pravilnost tog dijela odluke.
11.Također, osnovano je odbijen zahtjev tužitelja za predaju predmetnog stana u suposjed, slobodnog od osoba i stvar jer i tuženik, kao suvlasnik, ima pravo na suposjed stana, tako i pravo držati stvari u istom i koristiti prostor.
12. Sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP, samo je nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja i korištenja predmetnog stana.
13. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je u utuženom razdoblju nedvojbeno koristio i tužiteljev suvlasnički dio predmetnog stana.
14. Za primjenu odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP, odlučno je pitanje kvalitete posjeda, a za koju kvalitetu posjeda je u konkretnom slučaju odlučno je li tužitelj zahtijevao od tuženika suposjed predmetnog stana i je li tuženik branio tužitelju stupanje u suposjed predmetnog stana (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-3288/14 od 21. studenog 2018., Rev-1981/2017 od 15. svibnja 2019.) 15. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP posjed se smatra poštenim ako se ne dokaže suprotno. Pošteni posjednik svakako postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenje tužbe. ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.
16. Dakle nije nužno da vlasnik tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaju stvari u posjed ako je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem te stvari.
17. Tužitelj u odnosu na nepoštenje tuženika ističe kako ga smatra nepoštenim posjednikom jer suvlasnički dio drži u posjedu bez pravnog osnova. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao odlučnu okolnost o kojoj ovisi njegov zahtjev, a to je na odgovarajući način izražena volja za posjedovanjem prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Naime, tužitelj, sukladno pravilnom zaključku suda prvog stupnja, nije dokazao da bi u utuženom razdoblju zahtijevao predaju nekretnine u suposjed ili da bi na odgovarajući način izrazio volju za suposjed nekretnine , odnosno da ga je tuženik onemogućio u suposjedu i korištenju svojeg suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, što znači da nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju od travnja 2014. do rujna 2019. bio nepošten posjednik (tuženik je postao nepošten tek 3. ožujka 2020. kada je zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora) u smislu čl.165.st.1. ZVDSP, što su i po ocjeni ovoga suda temeljni razlozi radi kojih tužitelj nema pravo na naknadu za korištenje.
18. Za ocjenu (ne)poštenja tuženika nije odlučno saznanje tuženika u upravnom postupku da je i tužitelj suvlasnik predmetnog stana.
19. Žalbeni navod tužitelja da je tuženik pozvan na plaćanje naknade za bespravno korištenje nekretnine još 2015. nije odlučan jer se poziv na plaćanje naknade ne smatra zahtjevom za predaju u posjed (u prilog svojoj tvrdnji tužitelj se u žalbi poziva na odgovor na opomenu, koji je kao dokaz dostavio tuženik). Međutim, iako tuženik nije postupio po traženju njegovo iseljenje ili bilo kakvu predaju suposjeda tužitelj nije tražio sve do 2020. godine ( kada je tuženiku u mirnom postupku upućen zahtjev za predaju u suposjed predmetnog stana).
20. U odnosu na pozivanje tužitelja na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1089/200/22 valja reći da se ne radi o identičnoj činjeničnoj stvari jer je u navedenom sporu bilo sporno pitanje osnovanosti i dospijeća zahtjeva za isplatom naknade za korištenje i uporabu tuđe stvari na kojoj postoji suvlasništvo više osoba u idealnim dijelovima u situaciji kada predaja stvari u isključivi posjed nije moguća jer postoji ugovor o zakupu s drugim suvlasnikom stvari.
21. Tužitelj je žalbom pobijao presudu i u odluci o trošku sadržanu u toč. III. izreke presude, a koju je odluku sud prvog stupnja donio primjenom odredbe čl.154.st. 4. ZPP kroz osporavanje odluke o glavnoj stvari. Tuž itelj nije naveo druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
22. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl.368.st.1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
23. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa troškovi žalbenog postupka padaju na njegov teret (čl. 154.st.1. u vezi s čl. 166.st.1. ZPP).
U Zagrebu, 14. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
