Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1571/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, predsjednice vijeća, Amande Snoj, sutkinje izvjestiteljice i člana vijeća i Josipa Grubišića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji je zastupan po punomoćniku Kosti Lacmanoviću, odvjetniku u Virovitici, protiv tužene ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koja je zastupana po punomoćniku Radomiru Borotiću, odvjetniku u Virovitici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn- 33/2022-29 od 28. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn-33/2022-29 od 28. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa od 1.157,69 Eur/8.722,62 kn sa zateznim kamatama, kao i u pobijanom dijelu toč. II. izreke navedene presude, kojom je odbijen zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos od 591,31 Eur/4.455,20 kn sa zateznim kamatama tekućim od

10. lipnja 2019. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. naloženo je tuženoj da na ime naknade neimovinske štete isplati tužitelju iznos od 1.008,69 Eur/7.600,00 kn sa zakonskom kamatom koja ne predmetni iznos teče od 28. svibnja 2020. nadalje, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.157,69 Eur/8.722,62 kn sa zateznim kamatama, dok je pod toč. II. izreke tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom da mu tužena isplati iznos od 591,31 Eur/4.455,20 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, te sa tužbenim zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete u periodu od 10. lipnja 2019. do 27. svibnja 2020. odbijen je kao neosnovan.

2. Protiv te presude žali se tužitelj u odnosu na toč. I. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu trošak parničkog postupka preko iznosa od 1.157,69 Eur/8.722,62 kn, te u odnosu na toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev da mu tužena isplati iznos od 591,31 Eur/4.455,20 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2019. do isplate.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je pretrpio ozljeđivanjem u događaju dana 10. lipnja 2019., kada ga je tužena fizički napala i nanijela mu tjelesnu ozljedu.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te postupak koji je prethodio nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP, pa ni one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje upire žalba. Prvostupanjska presuda je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima, niti dokazima, a sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama te se može ispitati. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu čl. 8. ZPP, te pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom proizlazi:

- da se štetni događaj dogodio 10. lipnja 2019. u [adresa],

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K-169/19 od 2. prosinca 2019., potvrđene presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-118/20- 6 od 16. ožujka 2022., ovdje tuženica proglašena krivom zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. KZ, počinjenog na štetu ovdje tužitelja kritične zgode,

- da iz iskaza svjedoka saslušanih u kaznenom postupku koji se vodio u navedenom kaznenom predmetu i to GA, VA, ŽA, AA, ŠA i EA, prisutnih kritičnom događaju, suglasno proizlazi da je netom prije kritičnog događaja, ovdje tužitelj udario tuženu po ruci te je ista zadobila površinsku ozljedu lijevog ručnog zgloba i šake, što je sve utvrđeno temeljem liječničke dokumentacije i u kaznenoj presudi, a koja utvrđenja je prihvatio i prvostupanjski sud,

- da je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio udarac i posjekotinu glave, područje tjemena i potres mozga blagog stupnja, a koja povreda je nastala uslijed udarca tužene motikom po glavi što je utvrđeno kaznenom presudom,

- da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta tjedan dana i slabog intenziteta tri tjedna, da je pretrpio primarni strah srednjeg intenziteta tijekom događaja, sekundarni strah srednjeg intenziteta 5 dana i slabog intenziteta dva do tri tjedna.

7. Polazeći od utvrđenja da je tuženica počinila kazneno djelo nanošenja tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ na štetu tužitelja, zbog koje ozljede je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da postoji doprinos tužitelja nastanku događaja i visini vlastite štete u omjeru od 20%, jer je svojim ponašanjem (vikanjem, negodovanjem, upućivanjem uvreda prisutnima) te udarcem po ruci tužene inicirao štetni događaj, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO), djelomično prihvatio zahtjev tužitelja u iznosu od 1.008,69 Eur/7.600,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, a preostali zahtijevani iznos odbio je kao neosnovan.

8. Utvrđenje prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

9. Žalbeni navodi tužitelja koji se u bitnom svode na tvrdnju da nema njegovog doprinosa štetnom događaju te da je u izreci pravomoćne kaznene presude za koju je sud u ovom postupku vezan, navedeno da je tužena ozlijedila tužitelja "bez ikakvog razloga", ne mogu se prihvatiti.

10. Naime, iz iskaza naprijed navedenih svjedoka saslušanih u kaznenom postupku suglasno proizlazi da je netom prije kritičnog događaja tužitelj došao u alkoholiziranom stanju, vikao i negodovao, upućivao razne uvrede prisutnima zbog načina na koji su postavljeni stupci na međi, te kada je tuženica stavila ruku na međašni stup tužitelj ju je po ruci udario zbog čega je zadobila naprijed navedene ozljede.

11. Upravo je opisano provocirajuće ponašanje tužitelja izazvalo neprimjerenu reakciju tužene, pa je stoga i njegovo ponašanje doprinijelo nastanku štetnog događaja.

12. Pogrešno žalitelj smatra da predmetni navod iz izreke kaznene presude predstavlja okolnost za koju je sud u smislu čl. 12. st. 3. ZPP vezan, jer je prvostupanjski sud i ovaj sud vezan samo za postojanje onih odlučnih činjenica koje predstavljaju bitna obilježja kaznenog djela i kaznene odgovornosti, a činjenica da je tužitelj napadnut bez razloga, ne predstavlja bitno obilježje kaznenog djela, a i iz obrazloženja kaznene presude razvidno je da ta činjenica nije niti utvrđivana, pa očito nije relevantna za postojanje kaznenog djela i kaznene odgovornosti u konkretnom slučaju.

13. Stoga je doprinos tužitelja vlastitoj šteti i njezinoj visini pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1092. ZOO utvrđen u omjeru od 20%, dok je odgovornost tužene pravilno utvrđena u bitno većem iznosu i to u omjeru od 80%.

14. Prvostupanjski sud je pravilno imajući u vidu kriterije utvrđene odredbom čl. 1110. st. 1. i 2. ZOO utvrdio osnovanim pravičnu novčanu naknadu tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 1.260,87 Eur. Imajući u vidu okolnost samog slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, činjenicu da je tužitelj bio podvrgnut pregledima više liječnika, RTG i EEG snimanju kao i značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem ta naknada služi na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, i po mišljenju ovog suda utvrđena naknada je pravična novčana naknada za neimovinsku štetu tužitelja i ista je u skladu sa orijentacijskim kriterijima VSRH broj SU- IV-47/2020-5, pa tužitelj nema pravo naknade preko dosuđenog iznosa.

15. Stoga je po odbitku omjera suodgovornosti tužitelja od 20%, tužitelju pravilno prvostupanjski sud dosudio naknadu štete u iznosu od 1.008,69 Eur sa zateznim kamatama, a preostali zahtijevani iznos od 591,31 Eur/4.455,20 kn pravilno je kao neosnovan odbio.

16. Slijedom iznesenog, te kako tužitelj odluku o troškovima parničnog postupka u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova iz toč. I. izreke prvostupanjske presude, određeno ne pobija, a ovaj sud na povrede materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

17. Kako tužitelj sa žalbom nije uspio to je odlučeno kao pod toič. II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić